DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 101 <-- 101 --> PDF |
plastikom. Koristi i stara gnijezda od vrana, koja samo dotjeruje i prilagodava svojim potrebama. Jedno te isto gnijezdo, ako se nalazi u mirnim predjelima šume bez sječe i ostalih šumskih radova, zadržat će kroz duži niz godina. Od sredine travnja do sredine svibnja ženka snese 1-3 (5) jaja u razmacima od po tri dana. Sjedenje traje 31-32 dana (po jajetu) ili ukupno oko 38 dana za prosječno leglo od 3 jajeta. Na jajima sjedi samo ženka, dok ptice hrane oba roditelja. Mladi su čučavci, koji gnijezdo definitivno napuštaju tek nakon pedesetak dana. Do pred kojih 20 godina, lunja crvenkasta bila je široko rasprostranjena na golemom prostoru od sjeverozapadne Afrike do juga Švedske i Kaspijskog mora, na Kapverdskim i Kanarskim otocima (J. Božič, 1983)." Procjenjuje se da u Francuskoj još živi samo oko 250 parova, u Luksemburgu 15 parova, u južnoj Švedskoj 90 parova. U Njemačkoj, koja je pokrenula zaštitu, brojnost joj se cijeni na oko 22.500 parova. Prema nešto strarijim podacima, ova danja grabljivica više ne gnijezdi u Austriji, Nizozemskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji. Tujuje Poziv ravnatelja Javne ustanove Park prirode "Kopački rit" na masovnu ribičiju, pobudio je velik interes javnih medija (Radija, Televizije, novinstva), ali i oštru polarizaciju oko definiranja zaštite prirode u ovom Posebnom zoološkom rezervatu Hrvatske. Razlog za poziv u ribolov (ironično nazvan "spašavanjem ribe") bilo je nakupljanje ribe u bari ("jezeru") Za neupućene u ovu problematiku, podsjetili bi daje ribolovno područje srednjega Dunava, službeno prozvano Donjodravsko-dunavsko područje ili Dunav I, od davnine poznato po bogatstvu ribe (ribljih vrsta, 43 + 8) i vrlo povoljnih uvjeta mriješćenja i razvoja ribe. Za ilustraciju poslužit će nam evidencija godišnjih ulova ribe Ribolovne centrale iz Apatina, koja se sa manjim prekidima vodi od 1914. godine (tablica 1 ). Na primjer, 1924. godine ulovilo se više od 1.500 tona ribe. Posebno bogate godine ribolova (ulov iznad 1.000 tona) bile su još: 1925, 1926, 1931, 1948, 1955, 1956, 1966, moguće vidjeti samo izvan razdoblja parenja, u vrijeme proljetne i/ili jesenske seobe. U nas sejoš jedino gnijezdi u Slavoniji i bosanskom Posavlju, ali u malom broju. Dok su je neke zemlje uvrstile u "crvenu knjigu" ugroženih vrsta, u Hrvatskoj je crvenkasta lunja uvrštena u prvu prioritetnu skupinu akcijskog plana zaštite.´ Seobeni putevi nisu joj odveć dugi. Primjerci iz sjevernih zemalja Europe zimuju uz Sredozemlje, najviše u sjeverozapadnoj Africi, dok je za mnoge naše gnjez- darice moguće reći da nas ni zimi ne napuštaju. Ugroženost crvenkaste lunje proizlazi kao posljedica devastacije životnog prostora i neodgovornog odnosa čovjeka po prirodu i okoliš. Preferira mirna područja u kojima su šume i okolna poljoprivredna zemljišta pošteđeni pretjeranog iskorišćavanja, a lovni reviri lovnog turizma. Alojzije Frković ´ Božič, I.: Ptici Slovenije, Ljubljana 1983. " x x x : Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite, Zagreb 1999. Sakadaš i istoimenom kanalu u Kopačkom ritu. Naime, zbog izuzetno povoljnih ekoloških (hidroloških) prilika, ali također i zbog posljedica rata, bolje reći prisilne zabrane ribolova u podunavskom aquatoriju, broj ribljih jata znatno se uvećao, pa je zaprijetilo uginuće na mjestima većeg nakupljanja zbog pomanjkanja kisika. O tome je gotovo svakodnevno izvješćivao lokalni tisak. 