DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 43 <-- 43 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1 2, CXXIV(2000), 41-49 UDK 630* 181.1 (Taxus baccala L.) TISA (Taxus baccata L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA YEW (Taxus baccata L.), A RARE SPECIES IN THE MOUNTAINS OF POŽEGA Juraj ZELIĆ* SAŽETAK: Obična ili europska tisa je vrsta drveća raširena u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere. Uprošlosti je zauzimala kontinuiran areal, ali poslije zadnjeg ledenog doba disjunktno je ostala na bivšem prostoru. Na sjeverozapadnom gorju Hrvatske je rijetka vrsta, no identificirana je šumska zajednica Tilio - Taxetum Glavač 1959. U Požeškom gorju evidentirano je nalazište na šumskom predjelu Točak, iznad Zvečeva, u šumskoj zajednici Abieti - Fagetum pannonicum. Tisa se danas koristi kao parkovna, hortikulturna biljka, a zbog povoljnih bioloških svojstava i lake reprodukcije proizvedeno je mnogo varijeteta i kulti- vara tise koji se razlikuju po uzrastu, habitusu, boji i obliku iglica. Od davnine tisi je pridavana mistična moć, dijelovi tise koristili su se kao ljekovite tvari, a u posljednje vrijeme alkaloidu taksinu, ekstraktu iz tise pridaje se velika pozornost kao antikancerogenu. Tisa je i jako otrovna biljka. Dva nalazišta tise na Papuku su posebno opisana, označena na priloženoj karti područja, kako bi se posvetila maksimalna pozornost ovoj vrsti drveća, posebno u sklopu gospodarenja u proglašenom Parku prirode "Papuk". Ključne riječi: europska tisa, diskontinuiran areal, rijetkost u Požeškom gorju, nalazišta na Papuku unutar parka prirode Papuk, kultivari tise, alkaloid toksin antikancerogen. BIOLOŠKA SVOJSTVA I AREAL TISE Biological characteristics and areal of yew Tisa je, pored jele i borovice, treća autoktona crno- gorična vrsta drveća u Požeškome gorju. Sve se rjeđe može naći i prijeti joj potpuni nestanak1. Nekada je bila vrlo raširena drvenasta vrsta Europe, zapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Zauzima položaje na sjevernoj hemisferi od 30 - 60 stupnja sjeverne geografske širine i visinski od mora do 1500 m nadmorske visine2. Biljka je dvodomna, s odvojenim muškim i ženskim stablima. Stablo raste vrlo sporo, ali nakon 200 godina naraste i do 30 m visine, te oko 150 cm promjera. Često * Mr sc. Juraj Zclić, dipl. ing. šum., "Hrvatske šume", Požega, M. Trnine 2 1 O eurposkoj tisi (Taxus baccata L.) piše u Požeškom leksikonu. Slavonska Požega, 1977. Dragutin Hanzl, diplomirani inženjer šumarstva. Napominje da se može još naći kao autoktona vrsta dr- veta na šumskom predjelu Točak, iznad Zvečeva. Zbog rijetkosti i za požeški kraj relevantne vrste crnogoričnog drveta, zaslužuje obradu u Požeškom leksikonu. se formira kao grmoliko stablo. Može doživjeti duboku starost, preko 1000 godina´. Fizičku zrelost tisa postiže : Tisa se navodi kao primjer disjunktnog, isprekidanog areala. Dis- junkcija se tumači kao posljedica arktotercijarnog porijekla, što znači da su na ekološki odgovarajućim staništima ostale skupine biljne vrste poslije ledenog doba i globalno nepovoljnih klimatskih utjecaja. Na taj način se tumači i nastanak endemskih biljnih vrsta. Općenito o arealu vidi: Šumarska enciklopedija, Lckskografski zavod, Zagreb, 1959, prikaz je dao dr. Vale Vo u k, akademik. 1 Za jubilarnu 2000. godinu u Velikoj britaniji osnovana je Fundaci- ja za zaštitu tise (Conservation Foundation), kao simbola besmrtnosti i vječnosti. U promidžbenom materijalu Fundacija nudi pojedincima, institucijama i društvenim organizacijama besplatno sadnicu tise za sjećanje na protekli milenij i nadu u sljedeći. Sadnica se daje pod geslom: "Getting a young yew for your parish", što bi u slobodnom prijevodu začilo: "Uzmi i posadi mladicu tise u svojoj župi (zavičaju)". Navodi se dugovječnost drveta tise i spominje jedno stablo kod Fortinglla u Glen Lyonu, (Škotska), kojega se starost procjenjuje na 2000 godina. Nositelj projekta je Kraljevsko šumarsko društvo (Royal Forestry Society), a sve informacije mogu se dobiti na stranicama Interneta čija je adresa: http://www.rfs.org.uk/totm/yew.htm 41 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 44 <-- 44 --> PDF |
J.Zelić: TISA (Taxus baccata L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski list br. 1 -2, CXXIV(2000). 41-49 oko 30. godine. Listovi (iglice) su linealni, tamnozeleni, s donje strane sivozeleni s dvije izrazite pruge puci. Otpadaju tek nakon 8 godina. Kora je crvenkastosmeđa, u starosti se ljušti. Cvjeta u ožujku i travnju, odvojeno na muškoj i ženskoj biljci. Muški cvjetovi daju mnogo polena, koji se raznosi vjetrom i oplođuje ženski cvijet. Sjemenka se nađe samo na ženskoj biljci. Sjemenka je smeđežuta do crvenkasta i sjajna, duga 6-7 mm, široka do 5 mm, ovijena mesnatim ovojem (arilusom). Raste na svježim, ilovasto glinastim i karbonatnim tlima, no uspijeva i na pjeskovitim tlima i tresetištima. Podnosi zasjenu, voli visoku zračnu vlagu, osjetljiva je na niske temperature, a otporna je na dim, požar, otrovne plinove, posolicu. Tolerantna je na različitu rakciju tla ali ne podnosi ekstremno lužnata ili ekstremno kisela tla4. Od svih europskih crnogoričnih vrsta jedino se tisa obnavlja i izbojcima iz panja, lako se zakorjenjuje