DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Mišljenje je stručnjaka (hidrologa, lovnih stručnjaka,
ornitologa, ihtiologa) da će se u budućnosti morati uspostaviti
umjetni režim naplavljivanja (i otplavljivanja)
zbog sve nepovoljnijih trendova vodnog režima Dunava
i Drave, zatim prirodne evolucije ekosustava i velikoga
utjecaja čovjeka. Tako npr. problem zamuljivanja, opli-
ćavanja i zarašćivanja Kopačkoga jezera višim biljnim
sukcesijama (šumom vrbe) neće se moći riješiti sam od
sebe bez ozbiljne intervencije čovjeka (vidi Šumarski
list br. 7-8/1998., slika 3).


Ekološko društvo "Zeleni Osijek" nije protiv spašavanja
ribe na način kako to rade profesionalni ribari, ali
je protiv svake ribičije i masovne prisutnosti ljudi u
Posebnom zoo rezervatu.


Vrlo čudan stav pun protuslovlja (stav kontradikcije?)
zastupa ravnatelj Javne ustanove. Pobornik je ne
diranja u prirodu (Don´t touch the Nature), ali istovremeno
utječe na populaciju riba ribičijom, pokreće akciju
čišćenja kanala, što opet nije u skladu ne diranja prirode,
zalaže se za razvoj ekološkoga turizma i pri tome
napada prethodnike zbog izgradnje provizorne pregrade
na kanalu Hulovo, kojom se željela postići plovnost
turističkh brodica u vrijeme niskog vodostaja, protivnik
je čišćenja Kopačkog jezera, a istovremeno dovodi
turiste kojima pokazuje ptice močvarice svjestan činjenice
da će nestati ako se u međuvremenu ne pronađu
sredstva za odmuljivanje. Zaštićuje kormorane, a istovremeno
potpisuje (odličnu) studiju koja logikom stvari
navodi na njihovu štetnost, prenamnoženje: dovodi
ribiče u Kopački rit (slika 4 i 5), a prije toga u povećem
elaboratu objašnjava njihov nepovoljni utjecaj10 na živi
svijet Kopačkoga rita i pojedine skupine riba, zalaže se
za zaštitu rijetkih vrsta ptica posebno čaplji, kojima tijekom
prstenovanja strada dobar dio mladunaca, itd.


S druge strane inicijativu za zaštitu Ribnjaka "Podunavlje"
- Belje d.d. pokrenuli su "Osječki zeleni"
tražeći da ih se uvrsti u granice Zoo-rezervata, zatim na
niz protuslovlja sa stajališta zaštite prirode unesenih u
spomenuti Pravilnik reagiraju opet "zeleni". Na fešti
"Ribarski dani" koji su održani u sklopu Međunarodne
konferencije "Biseri prirode" u području sliva Drave i
Dunava (održane 15. listopada 1997. god.), obavio se
bez dozvole ribolov u Kopačkom ritu, te su time
prekršene mnoge odredbe Krivičnog zakona, Zakona o


Slika 4. Ribičija ili "spašavanje" ribo (od života) od prije 27 godina
(9. srpnja 1972.) u organizaciji Mcđuopćinskoga fonda za
unapređivanje ribarstva (M.F.U.R-a). Intervencijom ondašnjih
šumara - zaštitara ribičija je prekinuta, a MFUR se
ubrzo ( 1. siječnja 1973.) rasformirao.


Slika 5. Ponovno masovna navala na jezero Sakadaš pod motom
"spašavanja" ribe, ovaj puta u organizaciji Javne ustanove
"Kopački rit", institucije koja vodi brigu o zaštiti prirode i
njenih stanovnika: riba, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca???
I opet nesporazumi; povijest se ponavlja samo
zato što su oni najodgovorniji zaboravili lekcije zaštite prirode
iz prošlosti.


Sakadaš, 21. srpnja 1999.


zaštiti prirode i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, itd.,
o čemu je izvijestio glasoviti osječki novinar Drago
Hedl.


´" Iako je Sabor SR Hrvatske 1967. godine proglasio poplavno područje Kopački rit Upravljanim prirodnim rezervatom, zaštita toga objekta
sprovodi se na dosta nezadovoljavajući način. Sjedne strane zakonski propisi ili nisu usklađeni s potrebama zaštite tog objekta ili su prekru-
ti i nemoguće ih je djelotvorno primijeniti. Tako je npr. športski ribolov nepoželjan način rekreacije u Specijalnom zoološkom rezervatu i/
više razloga. Prvo, zato što masovni dolazak više hiljada ljudi smeta pticama i sisavcima. Tamo gdje se nalazi čovjek koji može biti i najmirniji
i najdiscipliniraniji građanin, na tom mjestu ne može normalno živjeti niti jelen, niti može ptica sjediti na gnijezdu. Ako tome dodamo
i to da nije svaki građanin discipliniran ili da za vrijeme svog boravka ostavlja smeće, situacija je još jasnija. Na kraju samo udičarenje
je jedan način lova na ribe, gdje se riba prvo najedan drastičan način oštrom udicom probode da bi zatim bila izvučena na suho da se guši i
na kraju uginc. Sve ovo ukazuje na to da se zabrani ribolov u rezervatu, jer ima u okolini rezervata više desetina hiljada hektara ribolovne
vode za udičarenje. Unatoč tomu, zakonskim propisima i svim nastojanjima problem sportskog ribolova na tom području je još uvijek prisutan.
To je samo jedan primjer od mnogih koji daju naslutiti daje u buduće neophodno raditi sjedne strane na izradi dobrih zakonskih propisa,
a s druge strane na učinkovitoj primjeni istih. (Izvod iz: Prijedlog za mjere zaštite i unapređenja posebno zaštićenog objekta prirode
Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", 1977. god.) Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo "Jelen".


225