DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 50     <-- 50 -->        PDF

J.Zclić: TISA (Taxus baccata L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOG A GORJA


Šumarski list br. 1-2, CXXIV(2000), 41-49


DNK i RNK, koji nose genetski kod za upravljanje životnim
procesima i razmjenu energije s vanjskim svijetom.


U stanicama raka genetski kod za reprodukciju je poremećen.
Stanične strukture ne primaju više signale gena
za starenje i umiranje stanice, nego se trend reprodukcije
lančano nastavlja na štetu okolnog, zdravog sta-
ničja. Takva stanica je s ugrađenim kodom besmrtnosti.


Tisa je u mitskom, simboličkom značenju predstavljala
besmrtnost, simbol vječnog života. Ekstrakt tise
taksin danas postaje citotoksično sredstvo, lijek koji
ubija besmrtne stanice raka. Ako u kolo prirode uključimo
ekološku spoznaju da tisa kao biljna vrsta izumire, a
lijek se iz biljaka može dobiti samo dok one postoje, onda
kancerogene i druge bolesti, kao prokletstvo čovječanstva,
stoje u proporciji s nestankom biljnih vrsta".


Mistična moć tise i njenog ektrakta taksina, intuicijom
naslućena u prošlosti, danas se znanstveno verificira,
te se mehanizam djelovanja taksina u kancerogenoj
stanici tumači u kontekstu najnovijh spoznaja, biologije,
bioenergetike, kibernetike i čak filozofskih spoznaja
o životu. Naime, neke unutarnje srukture ljudske stanice,
pa tako i one kancerogene, spadaju u klasu disipa-
tivnih strukura, koje su korisne samo dotle dok stanica
može kontrolirati opseg i gradu takvih struktura ulaganjem
kemijskog rada2´.


Smrt i starenje stanice kao izvandredno dostignuće
evolucije je genetski programirana kod viših organizama.
Umrle stanice i eventualno oštećene vanjskim utjecajem
u ljudskom se tijelu eliminiraju putem obrambenog
sustava limfocita. Stanice raka nemaju taj program
samouništenja, nego dapače stimuliraju proizvodnju
proteina fasciklina, koji izazivaju samounštenje
limfocita.


Kako doskočiti kancerogenim stanicama koje ne čekaju
dozvolu (signal iz drugih stanica) za razmnožavanje,
i zapriječiti lančanu reakciju nekontrolirane reprodukcije?
Biokemičari su se dosjetili odličnom triku:
izazvati rak u stanicama raka. U tu svrhu medu ostalim
citotoksičnim kemijskim tvarima koristi se taksin.


Važnu ulogu u diobi stanice igra protein tubulin, koji
polimerizacijom i depolimerizacijom u određenoj fazi
diobe stanice utječe na pokretanje i razdvajanje kromosoma
nositelja genetske strukture stanice. Citotoksi-
ci, među kojima je i taksin djeluje upravo tako u određenoj
fazi diobe stanice da inhibiraju diobu stanice i
utječe na polarizaciju i depolarizaciju tubulina i stvaranje
mikrotubula. Na taj se način sprječava dioba kancerogenih
stanica i njihov razvoj. Pretpostavlja se da se u
prisutnosti taksina u kancerogenoj stanici gubi sposobnost
orijentacije procesa stanice u prostornom smislu,
blokirani su receptori, proteini koji reguliraju smjer
procesa u stanici. Time dolazi do nekontroliranog rasta
struktura unutar stanice, stanica raka obolijeva od raka.


U kliničkom ispitivanju taksin se pokazao kao cito-
toksik za tumore dojke, jajnika, pluća i melanoma. Međutim,
kao i kod drugih lijekova citotoksičkog djelovanja
(adriamicin, puromicin, kolhicin i drugi) stanice raka
postaju otporne na taksin. Nakon početnog dobrog
terapijskog učinka, djelovanje postaje kontraproduk-
tivno, jer se oštećuju zdrave stanice, otporne stanice raka
reproduciraju se u sve većem broju. U kodu besmrtnosti
stanica raka aktivira se dotad inaktivni protein P -
gliptoprotein koji poput pumpe u staničnoj membrani
kancerogene stanice izbacuje toksične tvari taksina.


U navedenim procesima potvrđuje se spoznaja da se
samoregulacijom ili tzv. feedback vezom održava život
i filozofska istina, gdje je život "sve je jedno".


ZAŠTITA TISE KAO RIJETKE I UGROŽENE VRSTE
Law protection of yew,as a rare and an endangered plant


Tisa je rijetka i ugrožena vrsta drveta, te je prema njena je svaka radnja koja ometa njen prirodni rast
Zakonu o zaštiti prirode zaštićena. Prema biljci zabra- (oštećivanje, uklanjanje sa staništa, sječa). Zabranjeno


22 Povezanost imunološkog sustava pojedinca, plemena i cijelih naroda s njegovim kulturološkim i gospodarskim statusom u određenom vremenu,
tretira Caroline Myss u knjizi: "Anatomija duha, sedam razina moći i iscjeljivanja", Dvostruka Duga, Čakovec, 1999. Stanje duha
povezano je sa stanjem tijela, te se primijenjuje geslo daje naša biologija kopija, odraz naše biografije. Analizira se paralelno sedam svetih
istina u svjetskim religijama, hinduizmu, budizmu, kršćanstvu i judaizmu. U tzv. prvoj ćakri kojaarhetipski simbolizira plemensku moć i koja
predstavlja svetu istinu, "Sve je jedno" paralelno se pokazuje vezanost pojedinca, plemena i naroda za plemensku čakru koja u istočnjačkim
religijama znači korijenski oslonac (muladhara), u judaizmu sefirah mističnog drva života šekhinah i u kršćanstvu sakrament krštenja.


O utjecaju prve čakre na cijele kulture autorica kaže: "Virusnc i druge epidemije su u velikoj mjeri odraz i trenutačnih društvenih zbivanja
kulturnog plemena i zdravlja ´imunološkog sustava´ društvenog plemena". Iznose se primjeri iz bliže prošlosti i sadašnjosti, te se kaže daje
velika epidemija poliomijelitisa (dječje paralize) u Americi tridesetih godina odraz gospodarske krize i depresije u američkom drušvu, koje
se osjećalo osakaćeno, šepavo. To društvo arhetipski podsvjesno bira predsjednika Franklina D. Roosvelta, koji je također prebolio tu bolest.
Za današnje imnološko slabljenje sustava protiv HIV virusa autorica kaže daje simblički odraz promiskuiteta i seksualnih sloboda u novom
vrlom svijetu.


:i Navodimo knjigu o disipativnim strukturama.: C a p r a, F. 1998: Mreža života, Novo znanstveno razumijevanje živih sustava, Liberta, Zagreb.
U dijelu knjige gdje raspravlja o samoregulaciji u stanici navodi se istraživanje I. Prigogina, koji je dobio Nobelovu nagradu za istraživanje
termodinamičkih nelinearnih procesa pretvorbe energije u živim stanicama. Pojavu disipativnih strukura u stanici svodi se na energetske
procese entropije i entalpije, dva suprotna procesa od kojih sila entropije teži uspostavljanu termodnamičke ravnoteže, a entalpija je u
procesu višak energije koja će potaknuti proces samoregulacije. Kad proizvodnja entropije prijeđe neki minimum, dolazi do samoregulacije
(samoorganizacije) sustava i pojave disipativnih struktura, poput makroskopskih struja i vrtloga, koji traju minutama ili satima.


48