1967. godina. Riba se razvozila podunavljem od Pešte do Beča pa i dalje. Zanimljiv je i podatak o ulovu ribe u prošlom stoljeću. Prema Payru (1824) na području Kopačkog jezera moglo se, sa 6 vlastelinskih mreža, u jednom danu uloviti 500-600 centi ribe (1 bečki cent = 56,0060 kg) ili oko 33,6 tona ribe, što se danas čini nevjerojatnim, pa pretpostavljamo da se radilo o polumjesečnom ulovu. Međutim, uzevši u obzir veličinu nekadašnjeg poplavnog područja, visoku kvalitetu vode i druge povoljne ekološke čimbenike, ulov od 33 tona mogao bi biti točan. SPAŠAVANJE RIBE ILI PUČKI VAŠAR U POSEBNOM ZOOLOŠKOM REZERVATU "KOPAČKI RIT" POD POKROVITELJSTVOM JAVNE USTANOVE Zakon o zaštiti prirode i Javna ustanova nisu odgovorili zadacima i načelima zaštite prirode Donjodravsko-dunavsko područje (Dunav I) najznačajnije prirodno mrijestilište i rastilište slatkovodne ribe 219 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Tablica I. Ulov ribe ribolovnog centra u Apatinuod 1914.-1935. i 1945.-1971. u kilogramima Od ribolova je živjelo 400-500 obitelji1 iz Bačke, Nažalost ta dobra ribarska vremena daleko su iza Baranje i Osijeka. Selo Kopačevo kao i sam gradić nas. Do Domovinskog rata (1991-1997) ribolovom se Apatin slovili su se kao ribarska naselja. profesionalno bavilo tridesetak ribara, od toga veći broj 220 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 103 <-- 103 --> PDF |
stalno zaposlenih u Ribarskoj centrali u Apatinu. Ostali "slobodnjaci" bili su ugovorom vezani s Općinom Beli Manastir koja im je propisivala uvjete ribarenja utemeljene Zakonom o- slatkovodnom ribarstvu (NN 18/86). No dok je broj profesionalnih ribara bivao sve manji, broj ribiča se udeseterostručio. Nezvanično, na cijelom baranjsko-bačkom ribolovnom području prije rata ribu je lovilo više od 10 tisuća ribiča2. Prema jednoj procjeni´ ribiči bi ulovili godišnje oko 150 tona ribe. Iako je tijekom rata došlo do značajnijih promjena u korištenju ribolovnih voda Dunava, do pojave bezvlaš- ća i bezakonja, do zloporabe sredstava ribolova (korištenja eksploziva), sve to nije bitno umanjilo brojnost i veličinu ribljih jata. Poznato je daje za uspješan mrijest ribe i uvećanje riblje populacije potrebna dugotrajna poplava. Između vremena trajanja poplave (u proljetno-ljetnim mjesecima) i uvećanja riblje mase postoji vrlo uvjerljiva kole- racijska veza. Godine dugotrajnih, neprekidanih visokih vodostaja u ritu (preko 100 dana) obično su bogate ulovima ribe. Dok traje poplava veći dio riblje populacije zadržava se na poplavnim površinama Kopačkog rita. U trenutku evakuacije vode, u kasno ljeto, riblja jata kao da se opredjeljuju, jedna za daljni boravak u najdubljim barama i kanalima Kopačkog rita, a druga za odlazak u maticu rijeka Dunava i Drave, koja im pruža sigurniju zaštitu, ali manje hrane i niže temperature vode. Koliko ribljih jata iz sveukupne riblje populacije napušta Kopački rit, a koliko ostaje u Kopačkom ritu nije poznato. Da li se ta opredjeljenja događaju slučajno ili postoji zakonitost? Vjerojatno je u pitanju fiziologija i ponašanje specifično za pojedine vrste ribe. Štuka je na primjer više ritska riba, koja voli pliće tople bare obrasle vodenim biljem, som i smuđ naprotiv radije se zadržavaju u mutnim dubokim limanama rijeka. Babuška - srebrni karaš, inače pridošlica iz "Zijev ribe" - prirodna pojava Prema radovima Istraživačkog razvojnog centra´ iz manjkanja kisika riba je prisiljena uzimati kisik iz zra- Zagreba, do pojave "zijeva" i uginuća ribe na Sakadašu ka pri čemu nam se čini kao da zijeva, pa otuda potječe dolazi zbog kasnoljetne homotermije u cijelom stupcu ime pojavi, vode i velikog broja potrošača kisika, ribe. Zbog po- Prilikom osnivanja Ribolovne centrale u Apatinu (191 l.g.) bilo je evidentirano 400 ribara. Do ukidanja ribolova u Kopačkom ritu 13.9. 1984. godine ribaranjem se bavilo 30 ribara. 15 u stalnom radnom odnosu, 15 kao povremeni sezonski ribari. Manje-više svi iz sela Kopačeva. ´ Podatak potječe od Meduopćinskog fonda za unapređenje ribarstva koje je 1971. godine združio sva ribolovna društva, saveze i zajednice s područja Osijeka, Baranje i bačkoga podunavlja; rasformiran je 1. listopada 1973. godine. 