DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 104     <-- 104 -->        PDF

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA


OKRUGLI STOL: ŠTITIMO LI PRIRODU I OKOLIŠ OSOBITIM
ZNANJEM, MORALNIM I ČESTITIM DJELIMA?


Želja nam je da o ovoj temi raspravljamo stručno,
odgovorno, oštro a uljudno, s dokazima, vođeni jedino
ciljem racinalnoga upravljanja i razvojno dopustivoga
gospodarenja prirodom i zaštićenim objektima prirode,
na osnovama znanstvenih iprovodljivih studija, uz kompetentno
kontroliranu skrb oprirodi i okolišu.


Pozivamo Vas i molimo da aktivnim sudjelovanjem
doprinesete iskoraku u cilju zaštite, još uvijek relativno
očuvane, bogate i raznolike prirode naše domovine.


Predsjednik HŠD-a
Prof. dr. sc. Slavko Ma tie, v. r.


Uz ovaj poziv, držeći se zaključaka tematskog dijela
103. redovite godišnje skupštine Hrvatskoga šumarskog
društva, održane u Ogulinu 25. lipnja 1999. godine
u okviru Dana hrvatskoga šumarstva, a nakon rasprava
održanih po ograncima HŠD-a i njihove podrške,
organizirali smo 25. studenoga 1999. god. u Hrvatskom
šumarskom društvu Okrugli stol na prvu temu Skupštine
"Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima
prirode".


Poziv smo uputili predstavnicima: Saborskog odbora
za poljodjelstvo, selo i seljaštvo, Saborskog odbora
za zaštitu prirode i okoliša, Ministarstva poljoprivrede i
šumarstva, Ministarstva znanosti i tehnologije, Ministarstva
graditeljstva, Državne uprave za zaštitu prirode
i okoliša, Državnog inspektorata, Hrvatske gospodarske
komore, HAZU, Šumarskog fakulteta, Šumarskog
instituta, Hrvatskih šuma, p.o. Zagreb, MUP-a, Hrvatskoga
lovačkog saveza, Hrvatskoga planinarskog
saveza, Zelene akcije, Hrvatske televizije (gl. urednik, I
i II program, redakcije obrazovnog programa, županijske
panorame, Hrvatska danas), OTV, Hrvatskoga radija
(I i II program, radio Sljeme), Radija 101, Hrvatskoga
katoličkog radija, radija Student; novinarima HINA,
Vijesnika, Večernjeg lista, Novog lista, Jutarnjeg lista,
Slobodne dalmacije, Gospodarstvo i okoliš, Hrvatske
vode, Tehnička kultura, Hrvatske šume i naravno svim
članovima U.O. HŠD-a.


S odazivom možemo biti djelomično zadovoljni,
posebice s medijima (kamere I programa HT i g. M.
Šafer, OTV i g. .1. Kelemen, urednica obrazovnog programa
HT g-đa L. Firšt, urednice HR I program g-đa L.
Komes i II program g-đa T Devčić, te novinari tiska).
Ono što začuđuje (ili pak ne začuđuje) i stoje zapravo
tužno, je činjenica da se najizravniji sugovornici šuma


rima po ovoj temi, predstavnici Saborskog odbora za
zaštitu prirode i okoliša (pozvani predsjednik i dva člana)
i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (pozvani
ravnatelj i sedam djelatnika) našem uljudnom s
načinom i svrhom upućenom pozivu za raspravu, nisu
odazvali (izuzevši umirovljenogg. I. Bral ića).


Poticatelji ove rasprave bili su prof. dr. sc. Slavko
Matić, Robert Lag i nj a, dip. ing., Tomislav Star-
čević, dipl. ing. i prof. dr. sc. Branimir Prpi ć.


Nakon pozdrava dobrodošlice i zahvale na odazivu,
predsjednik HŠD-a S. Matić je dao uvod u raspravu,
kojeg zbog sažetosti dajemo u cijelosti.


Šumarska struka´i znanost nastaje u Europi prije
nešto više od dva stoljeća, zbog straha od nestanka šuma.
Strah je imao realnu podlogu zbog ondašnjega stanja
šuma s kojima se stihijski gospodarilo ili bolje reći u
kojima se neuredno i neplanski sjeklo. Posljedice toga
su bile pojava poplava, erozija, lavina, nestanka izvora i
svega onoga na što šuma ima pozitivan i nezamjenjiv
učinak.


Imajući na umu radni naslov našeg današnjeg okruglog
stola, vrlo je važno uočiti da je šumarska struka
osnovana iz straha da će šume nestati. Trajni i glavni
zadatak joj je da štiti šume, da im vrati poremećenu prirodnu
strukturu, da im omogući prirodnu obnovu, po-
trajnost ili održivi razvoj, biološku raznolikost i stabilnost.
Umjcće šumarske struke i znanosti je i u tome da
je velikim dijelom u tom nastojanju u većini europskih
zemalja uspjela, i daje istovremenim radom na formiranju
prirodne strukture, njezi i zaštiti šuma, dobivala i
gospodarske koristi koje su omogućile funkcioniranje
struke i njezin razvoj.


102




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Prema tomu, vrlo je važno odmah prihvatiti činjenicu
da je šumarska struka stvorena radi zaštite šuma i
njihove vječnosti. Svaka sječa u šumi je nužan uzgojni
zahvat koji prati i održava prirodni razvoj svake šume.
Sječa regulira odnose u šumi, trajno je održava u optimalnom
stanju i usmjerava razvoj prema željenom cilju.
Cilj je ponajprije prirodna obnova starih šuma, a
ona ih čini stabilnim, biološki raznolikim s potrajnim
ekološkim, socijalnim i gospodarskim funkcijama.


Šumarstvo i šume su tijekom duge i bogate povijesti
Hrvatske bile u čvrstoj vezi i ovisnosti o organiziranom
društvu i uređenim pravnim odnosima. U statutima juž-
nohrvatskih primorskih, a i kontinetalnih gradova već
se u 18. stoljeću dosta prostora posvećivalo zaštiti i podizanju
šuma te zaštiti okoliša.