pova- ljenicama, a u rasadničkoj proizvodnji razmnaža se zelenim grančicama uz povoljne mikroklimatske uvjete. Zanimljivo je daje tisajedino europsko crnogorično drvo koje nema smolne kanale u drvu i iglicama, a za razliku od drugih crnogoričnih vrsta biološki i reprodukcijski naginje sporofitima, a ne gametofitima5. Drvo, kora, sjemenke, a osobito iglice tise, sadrže otrovni alkaloid taksin. Neotrovan je jedino mesnati arilus, kojega rado jedu ptice. Arilus je jestiv i za ljude, no zbog otrovnosti otalih dijelova treba ga koristiti obazrivo. Sjeme sazrijeva u rujnu i listopadu, često se zadržava na biljci preko zime, a klijavost zadržava do četiri godine. Zbog lijepog habitusa, boje iglica i čestih fenotips- kih varijabilnosti, tisa se koristi kao hortikulturno drvo ili grm. Postoji mnoštvo varijeteta i formi habitusa s visećim ili uspravnim granama, puzajuće i stupolike for me. Iglice mogu poprimiti sve boje spektra, od svjetlo- plave do žutocrvene boje. U svojem prirodnom arealu obuhvaća osam do deset svojti, koje su morfološki dosta slične, te se govori o geografskim varijetetima jedne vrste. U srednjoj Europi tisa dolazi u šumama bukve. Kod nas dolazi u zajednici Abieto - Fagetumpannonicum, koja pripada svezi Aremonio - Fagion Ht. 1938. U Hrvatskoj je 1959. godine G 1 avač opisao šumsku zajednicu lipe i tise (Tiho - Taxetum Glavač 1959)6. To je reliktna šumska zajednica koja se kao trajni sadij održala na Medvednici, Kalniku Ivanščici, Macelju, Samoborskoj gori i sjevernom dijelu Gorskoga kotara. Pridolazi u pojasu brdske bukove šume na litogenim humusno karbnatnim tlima. U Požeškom gorju može se naći u zajednici bukve i jele, na predjelu Točak, blizu Zvečeva. Zanimljivo je da se na istom šumskom predjelu Točak nalazi naša endemična vrsta Asperula taurina L. (krimska lazarkinja). Ova endemična vrsta upozorava na to da su tisa i krimska lazarkinja ostaci iz predterci- jarnog doba, kad je njihov areal bio kontinuiran, sve do Taurus gorja i Kavkaza. U gospodarenju Parkom prirode "Papuk" vrijedno će biti ovom predjelu posvetiti posebnu pozornost zbog iznimnog biljnog svijeta7. Neki toponimi, kao Tisovac i Tisica upućuju na nekada širi areal u Požeškome gorju. Poznato je selo Tisovac na južnim obroncima Babje Gore, selo Tisovac na sjevernim obroncima Psunja u pakračkom kraju. Predjel Tisovac nalazi se sjeverno o Kutjeva, na putu prema Ora- hovici, a naziv Tisica nosi šumski predjel iznad Velike, poznat po napuštenom kamenolomu i istoimenom potoku pokraj njega. Kao relikt iz doba tercijara zadržala se tisa samo na pojedinim lokalitetima i dosada je nedovoljno kao biljna vrsta valorizirana i lokalizirana. Na 4 Biologijom i rasprostranjcnošću tise u svijetu i bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Bosni Hercegovini, bavio se prof. dr. Pavle Fukarck sa Sveučilišta u Sarajevu. Sažetak o tisi dao je u Šumarskoj enciklopediji II, Leksikografskog zavoda u Zagrebu, 1959. 5 U knjizi: Mirko Vidaković, četinjače, morfologija i varijabilnost, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1993 navodi se: "Sjemeni zametak ima jedan integument iz kojeg se, i to iz njegovog donjeg dijela, razvija arilus. Sloj stanica ima funkciju tapetama, potječe od nucela i tako pripada staničju sporofita, a ne gametofitu, kao stoje slučaj u drugih četinjača". 6 Šumska zajednica lipe i tise (Tilio - Taxetum) opisana je u knjizi: Vukelić,J.,Rauš,Đ.: Šumarska fitoccnologija i šumske zajednice u Hrvatskoj, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1998. Šumsku zajednicu opisao je i utvrdio njen areal u Hrvatskoj prof, dr Vje- koslavG lavač .Autori ne navode areal na Papuku, premda je Papuk po svojim geološkim, pedološkim i klimatskim osobinama sličan spomenutom gorju rasprostranjenja. U knjizi se upozorava na nestanak navedene šumske zajednice i sugerira neophodna zaštita. Za vrste kojima se areal smanjuje, poput tise, kaže se da imaju regresivan areal. J. Vu k e 1 i ć isto zaključuje i u ediciji Silvae nostrae Croatiae, Zagreb, 1994, tretirajući Šumsku zajednicu unutar Ilirske vegetacijske zone kao azonalnu zajednicu, koja je na mnogim mjestima postupno nestala. Opisujući zajednicu panonske šume bukve i jele (Abieto - Fagetum pannonicum) skreće se pozornost na edemičnu biljku, krimsku lazarki- nju (Asperula taurica L.), na šumskm predjelu Točak. Iako navodi neke endemične vrste iz roda Asperula, dr Čedomil Šilić u knjizi: Endemične biljke, Svijetlost, Sarajevo, 1984. ne navodi ovaj endem nađen u Požeškome gorju. 7 Park prirode "Papuk" proglasio je Zastupnički dom hrvatskog državnog sabora, 23. travnja 1999. godine, prostire se na 336 km2. Osim jedinog nalazišta tise u Požeškom gorju, na šumskom predjelu Točak, treba posvetiti posebnu pažnju zbog sljedećeg: "U flornom sastavu bu- kovo-jelovih šuma na Papuku nalazi se i endemična vrsta Asperula taurina L. (krimska lazarkinja), kojajenajproširenija na plitkim, skeletnim tlima u predjelu Točak, jednom odsporedih papučkih visova" (Vukel ić, Rauš, 1998). Šumski predjel je značajan i stoga što se na nadmorskoj visini 650-700 m nalazi sastojina pitomog kestena (Castanea sativa), koji inače ne dolazi od prirode na tim visinama, niti lako podnosi niske temperature. Tu je greškom šumara umjetno podignuta sastojina hrasta lužnjaka (Qwecus robur), koji prirodno dolazi u nizinskim položajima, do 100 m nadmorske visine. 1 pitomi kesten i lužnjak dobre su kvalitete i prirodno se reproduciraju. Gorski brijest (Ulmus glabra), šumska vrsta skoro potpuno izumrla u našim šumama na predjelu Točak, očuvala se i dobrog je zdravstvenog stanja. S geološkog gledišta i rudnog bogatstva, na istom predjelu nalaze se dosad najveće zalihe nemetala biotita i liskuna. 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 45 <-- 45 --> PDF |
