DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Svoju brošuru o susretima s medvjedom autor zaključuje s mišlju da se na medvjeda s jedne strane ne smije gledati kao na dobroćudno i nikome opasno biće, a s druge strane ni kao na krvoločnu zvijer koja nastoji čovjeku nanijeti štetu na imanju, ugrožavajući mu i sam život. Ni jedno ni drugo ne odgovara stvarnosti. Kako se ovaj runjavi četveronožac po mnogo čemu razlikuje od čovjeka, suživot s njime moguć je samo ako ga pokušamo razumijeti i ne suditi mu po našim mjerilima, jer će samo tako susreti s medvjedom, koji su mogući danas, biti mogući i u budućnosti. Kako bi susreti čovjeka s medvjedom okončali bez posljedica, ponovit ćemo nekoliko općepoznatih savjeta kako se ponašati u staništu medvjeda:* 1. Medvjedi se osjećaju ugroženima kad su iznenađeni. Stoga, krećite se glasno, razgovarajte, pjevajte, kako bi ih upozorili na svoju prisutnost. To, međutim ne znači da galamite. Hodajte u grupi. Dobro je kretati se da vam vjetar puše u leda, da vas medvjed može "dobiti u nos". 2. Izbjegavajte boravak u šumi kasno navečer, noću ili rano ujutro kada su medvjedi najaktivniji. To vrijedi i za razdoblje parenja (VII-VIII mjesec). Američka iskustva uče da je opasnost medvjeđeg napada na žene povećana za vrijeme menstruacije. 3. Izbjegavajte šikare, guste šume i terene s ograničenom vidljivošću, kao i predjele gdje se medvjedi Frković, A. 1999.: Divite nam se, a i vodite o nama računa. Hrvatske šume 36, str. 28-29. Da bi obilježili na poseban način pola stoljeća publiciranja ovog časopisa, direkcija i odbor redakcije odlučili su predstaviti u ovom broju neke odabrane članke, od kojih su se neki pojavili i prije četrdeset godina. Jedan od razloga povratka unatrag je taj da se prisjetimo nekih od tadačnjih autora te da odamo poštovanje onima koji viče nisu medu nama. Osim toga oni su postavili kamen temeljac budućim istraživanjima i danas nakon toliko vremena se može vidjeti koliko su imali pravo u svojim pogledima i predviđanjima. Tu ocjenu najbolje će dati njihovi učenici i najmlađi čitatelji, koji su možda samo čuli za te "stare" autore. Uz svaki taj "stari"članak napisan je komentar s ocjenom aktualnosti tretiranja problematike i realnosti pogleda iz prošlosti. Ukratko dajemo osvrte na objavljene članke: prihranjuju (mečilišta). Znajte da osovljen na zadnje noge nije stav za napad medvjeda, već da vas bolje vidi. Nastojte se kretati po čistini. 4. Ne ulazite u šumske predjele gdje se medvjedi br- lože, kao ni u one gdje se medvjedi odstreljuju (pretežito dočekom na visokoj čeki uz postavljeni mamac). Ranjen medvjed sigurno napada. U šumi hodajte po markiranim stazama i putevima. 5. Susret s medvjedicom koja vodi ovogodišnje mlade može biti posebno opasan. Ako na vrijeme ugledate medvjeđu obitelj, nastojte neprimjetno udaljiti se. Nikad nemojte prilaziti medvjediću: medvjedica će sigurno napasti ako ocijeni da joj je mlado u opasnosti. 6. Sigurnosti radi nemojte voditi pse u medvjeđe stanište. Bježeći pred medvjedom njega će vaš kućni ljubimac dovesti pravo na vas. 7. Uz planinarsku ili lovačku kuću, nikada ne ostavljajte ostatke hrane ni smeće. Kao znani oportunist, koji uvijek bira najlakši put da zadovolji svoje hranidbene potrebe, već za koji dan sresti će ga na tim otpacima druga grupa posjetitelja. 