DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 116 <-- 116 --> PDF |
O ZAŠTITI BALKANSKOG RISA Prigodom održavanja redovnoga godišnjeg sastanka članova Europske inicijative za velike zvijeri (Large carnivore initiative for Europe) na Plitvičkim jezerima, 8. ožujka 2000. godine održanje poseban skup posvećen mogućem stanju, statusu i zaštiti izvornog balkanskog soja euroazijskog risa (Balkan Lynx Conservation Meeting). Skup je organizirao i vodio dr. Urs Breitenmoser s Instituta za veterinarsku virusologiju Sveučilišta u Bernu (Švicarske), a od pozvanih predstavnika svih balkanskih zemalja nazočni su mu predstavnici Bosne i Hercegovine, Bugarske, Grčke i Makedonije. Prema podacima iz dostupne literature (Atana- sov, Bojović, Mirić, Kratochvil) areal ove najveće europske divlje mačke bio je u prošlosti vrlo velik. Đ. Mirić ( 1987)´ navodi daje usporedo s istre- bljenjem risa u zapadnoj i dijelovima srednje Europe (u 18. i 19.st.) balkanski ris postupno nestajao i u mnogim Slika I. Računa se da će očekivani skori pridolazak karpatskog soja risa sa sjevera i zapada još više ugroziti izvornu populaciju balkanskog risa. Prelaskom zimi preko zamrznutog Dunava u Đerdapu (na slici) ris s Karpata postuptno osvaja istočnu Srbiju i širi se prema Bugarskoj. Foto: A. Frković dijelovima balkanskog poluotoka. Smatra se da su posljednji primjerci izlovljcni u Sloveniji 1908, u Hrvatskoj 1903, u Bosni i Hercegovini 1911, u Crnoj Gori 1913, u Srbiji 1902. i u Bugarskoj 1935. godine, zadržavši se samo u teško pristupačnim planinskim područjima Kosova (Šar planina), zapadne Makedonije (Ja- kubica, Bistra, Korab i dr.), Albanije i sjeverozapadne Grčke. Isti autor navodi da mu je brojnost prije II. svjetskog rata bila svedena "na I -2 desetine primeraka, ali je do 1974. opet narastao na 280 do 300 grla i počeo ponovo naseljavati susedna područja Srbije i Crne Gore". M.Muratović (1976): navodi daje 1963. na Kosovu, na Kodža-Balkanu ustanovljen poseban rezervat za zaštitu risa ukupne površine oko 2.000 ha. Slika 2. Na skupu u Plitvicama bilo je tvrdnji daje izvorni soj risa s Balkana tjelesno manji od suplemenjaka mu s Karpata, čija je i pjegavost manje izraženija. Na crtežu: euroazijski šumski ris (Lynx lynx, gore) i pirinejski ris (Lynxpardina, dolje), prema F. Sândoru. 1 Mirić. Đ. (1987): Ris (Lynx lynx). U: Velika ilustrovana Enciklopedija lovstva (urednik Simić, Ž.), Građevinska knjiga, Beograd, s. 126-129. Muratović, M. (1976): Trajno zaštićene površine na Kosovu. Ekologija. Beograd vol. 11. br. 1 234 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 117 <-- 117 --> PDF |
Pod radnim naslovom Stanje risa u zemljama Balkana (Situation of the Lynx in the Balkan countries) uslijedila su izvješća predstavnika imenovanih zemalja. Donosimo ih u skraćenom obliku, redoslijedom kako su iznašana. Grčka (Maria Panayopoulou i sur.): Još sredinom 19.st. ris je bio prisutan u Grčkoj u svim odgovarajućim mu staništima, osim na poluotoku Pcloponezu. Jedan od posljednjih ubijen je na jugu zemlje kod Atene 18. ožujka 1862. Službeno je lov na risa zabranjen od 1937. god. Zadnji podatak o prisutnosti risa datira iz 1965. god., kada je osmotren na Rodopima, na granici s Bugarskom. Svi kasniji podaci o viđenim risovima ( 1991, 1993, 1999) nesigurni su. Posljednja šteta na domaćoj stoci registrirana je sedamdesetih godina u Tra- kiji, ali s nesigurnošću da li ju je počinio vuk, podivljali pas ili ris. Ni netom provedena anketa o stanju krupne zvjeradi u zemlji nije dala pozitivan odgovor na upit ima lijošriseva u Grčkoj? Anketirani ispitanici treće životne dobi sjećaju se daje ta životinja nekada obitavala u njihovim gorama, dok mladi naraštaj o risu nema pojma. Nažalost među ispitanicima nije bilo pastira. Koliko će ratni sukobi i nemiri u susjednoj Albaniji i Jugoslaviji (Kosovo) utjecati na mogući pridolazak risa u Grčku, izvjestitelji nisu mogli odgovoriti. Mišljenja su daje bez mogućeg prirodnog (disperzijom) ili umjetnog (reintrodukcijom) unošenja ova životinjska vrsta trajno izgubljena za Grčku. Čime bi se risovi