J.Zelić: TISA (Taxus baccate, L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski list br. 1-2, CXXIV(2000), 41-49 mnogim mjestima u Europi tisa je nađena kao fosilizi- rano drvo u geološkim naslagama tercijara. Njen nestanak je uzrokovan prekomjernim iskorišćivanjem i sporim rastom. Zbog sporog rasta, tisa nikad nije u šumarstvu prihvaćena kao gospodarska vrsta, kako kod nas tako i u svijetu. U prirodnim sastojinama bukve najčešće se razvija u grmolikoj formi i na sjenovitim sjevernim ekspozicijama8. Takve grmolike forme nađene su i u šumama Požeškog gorja. Zbog alkaloida taksina, tisa nesumnjivo služi i kao ljekovita biljka, ali joj se pripisivala i magična moć. Ljudi su vjerovali u nadnaravna svojstva tisovog drva pa su ga nosili kao amajliju, stavljali u dječju kolijevku, urezivali stoci u rogove... U Velikoj Britaniji smatraju je simbolom besmrtnosti, rado je sade na grobljima, kao drvo vječnog počinka, te u crkvenim vrtovima, kao simbolom svetosti. Općenito, simbolizam tise je naglašeno vezan za Britansko otočje, gdje zbog vlažne i blage klime dobro uspijeva i pored škotskog bora i borovice. Također kao i u Požeštini, treća je od prirode, crno- gorična vrsta". Struktura i tekstura drva tise povoljna je za tehnološku obradu te tisovina pripada u red najplemenitijih vrsta drveta. Mehanička svojstva tise, tvrdoća, čvrstoća, elastičnost i žilavost upućuju na laku obradu rezanjem i tokarenjem. Zato se upotrebljava kao plemenita vrsta za izradu namješaja, furnira, dekorativnih i ukrasnih predmeta, u drvorezbarstvu i za intarzije. Zanimljivo je da su se od tisovine pravili noževi za otvaranje pisama i rezanje papira. Lako se lijepi, boji i polira. Boja srži tise je narančastožuta, zlatnožuta do purpurnosmeđa. Bijel je žućkastobijela. Zbog lijepe boje i teksture, furnirski lis tovi tise služe za zidne tapete. U streličarskom sportu drvo tise koristi se za izradu lukova. U našem kraju tisovina se upotrebljavala za izradu čaša, lončića, uporabnih predmeta u kućanstvu i ukrasnih predmeta"´. Drvo tise je otporno prema truleži. Rijetko ga napadaju insekti i gljive, trajno je u vanjskim uvjetima, i otporno na atmosferilije. Od štetnika valja spomenuti potkornjaka Scolitus taxifolia, te glijive Cytospora ta- xifolia i Diplodia taxi. Tisa izumire u našim krajevima, no nekad je u Europi činila kompaktne cjeline. Danas čini manje kompaktne cjeline, te su fitocenolozi zbog većeg udjela tise u nekim šumskim zajedicama definirali fitocenoze po tisi, (Acereto - Taxetum i Fageto - Taxeturn). Pored areala u Europi, tisa se prirodno pojavljuje u Sjevernoj Americi, zapadnoamerička tisa (Taxus baceata var. brevifo- lia), u Kanadi kao kanadska tisa (Taxus baceata var. canadensis), u Kini kao kineska tisa (Taxus baceata var. ehinensis) u Japanu kao japanska tisa (Taxus baceata var. cuspidata). Tisa se lako križa između pojedinih svojta. Poznati su križanci Taxus x hunneweliana (Rehd) nastali hibridizacijom između japanske i kanadske tise, te Taxus x media (Rehd), križanac između japanske i obične europske tise. Razni kultivari i horti- kulturne forme postižu se i cijepljenjem. Lako se raz- mnaža reznicama, bez obzira na to je li kultivar muški ili ženski. Kultivar se lako razmnaža i sjemenom, pri čemu zadržava stečena svojstva. Od ovih križanaca nastali su mnogi kultivari koji se koriste kao hortikulturne vrste. Kao poseban kuriozitet je Bonsai forma raznih patuljastih, minijaturnih kultivara tise". Zbog inače sporog rasta, tisa je pogodna za uzgajanje Bonsai formi. DVA NALAZIŠTA TISE NA PAPUKU - Two habitats of yew in Papuk mountain U Požeškom gorju uspjeli smo locirati samo dva nalazišta tise. Oba nalazišta (staništa ) su u šumskom predjelu Točak, sjeverozapadno od Zvečeva. U šumsko- gospodarskoj jedinici "Zapadni Papuk II" ne spominje se u opisu šumske vegetacije ova biološki značajna vrsta. Zbog dalje nužne zaštite nekoliko preostalih stabala, potrebno ih je evidentirati na posebnim gospodarskim kartama. Oba nalazišta nalaze se na sličnoj geološkoj podlozi, kristalastim škriljcima i granitima, dakle silikatnoj matičnoj stijeni na kojoj se stvara distrično smeđe tlo, kisele do neutralne reakcije. Nalazišta se razlikuju po mi- 8 Kao šumsku vrstu tisu navodi u knjizi Čcdomil Š i 1 i ć, Atlas drveća i grmlja. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1973., no ne spominje je u svojoj knjizi, Ukrasno drveće i grmlje, Svjetlost, Sarajevo, 1990. ´´U otočkoj predaji tisa je ponajprije najstarije stablo. U Rječniku simbola J. Chevalier i A. Gheerbrnt, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1989, navodi se da za Kelte tisa simbolizira nadgrobno stablo. U Irskoj se tisovina upotrebljava kao podloga za ogamsko pismo, koje je imalo magičnu moć, a predstavljalo je kratki zapis na nadgrobnom znaku. Kelti inače nisu njegovali kulturu pisma, već su pridavali veću pozornost kulturi usmene predaje riječi. Kao pleme koje je bilo i u našim krajevima u pretpovjesno doba, ostavilo je važne arheološke nalaze iz željeznog doba, no zapisi se ne mogu naći. Ima i vojnički simbolizam pa se rabi za izradu štitova i kopalja. No u osnovi njegova simboli/maje otrovnost biljke. Julije Cezar u opisu galskih ratova (De hello Galico) navodi primjer dvaju kraljeva galskog plemena Eburona, koji su se nakon poraza otrovali tisom. Od tisovine je i kotač mitskog druida Mog Ruitha (rob kotača), a to je kotač Apokalipse. Ima li nalazište tise na predjelu Točak (kotač) kakvo simboličko značenje, nije izvjesno, no jedna gorska kosa koja izlazi od vrha brda Točak (887 m) naziva se Konjska smrt, i izvjesno je da su konji (samarice) odgrizajući izbojke tise ugibali. Njihovi vlasnici vjerojatno nisu znali uzrok smrti konja, ali su zaključili da su više ugibali, kada su boravili i radili na toj gorskoj kosi. 111 Isto kao pod 1 ´ 0 Bonsai formama tise može se dobiti informacije putem Interneta na adresi: htpp:// ourworld.compuscrve.com/homepages/Adolf Winterer Sr/TAXUSBAC.HTM 43 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 46 <-- 46 --> PDF |
J./.clić: TISA (Taxus haccuta L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski lislbr. 1-2, CXXIV(2000), 41-49 krostaništu, te se prvo nalazi uz ogranak potoka Mali Debeljak, a drugo u središnjem djelu gorske kose Konjska smrt. Lokacija I, odjel 10 a Slika 1. Grupa stabala tise, nalazište I, odjel 10 a Figure 1 .The group of yew - trees in habitat 1, department 10 a U odjelu 10 a, gospodarske jedinice "Zapadni Papuk II, uz lijevi ogranak potoka Mali Debeljak (vidi kartu) nalazi se grupa između 7 do 10 grmolikih stabala europske tise. Stabla su različite starosti i uzrasta, procjenjuje se daje najmlađe stablo staro oko 10, a najstarije oko 100 godina. Kora stabala je crvenkastosmeđa, još glatka. Grane se spuštaju nisko, guste su, vitke i međusobno isprepletene. Visina najstarijeg stabla je oko 13 m. Pojedine grane i dijelovi stabla na nekim primjercima su iz nepoznatih razloga sječeni. Čini se da su neka muška, a neka ženska te se razmnožavaje vrši prirodnim putem. Primijećeno je da su neka stabla porijeklom iz korijena starijeg stabla. Tlo je duboko, svježe, na blago nagnutom terenu prema potoku. Lokacija II, odjel 13 a U odjelu 13 a, gospodarske jedinice "Zapadni Papuk II", na središnjem dijelu gorske kose Konjska smrt (vidi kartu) nalaze se tri stara stabla europske tise. Procjenjuje se po visini, habitusu, promjeru, debljini kore i biološkim svojstvima tise da su stara oko 200 godina. Stabla su dobro razvijena, visine 23 do 25 m, pravilnog oblika krošnje, lijepog izgleda habitusa. U prsnoj visini promjer dvaju stabala je oko 35 cm, a jedno stablo eliptičnog presjeka debla ima prsni promjer između 45 i 50 cm. Kora je duboka, ispucala, plutasta, sivosmeđe boje, bez znakova smole. Stabla se nalaze na blago nagnutom terenu, tlo je duboko i svježe. Nije primijećeno da stabla siju sjeme i da bi se mogla na taj način reproducirati. Nalaze se u šumskoj zajednici "Abieti - Fagetumpa- nnonicum" Rauš 1969. prov., čiji sastav navodimo prema fltocenološkoj snimci, Vuke 1 i ć i Spanj o 1,1990. Slika 2. Dva stara stabla tise, nalazište II, odjel 13 a Figure 2. Two old yew - trees in habitat II, department 13 a Slika 3. Deblo stare tise (detalj) Figure 3. Trunk of old yew- tree, detail Kao karakteristične, svojstvene i razlikovne vrste navedene biljne zajednice navode se sljedeće vrste u sloju prizemnoga rašća: Cardaminepolyphylla, Feštu- ca drymea, Carex pilosa, Lusula luzuloides, Calamin- tha grandiflora, Merculiaris perenis. Od karakterističnih vrsta reda Fagetalia na Papuku navode se u sloju drveća: Fagus sylvatca, Acer pseudo- 44 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 47 <-- 47 --> PDF |
J.Zelić: TISA (Taxus bacana [..), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽBŠKOOA GORJA Šumarski list br. 1 -2. CXXIV(20()0), 41-49 45 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 48 <-- 48 --> PDF |
J.Zelić: TISA (Taxus baccata 1-.), RIJETKA VRSTA PRVRĆA POŽCŠKOOA GORJA Šumarski lislbr. 1-2, CXX1V(2000), 41-49 platanus, Acer platanoides, Fraxinus excelsior Ulmus glabra, u sloju grmlja; Fagus sylvatica, Acer pseudo- platanus Sambucus racemosa, Daphne mesereum, Ulmus glabra, Fraxinus excelsior, Acer platanoides, u sloju prizemnog bilja; Athiryum filix femina, Dryiopte- ris filix mas, Galium odoratum Senecio nemorensis Acer pseudoplatanus, Mycelis muralis, Lamiastratum galeobdolon, Cardamine bulbifera Polysticum aculea- tum, Pulmonaria officinalis, Salvia glutinosa, Carex sylvatica, Euphorbia amygdaloides, Viola reichenba- chiana, Paris quadrifolia, Sclophularia nodosa, Poly- gonatum multiflorum, Sanicula europea, Actaea spica- ta, Asarum euopeum, Glechoma hirsuta, Campanula trachelium, Geranium robertianum, Epilobium monta- num, Acer platanoides, Brachipodium sylvaticum, Sambucus racemosa, Fraxinus excelsior, Melica uni- flora, Milium effusum, Fagus sylvatica, Alliaria petio- lata, Stachys sylvatica. Vrste iz razreda Querco - Fagetea, a koje se