DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 97 <-- 97 --> PDF |
raspoznaje tamna karpalna mrlja. Razlika u boji perja mladih i starijih ptica je neznatna i teško uočljiva. Rep je poprečno isprugan s 10-12 tamnih i bjelkastih traka, s izraženom širokom trakom na vrhu repa. Raspon krila je oko 120 cm. Cesto jedri s blago savinutim krilima, kada se na po- krilju jasno izražava tamna karpalna mrlja. Kada opazi lovinu obrušava se koso prema tlu sa skupljenim krilima i neposredno iznad širi krila i ispruži panđe prema naprijed te njime hvata plijen, obično nekog glodavca. Lovi i izravno sa svoga osmatrališta (električni stup, stupovi ograde uz prometnice, soliterna stabla). Uzimajući u obzir da škanjac godišnje ulovi i 10 000 glodavaca, u nekim zemljama da bi zaštitili velika polja žitarica, postavljaju se niski stupovi u obliku slova T kao potencijalna osmatrališta. Treći način lova je hodanje po tlu, kada su najčešći plijen kukci ili gujavice. Škanjac ne može savladati plijen teži od 0,5 kg, jedino ako ga pronađe bolesnoga, ranjenog ili iznemoglog. Analizom prehrane ustanovljeno je da sisavci čine 89,1% plijena (70,7% miševi i voluharice, krtice, štakor, domaći miš, rovke, itd. ) 7,2% ptice (prepelica, fazan, kos) te ostatak gmazovi (razni gušteri, sljepici, pokoja bjelouška), kukci (skakavci, gusjenice, veći leptiri), kolutičavci (gliste). Hrani se lešinama. Gnijezdi se u šumi na drveću ili manjim šumarcima uz poljoprivredne površine. Prosječna visina gnjezda od tla je 16m, širina gnjezda 75-100 cm (150 cm). Parenje počinje krajem veljače ili početkom ožujka, kada parovi jedre satima uz povremena obrušavanja i glasanja. Ženke nose 2-4 (6) jaja. Škanjac živi gotovo u cijeloj Europi. Nakon gnjez- denja raspršuje se u raznim smjerovima u potrazi za hranom, tako da su u Hrvatskoj iste godine zabilježeni primjerci iz Finske koji su preletjeli više od 2000 km, a tamo su bili prstenovani kao čučavci. UMIROVLJENI ZNANSTVENICI Obljetnice su uvijek prigode za podsjećanja na određene događaje ili zbivanja iz života određenih ličnosti iz znanosti, kulture, povijesti i si. 1 ovaj je članak potaknut jednom takvom obljetnicom - 66. godinom života i odlaskom u mirovinu prof. dr. sc. Ive Trinajstića, donedavno redovitoga sveučilišnog profesora Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tim mu povodom iskazujemo veliku počast i priznanje za ukupni do- Jastreb ima u prvoj godini života tamnosmeđa leđa, dok je boja odozdo prošarana smeđim uzdužno duguljastim pjegama. Starije jedinke su odozdo jednolično poprečno sivkasto isprugane. Mužjak ima sivosmeđa leda, dok ženka ima smeđa, Razlike u boji mladih i starih ptica su velike, pa se nekada smatralo da su to dvije vrste. Rep je duži nego u škanjca i poprečno isprugan s 4-5 dobro uočljivih traka. Raspon krila je i do 165 cm. Plijen lovi najčešće iz zasjede, nastojeći se neopažen približiti brzim zamasima krila. Tijekom lova leti često vrlo nisko, s naglim i neočekivanim promjenama smjera sljedeći plijen. Plijen hvata u zraku, na zemlji i vodi, u grmlju i krošnjama drveća. Jednom prilikom prolazeći kraj odvodnog meliorativnog kanala u polju, čije su obale obrasle grmolikom vegetacijom, "podigao" sam fazana koji je poletio prema obližnjem šumarku, kada se najednom pred ulaskom u šumu na njega strmoglavio jastreb, vjerojatno vrebajući u nekoj krošnji. Odmah sam počeo s vikom, jer sam se osjećao suodgovornim za njegov ulov, fazan je otišao i nadam se preživio eventualno zadobivene rane. Lovi najčešće sisavce (vjeverice, kuniće, miševe te pokoju domaću mačku i vrlo rijetko zeca), lasicu, štakora. Od ptica često lovi sojke, svrake, drozdove, čvorke, domaće golubove, prepelice, jarebice, fazane, itd. Gnijezdi