DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 45 <-- 45 --> PDF |
J.Zelić: TISA (Taxus baccate, L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski list br. 1-2, CXXIV(2000), 41-49 mnogim mjestima u Europi tisa je nađena kao fosilizi- rano drvo u geološkim naslagama tercijara. Njen nestanak je uzrokovan prekomjernim iskorišćivanjem i sporim rastom. Zbog sporog rasta, tisa nikad nije u šumarstvu prihvaćena kao gospodarska vrsta, kako kod nas tako i u svijetu. U prirodnim sastojinama bukve najčešće se razvija u grmolikoj formi i na sjenovitim sjevernim ekspozicijama8. Takve grmolike forme nađene su i u šumama Požeškog gorja. Zbog alkaloida taksina, tisa nesumnjivo služi i kao ljekovita biljka, ali joj se pripisivala i magična moć. Ljudi su vjerovali u nadnaravna svojstva tisovog drva pa su ga nosili kao amajliju, stavljali u dječju kolijevku, urezivali stoci u rogove... U Velikoj Britaniji smatraju je simbolom besmrtnosti, rado je sade na grobljima, kao drvo vječnog počinka, te u crkvenim vrtovima, kao simbolom svetosti. Općenito, simbolizam tise je naglašeno vezan za Britansko otočje, gdje zbog vlažne i blage klime dobro uspijeva i pored škotskog bora i borovice. Također kao i u Požeštini, treća je od prirode, crno- gorična vrsta". Struktura i tekstura drva tise povoljna je za tehnološku obradu te tisovina pripada u red najplemenitijih vrsta drveta. Mehanička svojstva tise, tvrdoća, čvrstoća, elastičnost i žilavost upućuju na laku obradu rezanjem i tokarenjem. Zato se upotrebljava kao plemenita vrsta za izradu namješaja, furnira, dekorativnih i ukrasnih predmeta, u drvorezbarstvu i za intarzije. Zanimljivo je da su se od tisovine pravili noževi za otvaranje pisama i rezanje papira. Lako se lijepi, boji i polira. Boja srži tise je narančastožuta, zlatnožuta do purpurnosmeđa. Bijel je žućkastobijela. Zbog lijepe boje i teksture, furnirski lis tovi tise služe za zidne tapete. U streličarskom sportu drvo tise koristi se za izradu lukova. U našem kraju tisovina se upotrebljavala za izradu čaša, lončića, uporabnih predmeta u kućanstvu i ukrasnih predmeta"´. Drvo tise je otporno prema truleži. Rijetko ga napadaju insekti i gljive, trajno je u vanjskim uvjetima, i otporno na atmosferilije. Od štetnika valja spomenuti potkornjaka Scolitus taxifolia, te glijive Cytospora ta- xifolia i Diplodia taxi. Tisa izumire u našim krajevima, no nekad je u Europi činila kompaktne cjeline. Danas čini manje kompaktne cjeline, te su fitocenolozi zbog većeg udjela tise u nekim šumskim zajedicama definirali fitocenoze po tisi, (Acereto - Taxetum i Fageto - Taxeturn). Pored areala u Europi, tisa se prirodno pojavljuje u Sjevernoj Americi, zapadnoamerička tisa (Taxus baceata var. brevifo- lia), u Kanadi kao kanadska tisa (Taxus baceata var. canadensis), u Kini kao kineska tisa (Taxus baceata var. ehinensis) u Japanu kao japanska tisa (Taxus baceata var. cuspidata). Tisa se lako križa između pojedinih svojta. Poznati su križanci Taxus x hunneweliana (Rehd) nastali hibridizacijom između japanske i kanadske tise, te Taxus x media (Rehd), križanac između japanske i obične europske tise. Razni kultivari i horti- kulturne forme postižu se i cijepljenjem. Lako se raz- mnaža reznicama, bez obzira na to je li kultivar muški ili ženski. Kultivar se lako razmnaža i sjemenom, pri čemu zadržava stečena svojstva. Od ovih križanaca nastali su mnogi kultivari koji se koriste kao hortikulturne vrste. Kao poseban kuriozitet je Bonsai forma raznih patuljastih, minijaturnih kultivara tise". Zbog inače sporog rasta, tisa je pogodna za uzgajanje Bonsai formi. DVA NALAZIŠTA TISE NA PAPUKU - Two habitats of yew in Papuk mountain U Požeškom gorju uspjeli smo locirati samo dva nalazišta tise. Oba nalazišta (staništa ) su u šumskom predjelu Točak, sjeverozapadno od Zvečeva. U šumsko- gospodarskoj jedinici "Zapadni Papuk II" ne spominje se u opisu šumske vegetacije ova biološki značajna vrsta. Zbog dalje nužne zaštite nekoliko preostalih stabala, potrebno ih je evidentirati na posebnim gospodarskim kartama. Oba nalazišta nalaze se na sličnoj geološkoj podlozi, kristalastim škriljcima i granitima, dakle silikatnoj matičnoj stijeni na kojoj se stvara distrično smeđe tlo, kisele do neutralne reakcije. Nalazišta se razlikuju po mi- 8 Kao šumsku vrstu tisu navodi u knjizi Čcdomil Š i 1 i ć, Atlas drveća i grmlja. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1973., no ne spominje je u svojoj knjizi, Ukrasno drveće i grmlje, Svjetlost, Sarajevo, 1990. ´´U otočkoj predaji tisa je ponajprije najstarije stablo. U Rječniku simbola J. Chevalier i A. Gheerbrnt, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1989, navodi se da za Kelte tisa simbolizira nadgrobno stablo. U Irskoj se tisovina upotrebljava kao podloga za ogamsko pismo, koje je imalo magičnu moć, a predstavljalo je kratki zapis na nadgrobnom znaku. Kelti inače nisu njegovali kulturu pisma, već su pridavali veću pozornost kulturi usmene predaje riječi. Kao pleme koje je bilo i u našim krajevima u pretpovjesno doba, ostavilo je važne arheološke nalaze iz željeznog doba, no zapisi se ne mogu naći. Ima i vojnički simbolizam pa se rabi za izradu štitova i kopalja. No u osnovi njegova simboli/maje otrovnost biljke. Julije Cezar u opisu galskih ratova (De hello Galico) navodi primjer dvaju kraljeva galskog plemena Eburona, koji su se nakon poraza otrovali tisom. Od tisovine je i kotač mitskog druida Mog Ruitha (rob kotača), a to je kotač Apokalipse. Ima li nalazište tise na predjelu Točak (kotač) kakvo simboličko značenje, nije izvjesno, no jedna gorska kosa koja izlazi od vrha brda Točak (887 m) naziva se Konjska smrt, i izvjesno je da su konji (samarice) odgrizajući izbojke tise ugibali. Njihovi vlasnici vjerojatno nisu znali uzrok smrti konja, ali su zaključili da su više ugibali, kada su boravili i radili na toj gorskoj kosi. 111 Isto kao pod 1 ´ 0 Bonsai formama tise može se dobiti informacije putem Interneta na adresi: htpp:// ourworld.compuscrve.com/homepages/Adolf Winterer Sr/TAXUSBAC.HTM 43 |