DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Zbog svega navedenog, ove godine je zatražena izrada ekspertize Ekonomske posljedice provođenja Zakona o šumama. Na temelju rezultata te ekspertize, analizirat će se potrebe za ispunjenje obveza propisanih Zakonom. Zbog toga se očekuje suradnja državnih i nedržavnih šumskih gospodara, da zajedno obrazlože na vedene potrebe i tako uspješno osiguraju sve potrebne troškove za razvoj i unapređivanje šumarstva. Skraćeni prikaz članka; Autor: ing. Viera Petrašova, Csc., generalna direktorica Sekcije šumarstva Ministarstva poljoprivrede SR. Priredio: mr. se. O. Lovas ŠUME SLOVAČKE Povijest Površina sadašnje Republike Slovačke nekada je predstavljala velik šumski kompleks. Rimski povjesničar H erodot gaje opisao kao: "Kraj na sjever od Dunava je pust i pun pčela". Kako su prolazila stoljeća, povećavao se broj stanovnika, šume su postupno krčene, a u srednjem vijeku potisnute su samo na već tipična šumska tla. Sume su nestajale tako brzo, da ih je već trebalo štititi. Regeneracij- ska sposobnost nije bila dovoljna za obnovu sastojina. Šumarstvo u Slovačkoj bilježi svoj razvoj uz rudarstvo. Temeljne forme prve proizvodnje, a tako i temelji teorije šumarske znanosti, nastali su na prostranom imanju ugarskog vladara iz 11. stoljeća, u vrijeme kada je utemeljeno i kršćansko učenje. U početku su vlasni- ci-vladari pretežito davali naglasak na lov i ribolov u šumama. Kao početak gospodarskog upravljanja šumama računa se uredba kralja Ž i gm und a iz 1426. god., o korištenju šuma za potrebe rudarstva. U razvoju gospodarenja slovačkim šumama najveći značaj ima Banskobistrički šumski propis, koji je propisao Maksim i lij an IL, 1565. god. Godine 1764. na temelju odluke carice Marije Te- rezij e, u Banskoj Štiavnicije osnovana Rudarska akademija. Godine 1807. od Rudarske akademije odjelila se i osnovana je Šumarska akademija, koja je bila jedna od prvih u svijetu za izučavanje šumarskih znanosti, na kojoj su studirali šumari iz cijele Europe. Godine 1898. utemeljenje i Šumarski institut, koji je pored izučavanja klasičnih šumarskih znanosti, sve više proučavao i uzgajanje i introdukciju stranih vrsta drveća. U tu svrhu je u Kysihyblu kod Banske Štiavnice osnovan 1900. god i Šumarski arboretum. U rujnu 1992. god. Slovačka narodna rada (parlament) proglasila je Ustav Republike Slovačke, a stvarno funkcioniranje nove države Slovačke Republike počelo je 1. siječnja 1993. god. U novoj državi, najviši organ državne uprave za šumsko gospodarstvo je Ministarstvo poljoprivrede - Sekcija šumarstva, koja rješava strateška i koncepcij- ska pitanja šumarstva, legislativne uvjete i koordinaciju s ostalim ministarstvima. Regionalni uredi državne uprave za šumarstvo (Oblastné lesné ürady) kontroliraju poštivanje pravnih propisa, odobravaju gospodarske planove, proglašavaju zaštitne šume i šume posebne namjene Šumski uredi (inspekcije) su organi državne uprave prvog stupnja. Kontroliraju i usmjeravaju izvođenje radova, šumarske evidencije, preuzimaju radove, izdaju rješenja i odobrenja. Znanost, istraživanje i školstvo U R. Slovačkoj djeluju sljedeće institucije školstva i znanosti u šumarstvu: - Šumarski institut u Zvolenu, Uprava Tatranskog nacionalnog parka, Istraživačka stanica, Tehničko sveučilište, Šumarski fakultet, Fakultet ekologije, Zvolen, Institut ekologije šuma, Slovačka akademija znanosti Zvolen, Institut ekologije šuma, ogranak biologije drveća, Slov. akad. znan. Nitra. Šumarski fakultet Tehničkog sveučilišta Zvolen