DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 92 <-- 92 --> PDF |
godini planiran na čak 70 medvjeda!), u njihovim "go- jitvenim" lovištima hvataju se i živi medvjedi u svrhu reintrodukcije u neka odgovarajuća staništa Austrije, Francuske, Italije. Unatoč tomu, u predgovoru Knjižici na put iz pera samog ministra Cirila S mrko lj a čitamo i ovo: "Medvjed je danas zbog razvoja infrastrukture, urbanizacije prostora, cijepanja šumskih cjelina ugrožena šumska vrsta. Ne ugrožava ga više lov s odstrje- lom, nego u sve većoj mjeri zahvati u okoliš, koji mu smanjuju životni prostor i slabe razvojne mogućnosti." Knjižica "Srečanja s medvedom", koju je uredio Jurij B e g u š, ilustrirao Janez Konečnik a oblikovao Marijan M o č i v n i k, sadrži sljedeća glavna poglavlja: Što moramo znati o medvjedu, Gdje je u Sloveniji moguće se susresti s medvjedom, Kako se ponašati - ako se ne želimo susresti s medvjedom, kako ako dođe do susreta s medvjedom (na daleko, na blizu, s medvjedom ili medvjedicom, s osamljenim "napuštenim" medvjedićem, s medvjedicom koja vodi jednog ili više medvjedića), Medvjedi u blizini ljudskih prebivališta i naselja i Zaključak. Kao vrsni praktičar i znani lovni stručnjak, Simonič se nije bavio samo parnoprstašima, jelenom i srnom (o potonjoj je napisao opširnu i zapaženu monografiju), već i krupnim predatorima, poglavito vukom i medvjedom. Uz osobna iskustva i zapažanja do u detalje je izučavao uzroke i posljedice pojedinih registriranih konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka, pokušavajući proniknuti u prave razloge zbog kojih je uopće do njih došlo. Koliko god napadi medvjeda na čovjeka bili rijetki, nikada nisu uvjetovani mogućom glađu medvjeda što će reći da u čovjeku ne vidi mogući plijen. Medvjed će napasti čovjeka samo ako se osjeti krajnje ugroženim, medvjedica pak ako ocijeni da čovjek ugrožava njenu mladunčad. On će bezuvjetno napasti ako mu se čovjek tako približi da prekorači onu distancu koju Simonič naziva kritičnom tolerantnom udaljenošću. Ta distanca nije kod sviju medvjeda jednaka. Ovisna je o stupnju agresivnosti pojedinih jedinki. Kod agresivnijih medvjeda kritična tolerantna udaljenost je veća nego u manje agresivnijih primjeraka. Razumije se samo po sebi da su medvjedice, koje vode svoje nejako potomstvo, bitno agresivnije od medvjeda samotara, a da ne govorimo o ranjenom medvjedu koji napada sve živo što mu se nade na putu. Jednom riječju moramo biti svjesni da imamo posla s bićem koje nije samo po sebi napadački raspoloženo, ako se ne osjeti ugroženim, ako mu neprimjerenim ponašanjem ne damo povoda za napad. Autor se poput naših medvjedologa posebno osvrnuo na neodgovorno ponašanje ljudi kada je u pitanju odlaganje otpada i sve prisutnijih divljih smetlišta u šumama i blizini naselja. Kao poznati oportunist medvjed će tu uporno tražiti dopunski zalogaj, a otuda izravno ili neizravno doći u doticaj s ljudima. Ovakvo stanje ne samo da stvara krivu sliku o (preko)brojnosti medvjeda (jer ako ga ima tu u blizini naselja, razmišljanja su ljudi, koliko ih tek ima dublje u šumi), već nadasve sve preduvjete da učestalije dođe do konfliktnih situacija. U Sloveniji je tijekom druge polovice prošlog stoljeća registrirano više napada medvjeda na čovjeka (po Simoniču u prosjeku jedan u 10 godina), od kojih tri sa smrtonosnim ishodom po čovjeka. Posljednja žrtva bila je beračica gljiva na Kočevskem 1987. godine. I naš Gorski kotar nije pošteđen takvih "susreta". Godine 1988. žrtvom medvjeda bio je jedan djelatnik Nacionalnog parka Plitvička jezera. 90 |