kao i ostali krupni predatori mogli hraniti u Grčkoj? Uz pojedine očuvane jedinke u Rodopima ova zemlja nema jelena, praktički još iz turskih vremena. Srneća divljač pridolazi posvuda, ali u malom broju zbog krivolova. Divljač se lovi samo zbog divlja- čine (mesa). Trofejni lov je nepoznanica u ovoj zemlji. U višim gorjima u manjim kolonijama pridolazi divoko- za te mali tetrijeb i lještarka u Rodopima. Fazan se uzgaja na sjeveroistoku zemlje, najviše na ušću rijeke Nes- tos, koje je područje proglašeno nacionalnim parkom. Makedonija (Dragan Angelovski): Brojnost ri- seva u toj bivšoj jugoslavenskoj republici procjenjuje se na 20 do 30 grla i to uz granicu s Albanijom (Sar planina, Korab, Jablanica). Ris je zajednička divljač s tom državom, što vrijedi i za prenamnoženog vuka i medvjeda. Balkanski soj risa znatno je manji od karpatskog soja i ne napada ovce! Do sada nisu utvrđene štete na muflonima i divokozama. Pretežito se hrani zečevima, sitnim glodavcima i pticama. Pjegaviji je od risa s Karpata (Prema Đ. Miri ću makedonski lovci iz okolice Mavrova izrazito pjegave risove, kojih je ovdje bilo najviše, nazivaju "ris kamenjar", a one bljeđih pjega "šumski ris", op. A. F.). 1 pored službene zabrane lova vjeruje se da se pokoji ris ipak ustrijeli, ali o tome nema službenih podataka. Status i stanje preostalih krupnih predatora u Makedoniji. Medvjed je formalno zaštićen, iako primjerci koji dokazano opetovano pričinjavaju štetu na stoci (ovcama) mogu biti odstrijeljeni. S procijenjenom broj- nošću od 800 do 1200 grla vuk je nezaštićen, za čiju se glavu, bez obzira na spol i starost, isplaćuje nagrada od 80 DEM. U razdoblju od godine 1993. do 1998. (6 godina) ustrijeljeno je ili na druge načine stečeno 2.435 vukova ili prosječno godišnje 406 vukova! Posljednji čagalj ubijen je 1989.godine. Bugarska (Diana Zlatan ova i dr.): Smatra se da u ovoj balkanskoj državi više nema riseva. Posljednji primjerci nestali su u razdoblju od 1862. do 1935. godine. Zadnji je ubijen 20. ožujka 1935. na jugozapadu zemlje na Pirin planini kod Melnika. Na području planine Zap. Balkan posljednji primjerci ubijeni su 1900 i 1902. god., na Rila planini dva primjerka 1908. te posljednja dva na Straža planini 1930. god. Ris je u Bugarskoj uvršten u "crvenu knjigu" zaštićenih vrsta. Kazna za ilegalni odstrjel iznosi 1000 DEM. Srne su potencijalno glavna hrana. U razdoblju od 1988. do 1999. brojnost ove divljači pala je od 140 na 85 tisuća grla. Nakon pada komunističkog sistema lovačke organizacije su u rasulu, a krivolov cvate. Brojnost jelena cijeni se na 19.000 grla, lopatara 4.000 i di- vokoza 2.300. Rila planina, Stara planina i Pirin čuvaju još preostala tetrijcbska staništa, čiji se broj procjenjuje na 2.390 kljunova. Postoji uvjerenje da nije daleko dan kad će im risovi preko Srbije (Miroč, Deli Jovan) doći s Karpata. Albanija. Prema izvješćima predstavnika Grčke i Makedonije (na skupu nije bilo predstavnika iz Albanije) ris je u ovoj zemlji velika nepoznanica. Šume se nemilice sijeku, a svaki odrastao pučanin posjeduje oružje. Smatra se daje u Albaniji i pored svih nedaća ris prisutan, poglavito na sjeveru i jugu zemlje. Na sjeveru to je Šar planina-Koritnik-Korab, na tromeđi Albanije, Kosova i Makedonije, a na jugu na granici s Grčkom. Ukupna brojnost zajedno sa susjednim zemljama procjenjuje se na 15 (20) grla. Bosna i Hercegovina (Vlado Soldo): Posljednji izvorni ris izlučen je 1911. godine. Nakon gotovo stoljeće dugog razdoblja (79 godina) prvi tragovi risa slijeđeni su na Plješevici i Grmeču, sjeverozapadno i sjeveroistočno od Bihaća 1980. godine. Radi se o tzv. karpatskom soju euroazijskog risa, koji je nakon uspješne reintrodukcije u Sloveniji (Kočevska 1973) preko Gorskog kotara, Velike i Male Kapele stigao u Bosnu. Tendencija proširenja areala rasprostranjenosti bila je usmjerena u dva smjera: jugoistočnim u smjeru pružanja Dinarida (Klekovača, Vijenac, Staretina, Vitorog, Cincar, Malovan, Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica, Čabulja) i sjevernim smjerom (Vlašić, Vranića, Kame- 235 |