8. Ako se susretnete s medvjedom na blizinu, sačuvajte mir i hladnokrvnost i ne bježite. Klonite se svih radnji koje bi navele medvjeda da se osjeti ugroženim (galame, bacanje kamenja), jer tada će sigurno napasti. Dajte mu prostora za uzmak. Alojzije Frković Lucio S u s m e 1 : Kuda ide šumarstvo? (članak objavljen 1970. g.), komentar: Umberto Bagnaresi Autor Lucio S u s m e 1 je napisao članak "Kuda ide šumarstvo" u povodu izlaska skupine članaka posvećenih "Tehničkom napretku u šumarstvu", objavljenih u "Revue forestiere française", poznatih francuskih autora: Bonneau, Bouvarel, Polge, Pourtet, Venet i posebno Cochet i Parde. Po francuskim šumarima potrebno je izabrati sjemenske šume, upotrijebiti gnojivo, mehanizaciju za inicijalne radove i ostalu tehniku, sve u svemu zaboraviti "tradicionalno šumarstvo" i okrenuti se praktički agrarnim mjerama u proizvodnji drveta da bi se po svaku cijenu povećala proizvodnja. Nije dovoljno proizvoditi više, potrebno je proizvoditi jeftinije, kažu MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski ambijent) Broj 6, studeni-prosinac. 1999., posvećen 50-godišnjici izlaženja časopisa 91 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Cochet i Pardc. Ta proizvodnja, iako mukotrpna treba biti unosna. Potrebno je razjasniti gdje je granica intenzivnog i ekstenzivnog šumarstva, jer neznanje i statičnost nisu nikada bili jamstvo uspješnosti. Susmel odobrava francuskim šumarima uvođenje ekonomije u šumarstvo, ali smatra da je potrebno do maksimuma valorizirati "sile" prirode, te energično favorizirati biološka i ekološka istraživanja. Koji su realni rezultati "agronomizacije" šumarstva? Skraćivanje ciklusa proizvodnje nije postignuto, a pitanje je da li nisu prouzrokovane biološke štete. Na kraju Susmel kaže da drvo može biti zamijenjeno drugim materijalima, ali ništa ne može zamijeniti šumu u njenim funkcijama i u neizostavnom ekološkom značenju. Umberto Bagnaresi u svom komentaru smatra nakon trideset godina članak Susmela vrlo aktualnim. Podržava ga u odbijanju primjene agrarnih i tehničkih mjera pod svaku cijenu, koje predlažu francuski šumari. Susmel je tada davao prednost višestrukim funkcijama šume u socijalnom i ekološkom smislu, nad čistom proizvodnjom drvne mase. Primjena mehanizacije i ostalih tehničkih mjera treba biti ograničena i usklađena u okvirima koji omogućavaju biološku i ekološku sigurnost. T. R. Peace: Opasni koncept prirodne šume (za Monti e Boschi s engleskog prevedeno 1961. g.), komentar: Franco Viola U svom članku autor objašnjava kako su agronomi stoljećima nastojali unaprijediti proizvodnju hrane, selekcionirati biljke i životinje, a šumarstvo je ostalo na razini korištenja drveta iz prirodnih šuma. Iako je potreba za drvetom velika, tek posljednih trideset godina šumari su došli na ideju da se i u uzgajanju šuma mogu primjenjivati agrotehničke mjere. Autor daje definiciju prirodne šume kao netaknute cijeline, s ogromnim raz- granatim stablima, koja prekrivaju tlo, gdje se eventualno mogu obnavljati skiofilne vrste, a novo stablo tek kada nastane za njega slobodan prostor. U daljnjem tekstu autor obrađuje sljedeće teme: umjetne šume, poboljšanje šumskih staništa, poboljšanje šumske proizvodnje, koncepciju prirodne šume u modernom šumarstvu, čiste i mješovite sastojine i šumske površine. Komentar koji je dao Franco Viola članku, općenito gledajući, ne daje podršku autorovim izlaganju. Djelomično to opravdava činjenicom da Peace svoja iskustva agronoma-fitopatologa pokušava primijeniti na šumarstvo Engleske, gdje su gotovo sve šume umjetnog porijekla. U prilog uzgoja šuma agronomskog i nacionalnog obilježja, on negira prirodu i njenu ravnotežu. Ona ne koristi čovjeku, jer je on s njom nespojiv. Peace ne pokazuje razumijevanje za novu nauku- ekologiju. Njegovi horizonti su zatvoreni u okvire laboratorija. Viola završava svoj komentar riječima: "Je li ikada vidio jednu šumu, jednu od naših šuma