3 Prema Pinčir, S., Crvenčanin, A. (1965) u ukupnom ulovu ribe, ribari su 1965. sudjelovali sa 57,91 %, športski ribolovci sa 11,80%, ptice močvarice sa 25,57%, ribari ribolovnih stanica sa 0,79%. i ribokradice oko 3,93%. 4 Novi kanal ili kanal Sakadaš, u novije vrijeme prozvan i Osječki, nastao je prilikom izgradnje dionice (1967-1970) glavnoga obrambenoga nasipa "Drava-Dunav" ( 18,5 km), dugačak je 6,5 km. 5 R.O. Fakultet poljoprivednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, OOUR Istraživačko-razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. Naslov Studije: Hidrološke značajke Specijalnoga zoološkog rezervata ´"Kopački rit" s posebnim osvrtom na ihtiofaunu. Autori: dr. se. Stjepan Mišctič, mr. sc. Dagmar Šurmanović i mr. se. Josip Popović, 1989.g. Slika 1. Profesionalni (privredni ) ribari nekadašnje OOUR- za ribarstvo "Kopačevo " - Bilje, na "mjeri" (manipulaciji) ribe na Sakadašu ulovljene u Kopačkom ritu. Nestankom kopačevskih ribara gasi se jedno umijeće ribarenja, zanat koji se prenosio s oca na sina, a porijeklo vuče iz dalekog Rheinlanda (Njemačka) s rijeke Rajne Sakadaš, 24. svibnja 1979/ Kine, bježeći pred brojnim kormoranima s Kopačkog jezera, također se rado sklanja u baru Sakadaš itd. O ranijim pojavama nakupljanja ribe na Sakadašu govore i podaci ulova nekadašnjeg OOUR-a za ribarstvo "Kopačevo". Od 150-200 tona ribe ulovljene u Kopačkom ritu (7.000 ha), gotovo 2/3 ulovilo se na Sakadašu (slika 1) i istoimenom kanalu (37,5 ha)4 Ribari bi svakodnevno od početka kolovoza pa do početka studenoga ispraćali kamione s punim bazenima riba. Ulovljena riba, pretežito babuška, odvozila se u Novi Sad i druga mjesta po Vojvodini i Srijemu. Očigledno da se do danas veličina ribljih jata nije bitno promjenila. Prema mnogim očevidcima ribe je u kolovozu i rujnu bilo posvuda. Na dijelu kanala Rénova (ušće Drave u Dunav) mogla se hvatati rukama. U takvim okolnostima "zijev" ribe je bio neizbježan. 221 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 104 <-- 104 --> PDF |
"Zijev ribe" je manje - više redovita pojava u Kopačkom ritu. U godinama obilnih dugotrajnih poplava, ribe će biti znatno više, stoga će i više uginuti. Time se neće ništa bitno promijeniti u ekosustavu, osim što će organska materija (ili energija ekosustava) promijeniti oblik. Potpuno je relevantno da li će ribu pojesti ptice, sisavci, bakterije ili gljive. Doduše uginula će riba za neko vrijeme onečistiti zrak, ali do bitnih promjena u ekosustavu neće doći. Štaviše i poznata ekološka katastrofa iz 1984. godine, kada se u Sakadaš izlio amonijev eflucnt Svinjogojske farme iz Darde, prouzročivši pri tomu strahoviti pomor ribe (slika 2) nije bitno ugrozio životinjski (i biljni) svijet Kopačkoga rita i šire okolice." Prema tome "zijev" ribe nije se mogao spriječiti. Iskustvo nas uči daje do "zijeva"ribe dolazilo i ranijih godina unatoč svakodnevnim izlovima ribe. Ribari su pojedinih godina rukama lovili omamljene smudeve koji su na cijeni (kod ugostitelja) u ovom kraju. Pojava omamljenih smuđeva (težine od 0,5 do 3 i više kg) izazvala je čuđenje biologa (ihtiologa). Tvrdilo se, da smuđ (Stizostedion lucioperca Linn., 1758) ne može živjeti u jezeru Sakadaš i Novom kanalu, glede pogoršanih ekoloških prilika zbog dotoka onečišćenih voda iz Stare biljske Drave. Slika 2. (Tcksl uzet iz časopisa Priroda br. 9-10 iz 1984. godine): "U Sakadaš, najlijepše jezero Zoorezervata sručila se 5. ožujka 1984. godine lavina onečišćene vode i za kratko vrijeme pretvorila jezero i okolne vodotoke u fekalnu taložnieu iz koje se okolinom širio smrad,... amonijak u vodi porastao je na 39 mg./litru,... drugi dan 6. 