DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 110     <-- 110 -->        PDF

tarstva i Hrvatskih šuma te znanstvenih organizacija jednostavno
eliminirani. Do sada je bar netko od šumara
bio u Nacionalnim vijećima NP i Parkova prirode, sada,
po novom prijedlogu DUZPO gotovo iz svih su šumari
isključeni, uz objašnjenje da se radi o smanjenju troškova.
Posebice je to žalosno, kada je riječ o NP Risnjak i
Sjeverni Velebit, našim šumovitim NP. Tek žalbom
Vladi, djelomično je to stanje popravljeno. Obrazloženje
je ravnatelja DUZPO dr. Kutle, kako šumarski predstavnici
ne bi doprinijeli konstruktivnom radu Upravnih
vijeća. Pitanje je samo tko je do sada, ako ne šumari,
sačuvao te objekte da su tako vrijedni. Ne samo
da šumara nema u Upravnim vijećima, nego ni jedan
nije u užem menadžmentu DUZPO.


N. Farkaš-Topolnik napominje kako je nešto
bolja situacija u U.V. Parka prirode Medvednica, gdje
su tri šumarska stručnjaka (iz Grada, Županije i Hrvatskih
šuma).


S. Matić pojašnjava kako šumari nisu protiv zaštite
prirode pa time i protiv DUZPO, te stoga žele surađivati.
Suma je utjecana po čovjeku, no hrvatsko šumarstvo
na sreću te šume drži u optimalnom stanju.
Ako je to prašuma kakvom šumu netko želi, tada mora
znati da ona ima stadije, od pomlađivanja, prirašćiva-
nja, optimalnog stadija, stadija starenja do stadija truljenja.
Ne bi željeli živjeti u Zagrebu, a da Medvednica
bude u stadiju truljenja, no o prašumi treba nešto znati.
Mi držimo Medvednicu u optimalnom stanju i to baš
tim "kritiziranim" sječama, ne zbog toga što nam treba
drvo, nego što je to uzgojni zahvat koji osigurava po-
trajnost. Taj nus-proizvod osigurava da struka funkcionira
i da se ne oslanja o državni proračun. Zalažemo se
da se priroda još bolje štiti, ali da se pritom uvažava šumarska
struka. Smješno je i nelogično da na raspisanom
natječaju u Parku prirode Kopački rit nije prihvaćena
niti jedna molba šumarskog stručnjaka, osim jednoga
šumarskog tehničara, i to na mjesto šefa računovodstva!
U Maksimiru je pak upravitelj veterinar, u NP Krka
bivši šef zatvora itd. i protiv takvih stvari se borimo.


Šume moraju funkcionirati, moraju biti vječne,


pa se tako u zadnjih 100. godina kod nas nije smanjila
površina pod šumom, a za to nije zaslužna DUZPO.
Možemo mi zaštititi sve šume ako je to u interesu Hrvatske,
no to zasigurno nije, ni u interesu prerade drva
ni cijeloga gospodarstva. Rijetka je struka općenito u
svijetu, a posebice šumarska, koja posluje sa saldom
nula. Sve one su subvencionirane, dok hrvatsko
šumarstvo ne opterećuje državu nego čak uplaćuje u
proračun.


J. J anj i ć ističe kako šumari nisu nazočni pri prostornom
planiranju, te smatra da je potrebno osigurati
utjecaj šumara na prostorno planiranje, poraditi na njihovoj
još boljoj edukaciji, te na promjeni Zakona o zaš


titi prirode kojega treba uskladiti sa Zakonom o šumama,
Zakonom o vodama i dr.


Lidija Ko m es predlaže zajedničku pripremu izložbe
u Gradskoj Vijećnici "Slušaj kako šuma diše",
gdje bi osim zaštitarskih sadržaja bila i sjekira koju treba
predstaviti kao uzgajivača, a ne ka o predmet kojim
se uništava šuma.


Lidija Firšt kao urednica prirodno-znanstvenog
programa predlaže pripremiti TV sučeljavanje u okviru
Znanstvenog albuma, gdje će se moći srušiti do sada
gotovo uvijek iskazivan negativan stav gledateljstva
prema šumarstvu i šumarima.


Šumari kao stručnjaci trebaju se pismenim putem
obratiti HRT-u i predložiti teme za emisiju, jer drukčiji
je odnos nadležnih kada to traži struka ili pak urednica
kojoj se onda može pripisati neka posebna naklonost
prema jednoj struci. Takav zahtjev HRT-u, spremna je
poduprijeti. Također HŠD-u predlaže zatražiti sastanak
s čelnim ljudima Saborskog odbora za zaštitu prirode i
okoliša, s kojima vjeruje da se može uspostaviti kontakt,
bez obzira što i danas nisu ovdje nazočni.


D. Kapec se zalaže da iza svih prijedloga stoji institucija
a ne pojedinac (šumar, lovac....), jer u odnosnim
Zakonima, pa i u Zakonu o šumama, ne postoji pojedinac.
Najmanje što mora imati je legitimitet da pret-
stavlja instituciju i da pravno, najbolje pismeno, daje
prijedloge ili zahtjeve.


Predstavnik Hrvatskoga lovačkog saveza je mišljenja
kako se ovdje zapravo postavlja pitanje uvažavanja
struke, jer laici šumarima spočitavaju kako samo sijeku
šume, a lovcima kako samo ubijaju divljač. Ono što se
događa prije toga zanemaruju iz neznanja ili nečeg drugog.
Lovci pak sa šumarima imaju vrlo pozitivna iskustva
glede zaštite prirode, jer se zapravo čitav program
edukacije jednih i drugih temelji na zaštiti prirode i
okoliša. Podržava prijedlog da treba razlikovati parkove
prirode od nacionalnih parkova, jer su oni sada u
praksi postavljeni na istu razinu.


Hrvatski lovački savez kao članica europskih lovačkih
asocijacija već je samim članstvom prihvatila
standarde glede zaštite prirode i okoliša, pa nema mjesta
sumnji o ponašanju i stavu lovaca. Podržava skupove
gdje se mogu postaviti pitanja o uvažavanju struke
i u šumarstvu i u lovstvu.


S . Matić ističe kako je šumarska struka temeljena
na zaštiti prirode (u Švicarskoj erozije i si.) i osiguranju
potrajnosti. Možemo reći da je "Helsinki posudio od
nas" potrajnost i biološku raznolikost, jer Europa se
sada vraća prirodnom gospodarenju koje mi nismo
nikada napustili. Šumari to premalo ističu, misleći da
je dovoljno samo pošteno raditi, a to je izgleda danas
najmanje probitačno.


108