Hrvatska šumarska struka i znanost dobivaju čvrste
temelje i poticaje za svoj razvoj već u 18. stoljeću. Prve
šumarije u Europi osnivaju se 1765. godine istovremeno
kad i kod nas u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj
gori. U isto vrijeme tj. 1764. i 1765. godine major Pir-
ker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia sa suradnicima
izrađuje "prvu gospodarsku osnovu" za vojničke
šume bivše hrvatske pukovnije ličke, otočke i
ogulinske nekadašnje Vojne krajine. Na temelju opisa i
nacrta šuma izvršena je prva razdioba šuma na okružja,
šumarije i čuvarije. Interesantno je i poučno u današnjim
uvjetima, a u svezi s današnjom temom okruglog
stola, spomenuti da su tada napravljene i 4 gospodarske
osnove za šume današnjeg Nacionalnog parka Plitvička
jezera. Tu spominjemo i Šumski red Marije Terezije koji
je tiskan na hrvatskom jeziku 1765., za kojeg kažemo
daje naš prvi udžbenik o gospodarenju šumama.


Sve navedeno su samo neki od razloga što su se u
Hrvatskoj pojavili hrvatski šumarski stručnjaci, koji su
se školovali u inozemstvu i koji već u prvoj polovici 19.
stoljeća imaju značajnu intelektualnu, stručnu i domoljubnu
ulogu u javnom životu tadašnje Hrvatske. Oni su
imali velik utjecaj na mnoga događanja vezana uz šumarsku
struku i javni život Hrvatske.


Tako se već 1846. godine osniva Hrvatsko-slavon-
sko šumarsko društvo, stožerna udruga koja je pokretač
i osnivač svega onoga što se do današnjeg dana dogodilo
u hrvatskoj šumarskoj struci i znanosti. To društvo
neprekidno radi do današnjeg dana, danas pod imenom
Hrvatsko šumarsko društvo. Nabrojit ćemo samo neke
aktivnosti koje su utjecale na šumarsku znanost, nastavu
i struku, a koje su imale neprocjenjivu ulogu, što su
naše šume tijekom cijelog vremena ostale kvalitetne,
prirodne i stabilne, te su po današnjim kriterijima najkvalitetnije
u Europi.


Osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima
1860.


Pokretanje stručno-znanstvenog glasila Šumarski
list 1877. koji izlazi do današnjeg dana.


Gradnja Šumarskog doma, u kojem se danas nalazimo,
a koji je otvoren 20. listopada 1898. godine.
- Otvaranje Šumarske akademije na Sveučilištu u Zagrebu,
koja je počela s radom u Šumarskom domu
20. listopada 1898. godine.


Otvaranje Poljoprivreno-šumarskog fakulteta 1919.
godine.


Osamostaljenje Šumarskog fakulteta 1960. godine.
Osnivanje Akademije šumarskih znanosti 1996. godine.


To su samo najvažnije aktivnosti koje je provodila
šumarska struka, isključivo zbog toga da bi naše šume
bile uzgajanje po najsuvremenijim europskim načelima
šumarske znanosti. Na sreću sviju nas u tome je i uspjela.
Glavne razloge uspjeha šumarske struke danas možemo
ocjenjivati po jedinstvu koje vlada u šumarskoj
praksi, obrzovanju, znanosti i politici.


Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Javno poduzeće
"Hrvatske šume", Hrvatsko šumarsko društvo,
Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu i Šumarski institut Jastrebarsko, okupljeni
oko šuma Hrvatske, čine snažnu grupaciju, u čijem
se središtu nalazi šuma kao dobro od općeg interes.


Upravo ta jedinstvena šumarska struka danas se
oštro suprotstavlja pojavama oduzimanja kvalitetnih
šuma od šumara koji jedino s njima znaju pravilno i po-
trajno gospodariti, kako ih se ne bi dalo na upravljanje
onima koji za to nemaju nikakve stručne ni materijalne
predispozicije.


Moda proglašavanja šuma nacionalnim parkovima i
ostalim zaštićenim objektima i isključivanje iz njih ponajprije
nužnih i kvalificiranih šumarskih zahvata, čin
je ravan katastrofi. Hrvatske šume i šumarstvo se s takvim
nerazumnim činom nisu nikad susrele u svojoj,
preko dva stoljeća dugoj, povijesti.


Moramo se svi upitati što je to zaštita prirode u
Hrvatskoj u uvjetima kad danas imamo 95% prirodnih
šuma ?


Jeli to ista zaštita koja se provodi u Americi koja ima
svega 4% prirodnih šuma, ili ista zaštita koja se provodi
u nekim zemljama zapadne Europe, koje prije svega
raspolažu s umjetno podignutim monokulturama, koje
su vrlo nestabilne a pretežito u privatnom vlasništvu.


Što to tako loše rade hrvatski šumari, kad se već danas
svaki treći hektar šuma nalazi pod nekim režimom
zaštite, a to znači daje i isključen iz normalnih i za šumu
neškodljivih gospodarskih tijekova?


Jesmo li tako bogato društvo da gospodarstvu i
tržištu oduzimamo na stotine tisuća kubika kvalitetnog
drva na račun neke u hrvatskim uvjetima
nepotrebne zaštite?


Hoćemo li doći u situaciju da se cijela Hrvatska ili
95% njenih šuma proglase nacionalnim ili nekim dru-


103




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 106     <-- 106 -->        PDF

gim parkovima, s obzirom da u odnosu na šume ostalog
dijela svijeta za to imaju uvjete?


Koji su to pogreške koje je radila hrvatska šumarska
struka u prošlosti i danas, da joj se oduzima nešto stoje
dugogodišnjim stručnim radom stvorila, a čime se Hrvatska
istovremeno može i ponositi?


Tko je to kvalificiraniji od šumara da bolje i
stručnije od njih upravlja i gospodari šumom?


Jesu li zbilja šumari tako oskudno obrazovani da nisu
u stanju provoditi sve mjere zaštite šuma i ispunjavati
sve one zahtjeve koje današnje društvo od šuma traži?


To su samo neka pitanja na koja bi trebali danas odgovoriti
i s kojima bi trebali upoznati hrvatsku javnost.
Pri tomu ne smijemo zaboraviti da su šume blago koje
pripada svakom čovjeku Hrvatske, a s tim blagom može
upravljati i gospodariti samo onaj tko je za to
stručno i moralno sposoban.


Iz izlaganja doministra R. Lag i nje dajemo najvažnije
i nove dijelove izlaganja, jer je šira verzija prikazana
u cijelosti na Skupštini HŠD-a.


