DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Cochet i Pardc. Ta proizvodnja, iako mukotrpna treba biti unosna. Potrebno je razjasniti gdje je granica intenzivnog i ekstenzivnog šumarstva, jer neznanje i statičnost nisu nikada bili jamstvo uspješnosti. Susmel odobrava francuskim šumarima uvođenje ekonomije u šumarstvo, ali smatra da je potrebno do maksimuma valorizirati "sile" prirode, te energično favorizirati biološka i ekološka istraživanja. Koji su realni rezultati "agronomizacije" šumarstva? Skraćivanje ciklusa proizvodnje nije postignuto, a pitanje je da li nisu prouzrokovane biološke štete. Na kraju Susmel kaže da drvo može biti zamijenjeno drugim materijalima, ali ništa ne može zamijeniti šumu u njenim funkcijama i u neizostavnom ekološkom značenju. Umberto Bagnaresi u svom komentaru smatra nakon trideset godina članak Susmela vrlo aktualnim. Podržava ga u odbijanju primjene agrarnih i tehničkih mjera pod svaku cijenu, koje predlažu francuski šumari. Susmel je tada davao prednost višestrukim funkcijama šume u socijalnom i ekološkom smislu, nad čistom proizvodnjom drvne mase. Primjena mehanizacije i ostalih tehničkih mjera treba biti ograničena i usklađena u okvirima koji omogućavaju biološku i ekološku sigurnost. T. R. Peace: Opasni koncept prirodne šume (za Monti e Boschi s engleskog prevedeno 1961. g.), komentar: Franco Viola U svom članku autor objašnjava kako su agronomi stoljećima nastojali unaprijediti proizvodnju hrane, selekcionirati biljke i životinje, a šumarstvo je ostalo na razini korištenja drveta iz prirodnih šuma. Iako je potreba za drvetom velika, tek posljednih trideset godina šumari su došli na ideju da se i u uzgajanju šuma mogu primjenjivati agrotehničke mjere. Autor daje definiciju prirodne šume kao netaknute cijeline, s ogromnim raz- granatim stablima, koja prekrivaju tlo, gdje se eventualno mogu obnavljati skiofilne vrste, a novo stablo tek kada nastane za njega slobodan prostor. U daljnjem tekstu autor obrađuje sljedeće teme: umjetne šume, poboljšanje šumskih staništa, poboljšanje šumske proizvodnje, koncepciju prirodne šume u modernom šumarstvu, čiste i mješovite sastojine i šumske površine. Komentar koji je dao Franco Viola članku, općenito gledajući, ne daje podršku autorovim izlaganju. Djelomično to opravdava činjenicom da Peace svoja iskustva agronoma-fitopatologa pokušava primijeniti na šumarstvo Engleske, gdje su gotovo sve šume umjetnog porijekla. U prilog uzgoja šuma agronomskog i nacionalnog obilježja, on negira prirodu i njenu ravnotežu. Ona ne koristi čovjeku, jer je on s njom nespojiv. Peace ne pokazuje razumijevanje za novu nauku- ekologiju. Njegovi horizonti su zatvoreni u okvire laboratorija. Viola završava svoj komentar riječima: "Je li ikada vidio jednu šumu, jednu od naših šuma Alpa ili Apenina, koje možda nisu savršene u produktivnosti i kvaliteti drveta, ali su postojane, pune života, lijepe za vidjeti, sposobne da se održe unatoč cestama i naseljima koja joj prekidaju kontinuitet. Prošlo je četrdeset godina i unatoč napisima poput ovoga (Peace) šumarstvo je danas posvuda poimanje prirode i njenih mehanizama, prije nego nametanje pravila sitne ekonomije". Aldo P a v a r i : Problemi šuma u Italiji (članak objavljen 1955. g.), komentar: Orazio Ciancio Udjel šuma panjača (čistih i mješanih) nad šumama visokog uzgoja obilježje je talijanskog šumarstva. Po statistici iz tog razdoblja panjače zauzimaju površinu od 3.467.281 ha, a šume visokog uzgoja (sjemenjače) 2.231.785 ha. Kako panjače uglavnom daju drvo namijenjeno ogrijevu i proizvodnji drvenog uglja, deficit tehničkog drva je velik. Od ukupne godišnje proizvodnje drvne mase od oko 13 mil. metara kubičnih na ogri- jevno drvo otpada 50%, drvo za proizvodnju uglja oko 19%, a na tehničko drvo oko 31 % ( 1952-53 g). Zbog ovakvog pretežnog udjela šuma panjača i proizvodnje drvne mase manje vrijednosti, šumarstvo Italije je obilježeno atributom siromašnog i pogrešnog šumarstva. Već dulje vremena ekonomisti i industrijalci vrše pritisak da se intenzivira konverzija panjača u viši oblik, tj. u mješane panjače ili u šumu visokog uzgoja. Ovo iz dana u dan postaje interesantnije, jer je sve intenzivnija zamjena ogrijevnog drveta jeftinijim ener- gentima. U daljnjim dijelovima članka autor obraduje sljedeće mjere za poboljšanje stanja: povećanje produktivnosti panjača, konverzije čistih panjača u mješane i u sjemenjače, zamjene panjače s drugim kulturama. U svom komentaru Orazio Ciancio odobrava stajališta koja u svom članku zauzima autor A. Pa var i. Ona su određena specifičnim ekološkim, socijalnim i ekonomskim uvjetima te konfiguracijom terena. O. Ciancio se slaže s mišljenjem A. Pavarie da gospodarenje panjačama najbolje odgovara ambijentima regije mediterana, koje zauzimaju najveći dio talijanskih šumskih površina. Ta prednost panjača pred sjemenja- čama očituje se u sedam točaka. 1. Nedostatak mineralnih goriva i potražnja za ogri- jevom i drvenim ugljenom, posebice kod seoskih domaćinstava. 2. Mogućnost izvlačenja većeg dohotka iz panjača, jer je radi nepovoljnog staništa većine šumskih površina, proizvodnja tehničkog drveta nerentabilna. 92 |