DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 11 <-- 11 --> PDF |
1. Marlinić: KOLIKO SMO BIJZU EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOJ UPORABI MEHANIZACIJE U ŠUMARSTVU´.´ Šumarski list br. I 2, CXXIV (2000)3-13 nim gusjeničnim šumarskim vozilima. Najveće se ošte- ćivanje događa kod prvog prolaza vozila. Nakon višekratnog prolaska traktora utvrđeno je bitno proširenje traktorske vlake, tako da su na kraju vozila pregazila gotovo 50% sastojinske površine. Abels (1989) smatra da se u pristupu konstruiranju novih specijalnih šumarskih vozila treba okrenuti potpuno novim idejama, bez oslanjanja na izvornik - poljoprivredni traktor. Koolen (1989) predlaže uvođenje središnjeg sustava punjenja guma kao jednu od mogućnosti za smanjenje dodirnoga tlaka. Nadalje zamjećuje da su traktorski putovi izgrađeni na suhome tlu znatno otporniji na sabijanje od onih gdje vozilo prvotno prolazi u uvjetima povećane mokrine. Warkotc h i dr. ( 1994) zapažaju da oblik korijeno- va sustava može značajno djelovati na utjecaj sabijanja na prirast biljke. Shishiuchi iSatomura (1994) zamjećuju daje oporavak tla na "prirodnoj" vlaci brži nego na onoj gdje su obavljeni zemljani radovi odnošenjem 0,3 do 2,0 m površinskog sloja. U prvom slučaju je nakon 11-13 godina utvrđen prirast biljaka 20% manji od kontrolnoga, a u drugom slučaju 40% manji. H o r v a t (1994) zaključuje da u granično nepovoljnim uvjetima tla treba zaustaviti prometanje vozilima ako im značajke ne odgovaraju trenutnim okolnostima. Prema istom autoru granični kriterij kretanja vozila po šumskome tlu sadržava veličinu sabijanja tla i nastanka kolotraga, kao i uvjet granične energijske potrošnje. Određivanje samoga oštećenja šumskog tla dosada je u svijetu rijetko obavljano, jer je takva mjerenja teš- Nakon što se spoznalo da je neprikladna primjena strojeva u šumarstvu, više negoli samo mehaniziranje šumskih radova po sebi, glavni uzrok oštećivanja šumskog staništa, u zemljama razvijenog šumarstva provode se mjere njegova smanjivanja. Poznate su brojne mjere sprječavanja i smanjenja obujma oštećivanja sastojine uzrokovanih strojevima, npr. unapređivanjem njihove konstrukcije, promjenom tehnologije i metoda rada i si. Postoje i načini vraćanja proizvodnosti tla nakon njihova oštećenja. Opseg je ostvarivih mjera ograničen s ekonomskom i tehničkom stvarnošću šumskih radova. Medu ostalima mogućnostima su i ograničenje mehaniziranih operacija na jasno određene smjerove (tzv. privlačne vlake), provođenje uputa u pogledu značajki upotrebljene opreme, odlaganje radova za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta i slično. Nadalje, smanjenje rizika oštećenja moguće je postići prikladnom izo- ko provesti i jer daju nesuglasne rezultate. Budući da ne postoje uobičajeni vodiči i kriteriji za takve studije, rezultatima istraživanja nedostaje usporedivost te je teško izvesti punu korist iz razmjene informacija. Znanje o tome koje sile strojeva može podnijeti šumski ekosustav još je vrlo ograničeno. Nedostatak bitnih činjenica na ovome području zahtijeva daljnja istraživanja. Sever iHorvat (1981) drže daje, s obzirom na vrlo složenu strukturu tla te na raznovrsna fizičko-me- hanička svojstva, postavljanje teorijskog modela ponašanja tla u dodiru s voznim sustavom vozila gotovo nemoguće. Raspravljajući o oporavku oštećenoga šumskoga tla H o r v a t (1995) navodi kako svaki ekosustav pa tako i šumsko tlo ima sposobnost ustaljenja i prilagodljivosti. Ako u njemu postoje ´sile za samooporavak´, tada će doći do prirodnoga oporavka tla, a ljudsko je uplitanjc nepotrebno. Pod tim ´silama´ smatraju se fizikalni procesi u tlu izazvani vlaženjem i sušenjem, bujanjem i sti- šnjavanjem, smrzavanjem i odmrzavanjem, isto kao i djelovanje bioloških čimbenika - faunom šumskog tla, djelovanjem sadnica i korijenja. Höfle (1994) i cijeli niz drugih autora smatraju da je prirodni oporavak sabijenog tla predugi proces te da zbog toga treba obaviti mehaničku obnovu oštećenoga tla. Uz nepobitno djelovanje vozila tijekom privlačenja na sabijanje tla, pa i na prirast biljaka treba iznijeti mi- šljenje VV ä s t e r 1 u n d a (1989) da se dobrom organizacijom, izborom odgovarajućeg stroja te dobrom obukom rukovatelja, oštećenja mogu svesti na približno 5% u odnosu na ustanovljenih 10 do 15%. brazbom i obukom na svim razinama, kao rukovoditelja radova, tako i rukovatelja strojevima. Vrlo se učinkovitom mjerom pokazalo kartiranje šumskih sastojina s obzirom na pogodnost staništa za primjenu pojedinog tipa mehanizacije koje je provedeno u većini zemalja razvijenog šumarstva (skandinavske zemlje, Češka, Njemačka). Neke od preporuka ECE/FAO/ILO/ grupe koja se bavi utjecajem mehaniziranja šumskih radova na tlo, odnose se na sljedeće mjere za izbjegavanje ili smanjenje oštećenja: pravilan izbor strojeva za privlačenje drva. Pri tomu su najznačajniji dimenzije, masa i snaga stroja, te način korištenja stroja pri radu, gdje god je to moguće, izbjegavati kretanje strojeva unutar sastojine te planski graditi infrastrukturu za privlačenje drva, 4. STRATEGIJA SPRJEČAVANJA I SMANJENJA OŠTEĆIVANJA Strategy for avoiding and decreasing damage 9 |