DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 50 <-- 50 --> PDF |
J.Zclić: TISA (Taxus baccata L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOG A GORJA Šumarski list br. 1-2, CXXIV(2000), 41-49 DNK i RNK, koji nose genetski kod za upravljanje životnim procesima i razmjenu energije s vanjskim svijetom. U stanicama raka genetski kod za reprodukciju je poremećen. Stanične strukture ne primaju više signale gena za starenje i umiranje stanice, nego se trend reprodukcije lančano nastavlja na štetu okolnog, zdravog sta- ničja. Takva stanica je s ugrađenim kodom besmrtnosti. Tisa je u mitskom, simboličkom značenju predstavljala besmrtnost, simbol vječnog života. Ekstrakt tise taksin danas postaje citotoksično sredstvo, lijek koji ubija besmrtne stanice raka. Ako u kolo prirode uključimo ekološku spoznaju da tisa kao biljna vrsta izumire, a lijek se iz biljaka može dobiti samo dok one postoje, onda kancerogene i druge bolesti, kao prokletstvo čovječanstva, stoje u proporciji s nestankom biljnih vrsta". Mistična moć tise i njenog ektrakta taksina, intuicijom naslućena u prošlosti, danas se znanstveno verificira, te se mehanizam djelovanja taksina u kancerogenoj stanici tumači u kontekstu najnovijh spoznaja, biologije, bioenergetike, kibernetike i čak filozofskih spoznaja o životu. Naime, neke unutarnje srukture ljudske stanice, pa tako i one kancerogene, spadaju u klasu disipa- tivnih strukura, koje su korisne samo dotle dok stanica može kontrolirati opseg i gradu takvih struktura ulaganjem kemijskog rada2´. Smrt i starenje stanice kao izvandredno dostignuće evolucije je genetski programirana kod viših organizama. Umrle stanice i eventualno oštećene vanjskim utjecajem u ljudskom se tijelu eliminiraju putem obrambenog sustava limfocita. Stanice raka nemaju taj program samouništenja, nego dapače stimuliraju proizvodnju proteina fasciklina, koji izazivaju samounštenje limfocita. Kako doskočiti kancerogenim stanicama koje ne čekaju dozvolu (signal iz drugih stanica) za razmnožavanje, i zapriječiti lančanu reakciju nekontrolirane reprodukcije? Biokemičari su se dosjetili odličnom triku: izazvati rak u stanicama raka. U tu svrhu medu ostalim citotoksičnim kemijskim tvarima koristi se taksin. Važnu ulogu u diobi stanice igra protein tubulin, koji polimerizacijom i depolimerizacijom u određenoj fazi diobe stanice utječe na pokretanje i razdvajanje kromosoma nositelja genetske strukture stanice. Citotoksi- ci, među kojima je i taksin djeluje upravo tako u određenoj fazi diobe stanice da inhibiraju diobu stanice i utječe na polarizaciju i depolarizaciju tubulina i stvaranje mikrotubula. Na taj se način sprječava dioba kancerogenih stanica i njihov razvoj. Pretpostavlja se da se u prisutnosti taksina u kancerogenoj stanici gubi sposobnost orijentacije procesa stanice u prostornom smislu, blokirani su receptori, proteini koji reguliraju smjer procesa u stanici. Time dolazi do nekontroliranog rasta struktura unutar stanice, stanica raka obolijeva od raka. U kliničkom ispitivanju taksin se pokazao kao cito- toksik za tumore dojke, jajnika, pluća i melanoma. Međutim, kao i kod drugih lijekova citotoksičkog djelovanja (adriamicin, puromicin, kolhicin i drugi) stanice raka postaju otporne na taksin. Nakon početnog dobrog terapijskog učinka, djelovanje postaje kontraproduk- tivno, jer se oštećuju zdrave stanice, otporne stanice raka reproduciraju se u sve većem broju. U kodu besmrtnosti stanica raka aktivira se dotad inaktivni protein P - gliptoprotein koji poput pumpe u staničnoj membrani kancerogene stanice izbacuje toksične tvari taksina. U navedenim procesima potvrđuje se spoznaja da se samoregulacijom ili tzv. feedback vezom održava život i filozofska istina, gdje je život "sve je jedno". ZAŠTITA TISE KAO RIJETKE I UGROŽENE VRSTE Law protection of yew,as a rare and an endangered plant Tisa je rijetka i ugrožena vrsta drveta, te je prema njena je svaka radnja koja ometa njen prirodni rast Zakonu o zaštiti prirode zaštićena. Prema biljci zabra- (oštećivanje, uklanjanje sa staništa, sječa). Zabranjeno 22 Povezanost imunološkog sustava pojedinca, plemena i cijelih naroda s njegovim kulturološkim i gospodarskim statusom u određenom vremenu, tretira Caroline Myss u knjizi: "Anatomija duha, sedam razina moći i iscjeljivanja", Dvostruka Duga, Čakovec, 1999. Stanje duha povezano je sa stanjem tijela, te se primijenjuje geslo daje naša biologija kopija, odraz naše biografije. Analizira se paralelno sedam svetih istina u svjetskim religijama, hinduizmu, budizmu, kršćanstvu i judaizmu. U tzv. prvoj ćakri kojaarhetipski simbolizira plemensku moć i koja predstavlja svetu istinu, "Sve je jedno" paralelno se pokazuje vezanost pojedinca, plemena i naroda za plemensku čakru koja u istočnjačkim religijama znači korijenski oslonac (muladhara), u judaizmu sefirah mističnog drva života šekhinah i u kršćanstvu sakrament krštenja. O utjecaju prve čakre na cijele kulture autorica kaže: "Virusnc i druge epidemije su u velikoj mjeri odraz i trenutačnih društvenih zbivanja kulturnog plemena i zdravlja ´imunološkog sustava´ društvenog plemena". Iznose se primjeri iz bliže prošlosti i sadašnjosti, te se kaže daje velika epidemija poliomijelitisa (dječje paralize) u Americi tridesetih godina odraz gospodarske krize i depresije u američkom drušvu, koje se osjećalo osakaćeno, šepavo. To društvo arhetipski podsvjesno bira predsjednika Franklina D. Roosvelta, koji je također prebolio tu bolest. Za današnje imnološko slabljenje sustava protiv HIV virusa autorica kaže daje simblički odraz promiskuiteta i seksualnih sloboda u novom vrlom svijetu. :i Navodimo knjigu o disipativnim strukturama.: C a p r a, F. 1998: Mreža života, Novo znanstveno razumijevanje živih sustava, Liberta, Zagreb. U dijelu knjige gdje raspravlja o samoregulaciji u stanici navodi se istraživanje I. Prigogina, koji je dobio Nobelovu nagradu za istraživanje termodinamičkih nelinearnih procesa pretvorbe energije u živim stanicama. Pojavu disipativnih strukura u stanici svodi se na energetske procese entropije i entalpije, dva suprotna procesa od kojih sila entropije teži uspostavljanu termodnamičke ravnoteže, a entalpija je u procesu višak energije koja će potaknuti proces samoregulacije. Kad proizvodnja entropije prijeđe neki minimum, dolazi do samoregulacije (samoorganizacije) sustava i pojave disipativnih struktura, poput makroskopskih struja i vrtloga, koji traju minutama ili satima. 48 |