DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 104     <-- 104 -->        PDF

"Zijev ribe" je manje - više redovita pojava u Kopačkom
ritu. U godinama obilnih dugotrajnih poplava,
ribe će biti znatno više, stoga će i više uginuti. Time se
neće ništa bitno promijeniti u ekosustavu, osim što će
organska materija (ili energija ekosustava) promijeniti
oblik. Potpuno je relevantno da li će ribu pojesti ptice,
sisavci, bakterije ili gljive. Doduše uginula će riba za
neko vrijeme onečistiti zrak, ali do bitnih promjena u


ekosustavu neće doći. Štaviše i poznata ekološka katastrofa
iz 1984. godine, kada se u Sakadaš izlio amonijev
eflucnt Svinjogojske farme iz Darde, prouzročivši pri
tomu strahoviti pomor ribe (slika 2) nije bitno ugrozio
životinjski (i biljni) svijet Kopačkoga rita i šire okolice."


Prema tome "zijev" ribe nije se mogao spriječiti. Iskustvo
nas uči daje do "zijeva"ribe dolazilo i ranijih
godina unatoč svakodnevnim izlovima ribe. Ribari su
pojedinih godina rukama lovili omamljene smudeve
koji su na cijeni (kod ugostitelja) u ovom kraju. Pojava
omamljenih smuđeva (težine od 0,5 do 3 i više kg) izazvala
je čuđenje biologa (ihtiologa). Tvrdilo se, da
smuđ (Stizostedion lucioperca Linn., 1758) ne može živjeti
u jezeru Sakadaš i Novom kanalu, glede pogoršanih
ekoloških prilika zbog dotoka onečišćenih voda
iz Stare biljske Drave.


Slika 2. (Tcksl uzet iz časopisa Priroda br. 9-10 iz 1984. godine): "U Sakadaš, najlijepše
jezero Zoorezervata sručila se 5. ožujka 1984. godine lavina onečišćene vode i za
kratko vrijeme pretvorila jezero i okolne vodotoke u fekalnu taložnieu iz koje se
okolinom širio smrad,... amonijak u vodi porastao je na 39 mg./litru,... drugi dan 6.
3. 1984. već je uginulo mnogo ribe, ... na I m: površine vode moglo se izbrojati
250-300 primjeraka ribe, ... zbog visoke konccntraeije amonijaka riba je izbezumljeno
iskakala na obalu, stoje nepoznato u ovom kraju... Prema jednoj procjeni uginulo
je 20-30 tona ribe".


Godinu dana kasnije, nakon obilne poplave i uspješnog mrijesta ribe gotovo se
zaboravilo na ovu ekološku katastrofu.


Za vrijeme "zijeva ribe" nisu potrebne nikakve intervencije,
o čemu, uostalom jasno govori čl. 7. Zakona
o zaštiti prirode. Tko je zapravo i s kojim razlogom unio
u Pravilnik odredbu spašavanja i ribolova ribe nije poznato,
no u svakom slučaju je pogriješio.


Naše ponašanje, potreba spašavanja ribe, dokazuje
da nismo shvatili smisao kategorije posebnog zoološkog
rezervata, da se ne možemo pomiriti s činjenicom i
osjećajem ne miješanja u prirodu i njene raznorodne
manifestacije. Često se zgražamo nad masovnim ugi-
nućem losova u dalekim vodama Kanade, a još više nas
pogađa bešćutje snimatelja National Geographie So-
ciety-a koji hladnokrvno promatraju i snimaju agoniju
ribe, krokodila, pavijana i drugih životinja u borbi za
goli život, za opstanak u gotovo presušenim barama -
riječnim koritima nekih afričkih rijeka. Zgražamo se
nad "ubojstvima" lavova, leoparda, hijena, divljih pasa,
domorodaca koji hladnokrvno ubijaju posljednje gorile
u Nacionalnom parku Kahuzi - Biega (Zairo). No, da li
smo u pravu i koliko je upitno mjeriti i osuđivati prirodne
pojave i domoroce bez poznavanja lokalnih prilika.


Pravilnikom o unutarnjem redu Park prirode "Kopački
rit" (NN 84/98., čl. 28. st.2.) nije pobliže pojašnjena
odredba koja govori o spašavanju ribe i ribolovu.
(Citiramo: "Iznimno na području Posebnog zoološkog
rezervata Kopački rit dozvoljava se ribolov i spašavanje
ribe u slučaju masovnoga ugibanja uz uvjet koji
utvrđuje Državna uprava.").


Nije objašnjeno kojim će se načinom i sredstvima
loviti riba, jer se ona može loviti: mrežama (vrškama,
alovom, setkom, kecom, buvarom, maražom, sačmaricom),
starinskim reketzom, udičarskim strukom, udicom,
električnim agregatom, itd., a zašto ne i eksplozivom?
Konačno i ovaj je rat pokazao da se na eksploziv,
kao sredstvo (krivo) ribolova nije zaboravilo ni u Kopačkom
ritu.


U konkretnom slučaju Javna ustanova je poistovjetila
spašavanje ribe s udičarenjem. Namjerno ili slučajno
zanemario se veznik "i", jer je jedno ribolov zbog re-
kreacaije, a drugo je stvarno spašavanje koje se ne
može obaviti niti udicom, niti udicom-haklom, niti
strujnim agregatom, a ni eksplozivom, već samo odgovarajućom
vučnom mrežom, eventualno vrškama.


" U Prostornom planu Kopački rit 1980; nalazimo podatak (vjerojatno potječe od prof. Gucunski) da se broj oligosaprobnih indikatora od
5% iz 1970.godine, smanjio na0% u I977.g. kao i broj fitoplanktonskih vrsta od 231 (u 1970.) pao je na 96 (u 1977.). Moguće da postoje i
drugi podaei koji daju potpuniju sliku uzroka i posljedice trovanja jezera Sakadaš.


222