Sadašnje stanje zaštite prirode i njenih djelova te
pokrenuti brojni postupci u svrhu povećanja intenziteta
i razine zaštite, ponukali su Ministarstvo poljoprivrede
i šumarstva na obraćanje Vladi Republike Hrvatske.


Unatoč brojnim aktivnostima u gospodarenju šumama
i skrbi o zaštiti prirode i okoliša, šumarska je ukupnost
izložena kritikama i nastojanjima, pa se u kontekstu
odabrane zaštitarske opcije, zagospodarilo prostorima
o kojima su šumari vjekovima skrbili. Naime, danas
u vremenu narušene kvalitete življenja i porasta ekološke
svijesti, potreba za sačuvanim prirodnim sredinama
je izuzetno velika. U tom kontekstu iskrsli su mnogi
problemi koji se moraju stručno i odgovarajuće rješavati,
od same funkcije (višefunkcionalnost), prostorno-
tehničkog uređenja, zoniranja prostora, oblika zaštite,
zakonskih mjera, posjedovnih odnosa, organizacije,
upravljanja, financiranja i dr.


Najveći problemi po šumarsku ukupnost proističu iz
odabira modela zaštite prirode koji je ozakonjen Zakonom
o zaštiti prirode, a kojim se omogućava monopoliziranje
prava na zaštitu, što se sustavno i provodi od
strane Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Tako
se zaštita prirode, koju su uređivali i provodili šumari
uz pomoć biologa i sustručnjaka, sve više monopolizira,
odnosno pokušavaju je štititi malobrojni biolozi,
isključujući pritom sustručnjake i dosadašnje načine
zaštite. Rezultati zaživljavanja ovoga modela zaštite
mogu se okarakterizirati sljedećim ocjenama:


Prema podacima dobivenim od JP "Hrvatske šume",
na površinama pod zaštitom (bez NP "Sjeverni Velebit")
postoji preko 34 000 000 m3 drvne zalihe, koja


godišnje prirašćuje sa 680 000 m3 drvne tvari. Pošti-
vajući dosadašnji način gospodarenja na tim područjima
normalno bi se godišnje moglo sjeći 70% prirasta
što iznosi 480 000 m3. Prosječna cijena prodajnih drvnih
sortimenata u JP "Hrvatske šume" u 1997. godini
iznosila je 85 DEM/ml Jednostavnim množenjem dobijemo
iznos od 40,8 milijuna DEM, što predstavlja gubitak
koji bi godišnje trpile JP "Hrvatske sume" (a time
izravno i Republika) ukoliko se gore navedene površine
zaštite na način kako to sada propisuje Zakon o zaštiti
prirode za kategoriju nacionalni park te pravilnici o
unutarnjem redu za parkove prirode.


Iako Zakon o zaštiti prirode ne isključuje primjenu
Zakona o šumama, definicija pojma upravljanj zaštićenim
dijelovima prirode ima za posljedicu da javne
ustanove svojim statutom, a Državna uprava pravilnicima
o unutarnjem redu, otklanjaju bilo kakvu nadležnost
JP "Hrvatske šume", p.o. Zagreb u gospodarenju šumama
i šumskim zemljištima unutar granica zaštićenih dijelova
prirode.


Povezujućim odredbama, od Zakona o zaštiti prirode
do pravilnika i statuta javnih ustanova, na neprihvatljiv
i upitan način derogiraju se drugi zakoni, pa i Zakon
o zaštiti prirode, propisima nižeg reda.


Zaštitom pojedinog područja ili vrste, dosadašnja
skrb u cijelosti zabranjuje šumarskoj i lovnoj ukupnosti,
javnom poduzeću s 10 000 zaposlenika raznih struka
pa i biologa, visokostručnim i znanstvenim institucijama,
tijelima državne vlasti od lokalne samouprave i
uprave do ovog ministarstva, strukovnim udruženjima,
udrugama i savezima, sveukupno stotinama tisuća
skrbnika sa stoljetnim iskustvom i ogromnim sredstvima,
i nadomješta skrblju javnih ustanova s malobrojnim
ljudstvom i skromnim osnovnim sredstvima. Osnivanje
javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima
i parkovima prirode u financijskom pogledu,
nepotreban je teret budžetu.


Lovno je gospodarenje i sustavna briga o uzgoju i
zaštiti divljači i ostalih životinjskih vrsta dosad iziskivala
mnogo fizičkog rada te materijalnih i financijskih
sredstava. O divljači i njihovim staništima trenutno skrbi
oko 55 000 lovaca i nema brojnije i bolje organizirane
grupacije entuzijasta spremnih na zaštitu i očuvanje
divljači i ostalih životinjskih vrsta. O njihovu značaju
najrječitije govori pitanje: "Tko je i kako dosad
skrbio o našoj vrijednoj prirodnoj baštini"?


Slijedom navedenoga ističemo da zaštita prirode
postaje svrha samoj sebi, a gospodarskim zahvatima na
području posebno zaštićenih područja od strane Javnih
ustanova (sječa šuma, reguliranje populacija divljači i
ostalih životinjskih vrsta, korištenje podmorja i dr.)
derogiraju se osnovne postavke tih službi.


104




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva posebno je
zaokupljeno tim problemom, te je već duže vrijeme najveća
pozornost usmjerena na sučeljavanja s Državnom
upravom. Naše je opiranje rezultiralo usporavanjem
ovih tendencija, smanjivanjem površina predloženih za
zaštitu, te odustajanjem Državne uprave od pokretanja
postupaka za proglašenje novih nacionalnih parkova i
nekih parkova prirode. Međutim, od namjere se nije
odustalo te se isti prijedlozi za proglašenje nacionalnih
parkova i parkova prirode upućuju Vladi Republike Hrvatske
putem saborskih zastupnika.


Dopredsjednik HŠD-a T. Starčević svoju raspravu
temelji u odgovorima na nekoliko pitanja:


1. Što je cilj rasprave?


Namjera je, ali isto toliko stručna i moralna obveza
(članak 69. Ustava RH upaliti crveno svijetlo, upozoriti
i upoznati javnost, Hrvatski državni Sabor, Vladu RH, o
brzopletim, agresivnim, znanstveno-stručno, pa i formalno
pravno neutemeljenim aktivnostima pod deklarativnom
parolom zaštite prirode i okoliša, na popratne
učinke i posljedice u pogledu razvojno održivog
gospodarenja prirodom i njenim zaštićenim objektima.