3. 1984. već je uginulo mnogo ribe, ... na I m: površine vode moglo se izbrojati 250-300 primjeraka ribe, ... zbog visoke konccntraeije amonijaka riba je izbezumljeno iskakala na obalu, stoje nepoznato u ovom kraju... Prema jednoj procjeni uginulo je 20-30 tona ribe". Godinu dana kasnije, nakon obilne poplave i uspješnog mrijesta ribe gotovo se zaboravilo na ovu ekološku katastrofu. Za vrijeme "zijeva ribe" nisu potrebne nikakve intervencije, o čemu, uostalom jasno govori čl. 7. Zakona o zaštiti prirode. Tko je zapravo i s kojim razlogom unio u Pravilnik odredbu spašavanja i ribolova ribe nije poznato, no u svakom slučaju je pogriješio. Naše ponašanje, potreba spašavanja ribe, dokazuje da nismo shvatili smisao kategorije posebnog zoološkog rezervata, da se ne možemo pomiriti s činjenicom i osjećajem ne miješanja u prirodu i njene raznorodne manifestacije. Često se zgražamo nad masovnim ugi- nućem losova u dalekim vodama Kanade, a još više nas pogađa bešćutje snimatelja National Geographie So- ciety-a koji hladnokrvno promatraju i snimaju agoniju ribe, krokodila, pavijana i drugih životinja u borbi za goli život, za opstanak u gotovo presušenim barama - riječnim koritima nekih afričkih rijeka. Zgražamo se nad "ubojstvima" lavova, leoparda, hijena, divljih pasa, domorodaca koji hladnokrvno ubijaju posljednje gorile u Nacionalnom parku Kahuzi - Biega (Zairo). No, da li smo u pravu i koliko je upitno mjeriti i osuđivati prirodne pojave i domoroce bez poznavanja lokalnih prilika. Pravilnikom o unutarnjem redu Park prirode "Kopački rit" (NN 84/98., čl. 28. st.2.) nije pobliže pojašnjena odredba koja govori o spašavanju ribe i ribolovu. (Citiramo: "Iznimno na području Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit dozvoljava se ribolov i spašavanje ribe u slučaju masovnoga ugibanja uz uvjet koji utvrđuje Državna uprava."). Nije objašnjeno kojim će se načinom i sredstvima loviti riba, jer se ona može loviti: mrežama (vrškama, alovom, setkom, kecom, buvarom, maražom, sačmaricom), starinskim reketzom, udičarskim strukom, udicom, električnim agregatom, itd., a zašto ne i eksplozivom? Konačno i ovaj je rat pokazao da se na eksploziv, kao sredstvo (krivo) ribolova nije zaboravilo ni u Kopačkom ritu. U konkretnom slučaju Javna ustanova je poistovjetila spašavanje ribe s udičarenjem. Namjerno ili slučajno zanemario se veznik "i", jer je jedno ribolov zbog re- kreacaije, a drugo je stvarno spašavanje koje se ne može obaviti niti udicom, niti udicom-haklom, niti strujnim agregatom, a ni eksplozivom, već samo odgovarajućom vučnom mrežom, eventualno vrškama. " U Prostornom planu Kopački rit 1980; nalazimo podatak (vjerojatno potječe od prof. Gucunski) da se broj oligosaprobnih indikatora od 5% iz 1970.godine, smanjio na0% u I977.g. kao i broj fitoplanktonskih vrsta od 231 (u 1970.) pao je na 96 (u 1977.). Moguće da postoje i drugi podaei koji daju potpuniju sliku uzroka i posljedice trovanja jezera Sakadaš. 222 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Osim toga, prema napisima iz novina, izgleda da se nije na vrijeme (čl. 32. i 33. Zakona o zaštiti prirode NN30/94) zatražila prethodna dozvola za odlov ribe? Nadalje, nije se poštivala odredba Statuta Javne ustanove Park prirode Kopački rit, čl. 10., st. 3, u kojem se govori o isključivom selektivnom ribolovu aloktonih vrsta (citiramo: "... organiziranje selektivnog ribolova strane riblje vrste radi zaštite autoktone vrste riba."). Dakle, izlov aloktone babuške radi zaštite autoktone štuke i konačno, zanemarila se preporuka Studije Fakulteta poljoprivrednih znanosti, kojom je također pre poručen izlov babuške, a zaštita autoktonih vrsta ribe. Malo tko u ovom kraju ne zna za dugogodišnje nesuglasice oko korištenja ribolovnih