pri prema inžinjere šumarstva za sve smjerove šumarstva. Godišnje studira oko 580 studenata. Srednje šumarske škole u Liptovskom Hradku, Pre- šovu i Banskoj Bystrici realiziraju odgoj i obrazovanje mladih šumara sa srednjim šumarskim obrazovanjem. Uređivanje šuma povjereno je Lesoprojcktu Zvolen, koji je upravljan od Sekcije šumarstva u Ministarstvu. Do 1999. god. postojale su 4 odnosno 6 državnih javnih poduzeća za gospodarenje šumama, ali od 1. srpnja 1999. god. ustanovljeno je samo jedno poduzeća za gospodarenje šumama u R. Slovačkoj, sa sjedištem u Banskoj Bystrici. 79 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Podaci o šumama Površina šuma i šumskih zemljišta Republike Slovačke iznosi 1 990 603 ha, što predstavlja šumovitost državnog teritorija od 40,6%. Obrasla površina je po podacima iz 1992. god. iznosila oko 1 880 000 ha. Od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta, 69,2% pripada na gospodarske šume, 14,1% šume posebne namjene, 13,7% zaštitne šume i 3,0% su površine za pošumljavanje. Trend smanjivanja površina gospodarskih šuma i povećavanja šuma s posebnom namjenom i zaštitnih šuma je od 1970. do 1993. god. zbilja i slovačkog šumarstva. Smanjenje površina gospodarskih šumautomrazdobljujezaoko91 000 ha. Bukva je najzastupljenija vrsta, zauzima 29,8% obrasle površine, hrastovi, uključujući i cer 14,3%, grab 5,6%, smreka 27,2%, obični bor 7,0%, jela 5,0%, 2,0% ariš, a ostale tvrde i meke bjelogorice i ostale cr- nogorice ukupno 9,1 %. Udjel pojedinih vrsta drveća uvjetuje makroreljef. Nizine i nabrda južne i istočne Slovačke zauzimaju bje logorice, a u planinama srednje i sjeverne Slovačke prevladavaju mješovite šume, uz dominaciju crnogorice. Prvobitni sastav šuma po vrstama drveća dugogodišnjim gospodarenjem se izmijenio. Jako se povećao udjel smreke i bora, a jako se smanjio udjel jele, ali i hrasta. Drvna zaliha iznosi 357,9 mil. m\ od toga crnogori- ca 180,7 mil. m\ a bjelogorica 177,2 mil. m´. Prosječna drvna masa iznosi 189 mVha. Dobna struktura izgleda ovako: 1 = 17%, II = 14%, III = 22%, IV = 21%, V= 15%, VI = 6%, VII = 5%. Širina dobnih razreda je 20 god. Prosječni godišnji etat na državnoj razini je oko 5,5 mil. m\ od čega je između 1,10 mil. -1,9 mil. m´ slučajni prihod, kalamitetna drvna masa. Glavni prihod je oko 3,30 - 3,97 mil. m3, a prethodni od 1,19-1,49 mil. m3 drvne mase. Godišnje se obnavlja prosječno oko 3 000 ha šuma a umjetno se pošumljava oko 14 000 do 23 000 ha šumskih površina. Zaštita U usporedbi sa susjednim državama, Slovačka obiluje osobitošću svojih šuma, jer se na relativno malom prostoru nalaze šaroliki prirodni uvjeti i različiti tipovi šuma. Ovdje se očuvala široka skala autoktonih vrsta drveća, kao i prirodnih sastojina, posebice na planinskim staništima. Zbog toga su šume Slovačke najvrijed- nijim darom prirode, stvarnim narodnim blagom. One osiguravaju neponovljiv kolorit državnog teritorija i čine jedan od najljepših kutaka naše planete. Povijest pokazuje, da su upravo šumari bili prvi zaštitnici prirode, u vrijeme, kada još nisu bile razvijene institucije zaštite prirode. Prvi zaštićeni objekti prirode bili su registrirani već krajem prošloga stoljeća. Ovi poslovi zaštite prirode intenzivirali su se poslije 1949. godine, kada je u Visokim Tatrama proglašen Nacionalni park. Danas je u Republici Slovačkoj proglašeno 5 nacionalnih parkova: - Tatranski narodni park (Tanap), Pieninsky narodni park (Pieniny), Narodni park Niske Tatre (Napant), prirode - Narodni park Mala Fatra, - Narodni