DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 99 <-- 99 --> PDF |
U sklopu međunarodne suradnje sudjelovao je kao fitocenolog na sabiranju peluda buhača radi oplemenjivanja s nizozemskim stručnjacima na radu u Keniji (1971). Sudjelovao je kao Aorist sa stručnjacima iz Readinga (Engleska) u programu selekcije lupine - Lupinus albus (1981). Kao fitocenolog bio je uključen u međunarodni projekt genetičke varijabilnosti bukve sa sjedištem u Montpellieru. Kao član tadašnje Jugoslavenske delegacije u programu M AB 8 OON, na zasjedanju u Potenzi 1975. godine sudjelovao je pri sastavljanju prijedloga za proglašenje Velebita biogenetskim rezervatom, a 1976. godine sudjelovao je u istom svojstvu u Montpellieru, gdje je i službeno proglašen "Biogenetski rezervat Velebit" . Znanstveni rad Voden geslom "Nulla dies sine linea", prof. dr. sc. I. Trinajstić posebno se istaknuo na publicističkom polju, gdje je sam i u koautorstvu, dosada objavio sveukupno 599 naslova radova, od kojih je oko 330 znanstvenih objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Svojim dosadašnjim radom objelodanio je oko 8000 stranica. Kad ne bi bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj djelatnosti osim tih 8000 stranica, i to bi bilo dovoljno da se stekne uvid u opseg njegova rada. No, njegovo je djelo ponajprije značajno po sadržaju, tematici i izvornosti obrade. U sklopu fitocenoloških i vegetacijskih istraživanja proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije diljem Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači. Sličan značaj imaju i as. Ostryo-Quercetum pu- bescentis i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je sveze Rhamno-Paliurion, Inulion viscosae, Centaureo-por- tenschlagiellion, redove Paliuretalia, Inuletalia viscosae, Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede Paliure- tea, Inuletea viscosae i Erico-Cistetea. Ustanovio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo- Ceratonion u istočnojadranskom primorju, izvršio je sintaksonomsku reviziju šuma alepskoga bora (Pinus halepensis), šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije sprudova Drave (Salici-Myricarietum, Salicetum elaeagno-daphnoides). Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule, Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma mau- ritanica, Trifolium spumosum, Bidens subalternans, Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga qua- driradiata, Medicago arborea, Guizotia abysinica, Cornus hungarica i dr. Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986) obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikoga broja rodova. Opisao je tri nova roda Alyssanthus, Phy- llolepidum i Pevalekia (posljednjem rodu ime je dao po svom prethodniku akademiku Ivi P e v a 1 e k u, dugogodišnjem profesoru Botanike na Šumarskome fakultetu). Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodal- maticum, A. litorale, Limonium subanfractum, Iris pseudopallida i /. adriatica. Umjesto zaključka Na osobit odjek naišli su njegovi radovi s područja taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Euro- pae" u čiju je izradu aktivno uključen. I prof. dr. sc. Ivo Trinajstić nije izuzetak, te je daleko više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar Mathias Erben, koji mu je 1985. godine i posvetio jednu vrstu roda Viola (ljubica), nazvavši je njegovim imenom - Viola ivonis. Svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem na Šumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim radovima stekao je dostojno mjesto u hrvatskoj i europskoj botanici. Prihvaćanje njegovih gledišta na području flore, vegetacije i taksonomije u europskim okvirima najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru. O tome govori i njegovo ime, koje se našlo u mnogim svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno istican. Iako nije šumar po općoj naobrazbi, prof. dr. sc. I. Trinajstić šumu je doživljavao na osobit i sebi svojstven način, te je dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarima napisao velik broj radova (oko 150 znanstvenih) vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske, a navest ćemo samo tridesetak: T r i n aj s t i ć, I.: Hrast kitnjak (Quercus sessiliflora Sa- lisb.) u flori otoka Krka. II. Kongr. Biol. Jugosl. 114(1962). Trinajstić, I.: Istraživanja zimzelene šumske vegetacije sjevernog Cresa. Acta Bot. Croat. 24: 137- 142(1965). Trinajstić, I.: Prilog poznavanju vlažnih, acidofil- nih šuma jele {Carici brizoidis-Abietetum, ass. nov.) Gorskoga kotara i Velike kapele u Hrvatskoj. III. Kongres biologov Jugoslavije, 275-276 (1969), Ljubljana. Trinajstić, I.: Prilog poznavanju šumske vegetacije prašumskog rezervata "Čorkova uvala" u Hrvatskoj. Akad. Nauka Umj. BiH 15(4): 125-130. (1970). 97 |