voda Dunava i Drave i ranije Kopačkog rita. Isto tako poznati su nesporazumi i teškoće oko usuglašavanja interesa lovaca, šumara i spomenutih ribara i ribiča sa zaštitom prirode. Cesto su ti nesporazumi u suprotnosti s odredbama mnogih međunarodnih konvencija o zaštiti prirode koje je potpisala Hrvatska. Za primjer ćemo navesti slučaj privrednoga ribolova u Kopačkom ritu. Osječko-baranjski ribiči utjecali na promjenu zakona Do proglašenja Kopački rit je imao status lovnog, šumskog i ribolovnog područja većeg gospodarstvenog značenja. U momentu predlaga- nja zakona nije bilo moguće dokinuti uobičajene aktivnosti šumara, lovaca, ribara koji su praktično živjeli od dobra Kopačkoga rita. U vrijeme proglašenja vrijedio je Zakon o zaštiti prirode iz 1965. godine (NN 34/65), koji je za takve slučajeve predvidio kategoriju upravljanoga prirodnoga rezervata. U upravljanom prirodnom rezervatu bio je dozvoljen (neometano) privredni ribolov, uzgojni odstrijel visoke divljači (jelena, srna, divljih svinja). U rubnim, šumom pokrivenim dijelovima Zoore- zervata, nastavilo se upravljati prema gospodarskim osnovama, uz uvjet da se u "užem" dijelu nakon dozrijevanja i sječe euroameričkih topola podigne šuma autoktonih vrsta topola i vrba. Zatim se nastavilo s čišćenjem i održavanjem važnijih kanala (Čonakut, Hulovo, Nadhat, Pustafok), a bila su dozvoljena znanstvena istraživanja i turizam. Ovim načinom gospodarenja jedino nisu bili zadovoljni osječki ribiči, jer im je bio uskraćen ribolov u Baranjskom podravlju (Dravski rit) i u Kopačkom ritu. Političkim utjecajem te javnim istupima, zatim brojnim napisima u tisku i prilozima u časopisima "Sportski ribolov", "Ribolovni godišnjak" te u prigodnim publika cijama permanentno su napadani privredni ribari optuženi za uzurpatorsko ponašanje i neprimjeren lov ribe. Svojim utjecajem čak su u Saboru uspjeli aktualizirati problem, koji je na kraju trebao razriješiti bivši Republički zavod za zaštitu prirode. Pokušaji LSG "Jelen" da kompromisom riješi sukob ribiča i privrednih ribara 223 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Iz do sada rečenog može se zaključiti da za pojavu "zijeva" nije krivac Javna ustanova, ali za sve ostalo što se događalo na Sakadašu, za nered, razbacano smeće, novo utabane staze i puteve, nove "divlje" rampe niz nasip prema ritu, neodgovorno ponašanje i mnoge zloporabe sudionika ribičije (slika 6 i 7), pretvaranje Kopač- kog rita u pučki vašar, netko je trebao odgovarati. Slika 6 Uspješan ribolovac iz 1972. god. na Sakadašu i njegov ... Slika 7. ... kolega iz 1999. god. koji se nije želio slikati valjda zbog grižnje (ribičke ) savjesti. U oba slučaja radilo se o ulovu štuke ispod propisane dužine od 30 cm. koju propisuje Naredba o najmanjoj veličini ribe (NN20/74). Očigledno da to nije zabrinulo čuvare MFUR-a, a ni Javne ustanove Parka prirode. Konačno riječ je o "spašavanju" ribe (od života) a ne ribolovu ??? "Zeleni" se ne slažu s načinom upravljanja Kopač- kim ritom, iako je posredni krivac Zakon o zaštiti prirode iz 1994. godine i Pravilnik o unutarnjem redu "Park prirode Kopački rit" (NN 84/98.). Posebno iritiraju dvije odredbe: prva, koja govori o ribolovu i spašavanju ribe i druga, kojom se dozvoljava mogućnost masovnog trovanja beskralješnjaka (čl. 21.), a time i drugih životinja u Zoorezervatu. 