se u šumi na drveću. Prosječna visina gnijezda od tla iznosi 17 m, širina gnijezda je oko 100 cm. Parenje počinje u ožujku. Ženka snese 3-4 (1-6) jaja. Jastreb je rasprostranjen gotovo u cijeloj Europi. U Hrvatskoj su škanjac i jastreb zaštićeni zakonom. Tekst i fotografije: Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. sadašnji rad, kojim je dao veliki doprinos hrvatskoj geobotanici i botaničkoj znanosti uopće. Prof. dr. sc. I. Trinajstić potječe iz službeničke obitelji podrijetlom iz Vrbnika s otoka Krka. Rođenje u Sisku 27. listopada 1933. godine, osnovnu školu polazio je u Petrinji, Varaždinu i Gredi kraj Siska, gimnaziju u Varaždinu, Krku i Novom Vinodolu, a maturirao je u Varaždinu 1952. godine. Akademske godine 1952/53 upisao Prof. dr. sc. IVO TRINAJSTIĆ - HRVATSKI BOTANIČAR (povodom 66. godine života i odlaska u mirovinu) 95 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Slika 1. Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić - Nulla dies sine linea (Foto: D. Kajba) je Poljoprivredni odsjek tadašnjega Poljoprivrcdno-šu- marskog fakulteta u Zagrebu, gdje je 22. siječnja 1958. godine diplomirao. Od rujna 1959. godine radio je kao srednjoškolski profesor na Vrtlarskoj školi u Vinici kraj Varaždina, gdje je predavao botaniku, kemiju, pedologiju, cvjećarstvo i zaštitu bilja. U listopadu 1960. godine izabran je i postavljen za asistenta iz predmeta Botanika na Šumarskom fakultetu. Akademske godine 1962/63 upisao je poslijediplomski studij na tadašnjem Biološkom odjelu Prirodo- slovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu iz predmeta Botanika - sistematsko-ekološki smjer, ali. prosinca 1964. godine obranio je magistarski rad pod naslovom "Vegetacija obalnoga područja rijeke Drave u široj okolici Varaždina". Također je na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu 2. prosinca 1965. godine obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Vegetacija otoka Krka" i postigao stupanj doktora bioloških znanosti. Dana 16. veljače 1970. godine habilitirao je iz predmeta Botanika na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i stekao stupanj naslovnoga docenta, a 1. prosinca 1971. godine izabran je u zvanje docenta iz predmeta Botanika. Od 1976-1981. godine radio je u statusu izvanrednoga, a od 1981. godine do umirovljenja 30. rujna 1999. godine u svojstvu redovitoga sveučilišnog profesora. Nastavna djelatnost Prof dr. sc. I. Trinajstić je od 1960. do 1999. godine bio zaposlen na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio u svojstvu od asistenta do redovitoga profesora u obavljanju dodiplomske nastave iz predmeta Botanika, koja se sastoji od predavanja, laboratorijskih i terenskih vježbi i terenske nastave (3+2, 2+1). Za potrebe studenata izradio je odgovarajuće skripte (Botanika za šumare) sastavljene od četiri dijela (Anatomija bilja, Fiziologija bilja, Sistematika bilja I /Opći dio, gljive/ i Sistematika II /Embriobyonta/). Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i nastavnih područja u Splitu za razdoblje 1989-1994. održavao je terensku nastavu iz predmeta Morfologija bilja, a od 1994. godine predaje predmet Ekologija s geobo- tanikom za studente IV. godine smjera biologija-kemija, za koje je, također, izradio odgovarajuće skripte. Na poslijediplomskom međufakultetskom studiju na Šumarskom fakultetu predaje dva kolegija "Jednogodišnje i perensko ukrasno bilje" (10+10) u sklopu smjera "Oblikovanje prirodnih rekreacijskih površina" i "Taksonomija unutarvrsne diferencijacije" (10+0) u sklopu smjera "Oplemenjivanje šumskog drveća". U sklopu poslijediplomskoga studija Prirodnih znanosti (Biologija-Ekologija) u Zagrebu predavao je do 1992. godine kolegij "Osnove