DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Izvori:


FS-Bulletin 2/99


http://www.cfta-


cia.agr.ca/english/ppc/science/pps/sit98e.html


http://willow.ncfes.umn.edu/beetleattack/attack.htm


http://wilow.ncef.umn.edu/albpestalert


http://www.agr.state.il.us/beetle.html


LUNJA CRVENKASTA (Milvus milvus


Od kada Njemački savez za zaštitu prirode (NABU)
iz Bonna, počevši od 1971. godine odabire "pticu godine",
u mnogih od tih ranijih ptica godine opasnost od
istrebljenja je minula, a gustoća naseljenosti stala bilježiti
postupni porast. To se doduše još nije dogodilo s
prošlogodišnjom pticom godine - strnadicom žutovolj-
kom {Emberiza citrinellđf ali je na primjer sa sivim ćukom
(Athene noctua L.) ili bijelom rodom (Ciconia ci-
conia L.), kojoj je brojnost porasla samo u selu Čigoč
(koje je EURONATUR proglasio "europskim selom
roda") u posljednjih 10 godina za gotovo 20 %.


Pticom jubilarne 2000. godine proglašena je danja
grabljivica lunja crvenkasta (Milvus milvus L.) iz porodice
jastrebova (Aceipitridae). Po nekima to je najsavr-
šcniji letač od svih grabljivica, koja pretežito, kao osamljena
ptica, stani rubove nizinskih listopadnih šuma do
600 metara nad morem. Iz sebičnih motiva, kako bi lakše
došla do lovine, druži se sa škanjcem mišarom, a čest
je gost kolonija čaplji i vrana. Znana je naime kao slab
lovac koji nerijetko loveći "šestarenjem" ponad otvore-


Slika I. Crvenkasta lunja - "ptica godine" 2000; otvorena nizinska
područja s rastrganim šumarcima i drvećem najbolja su joj
staništa ( Prema Buch der Vogel welt).


1 Frković, A.: Strnadica žutovoljka - ptica godine 1999. Šumarski
list 1999.. 1-2, s. 73-74.


218


Zahvala:


Zahvaljujem se ing. Carolus H o 1 z s c h u h (FBVA -
Beč) za primjerke Anoplophora glabripcnnis, koje je
osobno sakupio u provinciji Liaoning, Shenyang -NR
Kina, 1992. godine na topoli.


Milan Pernek, dipl. ing. šum.
(Šumarski institut Jastrebarsko)


L.) - PTICA JUBILARNE 2000.GODINE


nih terena, najčešće na metar-dva iznad tla, ostaje kratkih
rukava. Uz poljske miševe, voluharice, hrčke, žabe i
dr., rado uzima i strvinu koju obično nalazi na kolnicima
frekventnih autocesta ili na otvorenim smetištima.


U stručnoj lovačkoj literaturi lunja crvenkasta predstavljena
je kao vitka i graciozna ptica s izrazito rašljas-
tim repom, kojega osim srodnika joj crne lunje (Milvus
migrans) nema ni jedna druga grabljivica našega podneblja.
Uska jako zavinuta (uglasta) krila omogućuju
joj lepršav let i poduže "lebdenje" na struji zraka. Plijen
pretežito hvata na tlu, a kada ga se dočepa ubija ga kljunom
a ne kandžama. Zanemarivi su gubici poljskih ko-
ka kojima se hrani.


Dugačka je od 62 do 67 cm, od čega na rep otpada
28-32 cm. Raspon krila iznosi 150-185 cm. Crvenkaste
je boje perja i mužjak i ženka. Ženka je nešto veća od
mužjaka, što je osobitost sviju sokolovki. Kljun joj je
taman, oči svjetle, noge i prsti crveni a nokti crni. Glasa
se visokim pijukanjem "hiah hihihihi hiah", nalik mi-
jaukanju mačke, posebice u vrijeme parenja.


Ptica je selica, preletnica i redovita gnjezdarica,
samo u malom broju. Gnijezdo pravi od granja, najčešće
u rašljama krupnog drveća (hrast, jasen) na visini od 8
do 20 m iznad tla. Neposredno pred polaganje jaja obla-
že ga travom, lišćem, ali i krpama, papirom, vunom i


Slika 2. Dug rašljast rep i uska jako zavinuta (uglasta) krila glavne
su značajke lunje crvenkaste.