226 Stoga predlažemo: da se u čl. 28. izbriše stavak 2., odredbu o spašavanju i ribolovu bez obzira na "zijev" ribe, prenamnože- nost ribe i drugih životinja i si. pojave, - jer će svako drugo rješenje izazvati polemiku, sukobe mišljenja, negodovanje "zelenih" i ljubitelja prirode i ptica. Kopački rit, njegovo "jezero" Sakadaš, Novi kanal treba ostaviti pticama i drugim životinjama, ono treba ostati poligon ekološke edukacije pučanstva, mjesto gdje će kormorani, čaplje, galebovi, gnjurci i ostali ihtiofagi naći siguran izvor hrane, pa neće morati odlaziti na ribnjake u Slavoniji i činiti štetu ribnjačar- stvima i državi koja će ju morati podmiriti, brisanje stavka 2. čl. 21. spomenutog Pravilnika kojim se otvara mogućnost masovnog trovanja beskralješnjaka i onda i drugih životinja. Umjesto toga treba unijeti odredbu da se u Posebnom zoološkom rezervatu "Kopački rit" (i u drugim zoorezervatima) ne mogu i ne smiju upotrebljavati u bilo koje svrhe zaštitna kemijska i biološka sredstva; prihvaćanje ostavke dosadašnjeg ravnatelja Javne ustanove (koju najavljuje već mjesecima) kao i ostavke svih članova Upravnog vijeća zbog neaktivnosti i indolentnosti prema problemima koji ugrožavaju samobitnost ovog područja; sastanak pod naslovom Kako i na koji način upravljati i unapređivati prirodne vrijednosti posebnog zoološkog rezervata kopački rit u 2000-tom mileniju. Sastanku bi trebali biti nazoč- Slika 8. Baranjsko-podravski krajolik i njegovi šumski rcviri: Bilj- ski rit. Bezdan, Staro selo, Budvaj, Medrović, Žido - pustara itd., - prepoznatljivi po starini dravskim meandrima - (barama) kao što su: I lalaševo. Mrtvaja, Gakovac, Farkaš - Topolje, Oicšanci. Inače to su rado posjećivana mjesta osječkih, valpovačkih, beliščanskih ribiča i ljubitelja prirode. Mnogi ne znaju ili su zaboravili, da su te predivne šume i šumarke, bare i "mrtvaje" zaštitili šumari često pod pritiskom službenih medija, vodoprivrede i agrara. Na slici djelić bare Mrtvaje u šum. reviru Staro selo, 16. listopada 1998. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 106 <-- 106 --> PDF |
samo je djelomično zadovoljio ribiče i to pretežito one iz Baranje. Ribičima su prepušteni svi mrtvi rukavci, bare i ritovi Baranjskoga Podravlja.7 Međutim, osječki ribiči htjeli su Kopački rit, posebno Sakadaš i Novi kanal, koji se, kako smo rekli, nalazio u Rezervatu gdje su lovili ribari iz Kopačeva. Zajedno se nije moglo, jer je sukob ribiča i ribara bio isuviše velik. Vjerojatno su ti nesporazimi između privrednih ribara i ribiča, u koje se umiješala određena politika Općina Beli Manastir i Osijeka s jedne strane i LŠG "Jelen"-a s druge, bili jednim od mogućih razloga promjena Zakona o zaštiti prirode iz 1965. godine, nakon kojega se režim upravljanja znatno postrožio. Tako je novim Zakonom iz 1976. godine privedni ri bolov, zatim upravljanje šumama, divljači itd., strogo definiran Mjerama za zaštitu i uređenje Specijalnoga zoološkoga revervata "Kopački rit" (NN 52/79). Novom odredbom (NN 9/85) došlo je do izmjene Mjera uči. 1., točki III, nakon koje je ukinut privredni ribolov. Od 1985. godine naziv privredni ribolov mijenja se u odlovni. Republički zavod izdaje, na zahtjev upravljača zaštićenim objektom, tzv. prethodne dozvole (vidi prilog I ), ustvari jednokratne dozvole za lov srebrnog karasa (babuške) i druge aloktone vrste riba. Međutim, ni Mjere i druge zakonske odredbe i napuci nisu mogli zadovoljiti podijeljene strane oko gospodarenja i zaštite Kopačkog rita, kako onda, tako i danas. Protuslovlja među znanstvenicima i mjerodavnim stručnjacima za Kopački rit Protuslovlje u zaštiti prirode vrlo je izražajno kod naših najpoznatijih stručnjaka i poznavatelja ekosustava Kopačkog rita. Tako npr. stručnjaci bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode i današnje Državne uprave, te poneki zaštitari "Euronatura" i "Osječkih zelenih"* imaju gotovo istovjetno stajalište, odnosno zastupaju preporuku I.U.C.N.