park Slovensky raj, ukupne površine preko 200 000 ha, što čini 4% ukupne površine Slovačke. Nadalje proglašeno je 16 zaštićenih oblasti, ukupne površine 660 500 ha, ili 13,50% površine SR, 448 državnih prirodnih rezervata površine 91 000 ha, 104 zaštićenih prirodnih nalazišta i 228 zaštićenih prirodnih tvorevina. Cjelokupna površina zaštićenih objekata i njihovih zaštitnih pojaseva predstavlja 28% površine Slovačke Republike. Zadaci u zaštiti proglašenih objekata mogu se definirati kao: održanje-osiguranje trajnog tijeka glavnih ekoloških procesa i funkcija ekosustava, održanje genetske raznolikosti vrsta - zaštita geno- fonda osiguranje planiranja i kontrole korištenja prirodnih bogatstava čovjekom. Genofond šumskog drveća U šumama Karpatske regije nalaz primarnih genetskih izvora u obliku ostataka prašuma i prirodnih šumskih ekosustavaje čest, kao i učešće sekundarnih genetskih izvora s nepromijenjenom genetskom strukturom. Sve je to pretpostavka visoke genetske vrijednosti nekadašnjih visokovrijednih šumskih ekosustava. Posljednjih 10 godina razrađena su načela zaštite genofonda šumskih vrsta, selekcijom i proglašenjem sjemenskih baza. Danas ima evidentirano već 12 000 ha sjemenskih sastojina, najvrijednijih ekotipova i glavnih šumskih vrsta Slovačke. 80 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Zakonska kodifikacija o sabiranju sjemena samo iz priznatih sastojina provodi se od 1938. godine, inovirana je bila 1965. godine, a u sadašnjem obliku vrijedi od 1985. godine. Priznate sastojine podijeljene su na zaštićene (priznate, II A) i na gospodarske (izabrane, II B). U cijeloj Slovačkoj registrirano je 7 832 ha kategorije II A i 20 277 ha kategorije II B sastojina crnogorice i 3 291 ha (IIA) i 28 145 (II B) sastojina bjelogorice. Pored toga, Zakon o sjemenarstvu dozvoljava sabiranje sjemena i s registriranih pojedinačnih - izabranih stabala. Tako je izabrano 1 028 stabala običnog bora, 981 stabala ariša, 355 stabala obične smreke, 326 staba- Stabilna sastojina s osiguranjem učinka funkcije kojoj je namijenjena, može se osigurati samo ispravnim načinom provođenja uzgojnih zahvata. U okviru toga, svakim postupkom njege mora se povećavati kvaliteta stabala u satojini, poboljšanje zdravstvenog stanja i higijene sastojine. Uzgojne koncepcije u šumama Slovačke od kraja 19. stoljeća mogu se nazvati "prirodi bliskom šumskom gospodarstvu", nastoji se održati prirodni karakter šume (raznodobna i mješovita iz autoktonih vrsta) i to jednako u državnim i privatnim šumama. Kod umjetne obnove znatno se upotrebljava sjetva sjemena. Prirodna obnova provodi se u sastojinama listača, provođenjem raznih varijanti oplodnih sječa. Nekada provođena oplodna sječa na velikim površinama, postupno je zamijenjena oplodnim sječama na malim površinama, koje se provode u prugama uz rub sastojine. Površina dovršnog sjeka ograničena je, a čiste sječe su zabranjene. Dugoročno djelovanje imisija, kao primarnog štetnog čimbenika, izaziva na mnogim mjestima u SR raspad šumskih ekosustava. Rezultati sedmogodišnjeg promatranja dokazuju da se prethodne tvrdnje ne odnose samo na šume u blizini izvora imisija, već i udaljenijih šuma više od 20 km. Kod ovakvog rasporeda onečišćivača, koji još ne posjeduju uređaje za filtriranje zraka, to znači onečišćenje šumskih ekosustava i njihovo propadanje na cijeloj površini SR. Daljinski prijenos štetnih tvari dolazi iz Poljske, Češke i Njemačke, jer strujanje zraka, vjetrova i promjene vremena dolazi la hrasta lužnjaka i kitnjaka, 196 