biljne taksonomije" (10+10), a od tada kolegij "Metode sistematike bilja" (10+10). Stručna djelatnost Prof. dr. se. Ivo Trinajstić član je, a u razdoblju od 1993. do 1997. godine i predsjednik Međunarodnoga istočnoalpsko-dinarskog društva za istraživanje vegetacije, sudjeluje na gotovo svim skupovima, a i organizator je Simpozija održanih u Hrvatskoj. Član je Amicale internationale de phytosociologie (Paris), Organization for the Phyto-Taxonomic Investigations of the Mediteranean Area - OPTIMA (Berlin), Committee for mapping the Flora of Europe - Atlas Florae Europaeae AFE (Helsinki), Redakcije Vegetationskarte Europas 1:2,5 mio. (Bonn), Redakcije časopisa Hladnikia (Ljubljana), Redakcije časopisa Periodicum Biologorum (Zagreb), Hrvatskoga ekološkog društva i Hrvatskoga biološkog društva. Kao član navedenih društava sudjelovao je u svojstvu organizatora i člana organizacijskih odbora na velikom broju skupova u zemlji i inozemstvu (oko 80), te na dva Međunarodna botanička kongresa (Edinburgh 1964, Lenjingrad 1975). Međunarodna suradnja Tijekom akademske godine 1989/90. držao je predavanja na Universita della Calabria u Cosenzi pod naslovom "Vegetacija Balkanskog poluotoka u usporedbi s Apeninskim i problemi njene zaštite", u trajanju od 20 sati. Na međunarodnim kongresima u Lecceu (1984), Cagliariu (1986, 1989), L´Aquili (1988) i Padovi (1993) održao je referate na poziv o fitocenološko-sin- taksonomskim i fitogeografskim značajkama pojedinih oblika vegetacije Mediterana s posebnim osvrtom na jadranski bazen. 96 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 99 <-- 99 --> PDF |
U sklopu međunarodne suradnje sudjelovao je kao fitocenolog na sabiranju peluda buhača radi oplemenjivanja s nizozemskim stručnjacima na radu u Keniji (1971). Sudjelovao je kao Aorist sa stručnjacima iz Readinga (Engleska) u programu selekcije lupine - Lupinus albus (1981). Kao fitocenolog bio je uključen u međunarodni projekt genetičke varijabilnosti bukve sa sjedištem u Montpellieru. Kao član tadašnje Jugoslavenske delegacije u programu M AB 8 OON, na zasjedanju u Potenzi 1975. godine sudjelovao je pri sastavljanju prijedloga za proglašenje Velebita biogenetskim rezervatom, a 1976. godine sudjelovao je u istom svojstvu u Montpellieru, gdje je i službeno proglašen "Biogenetski rezervat Velebit" . Znanstveni rad Voden geslom "Nulla dies sine linea", prof. dr. sc. I. Trinajstić posebno se istaknuo na publicističkom polju, gdje je sam i u koautorstvu, dosada objavio sveukupno 599 naslova radova, od kojih je oko 330 znanstvenih objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Svojim dosadašnjim radom objelodanio je oko 8000 stranica. Kad ne bi bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj djelatnosti osim tih 8000 stranica, i to bi bilo dovoljno da se stekne uvid u opseg njegova rada. No, njegovo je djelo ponajprije značajno po sadržaju, tematici i izvornosti obrade. U sklopu fitocenoloških i vegetacijskih istraživanja proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije diljem Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači. Sličan značaj imaju i as. Ostryo-Quercetum pu- bescentis i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je sveze Rhamno-Paliurion, Inulion viscosae, Centaureo-por- tenschlagiellion, redove Paliuretalia, Inuletalia viscosae, Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede Paliure- tea, Inuletea viscosae i Erico-Cistetea. Ustanovio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo- Ceratonion u istočnojadranskom primorju, izvršio je sintaksonomsku reviziju šuma alepskoga bora (Pinus halepensis), šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije sprudova Drave (Salici-Myricarietum, Salicetum elaeagno-daphnoides). Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule, Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma mau- ritanica, Trifolium spumosum, Bidens subalternans, Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga qua- driradiata, Medicago arborea, Guizotia abysinica, Cornus hungarica i dr. Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986) obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikoga broja rodova. Opisao je tri nova roda Alyssanthus, Phy- llolepidum i Pevalekia (posljednjem rodu ime je dao po svom prethodniku akademiku Ivi P e v a 1 e k u, dugogodišnjem profesoru Botanike na Šumarskome fakultetu). Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodal- maticum, A. litorale, Limonium subanfractum, Iris pseudopallida i /. adriatica. Umjesto zaključka Na osobit odjek naišli su njegovi radovi s područja taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Euro- pae" u čiju je izradu aktivno uključen. I prof. dr. sc. Ivo Trinajstić nije izuzetak, te je daleko više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar Mathias Erben, koji mu je 1985. godine i posvetio jednu vrstu roda Viola (ljubica), nazvavši je njegovim imenom - Viola ivonis. Svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem na Šumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim radovima stekao je dostojno mjesto u hrvatskoj i europskoj botanici. Prihvaćanje njegovih gledišta na području flore, vegetacije i taksonomije u europskim okvirima najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru. O tome govori i njegovo ime, koje se našlo u mnogim svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno istican. Iako nije šumar po općoj naobrazbi, prof. dr. sc. I. Trinajstić šumu je doživljavao na osobit i sebi svojstven način, te je dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarima napisao velik broj radova (oko 150 znanstvenih) vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske, a navest ćemo samo tridesetak: T r i n aj s t i ć, I.: Hrast kitnjak (Quercus sessiliflora Sa- lisb.) u flori otoka Krka. II. Kongr. Biol. Jugosl. 114(1962). Trinajstić, I.: Istraživanja zimzelene šumske vegetacije sjevernog Cresa. Acta Bot. Croat. 24: 137- 142(1965). Trinajstić, I.: Prilog poznavanju vlažnih, acidofil- nih šuma jele {Carici brizoidis-Abietetum, ass. nov.) Gorskoga kotara i Velike kapele u Hrvatskoj. III. Kongres biologov Jugoslavije, 275-276 (1969), Ljubljana. Trinajstić, I.: Prilog poznavanju šumske vegetacije prašumskog rezervata "Čorkova uvala" u Hrvatskoj. Akad. Nauka Umj. BiH 15(4): 125-130. (1970). 97 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Trinajstić, I.: O rezultatima komparativnih istraživanja florističkog sastava prašumskih i gospodarskih sastojina zajednice Fagetum croaticum abietetosum Ht. u Hrvatskoj. Sum. list 96 (9-10): 334-347(1972). Trinaj stić, [.: Acidofilne, močvarne šume jele-As. Carici brizoidis-Abietetum Gorskoga Kotara i Velike Kapele u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 33: 175-182(1974). Trinajstić, I.: Pflanzengeographische Gliederung der Vegetation des Quarnerischen Küstenlandes Kroatiens, Jugoslawien. In M.M. Yoshino (ed.): Local wind bora, 257-265. University of Tokyo Press (1976). Trinaj st i ć, I. Sugar, I.: Prilog poznavanju, rasprostranjenosti i florističkog sastava zimzelenih šuma i makija crnike (Orno-Quercetum ilicis) na području zapadne Istre. Acta Bot. Croat. 35: 153- 158(1976). Tr i n aj s t i ć, I.: Fitogeografsko raščlanjenje klimazo- nalne vegetacije biogenetskog rezervata Velebit. Prvi kongres biologa Hrvatske (Poreč). Zbornik sažetaka priopćenja, 130-132 (1981). Pa vi et i ć, Zi., Trinaj stić, I., Šugar, I.: Die wärmeliebenden Hopfenbuchen-Buchenwälder (Os- tryo-Fagetum Wraber) in Nordwest-Kroatien. Stud. Geobot. 