To tim više;


što Zakon o šumama (NN br. 52/1990.) u članku 8,
određujući što to obuhvaća gospodarenje šumama,
izričito u točki 3. obvezuje Poduzeće za šume na korištenje
općekorisnih funkcija šuma,
što Prijedlog strategije i akcijskog plana zaštite biološke
i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske
nedvojbeno zaključuje da je stanje šuma u Hrvatskoj
bolje nego u većini zemalja zapadne i srednje
Europe, zahvaljujući ponajprije načinu gospodarenja,
pa čak 95% šumskih sastojina ima prirodni sastav,
a šumske površine nisu se smanjile zadnjih stotinjak
godina,


što se u svim nacrtima zakona o proglašenju parkova
prirode i nacionalnog parka "Sjeverni Velebit"
kao neprijeporno ističe sačuvanost višestrukih prirodnih
vrijednosti, pa se logično nameće pitanje;
ako je hrvatsko šumarstvo više od 200 godina tako
uspješno gospodarilo tim prirodnim dobrom, koji su
onda razlozi da sada upravljanje i gospodarenje preuzimaju
javne ustanove novoustrojenih parkova prirode
ili nacionalnih parkova?


2. Koje obveze proizlaze iz Programa
prostornog uređenja Republike Hrvatske?


Program prostornog uređenja Republike Hrvatske,
donesen na Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog
Sabora, 7. svibnja 1999. (NN br. 50/1999.), stavio je izvan
snage Prostorni plan RH od 28. ožujka 1989. (NN
br. 12/1989.) te istovremeno u glavi II. Odluke o
donošenju Programa odredio i obvezao; da sve strategi


je, osnove, programi i drugi planski dokumenti, čija je
obveza donošenja propisana zakonima i drugim propisima,
moraju biti usklađeni s Programom prostornog uređenja
Republike Hrvatske.


- u točki 5-2


* na globalnoj razini važno je uspostavljanje integralnog
pristupa gospodarenja većini cjelinama
pri čemu osobitu važnost imaju i područja šuma.


- u točki 5-4


* ispitati i korigirati dosadašnje prostorno-planske i
razvojne projekcije osobito s gledišta pretežito deklarativnih
postavki zaštite okoliša i oslonca na neprimjeren
i neutemeljen dosadašnji trend rasta svih razvojnih
veličina s popratnim učincima zauzimanja prostora te
postaviti kriterije korištenja prostora prema smjernicama
održivog i ravnomjernijeg razvoja, a koje uvažavaju
značajke i osjetljivost (ranjivost) prostorne strukture.


-u točki 5-11


* usklađenje Zakona o šumama i Zakona o zaštiti
prirode i odgovarajućih podzakonskih akata u svrhu
preciznijih određenja i ovlaštenja zaštite i gospodarenja
šumama.


3. Koje su pretpostavke za racionalno
ostvarenje zaštite prirode?


Proglašenje objekata prirode zaštićenima (nacionalni
park, park prirode, strogi rezerevat, posebni rezervat,
park šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode, spomenik
parkovne arhitekture, pojedina biljna ili životinjska
vrsta), tek je jedna od pretpostavki za njegovu
zaštitu i prikladno korištenje. Ostanemo li samo na proglašenju,
ispasti će da smo zaštitu prirode shvatili
kao održavanje romantične idile.


Bitna pretpostavka za ostvarenje racionalne zaštite u
nacionalnim parkovima i parkovima prirode je prostorni
plan, utemeljen na prethodno izrađenim
prirodnoznanstvenim i ostalim pretećim studijama
koje vrlo precizno određuju prostornu razdiobu svih
funkcija zaštićenog objekta, respektiraju njegovu
socijalnu funkciju, političku ocjenu i opredjeljenje,
sa naglašenom i jasnom mogućnošću provedbe u pogledu
stručno kompetentnih kadrova i trajno osiguranih
dostatnih izvora financijskih sredstava za njihovo dopustivo
korištenje, mogućnost novog zapošljavanja i
razvoj pratećih djelatnosti, u pravilu izvan zaštićenog
dijela prirode, kako bi predvidjeli i osigurali, taj takozvani,
kriterij provodljivosti.


4. Kakvo je stanje u nacionalnim
parkovima i parkovima prirode danas?


Nema prirodnoznanstvenih studija,
- nema pratećih studija,


105




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 108     <-- 108 -->        PDF

nema prostornih planova (čl. 28 Zakona o zaštiti
prirode),


upravlja se i gospodari na osnovi "ad hoc" odluka
upravnih vijeća,


- nema procjene provodljivosti,
nema procjene socijalne funkcije,
nema jasno osiguranih i dostatnih financijskih izvora,


pravilnicima o unutarnjem redu za parkove prirode,
DUZPO samovoljno ureduje režim gospodarenja
šumama, i sankcioniranje kršenja tih režima,


samo nedavnim proširenjem NP Plitvička jezera i
NP Risnjak, te novim NP Sj. Velebit, isključuje se iz
gospodarenja 3,5 mil. m3 drvne mase na 19.694 ha
površine, a pod poseban režim stavlja se šumska
površina od 81.018 ha i 11,9 mil. m3.


Izvještaj UNESCO-a za NP Plitvička jezera


- pretjeran razvoj i opterećenje užeg dijela zaštićenog
područja,


- nedostatna zaštita, posebno u pogledu nerješenih
otpadnih voda,


- uočava se kako je sve podređeno kratkoročnoj
dobiti,


Zauzeti objekti u vlasništvu "Hrvatskih šuma" koriste
se bez ugovora i naknade (NP "Krka")
ne isplaćuje se naknada vlasnicima ili ovlaštenicima
za umanjene prihode


u NP, protivno čl. 4 Zakona o zaštiti prirode, vrši se
gospodarska uporaba prirodnih dobara


5. Koji su razlozi za takvo stanje?


Šutnja intelektualaca, koji u strahu od gubitka svoje
male ali sigurne sinekure prihvaćaju mir bez dostojanstva,
pa im strah oblikuje i njihovo javno djelovanje,


sustavno onemogućavanje i odbacivanje dijaloga
kao osnova demokracije koji oblikuje duh zajednice,
ostvaruje slobodu koja je nazamisliva bez
spontanosti,


izbjegavanje stručnog sučeljavanja i suočavanja s
malim istinama, u pravilu rađa velike laži,


proglašavanje svih onih koji drukčije misle nemoralnim
i zlonamjernim neprijateljima države.


