DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 113     <-- 113 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


UREĐIVANJE SUMA U NACIONALNOM PARKU PLITVIČKA JEZERA
OD PRVIH POČETAKA DO DANAŠNJEGA DANA*


Poštovani gospodine predsjedniče!
Poštovane gospode, poštovana gospodo!
Kolegice i kolege!


Da bismo znali kako pravilno postupati sa šumama
u N. P. Plitvička jezera, mislim, da bi bilo korisno saznati
kako su to radili ljudi prije nas, koji su nam Plitvička
jezera ostavili u dobru stanju. Zato Vas molim da
mi dopustite da oživim neke događaje, koji su ostali
takoreći zaboravljeni, a koji nam mogu pomoći u
rješavanju problema kako danas tretirati šumski ekosustav
u N.P. Plitvička jezera.


Na području današnjega Nacionalnoga parka Plitvička
jezera, organizirano šumarstvo počinje u Vojnoj
krajini (granici) 1746. godine. Tijekom 1764. i 1765.
godine, dakle prije 235 godina, nastaje Prvi stručni
opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj kapeli od dalmatinske
međe do Mrkoplja i Ogulina. Taj je nacrt s
kartom u mjerilu 1:3.880 hvati izradio major pl.
P i rker, a Waldmeister (šumarnik) Franzon i je sastavio
naputak za šumarsko osoblje i šumsko gospodarenje.
Tada - 1765. godine — osnovane su prve šumarije
i to u Oštarijama, Krasnom i Petrovagori. Uprava šuma
bila je vojnička pod komandom generala u Karlovcu.
Tako je bilo do razvojačenja Vojne krajine, tj. do godine
1871. (B. Koso vi ć, Šumarski list 1914. i 1915.).


Poslije razvojačenja Vojne krajine šume su razdijeljene:
jedan dio pripao je graničarima na račun otkupa
prava na drvarenje i pašarenje, što su ga graničari imali
u šumama Vojne krajine; drugi dio ostao je državi. Sume,
koje su pripale graničarima, tada pravoužitnicima,
bile su organizirane putem imovnih općina i z.z. sa svrhom
da pravoužitnike trajno opskrbe ogrjevom, građevnim
drvom i pašom. Zato se u tim šumama gospodarilo
po načelu stroge potrajnosti prihoda prema
Zakonu o šumama iz 1852. godine. U državnim šumama
gospodarilo se po načelu trajnosti prihoda. To su
razlozi da su šume u Hrvatskoj, pa tako i u Lici, ostale
sačuvane. A to znači da je današnje često spominjano
načelo održivoga razvoja bilo prisutno u hrvatskome
šumarstvu prije više od 100 godina.


Ličke šume bile su bogate drvnom zalihom. S obzirom
na to daje i Zakon o šumama iz 1929. godine propisao
gospodarenje šumama po načelu trajnosti, nastala
je potreba da se u državnim šumama umjesto starih


* Referat održan 24. studenoga 1999. u palači IIAZU na Simpoziju
o zaštiti Plitvičkih jezera.


mađarskih metoda uvedu suvremene, izvorne metode
uređivanja šuma. U tom pogledu šume na području
Nacionalnoga parka Plitvička jezera imaju povijesno
značenje za razvoj prebornoga gospodarenja.


Spomenut ću daje baš na Plitvičkim jezerima održana
Skupština šumarskoga društva 22. kolovoza 1932.
Ondašnji taksator Direkcije šuma na Sušaku, ing. Stjepan
Š u r i ć, na toj je skupštini održao prigodno predavanje
pod naslovom Preborne sječe u neuređenim
prebornim šumama i šumama tipa prašume. To je
predavanje godinu dana kasnije tiskano u Šumarskomc
listu (1933) pod istim naslovom na str. 339-347, a objavljeno
je također na njemačkom jeziku u publikaciji
II. Međunarodnoga šumarskoga kongresa u Budimpešti
1936.


Zašto danas spominjem, nakon toliko godina predavanje
ing. Surića? Iz više razloga! Prvi je taj, što je
Surić svoje predavanje temeljio na tri primjera iz šuma
Plitvičkih jezera: 1) Visibaba, okružje 24, 2) Roščići,
okružje 18 i 3) Bijela Kosa, okružje 3 iz Šumske uprave
Ljeskovac.


Na tim primjerima s područja Male kapele Surić je
objasnio svoju metodu uređivanja šuma. U čemu se ona
sastoji?


Šurićeva metoda sastoji se u tome da se u šumi, po
određenom postupku, doznačuju za sječu stabla u svim
debljinskim razredima i da se posebno u manualu vodi
evidencija o stablima koja su doznačena za sječu, ali i
ona koja će dalje rasti. Drvna masa stabala, koja ostaju
u šumi, poslije sječe ne smije pasti ispod minimuma.
Radi boljega uvida crtaju se krivulje drvnih masa prije i
poslije sječe, a njihova razlika definira etat, kako ukupni
tako i po debljinskim razredima. Struktura drvne mase
prije i poslije sječe je binomska.


Šurićeva metoda, koja je niknula u šumama Plitvičkih
jezera, postala je 1937. godine službena metoda za
uređivanje prebornih šuma cijele bivše Jugoslavije.
Vrijedila je gotovo 50 godina i po njoj je izrađeno mnogo
gospodarskih osnova, kao što su primjerice šumsko-
gospodarske osnove za Plitvičke šume.


Glavna svrha Šurićeve metode bila je u reguliranju
(ograničavanju) sječe, jer su u to vrijeme u ličkim šumama
bile nagomilane goleme drvne zalihe.


Ali tijekom vremena drvni fond došao je postupno
do svoje donje granice pa se razvila nova metoda, ili takozvani
Novi sistem uređivanja prebornih šuma
(Klepac, 1961.), koji je imao cilj da se u šumi izgos-
podari optimalno stanje koje omogućuje najpovoljniji


231