DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 112 <-- 112 --> PDF |
P. Durbešić, bivša dugogodišnja predsjednica Hrvatskoga ekološkog društva, ističe kako se HED uvijek priklanjalo multidisciplinarnom radu i zajedničkoj sprezi u zaštiti prirode i okoliša. Bila je prepoznata ne samo zanesenost, nego i ona znanstveno-stručna spremnost kolega šumara koja je u povijesti hrvatskoga prirodoslovlja utkana već preko 200 godina, a ostaje žalosna činjenica daju danas neki ne prepoznaju, te da u šumskim područjima ne prepoznajemo Zakon o šumama koji je stariji od Zakona o zaštiti prirode. Treba razlikovati šumare koji će biti gospodarstveno korisni i omogućiti klasičan gospodarski učinak (sirovinu), ali od kada pratimo pisanu riječ šumara na ovim prostorima, znamo da su itekako brinuli o zaštiti tih prostora, te se s pravom može reći da su šumari utemeljitelji prave zaštite prirode u ovim krajevima. Stoga je prava šteta, što se kod donošenja Zakona o zaštiti prirode nismo vraćali spoznajama koje smo do sada imali u zaštiti koju su provodili šumari. U početku pisanja odnosnog Zakona bilo je nekoliko stručnjaka i ovdje nazočnih, koji su pripremali taj zakon, a onda su oni "čudom nestali - izostavljeni", pa je i to rezultat ovakvog Zakona o zaštiti prirode kakav danas imamo. Ona zagovara i poziva prisutne s radija i televizije da upriliče otvorenu znanstvenu emisiju i time omoguće progovoriti o šumama u javnosti, koja o njima premalo zna. Kada je riječ o zaštiti prirode i o Hrvatskom ekološkom društvu, rječit je podatak da su u više od 30 godina šest predsjednika HED-a, trojica šumara, jedan geolog i dva biologa. M. Đ o d a n ukazuje kako su u prijedlozima koji su upućeni Vladi od DUZPO, isključeni svi dosadašnji oblici zaštite i dosadašnji zaštitari, čime se stvara monopol i pitanje s kojim pravom se zaštita prirode može monopolizirati? Krajnji cilj je očito da se pod kapu DUZPO stavi gotovo pola ministarstava (šume, vode, graditeljstvo ...), uz obrazloženje da to sve čini samo dio prirode. S kojim to i koliko stručnim kadrovima? I. B ra 1 i ć upozorava kako su sukobi o kojima govorimo novijeg datuma, i skreće pozornost na činjenicu kako su svi njegovi direktori u dugogodišnjem radu na zaštiti, osim posljednjeg, bili šumari, pa sijedom toga nitko ne može negirati šumarske zasluge u zaštiti prirode. U očuvanju šuma zasluge pripadaju i položaju izvan europskih tokova, gdje su se hametice sjekle šume i stvarale monokulture. Mišljenja je da nacionalnim parkovima ne moraju baš upravljati šumari, ali u šumovitom NP treba u upravi imati šumare, kao i druge stručnjake. Tu postoje vode, biljni i životinjski svijet, sela, gradnja, što znači ekologija u najširem kontekstu. Šumari ne koriste dovoljno činjenicu, da su u postojećem Zakonu o zaštiti prirode NP i Parkovi prirode jednako koncepcijski postavljeni. To nije bila intencija predla- gača. Parkovi prirode su svugdje u svijetu zamišljeni kao prostori koji imaju liberalni profil zaštite i pri tomu svi korisnici koriste prostor kao i do sada. Zadatak Uprave je koordinacija i usklađivanje tih različitih interesa na istome prostoru. Zbog toga nema razloga da šumari ne gospodare kao i do sada, jer predviđa se da 90% zaštićenih objekata prirode budu Parkovi prirode. No niti Pravilnici o unutarnjem redu DUZPO nisu napravljeni u duhu pravih intencija Parkova prirode, pa je to sljedeće polje rasprave gdje treba modificirati život u Parkovima prirode. Na tom planu je nikao i dobar dio nesporazuma i šumari su tu neosporno potpuno u pravu. Iz DUZPO ne bi smjeli poticati nestručni prijedlozi, kao stoje onaj da Medvednica postane nacionalni park. Tko može taj prijedlog stručno obrazložiti? Takav je i prijedlog za Kopački rit u obuhvatu koji ne zadovoljava kriterije za nacionalni park itd. To su nestručni prijedlozi koji kreću prema Saboru. Ono u čemu su šumari još u pravu, je to da država ne osigurava dovoljno financijskih sredstava za zaštićena područja, a proglašenjem ih i izuzima, primjerice, iz ingerencije šumarstva, koje ima operativu i određena financijska sredstva i u mogućnosti je pomoći čak i izvan okvira gologa šumarstva. Svakako je potreban i stručni i kvalificirani dijalog onih koji znaju i koji su upućeni u struku, a ne onih koji su se jučer s njom susreli, pa misle da od njih svijet počinje. M. G1 a v a š predsjednik HED-a ukazuje na najduži šumarski ekološki staž. Treba se samo prisjetiti imena kroz povijest zaštite prirode (Štirovača, Plitvice ...). Treba odgovoriti i na pitanje što bi bilo kada bi šumari nestručno gospodarili pokraj Nacionalnih parkova, bili oni mogli opstati? D. Böhm je kao dugogodišnji direktor Nacionalnog parka Plitvička jezera, govorio o nekim problemima i iskustvima u svome radu. Kao šumarski stručnjak radio je prije u šumskom gospodarstvu i ističe kako po dolasku u NP, nije trebao mijenjati svoje stručne stavove jer u biti se oni nisu trebali mijenjati - bio je i ostao zaštitar prirode. Akademik M. Vi đakovi ć upozorava kako je biološka ravnoteža utjecajem čovjeka narušena svugdje u svijetu, pa slijedi pitanje što će se dogoditi s ugroženim populacijama. To je situacija i sa šumama danas. No, na sreću, u našem slučaju to nije tako i biološka ravnoteža i raznolikost je očuvana. Sada netko želi tu situaciju mijenjati. Kakvi su argumenti za to? Njegovo je mišljenje da tu pravih razloga nema. Nije potrebno dokazivati kako neki nisu a mi jesmo u pravu - to će život pokazati; ali naša struka mora ići dalje, kako to znanost kod nas i u svijetu zahtijeva. Mi i ovu dobru situaciju možemo i poboljšati, osnivajući arhive, tzv. centre gena, gdje ćemo sačuvati naš najvrijedniji materijal. Na 110 |