6. Što zbog svega toga predlažemo?


a) Provesti znanstveno-stručnu, multidiscipli-
narnu otvorenu raspravu o dosadašnjim prostorno-
planskim i razvojnim projekcijama, osobito s gledišta
deklarativnih postavki zaštite okoliša, izvršiti nužne
korekcije te osigurati neizbježno usklađivanje zakona
koji reguliraju odnose u ukupnom prostoru prirode i


okoliša, sve u skladu s Programom prostornog uređenja
Republike Hrvatske (NN br. 50/1999.).


b) Osigurati da temeljne odrednice u programiranju
proglašavanja zaštićenih objekata prirode budu integralni
upravljački i gospodarski pristup na unaprijed
izrađenim prirodnoznanastvenim i ostalim
studijama, podvrgnutih otvorenoj multidiscipli-
narnoj kritičkoj raspravi i ocjeni njene provodljivosti,
u okvirima Programa prostornog uređenja
Republike Hrvatske, čija će kompetentao kontrolirana
provedba trajno osiguravati njeno dopustivo korištenje,
osiguravati zaposlenost i razvoj pratećih djelatnosti.


c) Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima
prirode, čiji je pretežiti fenomen šuma, ocjenjujemo da
je najracionalnije dodijeliti (vratiti) "Hrvatskim
šumama" p.o. Zagreb, koje mogu u okviru Službe za
ekologiju, popunom stručnjacima ostalih specijalnosti
nedvojbeno osigurati najkompetentnije integralno upravljanje
i gospodarenje bez financijske podrške proračuna
Rebublike Hrvatske ili Županije.


d) Na sve ovo šumarska struka već dugo i javno
upozorava, činimo to i danas, s jedinim ciljem da se
sa još uvijek relativno očuvanom, bogatom i raznolikom
prirodom naše domovine racionalno upravlja i
razvojno dopustivo gospodari na osnovama prirod-
noznanstvenih i provodljivih studija uz kompetentno
kontroliranu skrb o prirodi i okolišu. Ako javnost,
Hrvatski državni Sabor i Vlada Republike Hrvatske
prepoznaju naše ciljeve, očekujemo da će zaustaviti
ove negativne aktivnosti, u protivnom, ostati će nam
zadovoljština da smo svoju ustavnu, stručnu i moralnu
obvezu javno i jasno izrekli.


Glavni urednik Šumarskog lista B. Prpić u svom
izlaganju navodi i predlaže:


Šumarska struka djeluje u Hrvatskoj preko 200 godina.
Naše prirodne šume koje su danas, zasigurno naj-
vrijednije u Europi, posljedica su profila šumarskih
stručnjaka, a posebice njihovog biološkog obrazovanja
i pridržavanja načela potrajnosti (danas
općeprihvaćen održivi razvoj).


Prihvaćamo opći trend zaštite prirode u svijetu i Hrvatskoj,
ali ne slažemo se s isključivanjem šumarskog
poduzeća i šumarske struke iz postupka zaštite. Zaštita
prirode šumovitog krajobraza nastavak je dosadašnjeg
stoljetnog gospodarenja s šumama, uz neznatnu preinaku
koja se odnosi na cilj gospodarenja.


Naša trenutačna nepopularnost u krugovima zaštite
okoliša posljedica je stručnih šumarsko-bioloških
stavova tijekom rasprava o termoelektrani Plomin 2,
dravskim hidroelektranama, kanalu Dunav-Sava i dr. U
spomenutim slučajevima šumarstvo je zastupalo poznata
i priznata načela zaštite šuma i predlagalo
tehnološke postupke koji će manje ugroziti šume.


106




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Zbog neznanja i oportunizma zanemarivog broja
znanstvenika s formalnim kvalifikacijama iz discipline
izvan ekološko-uzgojne komponente i djelovanja više
lobija, šumarska znanost, struka i poduzeće, isključeni
su iz odlučivanja o zaštiti prirode šumovitih prostora. Siguran
sam kako jedino šumarska struka može osigurati
nastavak zaštite prirode jer je za to obrazovana.
Kolegiji biologija, ekologija, uzgajanje šuma, zaštita šuma
i ostali biološko-ekoloski predmeti dominiraju u programima
nastave šumarskog školstva od 1860. godine
do danas, kad njihov obim iznosi na Šumarskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu preko 80%, što ukazuje na
prihvaćanje općeg svjetskog trenda o zaštiti prirode i
okoliša.


Predlažemo dogovore o upravljanju s parkovima
prirode, nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim
šumovitim prostorima, koje treba zbog održanja
prirodnosti povjeriti šumarskom poduzeću i šumarskoj
struci kao stoje to, primjerice u Austriji. Sa sigurnošću
tvrdimo kako će šumarstvo i dalje štititi prirodu svojih
šuma i u smislu opće zaštite prirode skrbiti o kojih 2
milijuna ha šumskih ekosustava u Hrvatskoj, ne zanemarivši
pri tomu kompetenciju ostalih struka. U zaštiti
prirode šumovitih nacionalnih parkova i parkova prirode
nisu potrebne posebne uprave jer ćemo prema postojećim
zakonima o zaštiti prirode u Hrvatskoj znati
upravljati, a prilikom donošenja planova postupaka sa
šumama spomenutih parkova, koristit ćemo naše kadrove,
najveće znalce o uzgoju i zaštiti šuma.


P. Jurjević ističe nepobitnu činjenicu, da mnogi
nesporazumi medu subjektima koji su zaduženi za provođenje
zaštite prirode, proizlaze i iz neusklađenosti
pojedinih zakonskih propisa, koji tu problematiku reguliraju.
Kao primjer ističe neusklađenost, ili možda
krivo tumačenje Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94) sa
Zakonom o šumama, i koja je u isključivoj nadležnosti
Poduzeća za šume. Istim člankom utvrđeno je da gospodarenje
šumama obuhvaća:


1. jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma;


2. iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta, nasada i
sporednih šumskih proizvoda (plodina, ljekovitog
bilja, humusa, mahovine i dr.), vađenje pijeska, kamena
i šljunka te transport šumskih proizvoda;


3. korištenje općekorisnih funkcija šuma;


4. izgradnju i korištenje šumskih prometnica i drugih
objekata u svrhu gospodarenja šumama.


