DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Iz prikaza problema autor ilustrativno prikazuje kakva su sva moguća poduzeća i kakve su specifične metode reinženjeringa potrebne, te zastoje tomu tako. U drugom poglavlju autor obraduje sam reinženje- ring s prikazima modela reinženjeringa, gdje na slikovit način obuhvaća čimbenike koji reinženjering čine pojmom dinamičke, permanentne optimizacije. Povezano s time, u trećem poglavlju govori se o re- inženjeringu primijenjenom u praksi i poslovnim procesima posebno. Autor od zaključaka koje je dano spletom okolnosti u slučaju proizvodnje konkretnog proizvoda (ili više njih), izvodi daje to stanje problem kojega valja optimizirati, i to nizom svrsishodnih manipulacija, tehničkih, tehnoloških, čak i nemjerljivih psihofizičkih, te ostalih, svih prevedenih u softvvarsku terminologiju i uz odgovarajuće optimizacijske postupke, koji su specifični software program u reinženjeringu i permanentnoj optimizaciji. U zadnjem, četvrtom poglavlju autor nam prikazuje kako se stvara permanentan program software optimizacije. Tu su date najvažnije metode, neke prikazane informativno, ali zadovoljavajuće precizno, koje predstavljaju skupove s bezbroj podskupova, na kojima se temelji permanentna optimizacija proizvodnog procesa, od davanja naloga za proizvodnju, nabavljanja potrebnih inputa i njihove optimizacije, do otpreme proizvoda kupcu, te analize postignutih rezultata s vječitim pitanjem: "da lije sve to ipak moglo biti bolje?". Knjigu je napisao iskusan ekonomist s odličnim obrazovanjem i poznavanjem kako načela ekonomskih znanosti, i specifičnosti materije koju obrađuje, a to je priprema rada usredotočena na dinamičku minimizaci- ju utrošaka, s potrebom stalne revizije. Autor ne zaboravlja istaći, daje permanentna kontrola i poboljšanje samo jedan od preduvjeta opstanka na tržištu, posebice slobodne konkurencije. On polazi sa stajališta daje priprema svrsishodna tek nakon što je predmet proizvo- Dugogodišnji direktor Gojitvenog lovišča "Jelen" Snežnik i kasnije jedan od načelnika pri Ministarstvu za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano u Ljubljani Anton S i m o n i č, dipl. ing. šum., nametnuo nam se s novim pisanim djelcem koje nam na najbolji mogući način odgovara na upit postavljen u naslovu. U brošuri obima 34 stranice, malog džepnog formata, pod naslovom "Srečanja z medvedom", koju je na slovenskom jeziku uz potporu imenovanog ministarstva izdala Šumska zaklada pri Zvezi gozdarskih družtev 1998. godine, na upit: Kako se ponašati pri susretu s medvje- dnje oblikovan estetski i tehnički, glede upotrebljivosti, te ako za njega postoji u postojećoj i novoj tražnji prihvatljiv tržišni segment, koji uz dobru pripremu i stalnu reviziju utrošaka može zadovoljiti osnovne zahtjeve za pokretanje i održavanje proizvodnje na prihvaćenoj razini. Dakle, posao započet pri istraživanju što ponuditi tržištu, o prihvatljivosti tog proizvoda, veličini tržišnog segmenta definiranog u prostoru, vremenu i strukturi potencijalnih potrošača i njihovog gospodarskog stanja gledanog dinamički, neumoljivo se nastavlja u pripremi proizvodnje i samoj proizvodnji, koja je stalnim predmetom optimizacije, uz vječno pitanje, a to je: "može li još bolje?" Autor je taj nemir istraživanja i stalnih preispitivanja održao u cijeloj knjizi. Tko god pročita knjigu, shvatit će koliko znanja, upornosti i mudrosti, uz veliku informiranost, treba imati da se opstane na tržištu. Konačno, postaje nam potpuno jasno da su vremena sva- štarstva i "prilično dobrog" umrla i daje trenutak da se oni koji donose odluke prihvate permanentne optimizacije, ovakve kakvu predlaže prof. dr. Franc Bizjak ovim značajnim djelom. Knjiga je vrlo zanimljiva, pisana razumljivim stilom, kratkim staccato rečenicama, a materija koja se izlaže stručno napisana. Samo onaj koji poznaje materiju u svim pojedinostima, može pisati da čitatelj razumije o čemu je riječ i da može aplicirati poruke iz pročitanog teksta, a to je upravo slučaj s knjigom prof. dr. Franca Bizjaka. Izdavaču ove vrijedne knjige mogao bih preporučiti da pokuša ovu vrijednu knjigu ovakvu kakva je, na slovenskom, ponuditi u Hrvatskoj, gdje se za njom upravo osjeća potreba. Uvjeren sam da nepoznavanje slovenskog jezika u Hrvata neće biti preprekom za ovim vrijednim djelom, jer će ju i potencijalni čitatelji u Hrvatskoj zasigurno doživjeti na isti način kao i ja. Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi dom?, već u prvoj rečenici autor daje ovaj odgovor: "Medvjed je najveća europska zvijer. Potencijalno lako može ugroziti život čovjeka, iako se - ako ga čovjek izazove na napad - to događa izuzetno rijetko. Veća je mogućnost biti udaren gromom nego napadnut od medvjeda. I pored toga, nužno je tu mogućnost uvažavati, i pri susretom s medvjedom odgovorno se ponašati, kako bi isključili i tu malu vjerojatnost za napad". Slovenija ima danas stabilnu populaciju europskog smeđeg medvjeda, čija se brojnost procjenjuje na oko 300 jedinki. Uz redovit odstrijel (koji je u 1999/2000. KAKO SE PONAŠATI PRI SUSRETU S MEDVJEDOM 89 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 92 <-- 92 --> PDF |
godini planiran na čak 70 medvjeda!), u njihovim "go- jitvenim" lovištima hvataju se i živi medvjedi u svrhu reintrodukcije u neka odgovarajuća staništa Austrije, Francuske, Italije. Unatoč tomu, u predgovoru Knjižici na put iz pera samog ministra Cirila S mrko lj a čitamo i ovo: "Medvjed je danas zbog razvoja infrastrukture, urbanizacije prostora, cijepanja šumskih cjelina ugrožena šumska vrsta. Ne ugrožava ga više lov s odstrje- lom, nego u sve većoj mjeri zahvati u okoliš, koji mu smanjuju životni prostor i slabe razvojne mogućnosti." Knjižica "Srečanja s medvedom", koju je uredio Jurij B e g u š, ilustrirao Janez Konečnik a oblikovao Marijan M o č i v n i k, sadrži sljedeća glavna poglavlja: Što moramo znati o medvjedu, Gdje je u Sloveniji moguće se susresti s medvjedom, Kako se ponašati - ako se ne želimo susresti s medvjedom, kako ako dođe do susreta s medvjedom (na daleko, na blizu, s medvjedom ili medvjedicom, s osamljenim "napuštenim" medvjedićem, s medvjedicom koja vodi jednog ili više medvjedića), Medvjedi u blizini ljudskih prebivališta i naselja i Zaključak. Kao vrsni praktičar i znani lovni stručnjak, Simonič se nije bavio samo parnoprstašima, jelenom i srnom (o potonjoj je napisao opširnu i zapaženu monografiju), već i krupnim predatorima, poglavito vukom i medvjedom. Uz osobna iskustva i zapažanja do u detalje je izučavao uzroke i posljedice pojedinih registriranih konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka, pokušavajući proniknuti u prave razloge zbog kojih je uopće do njih došlo. Koliko god napadi medvjeda na čovjeka bili rijetki, nikada nisu uvjetovani mogućom glađu medvjeda što će reći da u čovjeku ne vidi mogući plijen. Medvjed će napasti čovjeka samo ako se osjeti krajnje ugroženim, medvjedica pak ako ocijeni da čovjek ugrožava njenu mladunčad. On će bezuvjetno napasti ako mu se čovjek tako približi da prekorači onu distancu koju Simonič naziva kritičnom tolerantnom udaljenošću. Ta distanca nije kod sviju medvjeda jednaka. Ovisna je o stupnju agresivnosti pojedinih jedinki. Kod agresivnijih medvjeda kritična tolerantna udaljenost je veća nego u manje agresivnijih primjeraka. Razumije se samo po sebi da su medvjedice, koje vode svoje nejako potomstvo, bitno agresivnije od medvjeda samotara, a da ne govorimo o ranjenom medvjedu koji napada sve živo što mu se nade na putu. Jednom riječju moramo biti svjesni da imamo posla s bićem koje nije samo po sebi napadački raspoloženo, ako se ne osjeti ugroženim, ako mu neprimjerenim ponašanjem ne damo povoda za napad. Autor se poput naših medvjedologa posebno osvrnuo na neodgovorno ponašanje ljudi kada je u pitanju odlaganje otpada i sve prisutnijih divljih smetlišta u šumama i blizini naselja. Kao poznati oportunist medvjed će tu uporno tražiti dopunski zalogaj, a otuda izravno ili neizravno doći u doticaj s ljudima. Ovakvo stanje ne samo da stvara krivu sliku o (preko)brojnosti medvjeda (jer ako ga ima tu u blizini naselja, razmišljanja su ljudi, koliko ih tek ima dublje u šumi), već nadasve sve preduvjete da učestalije dođe do konfliktnih situacija. U Sloveniji je tijekom druge polovice prošlog stoljeća registrirano više napada medvjeda na čovjeka (po Simoniču u prosjeku jedan u 10 godina), od kojih tri sa smrtonosnim ishodom po čovjeka. Posljednja žrtva bila je beračica gljiva na Kočevskem 1987. godine. I naš Gorski kotar nije pošteđen takvih "susreta". Godine 1988. žrtvom medvjeda bio je jedan djelatnik Nacionalnog parka Plitvička jezera. 90 |