stabala topola, 134 stabala crne johe, 661 ostalih vrsta, ili 3 681 svih pojedinačnih stabala. Veliki broj stabala nalazi se kao heterove- getativno potomstvo u klonskom arhivu, radi zaštite i ev. potrebe za oplemenjivanje u budućnosti. Sjemenske plantaže podignute su na površini od 196 ha. Sjemenarska rajonizacija napravljena je u skladu s provenijenčnim pokusima. Za sada je sačinjena za običnu smreku, jelu, ariš, obični bor, hrast lužnjak i kit- njak. Horizontalan prijenos dozvoljen je u okviru sjemenske oblasti u skladu sa smjernicama koje rajonizacija dozvoljava. Nekadašnje stereotipne prorjede čišćenjem mladi- ka, koljika s naglaskom na načelo redukcije broja stabala i odstranjivanja pripremnih vrsta (pionira), a u letvi- cima djelimično uklanjanje podstojne etaže, koje su vrijedile do 1950. god., zamijenjene su u novije doba čišćenjem po načelu selekcije i pozitivne prorjede. Ova koncepcija, ekološki jako orijentirana, ograničavala je slobodu uporabe teške mehanizacije u iskoriš- ćivanju drvnih sortimenata. Nakon donošenja navog Zakona, godine 1977., došlo je do radikalnih promjena u uzgojnim metodama. Čista sječa u prugama, koja ima smjer okomit na slojnice, širine 2 visine stabala, postaje univerzalna metoda obnove šuma. U razdoblju od 1977. do 1988. g. u Slovačkoj je zabilježeno razdoblje smanjenja uzgojnih radova u šumama. U tom vremenu nastaju i velike štete od vjetra, snijega, divljači i štetnika. U sadašnjosti se ponovno vraća na ekološke metode uzgoja šuma, povećava se prirodna obnova šuma, povećavaju se površine s prebornim načinom gospodarenja, posebice u zaštitnim šumama i šumama posebne namjene. upravo iz smjerova navedenih država. Od tih imisija posebno su ugrožene šume i šumski ekosustavi u visokim planinama, na gornjoj granici šume. Monitoring je usklađen s metodama EU, bioindika- cijske točke su u presjecištima mreže 16x16 km, promatranje se obavlja svake godine. U razdoblju od 1987. do 1993. najjače su oštećene šumske vrste: obični bor, bagrem, hrast i grab. Od 1993. god. započelo se i sa fitozračnim monito- ringom, za što se upotrebljava adaptirani zrakoplov ZLIN43. Uzgajanje suma Monitoring zdravstvenog stanja suma 81 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Zaštita šuma Negativne promjene ekoloških uvjeta u šumskim ekosustavima izazvane su utjecajem čovjeka (naročito imisije) i biotskih i abiotskih utjecaja. Zbog toga je narušena stabilnost šumskih ekosustava i izazvano propadanje šuma na velikim površinama. Od štetnih abiotskih čimbenika svake godine propada šuma na velikim površinama. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva stoga je pristupilo izradi Programa sanacije šuma za cijelo područje SR, koji se počeo realizirati 1993. god. Zaštita od nepovoljnih utjecaja vjetra, snijega i drugih abiotskih čimbenika, očituje se u podizanju mješovitih šuma, uz ispravne uzgojne metode, odabir vrsta drveća po iskustvima iz provenijenčnih pokusa. Divljač godišnje uništi i do 32% umjetno podignutih šuma. Stoga se mora smanjiti brojnost divljači, obvezno upotrebljavati repelenti i obavljati mehaničku zaštitu trakama od folije i si. Najčešći štetnici koji izazivaju i najveće štete su: smrekov pisar (Ips typographus) na smreci, šesterozubi smrekov potkornjak (Pityogenes chalcographus) na smreci, borov srčikar (Tomicuspiniperdd) na boru, crno- gorični ljestvičar (Xyloterus lineatus) na crnogorici, hrastov bjeljikar (Scolytus intricatus) na hrastu, Hylastes cu- nicularius na sadnicama smreke u rasadnicima i u