Alpa ili Apenina, koje možda nisu savršene u produktivnosti i kvaliteti drveta, ali su postojane, pune života, lijepe za vidjeti, sposobne da se održe unatoč cestama i naseljima koja joj prekidaju kontinuitet. Prošlo je četrdeset godina i unatoč napisima poput ovoga (Peace) šumarstvo je danas posvuda poimanje prirode i njenih mehanizama, prije nego nametanje pravila sitne ekonomije". Aldo P a v a r i : Problemi šuma u Italiji (članak objavljen 1955. g.), komentar: Orazio Ciancio Udjel šuma panjača (čistih i mješanih) nad šumama visokog uzgoja obilježje je talijanskog šumarstva. Po statistici iz tog razdoblja panjače zauzimaju površinu od 3.467.281 ha, a šume visokog uzgoja (sjemenjače) 2.231.785 ha. Kako panjače uglavnom daju drvo namijenjeno ogrijevu i proizvodnji drvenog uglja, deficit tehničkog drva je velik. Od ukupne godišnje proizvodnje drvne mase od oko 13 mil. metara kubičnih na ogri- jevno drvo otpada 50%, drvo za proizvodnju uglja oko 19%, a na tehničko drvo oko 31 % ( 1952-53 g). Zbog ovakvog pretežnog udjela šuma panjača i proizvodnje drvne mase manje vrijednosti, šumarstvo Italije je obilježeno atributom siromašnog i pogrešnog šumarstva. Već dulje vremena ekonomisti i industrijalci vrše pritisak da se intenzivira konverzija panjača u viši oblik, tj. u mješane panjače ili u šumu visokog uzgoja. Ovo iz dana u dan postaje interesantnije, jer je sve intenzivnija zamjena ogrijevnog drveta jeftinijim ener- gentima. U daljnjim dijelovima članka autor obraduje sljedeće mjere za poboljšanje stanja: povećanje produktivnosti panjača, konverzije čistih panjača u mješane i u sjemenjače, zamjene panjače s drugim kulturama. U svom komentaru Orazio Ciancio odobrava stajališta koja u svom članku zauzima autor A. Pa var i. Ona su određena specifičnim ekološkim, socijalnim i ekonomskim uvjetima te konfiguracijom terena. O. Ciancio se slaže s mišljenjem A. Pavarie da gospodarenje panjačama najbolje odgovara ambijentima regije mediterana, koje zauzimaju najveći dio talijanskih šumskih površina. Ta prednost panjača pred sjemenja- čama očituje se u sedam točaka. 1. Nedostatak mineralnih goriva i potražnja za ogri- jevom i drvenim ugljenom, posebice kod seoskih domaćinstava. 2. Mogućnost izvlačenja većeg dohotka iz panjača, jer je radi nepovoljnog staništa većine šumskih površina, proizvodnja tehničkog drveta nerentabilna. 92 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 95 <-- 95 --> PDF |
3. Na neplodnim terenima panjače su produktivnije od visokih šuma. 4. Panjača omogućava kontinuirano zaposlenje radne snage. 5. Šume panjače čine sastavni dio seoskih gospodarstava. 6. Panjačama pogoduje mediteranska klima, otpornije su na požare, šteta od pašarenja i omogućuju bržu proizvodnju ogrijevnog drva. 7. Brži proizvodni ciklusi pogoduju privatnom vlasništvu. Stavovi autora A. Pavarie su i danas nakon gotovo pedeset godina po mišljenju O. Ciancia aktuelni i bez prigovora a posebice s biološkog stajališta. Cesare F i 111 a : Zaštita tla - zajednički problem (članak objavljen 1950. g.), komentar: Fiorenzo Manzini Problem zaštite tla bio je još prije pedeset godina tema kojoj je na ekonomskom i socijalnom planu dan veliki značaj. Zaštita tla u užem smislu podrazumijeva čuvanje poljoprivrednog zemljišta od osiromašenja i zagađivanja, a u širem smislu zaštitu od posljedica korištenja tla i voda u aktivnostima raznih sektora, kao što su: poljoprivreda, transport, rudarstvo, elektrotehnička postrojenja i dr. Autor u svom izlaganju obraduje stanje zaštite tla u Italiji s posebnim osvrtom na osjetljive zone planina, brežuljaka, obalnog područja i otočja. Nagovještava nove