DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 104 <-- 104 --> PDF |
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA OKRUGLI STOL: ŠTITIMO LI PRIRODU I OKOLIŠ OSOBITIM ZNANJEM, MORALNIM I ČESTITIM DJELIMA? Želja nam je da o ovoj temi raspravljamo stručno, odgovorno, oštro a uljudno, s dokazima, vođeni jedino ciljem racinalnoga upravljanja i razvojno dopustivoga gospodarenja prirodom i zaštićenim objektima prirode, na osnovama znanstvenih iprovodljivih studija, uz kompetentno kontroliranu skrb oprirodi i okolišu. Pozivamo Vas i molimo da aktivnim sudjelovanjem doprinesete iskoraku u cilju zaštite, još uvijek relativno očuvane, bogate i raznolike prirode naše domovine. Predsjednik HŠD-a Prof. dr. sc. Slavko Ma tie, v. r. Uz ovaj poziv, držeći se zaključaka tematskog dijela 103. redovite godišnje skupštine Hrvatskoga šumarskog društva, održane u Ogulinu 25. lipnja 1999. godine u okviru Dana hrvatskoga šumarstva, a nakon rasprava održanih po ograncima HŠD-a i njihove podrške, organizirali smo 25. studenoga 1999. god. u Hrvatskom šumarskom društvu Okrugli stol na prvu temu Skupštine "Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode". Poziv smo uputili predstavnicima: Saborskog odbora za poljodjelstvo, selo i seljaštvo, Saborskog odbora za zaštitu prirode i okoliša, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva znanosti i tehnologije, Ministarstva graditeljstva, Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, Državnog inspektorata, Hrvatske gospodarske komore, HAZU, Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta, Hrvatskih šuma, p.o. Zagreb, MUP-a, Hrvatskoga lovačkog saveza, Hrvatskoga planinarskog saveza, Zelene akcije, Hrvatske televizije (gl. urednik, I i II program, redakcije obrazovnog programa, županijske panorame, Hrvatska danas), OTV, Hrvatskoga radija (I i II program, radio Sljeme), Radija 101, Hrvatskoga katoličkog radija, radija Student; novinarima HINA, Vijesnika, Večernjeg lista, Novog lista, Jutarnjeg lista, Slobodne dalmacije, Gospodarstvo i okoliš, Hrvatske vode, Tehnička kultura, Hrvatske šume i naravno svim članovima U.O. HŠD-a. S odazivom možemo biti djelomično zadovoljni, posebice s medijima (kamere I programa HT i g. M. Šafer, OTV i g. .1. Kelemen, urednica obrazovnog programa HT g-đa L. Firšt, urednice HR I program g-đa L. Komes i II program g-đa T Devčić, te novinari tiska). Ono što začuđuje (ili pak ne začuđuje) i stoje zapravo tužno, je činjenica da se najizravniji sugovornici šuma rima po ovoj temi, predstavnici Saborskog odbora za zaštitu prirode i okoliša (pozvani predsjednik i dva člana) i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (pozvani ravnatelj i sedam djelatnika) našem uljudnom s načinom i svrhom upućenom pozivu za raspravu, nisu odazvali (izuzevši umirovljenogg. I. Bral ića). Poticatelji ove rasprave bili su prof. dr. sc. Slavko Matić, Robert Lag i nj a, dip. ing., Tomislav Star- čević, dipl. ing. i prof. dr. sc. Branimir Prpi ć. Nakon pozdrava dobrodošlice i zahvale na odazivu, predsjednik HŠD-a S. Matić je dao uvod u raspravu, kojeg zbog sažetosti dajemo u cijelosti. Šumarska struka´i znanost nastaje u Europi prije nešto više od dva stoljeća, zbog straha od nestanka šuma. Strah je imao realnu podlogu zbog ondašnjega stanja šuma s kojima se stihijski gospodarilo ili bolje reći u kojima se neuredno i neplanski sjeklo. Posljedice toga su bile pojava poplava, erozija, lavina, nestanka izvora i svega onoga na što šuma ima pozitivan i nezamjenjiv učinak. Imajući na umu radni naslov našeg današnjeg okruglog stola, vrlo je važno uočiti da je šumarska struka osnovana iz straha da će šume nestati. Trajni i glavni zadatak joj je da štiti šume, da im vrati poremećenu prirodnu strukturu, da im omogući prirodnu obnovu, po- trajnost ili održivi razvoj, biološku raznolikost i stabilnost. Umjcće šumarske struke i znanosti je i u tome da je velikim dijelom u tom nastojanju u većini europskih zemalja uspjela, i daje istovremenim radom na formiranju prirodne strukture, njezi i zaštiti šuma, dobivala i gospodarske koristi koje su omogućile funkcioniranje struke i njezin razvoj. 