DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva posebno je zaokupljeno tim problemom, te je već duže vrijeme najveća pozornost usmjerena na sučeljavanja s Državnom upravom. Naše je opiranje rezultiralo usporavanjem ovih tendencija, smanjivanjem površina predloženih za zaštitu, te odustajanjem Državne uprave od pokretanja postupaka za proglašenje novih nacionalnih parkova i nekih parkova prirode. Međutim, od namjere se nije odustalo te se isti prijedlozi za proglašenje nacionalnih parkova i parkova prirode upućuju Vladi Republike Hrvatske putem saborskih zastupnika. Dopredsjednik HŠD-a T. Starčević svoju raspravu temelji u odgovorima na nekoliko pitanja: 1. Što je cilj rasprave? Namjera je, ali isto toliko stručna i moralna obveza (članak 69. Ustava RH upaliti crveno svijetlo, upozoriti i upoznati javnost, Hrvatski državni Sabor, Vladu RH, o brzopletim, agresivnim, znanstveno-stručno, pa i formalno pravno neutemeljenim aktivnostima pod deklarativnom parolom zaštite prirode i okoliša, na popratne učinke i posljedice u pogledu razvojno održivog gospodarenja prirodom i njenim zaštićenim objektima. To tim više; što Zakon o šumama (NN br. 52/1990.) u članku 8, određujući što to obuhvaća gospodarenje šumama, izričito u točki 3. obvezuje Poduzeće za šume na korištenje općekorisnih funkcija šuma, što Prijedlog strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske nedvojbeno zaključuje da je stanje šuma u Hrvatskoj bolje nego u većini zemalja zapadne i srednje Europe, zahvaljujući ponajprije načinu gospodarenja, pa čak 95% šumskih sastojina ima prirodni sastav, a šumske površine nisu se smanjile zadnjih stotinjak godina, što se u svim nacrtima zakona o proglašenju parkova prirode i nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" kao neprijeporno ističe sačuvanost višestrukih prirodnih vrijednosti, pa se logično nameće pitanje; ako je hrvatsko šumarstvo više od 200 godina tako uspješno gospodarilo tim prirodnim dobrom, koji su onda razlozi da sada upravljanje i gospodarenje preuzimaju javne ustanove novoustrojenih parkova prirode ili nacionalnih parkova? 2. Koje obveze proizlaze iz Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske? Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, donesen na Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog Sabora, 7. svibnja 1999. (NN br. 50/1999.), stavio je izvan snage Prostorni plan RH od 28. ožujka 1989. (NN br. 12/1989.) te istovremeno u glavi II. Odluke o donošenju Programa odredio i obvezao; da sve strategi je, osnove, programi i drugi planski dokumenti, čija je obveza donošenja propisana zakonima i drugim propisima, moraju biti usklađeni s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske. - u točki 5-2 * na globalnoj razini važno je uspostavljanje integralnog pristupa gospodarenja većini cjelinama pri čemu osobitu važnost imaju i područja šuma. - u točki 5-4 * ispitati i korigirati dosadašnje prostorno-planske i razvojne projekcije osobito s gledišta pretežito deklarativnih postavki zaštite okoliša i oslonca na neprimjeren i neutemeljen dosadašnji trend rasta svih razvojnih veličina s popratnim učincima zauzimanja prostora te postaviti kriterije korištenja prostora prema smjernicama održivog i ravnomjernijeg razvoja, a koje uvažavaju značajke i osjetljivost (ranjivost) prostorne strukture. -u točki 5-11 * usklađenje Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode i odgovarajućih podzakonskih akata u svrhu preciznijih određenja i ovlaštenja zaštite i gospodarenja šumama. 3. Koje su pretpostavke za racionalno ostvarenje zaštite prirode? Proglašenje objekata prirode zaštićenima (nacionalni park, park prirode, strogi rezerevat, posebni rezervat, park šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture, pojedina biljna ili životinjska vrsta), tek je jedna od pretpostavki za njegovu zaštitu i prikladno korištenje. Ostanemo li samo na proglašenju, ispasti će da smo zaštitu prirode shvatili kao održavanje romantične idile. Bitna pretpostavka za ostvarenje racionalne zaštite u nacionalnim parkovima i parkovima prirode je prostorni plan, utemeljen na prethodno izrađenim prirodnoznanstvenim i ostalim pretećim studijama koje vrlo precizno određuju prostornu razdiobu svih funkcija zaštićenog objekta, respektiraju njegovu socijalnu funkciju, političku ocjenu i opredjeljenje, sa naglašenom i jasnom mogućnošću provedbe u pogledu stručno kompetentnih kadrova i trajno osiguranih dostatnih izvora financijskih sredstava za njihovo dopustivo korištenje, mogućnost novog zapošljavanja i razvoj pratećih djelatnosti, u pravilu izvan zaštićenog dijela prirode, kako bi predvidjeli i osigurali, taj takozvani, kriterij provodljivosti. 4. Kakvo je stanje u nacionalnim parkovima i parkovima prirode danas? Nema prirodnoznanstvenih studija, - nema pratećih studija, 105 |