DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 11     <-- 11 -->        PDF

1. Marlinić: KOLIKO SMO BIJZU EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOJ UPORABI MEHANIZACIJE U ŠUMARSTVU´.´ Šumarski list br. I 2, CXXIV (2000)3-13


nim gusjeničnim šumarskim vozilima. Najveće se ošte-
ćivanje događa kod prvog prolaza vozila. Nakon višekratnog
prolaska traktora utvrđeno je bitno proširenje
traktorske vlake, tako da su na kraju vozila pregazila
gotovo 50% sastojinske površine.


Abels (1989) smatra da se u pristupu konstruiranju
novih specijalnih šumarskih vozila treba okrenuti
potpuno novim idejama, bez oslanjanja na izvornik -
poljoprivredni traktor.


Koolen (1989) predlaže uvođenje središnjeg sustava
punjenja guma kao jednu od mogućnosti za smanjenje
dodirnoga tlaka. Nadalje zamjećuje da su traktorski
putovi izgrađeni na suhome tlu znatno otporniji
na sabijanje od onih gdje vozilo prvotno prolazi u uvjetima
povećane mokrine.


Warkotc h i dr. ( 1994) zapažaju da oblik korijeno-
va sustava može značajno djelovati na utjecaj sabijanja
na prirast biljke.


Shishiuchi iSatomura (1994) zamjećuju daje
oporavak tla na "prirodnoj" vlaci brži nego na onoj gdje
su obavljeni zemljani radovi odnošenjem 0,3 do 2,0 m
površinskog sloja. U prvom slučaju je nakon 11-13 godina
utvrđen prirast biljaka 20% manji od kontrolnoga,
a u drugom slučaju 40% manji.


H o r v a t (1994) zaključuje da u granično nepovoljnim
uvjetima tla treba zaustaviti prometanje vozilima
ako im značajke ne odgovaraju trenutnim okolnostima.
Prema istom autoru granični kriterij kretanja vozila po
šumskome tlu sadržava veličinu sabijanja tla i nastanka
kolotraga, kao i uvjet granične energijske potrošnje.


Određivanje samoga oštećenja šumskog tla dosada
je u svijetu rijetko obavljano, jer je takva mjerenja teš-


Nakon što se spoznalo da je neprikladna primjena
strojeva u šumarstvu, više negoli samo mehaniziranje
šumskih radova po sebi, glavni uzrok oštećivanja šumskog
staništa, u zemljama razvijenog šumarstva provode
se mjere njegova smanjivanja.


Poznate su brojne mjere sprječavanja i smanjenja
obujma oštećivanja sastojine uzrokovanih strojevima,
npr. unapređivanjem njihove konstrukcije, promjenom
tehnologije i metoda rada i si. Postoje i načini vraćanja
proizvodnosti tla nakon njihova oštećenja. Opseg je ostvarivih
mjera ograničen s ekonomskom i tehničkom
stvarnošću šumskih radova.


Medu ostalima mogućnostima su i ograničenje mehaniziranih
operacija na jasno određene smjerove (tzv.
privlačne vlake), provođenje uputa u pogledu značajki
upotrebljene opreme, odlaganje radova za vrijeme nepovoljnih
vremenskih uvjeta i slično. Nadalje, smanjenje
rizika oštećenja moguće je postići prikladnom izo-


ko provesti i jer daju nesuglasne rezultate. Budući da ne
postoje uobičajeni vodiči i kriteriji za takve studije, rezultatima
istraživanja nedostaje usporedivost te je teško
izvesti punu korist iz razmjene informacija. Znanje o
tome koje sile strojeva može podnijeti šumski ekosustav
još je vrlo ograničeno. Nedostatak bitnih činjenica
na ovome području zahtijeva daljnja istraživanja.


Sever iHorvat (1981) drže daje, s obzirom na
vrlo složenu strukturu tla te na raznovrsna fizičko-me-
hanička svojstva, postavljanje teorijskog modela ponašanja
tla u dodiru s voznim sustavom vozila gotovo nemoguće.


Raspravljajući o oporavku oštećenoga šumskoga tla
H o r v a t (1995) navodi kako svaki ekosustav pa tako i
šumsko tlo ima sposobnost ustaljenja i prilagodljivosti.
Ako u njemu postoje ´sile za samooporavak´, tada će
doći do prirodnoga oporavka tla, a ljudsko je uplitanjc
nepotrebno. Pod tim ´silama´ smatraju se fizikalni procesi
u tlu izazvani vlaženjem i sušenjem, bujanjem i sti-
šnjavanjem, smrzavanjem i odmrzavanjem, isto kao i
djelovanje bioloških čimbenika - faunom šumskog tla,
djelovanjem sadnica i korijenja.


Höfle (1994) i cijeli niz drugih autora smatraju da
je prirodni oporavak sabijenog tla predugi proces te da
zbog toga treba obaviti mehaničku obnovu oštećenoga
tla.


Uz nepobitno djelovanje vozila tijekom privlačenja
na sabijanje tla, pa i na prirast biljaka treba iznijeti mi-
šljenje VV ä s t e r 1 u n d a (1989) da se dobrom organizacijom,
izborom odgovarajućeg stroja te dobrom obukom
rukovatelja, oštećenja mogu svesti na približno
5% u odnosu na ustanovljenih 10 do 15%.


brazbom i obukom na svim razinama, kao rukovoditelja
radova, tako i rukovatelja strojevima.


Vrlo se učinkovitom mjerom pokazalo kartiranje
šumskih sastojina s obzirom na pogodnost staništa za
primjenu pojedinog tipa mehanizacije koje je provedeno
u većini zemalja razvijenog šumarstva (skandinavske
zemlje, Češka, Njemačka).


Neke od preporuka ECE/FAO/ILO/ grupe koja se
bavi utjecajem mehaniziranja šumskih radova na tlo,
odnose se na sljedeće mjere za izbjegavanje ili smanjenje
oštećenja:


pravilan izbor strojeva za privlačenje drva. Pri tomu
su najznačajniji dimenzije, masa i snaga stroja, te
način korištenja stroja pri radu,


gdje god je to moguće, izbjegavati kretanje strojeva
unutar sastojine te planski graditi infrastrukturu za
privlačenje drva,


4. STRATEGIJA SPRJEČAVANJA I SMANJENJA OŠTEĆIVANJA
Strategy for avoiding and decreasing damage


9