nalaze u ovoj šumskoj zajednici jesu: u sloju drveća Carpinus betulus, u podstojnoj etaži; Corylus avellana, Carpinus betulus, Prunus avium, a u etaži prizemnog rašća; Anemone nemorosa, Hedera helix, Circea lutetiana, Melit- tis melissophyllum, Carpinus betulus. Ostale vrste koje su zastupljene u šumskoj zajednici Abieti - Fagetum pannonicum, u sloju drveća su: Abies alba. Quervus petrea, Betula pendula, Poulus tremula. U podstojnoj etaži nalaze se wrste:Abies alba, Fragaria vesca, oxalis acetosella, Gentiana asclepiadea, Festu- ca gigantea, Rubus sp., Pteridium aquilinum, Solidago virgaaurea, Urtica dioica, Ajuga repens, Rubus idaeus, Calamagrostis arundincea, Polytrichum commune, Di- cranum scoparium. Kako se iz nabrojenoga vidi, u opisu šumske zajednice bukve i jele na Papuku nije spomenuta tisa. Zbog male zatupljenosti u flori Papuka nepotrebno je definirati neku subasocijaciju bukve i jele s tisom, već je valja istaknuti samo kao raritet. TISA KAO PARKOVNA VRSTA - Yew, as a gardens plant Zbog dekorativnosti, lakog razmnožavanja i velikog broja varijeteta, tisa se rado koristi kao dendrološka vrsta u parkovnim nasadima. U mnogim parkovima iz doba baroka i romantizma osamnaestog i devetnaestog stoljeća, na plemićkim imanjima, uz dvorce i kurije , tisa je bila nezaobilazna parkovna drvenasta vrsta. Zbog otpornosti na gradska zagađenja i smog, uzgaja se u gradskim uvjetima. Kao posebne lijepe primjerke izdvojit ćemo stara i impozantna stabla tise u parku baruna Trenka u Trenkovu, parku veleposjednika Turko- vića u Kutjevu12, parku grofa Pejačevića u Našicama i parku lječilišta Lipik. Sve su to stari parkovi čija povijest seže preko dvjesto godina. Tisa se nalazi u parkovima, perivojima, uz kurije i dvorce Hrvatskog zagorja, pokupskog i samoborskog kraja, čini se daje bila omiljena šumska i parkovna vrsta obitelji Draskovic, te se obilato uzgaja u parku Trakošćan, osobito na stjenovitom terenu oko velebnog dvorca Trakošćan. Tisa lako podnosi orezivanje te se može uzgajati u živim ogradama ili koristiti u parkovnom arhitektonskom oblikovanju zanimljivih figura. Tisa je sastavni dio talijanskih renesansnih vrtova i nalazi se na popisu dendroflore parkovnih vrsta u petnaestom i šesnaestom stoljeću13. Mnoge hortikulturne forme, tise pod stručnim nazivom kultivari, nalaze se u našim parkovima. Razlikuju se po obliku habitusa, koji je najčešće stupolik, čunjast i intermedijaran, po boji iglica, po inserciji i položaju grana i postranih izbojaka, po patuljastom i horizontalnom, puzavom obliku14. U mnogim svjetskim priručnicima i knjigama koje obrađuju biljke perivoja, vrtova i parkova nalazimo informacije o sve većem broju kulti- vara raznog hortikulturnog bilja, posebice onog koje je sklono hibridizaciji i lako se reproducira generativnim ili vegetativnim putem15 U šumskom rasadniku "Hajderovac", Šumarije Ku- tjevo uzgaja se neoliko kultivara tise, kao što su stupoli- ka zelena tisa (Taxus baccata Fastigiata´), stupolika žuta ili žutošarena tisa, (Taxus baccata Fastigiata Au- rea´), patuljasta široka zelena tisa (Taxus baccata ´Re- pandens´) i japanska tisa (Taxus baccata var. cuspida- ta). Isti kultivari mogu se naći u parkovima Požeštine i na parkiranim privatnim okućnicama. 12 U monografiji Požega 1227-1977, Slavonska Požega, 1977, prof. dr. Đuro Rauš u "Popisu dendroflore parkova i drvoreda Požeške kotline", tisu (Taxus baccata L.) nalazi u parkovima Požege, Trenkova, Velike i Kutjeva. " Mladen Obad Stitaroci, Hrvatska parkovna baština, zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb, 1992. U djelu gdje se nabrajaju biljne vrste u talijanskim vrtovima od Rimljana do 19. stoljeća, pojavu tise (Tows´ baccata L.) bilježi u XV. i XVI. stoljeću. U XIX. stoljeću zabilježeno je da se europska i kanadska tisa nalaze u parku Maksimir i perivoju Gučetića u Trstenom kod Dubrovnika. 14 Detaljan opis kultivara nalazi se u knjizi, četinjače, vidi pod 5 15 Jedna od takvih knjiga- priručnika je: Kenneth A Beckett, The Cocise Encyclopedia of Garden plants, Grober International, Inc., London 1984. U knjizi se nalazi više od 2000 fotografija u boji i opis oko 7000 hortikultrnih biljaka. Medu ostalim, spominju se i neki kultivari tise koji nisu obrađeni u domaćoj literaturi. 46 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 49 <-- 49 --> PDF |
J.Zelić: TISA {Taxus baccate, L.). RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski list br. I 2. CXXIV(2000), 41-49 U arboretumu "Lisičine" pokraj Voćina, kao matične biljke tise za moguće dalje razmnažanje nalaze se forme i kultivari, koje se po uzrastu, boji iglica i rasporedu i inserciji grana mogu podijeliti na sljedeće: a) Kultivari stupolikog, čunjastog ili intermedijarnog oblika, zelenih i radijalno raspoređenih iglica; ´Fas- tigiata Robusta´, ´Fastigiata Viridis´, ´Hessei, ´Imperialis´, ´Melfard´, ´Meyeri´, sa žutim iglicama ´Fastigiata Aurea´ b) Kultivari širokog uzrasta, patuljaste forme, goreus- mjerenih grana, raščešljanih ili radijalno poredanih iglica; ´Dovastonii Aufrecht´, ´Dovastonii Aurea´, ´Horizontalis Elegantissima ´, ´Nissen ´s Corona ´, "Nissen´s Regent", ´Overeynderi´, ´Procumbens´, ´Repandens´, ´Schwarzgrün´, ´Semperaurea´, Washington i i ´. TISA KAO OTROVNA I LJEKOVITA VRSTA