Člankom 18. Zakona o zaštiti prirode, propisano je
da javna ustanova obavlja djelatnost zaštite, održavanja
i provođenja zaštićenih dijelova prirode. Dio ovih
zadataka utvrđuje se Pravilnikom o unutarnjem redu,
kojim se djelomično, a suprotno odredbama Zakona o
šumama uređuje i režim gospodarenja šumama.


Budući daje djelatnost zaštite šuma sastavni dio radova
jednostavne i proširene reprodukcije šuma (definirane
po članku 8 Zakona o šumama), očito je da su
odredbe članka 18 Zakona o zaštiti prirode i članka 8 i
članka 9 Zakona o šumama, neusuglašene ili krivo interpretirane.


Zbog navedenog smatra potrebnim izmjenama Zakona
o zaštiti prirode jasnije definirati pojmove "upravljanja",
što bi otklonilo mnoge nesporazume oko provođenja
zaštite objekata prirode, osobito Parkova prirode,
gdje je šuma i šumsko zemljište jedan od elemenata
zaštite.


V. Ivančević navodi kako su u proceduri nedavno
usvojenog Zakona o proglašenju nacionalnog parka
"Sjeverni Velebit", vođene vrlo žustre rasprave o njegovim
granicama između zastupnika Ličko-senjske županije,
područnog šumarstva i resornog ministarstva
šumarstva te predlagatelja Zakona Državne uprave za
zaštitu prirode i okoliša. Konačni tekst usvojenog zakona,
što se tiče granica, nije zadovoljio nijednu stranu,
ali o tome ne treba voditi daljnju raspravu .


Kao stoje poznato cjelokupna površina Nacionalnog
parka "Sjeverni Velebit" obuhvatila je šume i šumska
zemljišta površine 10.937 ha s ukupno 1,334.152 m3
drvna zalihe. S tim je površinama do sada uspješno
gospodarilo područno šumarstvo više od dva stoljeća.
Za to vrijeme umnogome je poboljšana stabilnost i
struktura tih šuma, čime je osigurana njezina potraj-
nost. S obzirom na takav karakter njegovih površina
buduća javna ustanova najvećim će dijelom obavljati
poslove iz domene šumarstva. Zbog toga predlažemo
da se za sve poslove nove javne ustanove osnuje u okviru
J.P "Hrvatske šume", Uprava šuma Senj samostalna
jedinica sastavljena od vrsnih šumarskih stručnjaka i
pomoćnog osoblja. Dakako njezin rad bio bi u skladu s
prostornim planom nacionalnog parka, kojega bi trebalo
čim prije donijeti. Sve odluke vezane s poslovanjem
bile bi dalje u djelokrugu njegovog Upravnog vijeća.


Ovakav model organiziranosti nacionalnih parkova
u čijem sastavu se isključivo nalaze šume i šumska
zemljišta, uostalom, vrlo dobro egzistira u susjednoj
Austriji. Pozitivna iskustva takvog objekta za Nacionalni
park "Sjeverni Velebit" mogla bi poslužiti kao dobra
praksa za gospodarenje sličnih sadržaja drugih naših
zaštićenih prirodnih objekata.


Gospoda Lidija Komes navodi kako su u Nacionalnim
vijećima i u DUZPO i šumari, pa je pitanje vjeruje
li se njihovoj stručnosti ili ih je pak premalo, te koji
je to razlog zbog kojeg nema bolje suradnje.


R. Lag i nj a odgovara kako je prije 15-ak dana na
koordinaciji za društvene djelatnosti, koju vodi potpredsjednica
Vlade gđa Mintas-Hodak, bio prijedlog
DUZPO za Upravna vijeća, gdje su šumari i iz Minis-


107




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 110     <-- 110 -->        PDF

tarstva i Hrvatskih šuma te znanstvenih organizacija jednostavno
eliminirani. Do sada je bar netko od šumara
bio u Nacionalnim vijećima NP i Parkova prirode, sada,
po novom prijedlogu DUZPO gotovo iz svih su šumari
isključeni, uz objašnjenje da se radi o smanjenju troškova.
Posebice je to žalosno, kada je riječ o NP Risnjak i
Sjeverni Velebit, našim šumovitim NP. Tek žalbom
Vladi, djelomično je to stanje popravljeno. Obrazloženje
je ravnatelja DUZPO dr. Kutle, kako šumarski predstavnici
ne bi doprinijeli konstruktivnom radu Upravnih
vijeća. Pitanje je samo tko je do sada, ako ne šumari,
sačuvao te objekte da su tako vrijedni. Ne samo
da šumara nema u Upravnim vijećima, nego ni jedan
nije u užem menadžmentu DUZPO.


N. Farkaš-Topolnik napominje kako je nešto
bolja situacija u U.V. Parka prirode Medvednica, gdje
su tri šumarska stručnjaka (iz Grada, Županije i Hrvatskih
šuma).


S. Matić pojašnjava kako šumari nisu protiv zaštite
prirode pa time i protiv DUZPO, te stoga žele surađivati.
Suma je utjecana po čovjeku, no hrvatsko šumarstvo
na sreću te šume drži u optimalnom stanju.
Ako je to prašuma kakvom šumu netko želi, tada mora
znati da ona ima stadije, od pomlađivanja, prirašćiva-
nja, optimalnog stadija, stadija starenja do stadija truljenja.
Ne bi željeli živjeti u Zagrebu, a da Medvednica
bude u stadiju truljenja, no o prašumi treba nešto znati.
Mi držimo Medvednicu u optimalnom stanju i to baš
tim "kritiziranim" sječama, ne zbog toga što nam treba
drvo, nego što je to uzgojni zahvat koji osigurava po-
trajnost. Taj nus-proizvod osigurava da struka funkcionira
i da se ne oslanja o državni proračun. Zalažemo se
da se priroda još bolje štiti, ali da se pritom uvažava šumarska
struka. Smješno je i nelogično da na raspisanom
natječaju u Parku prirode Kopački rit nije prihvaćena
niti jedna molba šumarskog stručnjaka, osim jednoga
šumarskog tehničara, i to na mjesto šefa računovodstva!
U Maksimiru je pak upravitelj veterinar, u NP Krka
bivši šef zatvora itd. i protiv takvih stvari se borimo.