102 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Prema tomu, vrlo je važno odmah prihvatiti činjenicu da je šumarska struka stvorena radi zaštite šuma i njihove vječnosti. Svaka sječa u šumi je nužan uzgojni zahvat koji prati i održava prirodni razvoj svake šume. Sječa regulira odnose u šumi, trajno je održava u optimalnom stanju i usmjerava razvoj prema željenom cilju. Cilj je ponajprije prirodna obnova starih šuma, a ona ih čini stabilnim, biološki raznolikim s potrajnim ekološkim, socijalnim i gospodarskim funkcijama. Šumarstvo i šume su tijekom duge i bogate povijesti Hrvatske bile u čvrstoj vezi i ovisnosti o organiziranom društvu i uređenim pravnim odnosima. U statutima juž- nohrvatskih primorskih, a i kontinetalnih gradova već se u 18. stoljeću dosta prostora posvećivalo zaštiti i podizanju šuma te zaštiti okoliša. Hrvatska šumarska struka i znanost dobivaju čvrste temelje i poticaje za svoj razvoj već u 18. stoljeću. Prve šumarije u Europi osnivaju se 1765. godine istovremeno kad i kod nas u Krasnom, Oštarijama i Petrovoj gori. U isto vrijeme tj. 1764. i 1765. godine major Pir- ker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia sa suradnicima izrađuje "prvu gospodarsku osnovu" za vojničke šume bivše hrvatske pukovnije ličke, otočke i ogulinske nekadašnje Vojne krajine. Na temelju opisa i nacrta šuma izvršena je prva razdioba šuma na okružja, šumarije i čuvarije. Interesantno je i poučno u današnjim uvjetima, a u svezi s današnjom temom okruglog stola, spomenuti da su tada napravljene i 4 gospodarske osnove za šume današnjeg Nacionalnog parka Plitvička jezera. Tu spominjemo i Šumski red Marije Terezije koji je tiskan na hrvatskom jeziku 1765., za kojeg kažemo daje naš prvi udžbenik o gospodarenju šumama. Sve navedeno su samo neki od razloga što su se u Hrvatskoj pojavili hrvatski šumarski stručnjaci, koji su se školovali u inozemstvu i koji već u prvoj polovici 19. stoljeća imaju značajnu intelektualnu, stručnu i domoljubnu ulogu u javnom životu tadašnje Hrvatske. Oni su imali velik utjecaj na mnoga događanja vezana uz šumarsku struku i javni život Hrvatske. Tako se već 1846. godine osniva Hrvatsko-slavon- sko šumarsko društvo, stožerna udruga koja je pokretač i osnivač svega onoga što se do današnjeg dana dogodilo u hrvatskoj šumarskoj struci i znanosti. To društvo neprekidno radi do današnjeg dana, danas pod imenom Hrvatsko šumarsko društvo. Nabrojit ćemo samo neke aktivnosti koje su utjecale na šumarsku znanost, nastavu i struku, a koje su imale neprocjenjivu ulogu, što su naše šume tijekom cijelog vremena ostale kvalitetne, prirodne i stabilne, te su po današnjim kriterijima najkvalitetnije u Europi. Osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. Pokretanje stručno-znanstvenog glasila Šumarski list 1877. koji izlazi do današnjeg dana. Gradnja Šumarskog doma, u kojem se danas nalazimo, a koji je otvoren 20. listopada 1898. godine. - Otvaranje Šumarske akademije na Sveučilištu u Zagrebu, koja je počela s radom u Šumarskom domu 20. listopada 1898. godine. Otvaranje Poljoprivreno-šumarskog fakulteta 1919. godine. Osamostaljenje Šumarskog fakulteta 1960. godine. Osnivanje Akademije šumarskih znanosti 1996. godine. To su samo najvažnije aktivnosti koje je provodila šumarska struka, isključivo zbog toga da bi naše šume bile uzgajanje po najsuvremenijim europskim načelima šumarske znanosti. Na sreću sviju nas u tome je i uspjela. Glavne razloge uspjeha šumarske struke danas možemo ocjenjivati po jedinstvu koje vlada u šumarskoj praksi, obrzovanju, znanosti i politici. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Javno poduzeće "Hrvatske šume", Hrvatsko šumarsko društvo, Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut Jastrebarsko, okupljeni oko šuma Hrvatske, čine snažnu grupaciju, u čijem se središtu nalazi šuma kao dobro od općeg interes. Upravo ta jedinstvena šumarska struka danas se oštro suprotstavlja pojavama oduzimanja kvalitetnih šuma od šumara koji jedino s njima znaju pravilno i po- trajno gospodariti, kako ih se ne bi dalo na upravljanje onima koji za to nemaju nikakve stručne ni materijalne predispozicije. Moda proglašavanja šuma nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim objektima i isključivanje iz njih ponajprije nužnih i kvalificiranih šumarskih zahvata, čin je ravan katastrofi. Hrvatske šume i šumarstvo se s takvim nerazumnim činom nisu nikad susrele u svojoj, preko dva stoljeća dugoj, povijesti. Moramo se svi upitati što je to zaštita prirode u Hrvatskoj u uvjetima kad danas imamo 95% prirodnih šuma ? Jeli to ista zaštita koja se provodi u Americi koja ima svega 4% prirodnih šuma, ili ista zaštita koja se provodi u nekim zemljama zapadne Europe, koje prije svega raspolažu s umjetno podignutim monokulturama, koje su vrlo nestabilne a pretežito u privatnom vlasništvu. Što to tako loše rade hrvatski šumari, kad se već danas svaki treći hektar šuma nalazi pod nekim režimom zaštite, a to znači daje i isključen iz normalnih i za šumu neškodljivih gospodarskih tijekova? Jesmo li tako bogato društvo da gospodarstvu i tržištu oduzimamo na stotine tisuća kubika kvalitetnog drva na račun neke u hrvatskim uvjetima nepotrebne zaštite? Hoćemo li doći u situaciju da se cijela Hrvatska ili 95% njenih šuma proglase nacionalnim ili nekim dru- 103 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 106 <-- 106 --> PDF |
gim parkovima, s obzirom da u odnosu na šume ostalog dijela svijeta za to imaju uvjete? Koji su to pogreške koje je radila hrvatska šumarska struka u prošlosti i danas, da joj se oduzima nešto stoje dugogodišnjim stručnim radom stvorila, a čime se Hrvatska istovremeno može i ponositi? Tko je to kvalificiraniji od šumara da bolje i stručnije od njih upravlja i gospodari šumom? Jesu li zbilja šumari tako oskudno obrazovani da nisu u stanju provoditi sve mjere zaštite šuma i ispunjavati sve one zahtjeve koje današnje društvo od šuma traži? To su samo neka pitanja na koja bi trebali danas odgovoriti i s kojima bi trebali upoznati hrvatsku javnost. Pri tomu ne smijemo zaboraviti da su šume blago koje pripada svakom čovjeku Hrvatske, a s tim blagom može upravljati i gospodariti samo onaj tko je za to stručno i moralno sposoban. Iz izlaganja doministra R. Lag i nje dajemo najvažnije i nove dijelove izlaganja, jer je šira verzija prikazana u cijelosti na Skupštini HŠD-a. Sadašnje stanje zaštite prirode i njenih djelova te pokrenuti brojni postupci u svrhu povećanja intenziteta i razine zaštite, ponukali su Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva na obraćanje Vladi Republike Hrvatske. Unatoč brojnim aktivnostima u gospodarenju šumama i skrbi o zaštiti prirode i okoliša, šumarska je ukupnost izložena kritikama i nastojanjima, pa