DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Prema tomu, vrlo je važno odmah prihvatiti činjenicu da je šumarska struka stvorena radi zaštite šuma i njihove vječnosti. Svaka sječa u šumi je nužan uzgojni zahvat koji prati i održava prirodni razvoj svake šume. Sječa regulira odnose u šumi, trajno je održava u optimalnom stanju i usmjerava razvoj prema željenom cilju. Cilj je ponajprije prirodna obnova starih šuma, a ona ih čini stabilnim, biološki raznolikim s potrajnim ekološkim, socijalnim i gospodarskim funkcijama. Šumarstvo i šume su tijekom duge i bogate povijesti Hrvatske bile u čvrstoj vezi i ovisnosti o organiziranom društvu i uređenim pravnim odnosima. U statutima juž- nohrvatskih primorskih, a i kontinetalnih gradova već se u 18. stoljeću dosta prostora posvećivalo zaštiti i podizanju šuma te zaštiti okoliša. Hrvatska šumarska struka i znanost dobivaju čvrste temelje i poticaje za svoj razvoj već u 18. stoljeću. Prve šumarije u Europi osnivaju se 1765. godine istovremeno kad i kod nas u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj gori. U isto vrijeme tj. 1764. i 1765. godine major Pir- ker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia sa suradnicima izrađuje "prvu gospodarsku osnovu" za vojničke šume bivše hrvatske pukovnije ličke, otočke i ogulinske nekadašnje Vojne krajine. Na temelju opisa i nacrta šuma izvršena je prva razdioba šuma na okružja, šumarije i čuvarije. Interesantno je i poučno u današnjim uvjetima, a u svezi s današnjom temom okruglog stola, spomenuti da su tada napravljene i 4 gospodarske osnove za šume današnjeg Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tu spominjemo i Šumski red Marije Terezije koji je tiskan na hrvatskom jeziku 1765., za kojeg kažemo daje naš prvi udžbenik o gospodarenju šumama. Sve navedeno su samo neki od razloga što su se u Hrvatskoj pojavili hrvatski šumarski stručnjaci, koji su se školovali u inozemstvu i koji već u prvoj polovici 19. stoljeća imaju značajnu intelektualnu, stručnu i domoljubnu ulogu u javnom životu tadašnje Hrvatske. Oni su imali velik utjecaj na mnoga događanja vezana uz šumarsku struku i javni život Hrvatske. Tako se već 1846. godine osniva Hrvatsko-slavon- sko šumarsko društvo, stožerna udruga koja je pokretač i osnivač svega onoga što se do današnjeg dana dogodilo u hrvatskoj šumarskoj struci i znanosti. To društvo neprekidno radi do današnjeg dana, danas pod imenom Hrvatsko šumarsko društvo. Nabrojit ćemo samo neke aktivnosti koje su utjecale na šumarsku znanost, nastavu i struku, a koje su imale neprocjenjivu ulogu, što su naše šume tijekom cijelog vremena ostale kvalitetne, prirodne i stabilne, te su po današnjim kriterijima najkvalitetnije u Europi. Osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. Pokretanje stručno-znanstvenog glasila Šumarski list 1877. koji izlazi do današnjeg dana. Gradnja Šumarskog doma, u kojem se danas nalazimo, a koji je otvoren 20. listopada 1898. godine. - Otvaranje Šumarske akademije na Sveučilištu u Zagrebu, koja je počela s radom u Šumarskom domu 20. listopada 1898. godine. Otvaranje Poljoprivreno-šumarskog fakulteta 1919. godine. Osamostaljenje Šumarskog fakulteta 1960. godine. Osnivanje Akademije šumarskih znanosti 1996. godine. To su samo najvažnije aktivnosti koje je provodila šumarska struka, isključivo zbog toga da bi naše šume bile uzgajanje po najsuvremenijim europskim načelima šumarske znanosti. Na sreću sviju nas u tome je i uspjela. Glavne razloge uspjeha šumarske struke danas možemo ocjenjivati po jedinstvu koje vlada u šumarskoj praksi, obrzovanju, znanosti i politici. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Javno poduzeće "Hrvatske šume", Hrvatsko šumarsko društvo, Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut Jastrebarsko, okupljeni oko šuma Hrvatske, čine snažnu grupaciju, u čijem se središtu nalazi šuma kao dobro od općeg interes. Upravo ta jedinstvena šumarska struka danas se oštro suprotstavlja pojavama oduzimanja kvalitetnih šuma od šumara koji jedino s njima znaju pravilno i po- trajno gospodariti, kako ih se ne bi dalo na upravljanje onima koji za to nemaju nikakve stručne ni materijalne predispozicije. Moda proglašavanja šuma nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim objektima i isključivanje iz njih ponajprije nužnih i kvalificiranih šumarskih zahvata, čin je ravan katastrofi. Hrvatske šume i šumarstvo se s takvim nerazumnim činom nisu nikad susrele u svojoj, preko dva stoljeća dugoj, povijesti. Moramo se svi upitati što je to zaštita prirode u Hrvatskoj u uvjetima kad danas imamo 95% prirodnih šuma ? Jeli to ista zaštita koja se provodi u Americi koja ima svega 4% prirodnih šuma, ili ista zaštita koja se provodi u nekim zemljama zapadne Europe, koje prije svega raspolažu s umjetno podignutim monokulturama, koje su vrlo nestabilne a pretežito u privatnom vlasništvu. Što to tako loše rade hrvatski šumari, kad se već danas svaki treći hektar šuma nalazi pod nekim režimom zaštite, a to znači daje i isključen iz normalnih i za šumu neškodljivih gospodarskih tijekova? Jesmo li tako bogato društvo da gospodarstvu i tržištu oduzimamo na stotine tisuća kubika kvalitetnog drva na račun neke u hrvatskim uvjetima nepotrebne zaštite? Hoćemo li doći u situaciju da se cijela Hrvatska ili 95% njenih šuma proglase nacionalnim ili nekim dru- 103 |