Šume moraju funkcionirati, moraju biti vječne,


pa se tako u zadnjih 100. godina kod nas nije smanjila
površina pod šumom, a za to nije zaslužna DUZPO.
Možemo mi zaštititi sve šume ako je to u interesu Hrvatske,
no to zasigurno nije, ni u interesu prerade drva
ni cijeloga gospodarstva. Rijetka je struka općenito u
svijetu, a posebice šumarska, koja posluje sa saldom
nula. Sve one su subvencionirane, dok hrvatsko
šumarstvo ne opterećuje državu nego čak uplaćuje u
proračun.


J. J anj i ć ističe kako šumari nisu nazočni pri prostornom
planiranju, te smatra da je potrebno osigurati
utjecaj šumara na prostorno planiranje, poraditi na njihovoj
još boljoj edukaciji, te na promjeni Zakona o zaš


titi prirode kojega treba uskladiti sa Zakonom o šumama,
Zakonom o vodama i dr.


Lidija Ko m es predlaže zajedničku pripremu izložbe
u Gradskoj Vijećnici "Slušaj kako šuma diše",
gdje bi osim zaštitarskih sadržaja bila i sjekira koju treba
predstaviti kao uzgajivača, a ne ka o predmet kojim
se uništava šuma.


Lidija Firšt kao urednica prirodno-znanstvenog
programa predlaže pripremiti TV sučeljavanje u okviru
Znanstvenog albuma, gdje će se moći srušiti do sada
gotovo uvijek iskazivan negativan stav gledateljstva
prema šumarstvu i šumarima.


Šumari kao stručnjaci trebaju se pismenim putem
obratiti HRT-u i predložiti teme za emisiju, jer drukčiji
je odnos nadležnih kada to traži struka ili pak urednica
kojoj se onda može pripisati neka posebna naklonost
prema jednoj struci. Takav zahtjev HRT-u, spremna je
poduprijeti. Također HŠD-u predlaže zatražiti sastanak
s čelnim ljudima Saborskog odbora za zaštitu prirode i
okoliša, s kojima vjeruje da se može uspostaviti kontakt,
bez obzira što i danas nisu ovdje nazočni.


D. Kapec se zalaže da iza svih prijedloga stoji institucija
a ne pojedinac (šumar, lovac....), jer u odnosnim
Zakonima, pa i u Zakonu o šumama, ne postoji pojedinac.
Najmanje što mora imati je legitimitet da pret-
stavlja instituciju i da pravno, najbolje pismeno, daje
prijedloge ili zahtjeve.


Predstavnik Hrvatskoga lovačkog saveza je mišljenja
kako se ovdje zapravo postavlja pitanje uvažavanja
struke, jer laici šumarima spočitavaju kako samo sijeku
šume, a lovcima kako samo ubijaju divljač. Ono što se
događa prije toga zanemaruju iz neznanja ili nečeg drugog.
Lovci pak sa šumarima imaju vrlo pozitivna iskustva
glede zaštite prirode, jer se zapravo čitav program
edukacije jednih i drugih temelji na zaštiti prirode i
okoliša. Podržava prijedlog da treba razlikovati parkove
prirode od nacionalnih parkova, jer su oni sada u
praksi postavljeni na istu razinu.


Hrvatski lovački savez kao članica europskih lovačkih
asocijacija već je samim članstvom prihvatila
standarde glede zaštite prirode i okoliša, pa nema mjesta
sumnji o ponašanju i stavu lovaca. Podržava skupove
gdje se mogu postaviti pitanja o uvažavanju struke
i u šumarstvu i u lovstvu.


S . Matić ističe kako je šumarska struka temeljena
na zaštiti prirode (u Švicarskoj erozije i si.) i osiguranju
potrajnosti. Možemo reći da je "Helsinki posudio od
nas" potrajnost i biološku raznolikost, jer Europa se
sada vraća prirodnom gospodarenju koje mi nismo
nikada napustili. Šumari to premalo ističu, misleći da
je dovoljno samo pošteno raditi, a to je izgleda danas
najmanje probitačno.


108




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 111     <-- 111 -->        PDF

H. J ako vac je skrenuo pozornost nazočnih na nekoliko
fotografija koje pokazuju što se događa kada šu


mari ne sudjeluju u prostornom planiranju, i kako izgleda
šuma kada se u njoj nestručno gospodari.


Da li je autocestom baš morao biti uništen šumski predjel Kender (pokraj Delnica), gdje su studenti ali i šumarski stručnjaci iz Europe i svijeta
dolazili učiti i diviti se pravoj šumi (si. lijevo). Plancri i graditelji autoceste očito nisu znali za klizište u Fužinama (čija je sanacija kažu
koštala oko 20 mil. DEM za 800 m), no saznali bi to od šumara, da su oni bili uključeni u planiranje trase autoceste (si. desno).


(Foto: D. Dclač)


Kada je u pitanju "opći interes",
baš i nema velike kritike - ovih šest
trasa-prosjeka, također je planirano
bez šumara, ali su za laike opet
krivi šumari jer je šuma na trasi
posječena (područje Fužina).


(Foto: D. Delač)


Kada se "zbog zaštite prirode", bez razloga, gospodarska šuma izuzme iz redovitog gospodarenja, a onda se u njoj (zbog prihoda) ipak
"gospodari", onda to bez stručnjaka izgleda upravo ovako - "lijepi, visoki, sabljasti", neokorani panjevi i neisplativi sortimenti, kao leglo
zaraze, a šumski red "uzoran" (bivši dijelovi šumarije Rakovica, sada NP Plitvička jezera).