se u kontekstu odabrane zaštitarske opcije, zagospodarilo prostorima o kojima su šumari vjekovima skrbili. Naime, danas u vremenu narušene kvalitete življenja i porasta ekološke svijesti, potreba za sačuvanim prirodnim sredinama je izuzetno velika. U tom kontekstu iskrsli su mnogi problemi koji se moraju stručno i odgovarajuće rješavati, od same funkcije (višefunkcionalnost), prostorno- tehničkog uređenja, zoniranja prostora, oblika zaštite, zakonskih mjera, posjedovnih odnosa, organizacije, upravljanja, financiranja i dr. Najveći problemi po šumarsku ukupnost proističu iz odabira modela zaštite prirode koji je ozakonjen Zakonom o zaštiti prirode, a kojim se omogućava monopoliziranje prava na zaštitu, što se sustavno i provodi od strane Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Tako se zaštita prirode, koju su uređivali i provodili šumari uz pomoć biologa i sustručnjaka, sve više monopolizira, odnosno pokušavaju je štititi malobrojni biolozi, isključujući pritom sustručnjake i dosadašnje načine zaštite. Rezultati zaživljavanja ovoga modela zaštite mogu se okarakterizirati sljedećim ocjenama: Prema podacima dobivenim od JP "Hrvatske šume", na površinama pod zaštitom (bez NP "Sjeverni Velebit") postoji preko 34 000 000 m3 drvne zalihe, koja godišnje prirašćuje sa 680 000 m3 drvne tvari. Pošti- vajući dosadašnji način gospodarenja na tim područjima normalno bi se godišnje moglo sjeći 70% prirasta što iznosi 480 000 m3. Prosječna cijena prodajnih drvnih sortimenata u JP "Hrvatske šume" u 1997. godini iznosila je 85 DEM/ml Jednostavnim množenjem dobijemo iznos od 40,8 milijuna DEM, što predstavlja gubitak koji bi godišnje trpile JP "Hrvatske sume" (a time izravno i Republika) ukoliko se gore navedene površine zaštite na način kako to sada propisuje Zakon o zaštiti prirode za kategoriju nacionalni park te pravilnici o unutarnjem redu za parkove prirode. Iako Zakon o zaštiti prirode ne isključuje primjenu Zakona o šumama, definicija pojma upravljanj zaštićenim dijelovima prirode ima za posljedicu da javne ustanove svojim statutom, a Državna uprava pravilnicima o unutarnjem redu, otklanjaju bilo kakvu nadležnost JP "Hrvatske šume", p.o. Zagreb u gospodarenju šumama i šumskim zemljištima unutar granica zaštićenih dijelova prirode. Povezujućim odredbama, od Zakona o zaštiti prirode do pravilnika i statuta javnih ustanova, na neprihvatljiv i upitan način derogiraju se drugi zakoni, pa i Zakon o zaštiti prirode, propisima nižeg reda. Zaštitom pojedinog područja ili vrste, dosadašnja skrb u cijelosti zabranjuje šumarskoj i lovnoj ukupnosti, javnom poduzeću s 10 000 zaposlenika raznih struka pa i biologa, visokostručnim i znanstvenim institucijama, tijelima državne vlasti od lokalne samouprave i uprave do ovog ministarstva, strukovnim udruženjima, udrugama i savezima, sveukupno stotinama tisuća skrbnika sa stoljetnim iskustvom i ogromnim sredstvima, i nadomješta skrblju javnih ustanova s malobrojnim ljudstvom i skromnim osnovnim sredstvima. Osnivanje javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode u financijskom pogledu, nepotreban je teret budžetu. Lovno je gospodarenje i sustavna briga o uzgoju i zaštiti divljači i ostalih životinjskih vrsta dosad iziskivala mnogo fizičkog rada te materijalnih i financijskih sredstava. O divljači i njihovim staništima trenutno skrbi oko 55 000 lovaca i nema brojnije i bolje organizirane grupacije entuzijasta spremnih na zaštitu i očuvanje divljači i ostalih životinjskih vrsta. O njihovu značaju najrječitije govori pitanje: "Tko je i kako dosad skrbio o našoj vrijednoj prirodnoj baštini"? Slijedom navedenoga ističemo da zaštita prirode postaje svrha samoj sebi, a gospodarskim zahvatima na području posebno zaštićenih područja od strane Javnih ustanova (sječa šuma, reguliranje populacija divljači i ostalih životinjskih vrsta, korištenje podmorja i dr.) derogiraju se osnovne postavke tih službi. 