DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Iz prikaza problema autor ilustrativno prikazuje kakva
su sva moguća poduzeća i kakve su specifične metode
reinženjeringa potrebne, te zastoje tomu tako.


U drugom poglavlju autor obraduje sam reinženje-
ring s prikazima modela reinženjeringa, gdje na slikovit
način obuhvaća čimbenike koji reinženjering čine pojmom
dinamičke, permanentne optimizacije.


Povezano s time, u trećem poglavlju govori se o re-
inženjeringu primijenjenom u praksi i poslovnim procesima
posebno. Autor od zaključaka koje je dano spletom
okolnosti u slučaju proizvodnje konkretnog proizvoda
(ili više njih), izvodi daje to stanje problem kojega
valja optimizirati, i to nizom svrsishodnih manipulacija,
tehničkih, tehnoloških, čak i nemjerljivih psihofizičkih,
te ostalih, svih prevedenih u softvvarsku terminologiju
i uz odgovarajuće optimizacijske postupke,
koji su specifični software program u reinženjeringu i
permanentnoj optimizaciji.


U zadnjem, četvrtom poglavlju autor nam prikazuje
kako se stvara permanentan program software optimizacije.
Tu su date najvažnije metode, neke prikazane informativno,
ali zadovoljavajuće precizno, koje predstavljaju
skupove s bezbroj podskupova, na kojima se
temelji permanentna optimizacija proizvodnog procesa,
od davanja naloga za proizvodnju, nabavljanja potrebnih
inputa i njihove optimizacije, do otpreme proizvoda
kupcu, te analize postignutih rezultata s vječitim
pitanjem: "da lije sve to ipak moglo biti bolje?".


Knjigu je napisao iskusan ekonomist s odličnim
obrazovanjem i poznavanjem kako načela ekonomskih
znanosti, i specifičnosti materije koju obrađuje, a to je
priprema rada usredotočena na dinamičku minimizaci-
ju utrošaka, s potrebom stalne revizije. Autor ne zaboravlja
istaći, daje permanentna kontrola i poboljšanje
samo jedan od preduvjeta opstanka na tržištu, posebice
slobodne konkurencije. On polazi sa stajališta daje priprema
svrsishodna tek nakon što je predmet proizvo-


Dugogodišnji direktor Gojitvenog lovišča "Jelen"
Snežnik i kasnije jedan od načelnika pri Ministarstvu za
kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano u Ljubljani Anton
S i m o n i č, dipl. ing. šum., nametnuo nam se s novim
pisanim djelcem koje nam na najbolji mogući način
odgovara na upit postavljen u naslovu. U brošuri obima
34 stranice, malog džepnog formata, pod naslovom
"Srečanja z medvedom", koju je na slovenskom
jeziku uz potporu imenovanog ministarstva izdala
Šumska zaklada pri Zvezi gozdarskih družtev 1998. godine,
na upit: Kako se ponašati pri susretu s medvje-


dnje oblikovan estetski i tehnički, glede upotrebljivosti,
te ako za njega postoji u postojećoj i novoj tražnji prihvatljiv
tržišni segment, koji uz dobru pripremu i stalnu
reviziju utrošaka može zadovoljiti osnovne zahtjeve za
pokretanje i održavanje proizvodnje na prihvaćenoj razini.
Dakle, posao započet pri istraživanju što ponuditi
tržištu, o prihvatljivosti tog proizvoda, veličini tržišnog
segmenta definiranog u prostoru, vremenu i strukturi
potencijalnih potrošača i njihovog gospodarskog stanja
gledanog dinamički, neumoljivo se nastavlja u pripremi
proizvodnje i samoj proizvodnji, koja je stalnim
predmetom optimizacije, uz vječno pitanje, a to je:
"može li još bolje?"


Autor je taj nemir istraživanja i stalnih preispitivanja
održao u cijeloj knjizi. Tko god pročita knjigu,
shvatit će koliko znanja, upornosti i mudrosti, uz veliku
informiranost, treba imati da se opstane na tržištu. Konačno,
postaje nam potpuno jasno da su vremena sva-
štarstva i "prilično dobrog" umrla i daje trenutak da se
oni koji donose odluke prihvate permanentne optimizacije,
ovakve kakvu predlaže prof. dr. Franc Bizjak ovim
značajnim djelom.


Knjiga je vrlo zanimljiva, pisana razumljivim stilom,
kratkim staccato rečenicama, a materija koja se izlaže
stručno napisana. Samo onaj koji poznaje materiju
u svim pojedinostima, može pisati da čitatelj razumije o
čemu je riječ i da može aplicirati poruke iz pročitanog
teksta, a to je upravo slučaj s knjigom prof. dr. Franca
Bizjaka.


Izdavaču ove vrijedne knjige mogao bih preporučiti
da pokuša ovu vrijednu knjigu ovakvu kakva je, na slovenskom,
ponuditi u Hrvatskoj, gdje se za njom upravo
osjeća potreba. Uvjeren sam da nepoznavanje slovenskog
jezika u Hrvata neće biti preprekom za ovim vrijednim
djelom, jer će ju i potencijalni čitatelji u
Hrvatskoj zasigurno doživjeti na isti način kao i ja.


Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi


dom?, već u prvoj rečenici autor daje ovaj odgovor:
"Medvjed je najveća europska zvijer. Potencijalno lako
može ugroziti život čovjeka, iako se - ako ga čovjek
izazove na napad - to događa izuzetno rijetko. Veća je
mogućnost biti udaren gromom nego napadnut od medvjeda.
I pored toga, nužno je tu mogućnost uvažavati, i
pri susretom s medvjedom odgovorno se ponašati, kako
bi isključili i tu malu vjerojatnost za napad".


Slovenija ima danas stabilnu populaciju europskog
smeđeg medvjeda, čija se brojnost procjenjuje na oko
300 jedinki. Uz redovit odstrijel (koji je u 1999/2000.


KAKO SE PONAŠATI PRI SUSRETU S MEDVJEDOM


89




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 92     <-- 92 -->        PDF

godini planiran na čak 70 medvjeda!), u njihovim "go-
jitvenim" lovištima hvataju se i živi medvjedi u svrhu
reintrodukcije u neka odgovarajuća staništa Austrije,
Francuske, Italije. Unatoč tomu, u predgovoru Knjižici
na put iz pera samog ministra Cirila S mrko lj a čitamo
i ovo: "Medvjed je danas zbog razvoja infrastrukture,
urbanizacije prostora, cijepanja šumskih cjelina ugrožena
šumska vrsta. Ne ugrožava ga više lov s odstrje-
lom, nego u sve većoj mjeri zahvati u okoliš, koji mu
smanjuju životni prostor i slabe razvojne mogućnosti."


Knjižica "Srečanja s medvedom", koju je uredio
Jurij B e g u š, ilustrirao Janez Konečnik a oblikovao
Marijan M o č i v n i k, sadrži sljedeća glavna poglavlja:


Što moramo znati o medvjedu, Gdje je u Sloveniji moguće
se susresti s medvjedom, Kako se ponašati - ako
se ne želimo susresti s medvjedom, kako ako dođe do
susreta s medvjedom (na daleko, na blizu, s medvjedom
ili medvjedicom, s osamljenim "napuštenim"
medvjedićem, s medvjedicom koja vodi jednog ili više
medvjedića), Medvjedi u blizini ljudskih prebivališta i
naselja i Zaključak.


Kao vrsni praktičar i znani lovni stručnjak, Simonič
se nije bavio samo parnoprstašima, jelenom i srnom (o
potonjoj je napisao opširnu i zapaženu monografiju),
već i krupnim predatorima, poglavito vukom i medvjedom.
Uz osobna iskustva i zapažanja do u detalje je
izučavao uzroke i posljedice pojedinih registriranih
konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka, pokušavajući
proniknuti u prave razloge zbog kojih je
uopće do njih došlo. Koliko god napadi medvjeda na
čovjeka bili rijetki, nikada nisu uvjetovani mogućom
glađu medvjeda što će reći da u čovjeku ne vidi mogući
plijen. Medvjed će napasti čovjeka samo ako se osjeti
krajnje ugroženim, medvjedica pak ako ocijeni da čovjek
ugrožava njenu mladunčad. On će bezuvjetno napasti
ako mu se čovjek tako približi da prekorači onu
distancu koju Simonič naziva kritičnom tolerantnom
udaljenošću. Ta distanca nije kod sviju medvjeda jednaka.
Ovisna je o stupnju agresivnosti pojedinih jedinki.
Kod agresivnijih medvjeda kritična tolerantna udaljenost
je veća nego u manje agresivnijih primjeraka.
Razumije se samo po sebi da su medvjedice, koje vode
svoje nejako potomstvo, bitno agresivnije od medvjeda
samotara, a da ne govorimo o ranjenom medvjedu koji
napada sve živo što mu se nade na putu. Jednom riječju
moramo biti svjesni da imamo posla s bićem koje nije
samo po sebi napadački raspoloženo, ako se ne osjeti
ugroženim, ako mu neprimjerenim ponašanjem ne
damo povoda za napad.


Autor se poput naših medvjedologa posebno osvrnuo
na neodgovorno ponašanje ljudi kada je u pitanju
odlaganje otpada i sve prisutnijih divljih smetlišta u šumama
i blizini naselja. Kao poznati oportunist medvjed
će tu uporno tražiti dopunski zalogaj, a otuda izravno ili
neizravno doći u doticaj s ljudima. Ovakvo stanje ne
samo da stvara krivu sliku o (preko)brojnosti medvjeda
(jer ako ga ima tu u blizini naselja, razmišljanja su ljudi,
koliko ih tek ima dublje u šumi), već nadasve sve
preduvjete da učestalije dođe do konfliktnih situacija.


U Sloveniji je tijekom druge polovice prošlog stoljeća
registrirano više napada medvjeda na čovjeka (po
Simoniču u prosjeku jedan u 10 godina), od kojih tri sa
smrtonosnim ishodom po čovjeka. Posljednja žrtva bila
je beračica gljiva na Kočevskem 1987. godine. I naš
Gorski kotar nije pošteđen takvih "susreta". Godine
1988. žrtvom medvjeda bio je jedan djelatnik Nacionalnog
parka Plitvička jezera.


90