(Foto: H. Jakovac)


109




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 112     <-- 112 -->        PDF

P. Durbešić, bivša dugogodišnja predsjednica
Hrvatskoga ekološkog društva, ističe kako se HED uvijek
priklanjalo multidisciplinarnom radu i zajedničkoj
sprezi u zaštiti prirode i okoliša. Bila je prepoznata ne
samo zanesenost, nego i ona znanstveno-stručna spremnost
kolega šumara koja je u povijesti hrvatskoga prirodoslovlja
utkana već preko 200 godina, a ostaje
žalosna činjenica daju danas neki ne prepoznaju, te da
u šumskim područjima ne prepoznajemo Zakon o šumama
koji je stariji od Zakona o zaštiti prirode. Treba
razlikovati šumare koji će biti gospodarstveno korisni i
omogućiti klasičan gospodarski učinak (sirovinu), ali
od kada pratimo pisanu riječ šumara na ovim prostorima,
znamo da su itekako brinuli o zaštiti tih prostora, te
se s pravom može reći da su šumari utemeljitelji prave
zaštite prirode u ovim krajevima. Stoga je prava šteta,
što se kod donošenja Zakona o zaštiti prirode nismo
vraćali spoznajama koje smo do sada imali u zaštiti koju
su provodili šumari. U početku pisanja odnosnog
Zakona bilo je nekoliko stručnjaka i ovdje nazočnih,
koji su pripremali taj zakon, a onda su oni "čudom nestali
- izostavljeni", pa je i to rezultat ovakvog Zakona o
zaštiti prirode kakav danas imamo. Ona zagovara i poziva
prisutne s radija i televizije da upriliče otvorenu
znanstvenu emisiju i time omoguće progovoriti o šumama
u javnosti, koja o njima premalo zna.


Kada je riječ o zaštiti prirode i o Hrvatskom ekološkom
društvu, rječit je podatak da su u više od 30 godina
šest predsjednika HED-a, trojica šumara, jedan geolog i
dva biologa.


M. Đ o d a n ukazuje kako su u prijedlozima koji su
upućeni Vladi od DUZPO, isključeni svi dosadašnji
oblici zaštite i dosadašnji zaštitari, čime se stvara monopol
i pitanje s kojim pravom se zaštita prirode može
monopolizirati? Krajnji cilj je očito da se pod kapu
DUZPO stavi gotovo pola ministarstava (šume, vode,
graditeljstvo ...), uz obrazloženje da to sve čini samo
dio prirode. S kojim to i koliko stručnim kadrovima?


I. B ra 1 i ć upozorava kako su sukobi o kojima govorimo
novijeg datuma, i skreće pozornost na činjenicu
kako su svi njegovi direktori u dugogodišnjem radu na
zaštiti, osim posljednjeg, bili šumari, pa sijedom toga
nitko ne može negirati šumarske zasluge u zaštiti prirode.
U očuvanju šuma zasluge pripadaju i položaju izvan
europskih tokova, gdje su se hametice sjekle šume i
stvarale monokulture. Mišljenja je da nacionalnim parkovima
ne moraju baš upravljati šumari, ali u šumovitom
NP treba u upravi imati šumare, kao i druge stručnjake.
Tu postoje vode, biljni i životinjski svijet, sela,
gradnja, što znači ekologija u najširem kontekstu. Šumari
ne koriste dovoljno činjenicu, da su u postojećem
Zakonu o zaštiti prirode NP i Parkovi prirode jednako
koncepcijski postavljeni. To nije bila intencija predla-
gača. Parkovi prirode su svugdje u svijetu zamišljeni


kao prostori koji imaju liberalni profil zaštite i pri tomu
svi korisnici koriste prostor kao i do sada. Zadatak
Uprave je koordinacija i usklađivanje tih različitih interesa
na istome prostoru. Zbog toga nema razloga da
šumari ne gospodare kao i do sada, jer predviđa se da
90% zaštićenih objekata prirode budu Parkovi prirode.
No niti Pravilnici o unutarnjem redu DUZPO nisu napravljeni
u duhu pravih intencija Parkova prirode, pa je
to sljedeće polje rasprave gdje treba modificirati život u
Parkovima prirode. Na tom planu je nikao i dobar dio
nesporazuma i šumari su tu neosporno potpuno u pravu.
Iz DUZPO ne bi smjeli poticati nestručni prijedlozi,
kao stoje onaj da Medvednica postane nacionalni park.
Tko može taj prijedlog stručno obrazložiti? Takav je i
prijedlog za Kopački rit u obuhvatu koji ne zadovoljava
kriterije za nacionalni park itd. To su nestručni prijedlozi
koji kreću prema Saboru.


Ono u čemu su šumari još u pravu, je to da država ne
osigurava dovoljno financijskih sredstava za zaštićena
područja, a proglašenjem ih i izuzima, primjerice, iz ingerencije
šumarstva, koje ima operativu i određena financijska
sredstva i u mogućnosti je pomoći čak i izvan
okvira gologa šumarstva.


Svakako je potreban i stručni i kvalificirani dijalog
onih koji znaju i koji su upućeni u struku, a ne onih koji
su se jučer s njom susreli, pa misle da od njih svijet
počinje.


M. G1 a v a š predsjednik HED-a ukazuje na najduži
šumarski ekološki staž. Treba se samo prisjetiti imena
kroz povijest zaštite prirode (Štirovača, Plitvice ...).
Treba odgovoriti i na pitanje što bi bilo kada bi šumari
nestručno gospodarili pokraj Nacionalnih parkova, bili
oni mogli opstati?


D. Böhm je kao dugogodišnji direktor Nacionalnog
parka Plitvička jezera, govorio o nekim problemima
i iskustvima u svome radu. Kao šumarski stručnjak
radio je prije u šumskom gospodarstvu i ističe kako po
dolasku u NP, nije trebao mijenjati svoje stručne stavove
jer u biti se oni nisu trebali mijenjati - bio je i ostao
zaštitar prirode.


Akademik M. Vi đakovi ć upozorava kako je biološka
ravnoteža utjecajem čovjeka narušena svugdje u
svijetu, pa slijedi pitanje što će se dogoditi s ugroženim
populacijama. To je situacija i sa šumama danas. No, na
sreću, u našem slučaju to nije tako i biološka ravnoteža
i raznolikost je očuvana. Sada netko želi tu situaciju mijenjati.
Kakvi su argumenti za to? Njegovo je mišljenje
da tu pravih razloga nema. Nije potrebno dokazivati
kako neki nisu a mi jesmo u pravu - to će život pokazati;
ali naša struka mora ići dalje, kako to znanost kod
nas i u svijetu zahtijeva. Mi i ovu dobru situaciju
možemo i poboljšati, osnivajući arhive, tzv. centre
gena, gdje ćemo sačuvati naš najvrijedniji materijal. Na


110