inicijative i potrebu za osnivanjem institucije pod nazivom: "Nacionalni centar za proučavanje tla". Pored situacije u Italiji u članku se navodi stanje zaštite tla u europskim zemljama i SAD, gdje već duže vremena djeluju institucije za zaštitu tla. U svom komentaru F. M a n c i n i daje usporedbu iz davne 1950. g. i danas. Prije svega dogodile su se značajne promjene u naseljenosti brdskih i planinskih područja, gdje je ostalo vrlo malo stanovništva. Smanjene su aktivnosti na području poljoprivrede i šumarstva, a povećao se interes za zimski i ljetni turizam. Unatoč tim promjenama problem zaštite tla ostaje i dalje od kontinuiranog i kompleksnog značenja. Nekoliko godina poslije objavljivanja članka utemeljenje u Italiji "Institut za proučavanje i zaštitu tla", čiju je potrebu C. Filla uporno isticao. Alberto H o fm a n n : Pašnjak i šuma, mogu li zajedno? (članak objavljen 1959. g.), komentar: Paolo Talamucci Koliko nepovoljno utječe postojanje pašnjaka u području šumskih kompleksa planina i brežuljaka pitanje je vrlo staro i složeno. To je borba čovjeka za preživlja vanje i borba za svakodnevni kruh. Potreba za uzgojem životinja uzrokuje s druge strane štete na šumi i stvara opasnost od erozije. Teško je tražiti razboritost od onoga tko trpi od gladi - navodi autor. U članku A. Hofmann detaljno obraduje oblike šteta koje se pašarenjem nanose šumarstvu. Te štete ovise o vrsti i broju stoke, o godišnjoj dobi, količini oborina, nadmorskoj visini, stanju šume itd. Nesporno je da se teško može uspostaviti prihvatljiv odnos u pašare- nju i gospodarenju šumama, osim možda u manjim privatnim posjedima. U svom komentaru P. Talamucci smatra da nakon četrdeset godina ova tema ne gubi na važnosti. Istina, situacija u većini područja Italije je značajno promijenjena. Broj stanovnika u brdskim i planinskim područjima je smanjen, stočni fond je za oko 15% manji i koncentriran u nešumskim područjima. Sve veća primjena mehanizacije i agrotehničkih mjera omogućuje intenzivnije stočarstvo. Nekada su pašnjaci održavali životinje, a danas bi se moglo reći da životinje održavaju pašnjake. U nekim zonama koje su zaštićene kao pašnjaci, potrebno je za njihovo održavanje dovoditi stoku kao prirodni regulator. U zonama koje su ugrožene od požara, posebice u mediteranu, povećana biomasa stvorila je velike i opasne zalihe zapaljivog materijala. Italija po broju požara zauzima jedno od prvih mjesta u Europi. Kada je A. H of m an pisao svoj članak problem požara nije bio naglašen. Svijet se mijenja, danas šumari ne gledaju u stoci "povijesne neprijatelje šuma", već potencijalne čuvare ravnoteže ambijenta. Giovanni Quattrocchi: Turizam i šuma u ekonomskoj perspektivi brdske Italije (članak objavljen 1963. g.), komentar: Athos Vianelli Od ukupne površine Italije koja iznosi 30 123 398 ha, 12 534 908 ha ili 41,6% otpada na brdska područja (planine 35,3%, ravnice 23,1%). Od ukupne površine brda i brežuljaka 9 904 637 ha je pokriveno poljoprivrednim površinama, a 1 990 429 ha ilil6% je pod šumskim kulturama, gdje prevladavaju šume panjače. Proizvodnja drvnih sortimenata je zbog specifičnosti terena nerentabilna čemu doprinosi i vrlo loša struktura sortimenata (ogrijev, drvo za ugalj). U razdoblju kad je napisan ovaj članak preseljavanje stanovništva iz brdskih i planinskih područja u urbane sredine je u završnoj fazi. Paralelno se rađaju ideje da šume brežuljaka i brda priobalnih i unutrašnjih postaju odredišta novog tipa naturalističkog turizma. Blizina urbanih sredina, povoljna klima i ljepota krajolika privlače poslovne ljude koji ne žele potrošiti vrijeme na duga putovanja. 93 |