Yew, as a poisonous and a medical plant Svi dijelovi tise, osim arilusa, sadrže otrovan alkaloid taksin. Taksini (pseudoalkaloidi), biflavonoidi, gli- kozidi i boje su djelotvorne tvari tise koji djeluju kao otrovi, ljekovite tvari ili boje. Samo arilus, crveni ili smedežuti ovoj bez sjemenke, sadrži znatne količine šećera pa se od njega mogu prerađivati ukusni voćni sokovi. Sirup od arilusa upotrebljava se kao lijek kod nekih oboljenja pluća"´. Kao lijek koristi se u alternatvnoj medicini, u homeopatiji17. O otrovnosti tise znali su Kelti, prethistorijski europski narod, pa su pripravljali otrov taksin iz mladih izbojaka i sjemenaka tise, u kojeg su umakali vrhove strijela. Djeluje na živčani sustav, slično nekim drugim alkaloidima kao što su atropin kinin, kofein, kokain, morfin, strihnin, kolhicin, teobromin, ali je i u malim količinama smrtno otrovan. Znakovi teškog trovanja mogu se očitovati već nakon žvakanja listova (iglica) tise, ili nakon što se proguta nekoliko sjemenki18. U općem traženju lijeka za kancerogena oboljenja na red je došla i tisa. O njenom anti - kancerogenom svojstu obavljaju se znanstvena istraživanja11´. Taksin, citotoksik, lijek protiv raka Godine 1964. otkrili su znanstvenici da se iz ekstrakta tišine kore može dobiti alkaloid taksin koji ubija žive stanice. Doza taksina ( otrova - lijeka ) od 300 mg dobivala se iz jednog stogodišnjeg stabla zapadnoama- ričke tise (Taxus baceata var. brevifolia), ekstrakcijom iz otprilike 3 kg kore2". U novije vrijeme se taksin dobiva iz mladih iglica, te se tisa u tu svrhu posebno uzgaja kao namjenska ljekovita biljka. Kancerogeno staničje se ustvari očituje u nekontroliranom, ubrzanom dijeljenju stanica nekog tkiva biljke, životinje ili čovjeka. To su eukariotske stanice, stanice s jezgrom, protoplazmom i svim drugim sastojcima stanice, koju karakteriziraju viši oblici života. Svaka jezgra takve stanice sadrži diploidni broj kromosoma, koji u istom broju ostaju i nakon reprodukcije, ili dijeljenja stanice tzv. mitozom21. U normalnim, zdravim stanicama, postoji prirodna samoregulacija, agregacija, polimerizacija i depolimeri- zacija proteina u staničju. Važni proteni u stanici su 16 Korištenje tise kao lijeka u narodnoj medicini opisuju Josip Gelenčir i Jasenka Gclenči r u "Atlasu ljekovitog bilja", Prosvjeta, Zagreb, 1991. Spominju da se tisa (mladi izbojci i sjemenke) koristila za izazivanje menstruacije i pobačaja, ali je na sreću, zbog čestih trovanja, ovaj običaj napušten. 171 lomeopatija kao alternativni oblik liječenja, kojega do danas nije priznala službena medicinska znanost, opisana je u knjizi: Brian I n g 1 i s i Ruth West, Alternativna medicina, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1986. Prema homeopatima, djelotvornost lijeka dobivenog od ljekovitih biljaka i minerala ne mjeri se po njegovoj "jakosti", dapače, djelotvornost lijeka se povećava njegovim razrjeđivanjem. Ako se lijek razrjeđuje u destiliranoj vodi u omjeru 1:100, on postaje još djelotvoriji. U razrjeđivanju se ide tako daleko da se "potenciranje" vrši sve do molekularne prisutnosti lijeka u otopini. No, u homeopatiji je pored "potenciranog" sastojka lijeka, npr. taksina, važna i prethodna analiza "anatomije duha" i psihofizičkog statusa pacijenta. 18 O tisi (Taxus baceata L.) kao otrovnoj biljci našega podneblja piše prof. Mirko To maše vi ć u, Zlatna Dolina-Godišnjak Požeštine(3), Požega 1997. Pod naslovom, Biljke otrovnice i flora Požeške kotline. Autor navodi daje alkaloid taksin jaki srčani otrov. Pored taksina spominju se i alkaloid tise milosin, te glokozid, taksikatin, saharoza, rafinoza, eferdi i galna kiselina. " U općoj informaciji što ga daje Kraljevsko šumarsko duštvo u Velikoj Britaniji, vidi pod 3, na engleskom jeziku stoji: " An inportant anti - cancer drug is produced from yew hedge clippings". Za nas je to neobična izjava jer kaže da se važan antikancerogeni lijek prozvodi šišanjem zelene živice od tise. Faktički to znači da se za dobivanje lijeka koristi masa ošišanih zelenih, mladih izbojaka tise. :" Prema knjizi: J u re t i ć, D. 1997: Biocnergetika, rad membranskih proteina, Informator, Zagreb. U knjzi autor, pored ostalog, znanstveno objašnjava mehanizam djelovanja taksina u živoj stanci. Zanimljivo je da se uvodno spominje zapis Julija Cezara o ratovanju s Galima. Navodi se opet pleme Eburonai dva brata koja su predvodila pobunu protiv rimskih legija. Julije Cezar zapisuje daje jedan od braće, stariji Ca- tuolcus, izvršio samoubojstvo ispijanjem otrova od tise. Rimljanin se čudi ženskom običaju oduzimanja života, premda je poznavao učinak ekstrakta tise, kojeg su Rimljani, kao gurmani, upotrebljavali razrijeđenog nakon obilnog jela, da bi izazvali povraćanje. Napitak je služio kao cmetik. 21 O citologiji, znanosti o stanici upućujemo na knjigu: Denffer, D. i Ziegler, H. 1991: Udžbenik botanike za visoke škole. Morfologija i fiziologija, Školska knjiga, Zagreb. Važno je spomenuti da se posebni proteni u obliku cjevčica, mikrotubuli, sele od membrane stanice prema središtu stanice, a otuda se u kasnoj profazi u obliku vretena razvlače prema polovima. Ova napomena je važna zbog tumačenja djelovanja taksina kao inhibitora stvaranja takvih struktura u pojedinim fazama dijelenja stanice. 47 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 50 <-- 50 --> PDF |