-a" o što manjem uplivu na tokove prirodne evolucije ekosustava. Priroda se, po ovoj preporuci, ostavlja procesima samoregulacije, uspostavljanja nekih novih stacionarnih stanja bez utjecaja čovjeka. Ne postoje iznimke ni kada je u pitanju prenamnožena riba, veliki vranci ili neka druga skupina životinja. Nimalo ih ne brine što će jednoga dana nestati Kopačkog jezera, jer, kako reče g. M., Schneidcr-Jacoby (predstavnik "Euronatura") nešto će ostati, možda ritska ravnica, vrbovi šumarci, neke druge više biljne zajednice itd. i to je dobro ... Je li to zaista dobro, ili će neki budući promatrači ptica u novom mileniju na Kopačkom jezeru, koje će zadržati samo toponimsku oznaku, umjesto brojnih jata divljih gusaka, pataka, čaplji i kormorana moći promatrati djetliće, sjenice, kosove, strnadice, brgljcze itd., a njih ima u obilju po perivojima grada Osijeka i Zagreba, u Austriji i Njemačkoj pa zašto onda ići u Kopački rit? Suprotno mišljenje ima većina ovdašnjih šumara, biologa- zaštitara prirode, veći dio članstva Ekološkog društva "Zeleni Osijek". Ekološko društvo "Zeleni Osijek" je prije dvije godine (1997) izdalo publikaciju o obnovi (revitalizaciji) kanalske mreže, bara, jezera, dunavaca Kopačkog jezera. Predlaže povrat kategorije upravljanoga zoo rezervata osnovom koje je moguće utjecati na tokove prirodne evolucije ekosustava i usmjeravati je u pravcu želje za poboljšanjem uvjeta opstanka postojećih biljnih i životinjskih vrsta, u suglasju s potrebama ljubitelja ptica močvarica i stanovnika koji su u svakodnevnom dodiru s prirodom. Slika 3. Kopačko jezero postepeno osvaja vrbova šuma. Gdjejejoš 1991. godine bila otvorena površina "poluotoka" obrasla prizemnom barskom vegetacijom, danas je mlada vrbova šuma. Pojedina stabla su viša od 5 metara. Dopusti li se prirodi nesmetan tijek, Kopačko jezero će nestati, a s njime i ona brojna jata ptica močvarica zbog kojih je (između ostalih vrijednosti i obilježja) Kopački rit proglašen zaštićenim objektom prirode. Kopačko jezero, 27.listopada 1998. 7 Poimence bare - stari meandri rijeke Drave: Damrina, Košgrabcn, Halaševo, I lalasica, Lanka, Mrtvaja, Gakovac. Farkaš - Topolje, Šiblje, Orešanci, Boroš. Bodonja. Neinerica, itd. s Prema preporuci I.U.C.N. to bi odgovaralo I kategoriji Strict Nature Reserve (Wilderness Area: Protected area managed mainly for science or wilderness protection). " "Osječki zeleni" nisu isto što i "Zeleni Osijek". Radi se o dvije združene nevladine udruge: Društvo za zaštitu prirode Slavonije i Baranje i Slavonsko-baranjsko društvo za zaštitu životinja. F.kološko društvo "Zeleni Osijek" je po broju članova najveća slavonsko-baranjska nevladina udruga, koja ima više od 150 članova. U Društvu djeluju visokoobrazovani lovni stručnjaci, diplomirani inženjeri biologije, inženjeri vodoprivrede i poljodjelstva, šumarski inženjeri (10 inženjera. 2 magistra znanosti, 5 doktora znanosti). 224 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Mišljenje je stručnjaka (hidrologa, lovnih stručnjaka, ornitologa, ihtiologa) da će se u budućnosti morati uspostaviti umjetni režim naplavljivanja (i otplavljivanja) zbog sve nepovoljnijih trendova vodnog režima Dunava i Drave, zatim prirodne evolucije ekosustava i velikoga utjecaja čovjeka. Tako npr. problem zamuljivanja, opli- ćavanja i zarašćivanja Kopačkoga jezera višim biljnim sukcesijama (šumom vrbe) neće se moći riješiti sam od sebe bez ozbiljne intervencije čovjeka (vidi Šumarski list br. 7-8/1998., slika 3). Ekološko društvo "Zeleni Osijek" nije protiv spašavanja ribe na način kako to rade profesionalni ribari, ali je protiv svake ribičije i masovne prisutnosti ljudi u Posebnom zoo rezervatu. Vrlo čudan stav pun protuslovlja (stav kontradikcije?) zastupa ravnatelj Javne ustanove. Pobornik je ne diranja u prirodu (Don´t touch the Nature), ali istovremeno utječe na populaciju riba ribičijom, pokreće akciju čišćenja kanala, što opet nije u skladu ne diranja prirode, zalaže se za razvoj ekološkoga turizma i pri tome napada prethodnike zbog izgradnje