2: 15-19(1982). Trinajstić,!.: Mješovite zimzeleno-listopadne šume crnike i duba (Quercetum ilicis-virgilianae ass. nov.) južnojadranskog primorja Balkanskog poluotoka. Akad. Nauka BiH. Radovi 72 (21 ): 525- 530(1982). Trinajstić, I.: Fitogeografsko raščlanjenje šumske vegetacije istočnojadranskog sredozemnog područja - polazna osnovica u organizaciji gospodarenja mediteranskim šumama. Glas. Šum. Pokuse Pos. Izd. 2: 53-67 ( 1986). Trinajstić, I.: Sintaksonomski pregled biljnih zajednica planine Biokovo. Acta Biokovica 4: 143- 174(1987). Trinajstić, I.: Taksonomska problematika hrasta lužnjaka Quercus robur L. u flori Jugoslavije. Glasn. Šum. Pokuse 24: 101 -116 ( 1988). Trinajstić, I.: O problemu sintaksonomske pripadnosti šuma alepskog bora - Pinus halepensis Miller u jadranskom primorju Jugoslavije. Glasn. Šum. Pokuse 24: 233-245 (1988). Trinajstić, I.: Šumska vegetacija otoka Brača. Glasn. Šum. Pokuse 26: 183-205(1990). Trinajstić, I.: Cornus hungarica Karpati u dendo- flori Hrvatske. Šum. list 114 (3-5): 127-132 (1990). Rauš, Đ., Meštrović,Š., Trinaj stić,I., Vuke- 1 ić, J., Španj ol, Ž.: Zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim šumama. U Đ. Rauš (ed.): Šume u Hrvatskoj, 109-220 ( 1992), Zagreb. Rauš, Đ., Trinajstić, I., Vukelić, J., Medve- dović, J.: Biljni svijet hrvatskih šuma. U Đ. Rauš (ed.): Šume u Hrvatskoj, 33-78 ( 1992), Zagreb. Trinajstić, I., Rauš, Đ., Vukelić, J., Medve- do v i ć, J.: Karta šumskih zajednica Hrvatske. U Rauš, Đ. (ed.): Šume u Hrvatskoj, 79-80 (1992), Zagreb. Trinaj stić, I., Krstinić, A.: Natural hybrid Salix alba x S. fragilisx S. caprea (S. x savensis Trinajstić et Krstinić) - inherinence of some characters. Proc. of Willow symposium, 232-233 (1992), Edinburgh. Trinajstić, I.: Pretplaninske bukove šume (Doroni- co-Fagetum ass. nov.) planine Biokova u Hrvatskoj. Glas. Šum. Pokuse, Pos. Izd. 4: 35-44 (1993). Trinajstić, I.: Mezofilna šuma običnoga graba (as. Anemone-Carpinetum betuli Trinajstić 1964) u Istri. Šum. list 118(3-4): 81 -84 ( 1994). Trinaj stić,!.: Sintaksonomska istraživanja šuma crnike (Quercus ilex L.) u istočnoj Istri (Hrvatska). Šum. list 119,223-226(1995). Trinajstić, I.: Plantgeographical division of forest vegetation of Croatia. Ann. Forest. 20 (2): 37-66 (1995). Trinaj stić, I., Franj ić, J.: Listovi kratkoga plodnoga izbojka, osnova za morfometrijsku analizu lista hrasta lužnjaka (Quercus robur L., Faga- ceae). Unapređenje proizvodnje biomase Šumskih ekosustava 1: 169-178 ( 1996). Krstinić, A., Trinajstić, I., Gračan, J., Fra- njić, J., Kajba, D., Britvec, M.: Genetska izdiferenciranost lokalnih populacija hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj. Zaštita šuma i pridobivanje drva 2: 159-168 ( 1996). Trinajstić, I.: Taksonomska problematika hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. In D. Klepac (ed.): Hrast lužnjak u Hrvatskoj: 96-101 ( 1996). Trinajstić, I.: Vazdazelene šume crnike i crnoga jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ić. /1956/1958) na otoku Cresu (Hrvatska). Rad.- Šumar. Inst. Jastrebar. 32 (2): 13-18(1997). Trinajstić, I.: Nomenklaurno-sintaksonomska revizija submediteranskih šuma crnoga bora (Pinus nigra Arnold) u Hrvatskoj. Šum. list 122 (3-4): 147-154(1998). Trinajstić, I., Kamenjarin, J.: Fitocenološko- sintaksonomska istraživanja vazdazelenih šuma česmine (Quercus ilex L.) na otoku Čiovu. Šum. list 122 (5-6): 207-211 (1998). Trinaj stić, I., Franj ić, J.: Šume bukve s dlakavim šašom (Carici pilosae-Fagetum Oberdorfer 1957) u vegetaciji Hrvatske. Šum. list 123 (7-8): 311-321 (1999). Doc. dr. se. Josip Franjić 98 |