sadnji. Od bolesti šumskog drveća najznačajnija su gljivična oboljenja, zbog kojih se godišnje sječe oko 30 000 m´ dr- veta. Zbog toga održavanje higijene šuma zaslužuje posebnu pozornost. Iskorišćivanje šuma Godišnje se sječe oko 4 500 000 m3 , od čega je 3 300 00 m3 glavnog prihoda a 1 200 000 m3 prethodnog prihoda. Sječa i čišćenje debla od grana obavlja se motornim pilama. Za ovu operaciju prosječno je potrebno 1,01 h/m5. Privlačenje debala obavlja se traktorima, u 93% slučajeva. Žičarom se privlači oko 3%, konjima oko 4%. Izrada sortimenata obavlja se na pomoćnom stova- rištu, u količini oko 24%. Ostalo se izrađuje na stovari- štima kupca. U posljednje vrijeme započelo se s izradom cijepanog drveta na pomoćnom stovarištu, koje se zatim prevozi kupcu u kontejnerima, kapaciteta 25 m3. Sortimenti se prevoze kamionima nosivosti 12 t, a dugačka deblovina kamionima nosivosti 27 t. Utrošak vremena rada svih operacija sječe, privlačenja, uključujući i prijevoz kupcu je prosječno 3,64 h/ m3. U iskorišćivanju šuma upotrebljavaju se domaći strojevi, izuzev motornih pila. Najčešće se koriste specijalni šumski traktori LKT-81 TURBO, žičare LA- NOR, kamioni TATRA 815 i LIAZ 111.800. Otvorenost šuma iznosi 10,5 m na 1 ha, od čega je 4,7 m/ha tvrdih cesta, za cijelogodišnju upotrebu i 5,8 m/ha mekih cesta. Vlake su izgrađene po površini u razmaku 30 - 50 m/ha. Šuma i divljač Ptice i sisavci su integrativni dio šumskih ekosustava. Divljač ima svoje mjesto i u šumama s najintenzivnijim gospodarskim mjerama, naravno u takvoj brojnosti u kojoj ne čini prekomjerne štete na šumi. S druge strane, brojnost ne bi trebalo sniziti ispod granice, kada se još može racionalno gospodariti s divljači i učinkovito loviti. To je to napr. kod jelenske divljači oko 12-15 grla na 1000 ha. Izvršena je lovačka rajonizacija, koja je podijelila teritorij Slovačke na oblasti za uzgoj jelena, srne i sitne divljači. U okviru ovih oblasti su još i lokaliteti za uzgoj jelena lopatara i muflona. Jelenska divljač se uzgaja uglavnom u sjevernoj, srneća, jelen lopatar i muflon u srednjoj, a niska (uključ. i srneću) u južnoj Slovačkoj. Temeljna jedinica lovnog gospodarenja je lovački revir, kojem je minimalna površina 1000 ha, a u oblastima uzgoja jelena 2000 ha. Reviri su razdijeljeni u boni- tetne razrede za glavne vrste divljači, a u skladu s tim normirana su i matična stada. Za svaku godinu odobravaju se planovi uzgoja i odstrela putem šumarskih inspekcija (šumski ured). Brojnost jelenske divljači i brojnost divljih svinja je u proteklom desetljeću nevjerojatno porasla, te se pristupilo njihovoj redukciji. Kod muflona treba također izvršiti redukciju brojnosti, ali uz korištenje unosa novih gena češke provenijencije, povećati trofejnu vrijednost. Trofejna vrijednost jelena lopatara je u južnoj Slovačkoj znatno porasla, što treba dosegnuti i na ostalim lokalitetima. Brojnost srneće divljači treba povećati već i stoga, stoje u ekosustavima vrlo malobrojna niska divljač. Brojnost vidri, divljih mačaka, divokoza i tetra- onida u Visokim Tatrama je stalno u opadanju, uslijed negativnog antropogenog čimbenika. Međutim, medvjed, vuk i ris su se tako namnožili, daje njihova brojnost najveća u posljednjih 150 god. U pripremi je novi Zakon o lovu, koji treba biti moderniji i ekološki prihvatljiviji. Slovačka želi i u budućnosti biti lovačkim biserom, kako se to nekada u prošlosti navodilo. Skraćeni prikaz iz publikacije "Lesy Slovenska", Autorski kolektiv, Poly-Kontakt 1994. Priredio: mr. se. O. Lovas 82 |