provizorne pregrade na kanalu Hulovo, kojom se željela postići plovnost turističkh brodica u vrijeme niskog vodostaja, protivnik je čišćenja Kopačkog jezera, a istovremeno dovodi turiste kojima pokazuje ptice močvarice svjestan činjenice da će nestati ako se u međuvremenu ne pronađu sredstva za odmuljivanje. Zaštićuje kormorane, a istovremeno potpisuje (odličnu) studiju koja logikom stvari navodi na njihovu štetnost, prenamnoženje: dovodi ribiče u Kopački rit (slika 4 i 5), a prije toga u povećem elaboratu objašnjava njihov nepovoljni utjecaj10 na živi svijet Kopačkoga rita i pojedine skupine riba, zalaže se za zaštitu rijetkih vrsta ptica posebno čaplji, kojima tijekom prstenovanja strada dobar dio mladunaca, itd. S druge strane inicijativu za zaštitu Ribnjaka "Podunavlje" - Belje d.d. pokrenuli su "Osječki zeleni" tražeći da ih se uvrsti u granice Zoo-rezervata, zatim na niz protuslovlja sa stajališta zaštite prirode unesenih u spomenuti Pravilnik reagiraju opet "zeleni". Na fešti "Ribarski dani" koji su održani u sklopu Međunarodne konferencije "Biseri prirode" u području sliva Drave i Dunava (održane 15. listopada 1997. god.), obavio se bez dozvole ribolov u Kopačkom ritu, te su time prekršene mnoge odredbe Krivičnog zakona, Zakona o Slika 4. Ribičija ili "spašavanje" ribo (od života) od prije 27 godina (9. srpnja 1972.) u organizaciji Mcđuopćinskoga fonda za unapređivanje ribarstva (M.F.U.R-a). Intervencijom ondašnjih šumara - zaštitara ribičija je prekinuta, a MFUR se ubrzo ( 1. siječnja 1973.) rasformirao. Slika 5. Ponovno masovna navala na jezero Sakadaš pod motom "spašavanja" ribe, ovaj puta u organizaciji Javne ustanove "Kopački rit", institucije koja vodi brigu o zaštiti prirode i njenih stanovnika: riba, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca??? I opet nesporazumi; povijest se ponavlja samo zato što su oni najodgovorniji zaboravili lekcije zaštite prirode iz prošlosti. Sakadaš, 21. srpnja 1999. zaštiti prirode i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, itd., o čemu je izvijestio glasoviti osječki novinar Drago Hedl. ´" Iako je Sabor SR Hrvatske 1967. godine proglasio poplavno područje Kopački rit Upravljanim prirodnim rezervatom, zaštita toga objekta sprovodi se na dosta nezadovoljavajući način. Sjedne strane zakonski propisi ili nisu usklađeni s potrebama zaštite tog objekta ili su prekru- ti i nemoguće ih je djelotvorno primijeniti. Tako je npr. športski ribolov nepoželjan način rekreacije u Specijalnom zoološkom rezervatu i/ više razloga. Prvo, zato što masovni dolazak više hiljada ljudi smeta pticama i sisavcima. Tamo gdje se nalazi čovjek koji može biti i najmirniji i najdiscipliniraniji građanin, na tom mjestu ne može normalno živjeti niti jelen, niti može ptica sjediti na gnijezdu. Ako tome dodamo i to da nije svaki građanin discipliniran ili da za vrijeme svog boravka ostavlja smeće, situacija je još jasnija. Na kraju samo udičarenje je jedan način lova na ribe, gdje se riba prvo najedan drastičan način oštrom udicom probode da bi zatim bila izvučena na suho da se guši i na kraju uginc. Sve ovo ukazuje na to da se zabrani ribolov u rezervatu, jer ima u okolini rezervata više desetina hiljada hektara ribolovne vode za udičarenje. Unatoč tomu, zakonskim propisima i svim nastojanjima problem sportskog ribolova na tom području je još uvijek prisutan. To je samo jedan primjer od mnogih koji daju naslutiti daje u buduće neophodno raditi sjedne strane na izradi dobrih zakonskih propisa, a s druge strane na učinkovitoj primjeni istih. (Izvod iz: Prijedlog za mjere zaštite i unapređenja posebno zaštićenog objekta prirode Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", 1977. god.) Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo "Jelen". 225 |