J.Zclić: TISA (Taxus baccata L.), RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOG A GORJA Šumarski list br. 1-2, CXXIV(2000), 41-49 DNK i RNK, koji nose genetski kod za upravljanje životnim procesima i razmjenu energije s vanjskim svijetom. U stanicama raka genetski kod za reprodukciju je poremećen. Stanične strukture ne primaju više signale gena za starenje i umiranje stanice, nego se trend reprodukcije lančano nastavlja na štetu okolnog, zdravog sta- ničja. Takva stanica je s ugrađenim kodom besmrtnosti. Tisa je u mitskom, simboličkom značenju predstavljala besmrtnost, simbol vječnog života. Ekstrakt tise taksin danas postaje citotoksično sredstvo, lijek koji ubija besmrtne stanice raka. Ako u kolo prirode uključimo ekološku spoznaju da tisa kao biljna vrsta izumire, a lijek se iz biljaka može dobiti samo dok one postoje, onda kancerogene i druge bolesti, kao prokletstvo čovječanstva, stoje u proporciji s nestankom biljnih vrsta". Mistična moć tise i njenog ektrakta taksina, intuicijom naslućena u prošlosti, danas se znanstveno verificira, te se mehanizam djelovanja taksina u kancerogenoj stanici tumači u kontekstu najnovijh spoznaja, biologije, bioenergetike, kibernetike i čak filozofskih spoznaja o životu. Naime, neke unutarnje srukture ljudske stanice, pa tako i one kancerogene, spadaju u klasu disipa- tivnih strukura, koje su korisne samo dotle dok stanica može kontrolirati opseg i gradu takvih struktura ulaganjem kemijskog rada2´. Smrt i starenje stanice kao izvandredno dostignuće evolucije je genetski programirana kod viših organizama. Umrle stanice i eventualno oštećene vanjskim utjecajem u ljudskom se tijelu eliminiraju putem obrambenog sustava limfocita. Stanice raka nemaju taj program samouništenja, nego dapače stimuliraju proizvodnju proteina fasciklina, koji izazivaju samounštenje limfocita. Kako doskočiti kancerogenim stanicama koje ne čekaju dozvolu (signal iz drugih stanica) za razmnožavanje, i zapriječiti lančanu reakciju nekontrolirane reprodukcije? Biokemičari su se dosjetili odličnom triku: izazvati rak u stanicama raka. U tu svrhu medu ostalim citotoksičnim kemijskim tvarima koristi se taksin. Važnu ulogu u diobi stanice igra protein tubulin, koji polimerizacijom i depolimerizacijom u određenoj fazi diobe stanice utječe na pokretanje i razdvajanje kromosoma nositelja genetske strukture stanice. Citotoksi- ci, među kojima je i taksin djeluje upravo tako u određenoj fazi diobe stanice da inhibiraju diobu stanice i utječe na polarizaciju i depolarizaciju tubulina i stvaranje mikrotubula. Na taj se način sprječava dioba kancerogenih stanica i njihov razvoj. Pretpostavlja se da se u prisutnosti taksina u kancerogenoj stanici gubi sposobnost orijentacije procesa stanice u prostornom smislu, blokirani su receptori, proteini koji reguliraju smjer procesa u stanici. Time dolazi do nekontroliranog rasta struktura unutar stanice, stanica raka obolijeva od raka. U kliničkom ispitivanju taksin se pokazao kao cito- toksik za tumore dojke, jajnika, pluća i melanoma. Međutim, kao i kod drugih lijekova citotoksičkog djelovanja (adriamicin, puromicin, kolhicin i drugi) stanice raka postaju otporne na taksin. Nakon početnog dobrog terapijskog učinka, djelovanje postaje kontraproduk- tivno, jer se oštećuju zdrave stanice, otporne stanice raka reproduciraju se u sve većem broju. U kodu besmrtnosti stanica raka aktivira se dotad inaktivni protein P - gliptoprotein koji poput pumpe u staničnoj membrani kancerogene stanice izbacuje toksične tvari taksina. U navedenim procesima potvrđuje se spoznaja da se samoregulacijom ili tzv. feedback vezom održava život i filozofska istina, gdje je život "sve je jedno". ZAŠTITA TISE KAO RIJETKE I UGROŽENE VRSTE Law protection of yew,as a rare and an endangered plant Tisa je rijetka i ugrožena vrsta drveta, te je prema njena je svaka radnja koja ometa njen prirodni rast Zakonu o zaštiti prirode zaštićena. Prema biljci zabra- (oštećivanje, uklanjanje sa staništa, sječa). Zabranjeno 22 Povezanost imunološkog sustava pojedinca, plemena i cijelih naroda s njegovim kulturološkim i gospodarskim statusom u određenom vremenu, tretira Caroline Myss u knjizi: "Anatomija duha, sedam razina moći i iscjeljivanja", Dvostruka Duga, Čakovec, 1999. Stanje duha povezano je sa stanjem tijela, te se primijenjuje geslo daje naša biologija kopija, odraz naše biografije. Analizira se paralelno sedam svetih istina u svjetskim religijama, hinduizmu, budizmu, kršćanstvu i judaizmu. U tzv. prvoj ćakri kojaarhetipski simbolizira plemensku moć i koja predstavlja svetu istinu, "Sve je jedno" paralelno se pokazuje vezanost pojedinca, plemena i naroda za plemensku čakru koja u istočnjačkim religijama znači korijenski oslonac (muladhara), u judaizmu sefirah mističnog drva života šekhinah i u kršćanstvu sakrament krštenja. O utjecaju prve čakre na cijele kulture autorica kaže: "Virusnc i druge epidemije su u velikoj mjeri odraz i trenutačnih društvenih zbivanja kulturnog plemena i zdravlja ´imunološkog sustava´ društvenog plemena". Iznose se primjeri iz bliže prošlosti i sadašnjosti, te se kaže daje velika epidemija poliomijelitisa (dječje paralize) u Americi tridesetih godina odraz gospodarske krize i depresije u američkom drušvu, koje se osjećalo osakaćeno, šepavo. To društvo arhetipski podsvjesno bira predsjednika Franklina D. Roosvelta, koji je također prebolio tu bolest. Za današnje imnološko slabljenje sustava protiv HIV virusa autorica kaže daje simblički odraz promiskuiteta i seksualnih sloboda u novom vrlom svijetu. :i Navodimo knjigu o disipativnim strukturama.: C a p r a, F. 1998: Mreža života, Novo znanstveno razumijevanje živih sustava, Liberta, Zagreb. U dijelu knjige gdje raspravlja o samoregulaciji u stanici navodi se istraživanje I. Prigogina, koji je dobio Nobelovu nagradu za istraživanje termodinamičkih nelinearnih procesa pretvorbe energije u živim stanicama. Pojavu disipativnih strukura u stanici svodi se na energetske procese entropije i entalpije, dva suprotna procesa od kojih sila entropije teži uspostavljanu termodnamičke ravnoteže, a entalpija je u procesu višak energije koja će potaknuti proces samoregulacije. Kad proizvodnja entropije prijeđe neki minimum, dolazi do samoregulacije (samoorganizacije) sustava i pojave disipativnih struktura, poput makroskopskih struja i vrtloga, koji traju minutama ili satima. 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 51 <-- 51 --> PDF |
J.Zclić: TISA (Taxus baccahi I..). RIJETKA VRSTA DRVEĆA POŽEŠKOGA GORJA Šumarski list br. I 2. CXX1V(2()()0). 41-49 je svako prikrivanje o nedozvoljenom manipuliranju evidentirana i u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike biljkom, prodaja, kupnja ili pribavljanje na drugi način Hrvatske, 1994, a u Registraturi zaštićenih biljnih vrsta dijelova i cijele biljke. Kao zaštićena biljna vrsta, tisa je nosi broj 614, od 9. svibnja 1969. godine24. 24 Kao zaštićenu biljnu vrstu na području Požeškog gorja opisuju je M.Tomašević i I.Samardžić u Zlatnoj dolini, godišnjaku Požešti- ne, broj 2, 1996. godine. Članak nosi naslov: Zaštićene biljne vrste prirodnih staništa Požeške kotline i Požeškog gorja. Autori opisuju 15 zaštićenih biljnih vrsta, a za tisu spomnju nalazište u Papuku iznad Zvečeva i u šumskom predjelu Tisica iznad Velike. Za nalazište u Velikoj spominju daje "prekomjernom sječom gotovo iskrčena". LITERATURA - References 1977, Monografija, Slavonska Požega, 1977, Požeški leksikon, Slavonska Požega, 1977. Šćitaroci,O.M.: Hrvatska parkovna baština, zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb, 1992. Šilić, C.: Endemične biljke, Svjetlost, Sarajevo, 1984. Šilić, Č.: Atlas drveća i grmlja, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1973 Šilić, Č.: Ukrasno drveće i grmlje, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Šumarska enciklopedija I i II, Lekskografski zavod, Zagreb, 1959. Vidaković, M.: Četinjače, morfologija i varijabilnost, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1993 Vukelić, J., Rauš, Đ.: Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1998. Zlatna Dolina - Godišnjak Požeštine, (2), (3), Požega, 1996, 1997. SUMMARY: European yew grows in the Temperate Zone of the Northern Hemisphere. In the past, yew stretched over a continuous area. However, after the last glacial period, the continuity was broken and yew is now present in a discontinued area of the Temperate Zone of the Northern Hemisphere (Europe, North America, Asia). In the north-western mountains of Croatia, yew occurs in the forest association Tilio-Taxetum Glavač 1959. In the mountains of Požega it is found in two small plots in the forest association Abieti-Fagetum pannonicum, in the forest region Točak, near Zvečevo. At present, yew trees and shrubs are most frequently found in the form of garden plants in Croatian urban areas. Many yew varieties and cultivars are produced thanks to their biological and regenerative properties. The cultivars have differently variegated leaves (needles), colours and appearance. Yew has always been a symbol of immortality. Yew leaves, bark, and seeds contain alkaloids, very strong poisons and drugs. The alkaloid taksin is used an important anti-cancerous drug. The aim of this paper is to describe two yew habitats in the mountain of Papuk, situ ted in the Papuk Nature park. Yew habitats are marked in the enclosed map. Key words : european yew - tree, discontinued areal, rarity in Požega mountains, habitats of yew in mountain Papuk situated in Nature park Papuk, cultivars of yew, anti - cancerous drug. 49 Capra, F. ,1998: Mreža života, Novo znanstveno razumijevanje živih sustava, Liberta, Zagreb. Chevalier, J i Gheerbrnt, A.: Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1989, Denffer, D. i Ziegler, H. 1991: Udžbenik botanike za visoke škole, Morfologija i fiziologija, Školska knjiga, Zagreb. Gelen čir, J. i Jasenka Gelenčir: Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, Zagreb, 1991. Inglis, B. i West, R.: Alternativna medicina, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1986. Juretić, D. 1997: Bioenergetika, rad membranskih proteina, Informator, Zagreb. My ss, C: Anatomija duha, sedam razina moći i iscjeljivanja, Dvostruka Duga, Čakovec, 1999. Kenneth A. Beckett,: The Cocise Encyclopedia of Garden plants, Grober International, Inc., London 1984. Silvae nostrae Croatiae, Zagreb, 1994 Požega 1227 - |