104 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva posebno je zaokupljeno tim problemom, te je već duže vrijeme najveća pozornost usmjerena na sučeljavanja s Državnom upravom. Naše je opiranje rezultiralo usporavanjem ovih tendencija, smanjivanjem površina predloženih za zaštitu, te odustajanjem Državne uprave od pokretanja postupaka za proglašenje novih nacionalnih parkova i nekih parkova prirode. Međutim, od namjere se nije odustalo te se isti prijedlozi za proglašenje nacionalnih parkova i parkova prirode upućuju Vladi Republike Hrvatske putem saborskih zastupnika. Dopredsjednik HŠD-a T. Starčević svoju raspravu temelji u odgovorima na nekoliko pitanja: 1. Što je cilj rasprave? Namjera je, ali isto toliko stručna i moralna obveza (članak 69. Ustava RH upaliti crveno svijetlo, upozoriti i upoznati javnost, Hrvatski državni Sabor, Vladu RH, o brzopletim, agresivnim, znanstveno-stručno, pa i formalno pravno neutemeljenim aktivnostima pod deklarativnom parolom zaštite prirode i okoliša, na popratne učinke i posljedice u pogledu razvojno održivog gospodarenja prirodom i njenim zaštićenim objektima. To tim više; što Zakon o šumama (NN br. 52/1990.) u članku 8, određujući što to obuhvaća gospodarenje šumama, izričito u točki 3. obvezuje Poduzeće za šume na korištenje općekorisnih funkcija šuma, što Prijedlog strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske nedvojbeno zaključuje da je stanje šuma u Hrvatskoj bolje nego u većini zemalja zapadne i srednje Europe, zahvaljujući ponajprije načinu gospodarenja, pa čak 95% šumskih sastojina ima prirodni sastav, a šumske površine nisu se smanjile zadnjih stotinjak godina, što se u svim nacrtima zakona o proglašenju parkova prirode i nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" kao neprijeporno ističe sačuvanost višestrukih prirodnih vrijednosti, pa se logično nameće pitanje; ako je hrvatsko šumarstvo više od 200 godina tako uspješno gospodarilo tim prirodnim dobrom, koji su onda razlozi da sada upravljanje i gospodarenje preuzimaju javne ustanove novoustrojenih parkova prirode ili nacionalnih parkova? 2. Koje obveze proizlaze iz Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske? Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, donesen na Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog Sabora, 7. svibnja 1999. (NN br. 50/1999.), stavio je izvan snage Prostorni plan RH od 28. ožujka 1989. (NN br. 12/1989.) te istovremeno u glavi II. Odluke o donošenju Programa odredio i obvezao; da sve strategi je, osnove, programi i drugi planski dokumenti, čija je obveza donošenja propisana zakonima i drugim propisima, moraju biti usklađeni s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske. - u točki 5-2 * na globalnoj razini važno je uspostavljanje integralnog pristupa gospodarenja većini cjelinama pri čemu osobitu važnost imaju i područja šuma. - u točki 5-4 * ispitati i korigirati dosadašnje prostorno-planske i razvojne projekcije osobito s gledišta pretežito deklarativnih postavki zaštite okoliša i oslonca na neprimjeren i neutemeljen dosadašnji trend rasta svih razvojnih veličina s popratnim učincima zauzimanja prostora te postaviti kriterije korištenja prostora prema smjernicama održivog i ravnomjernijeg razvoja, a koje uvažavaju značajke i osjetljivost (ranjivost) prostorne strukture. -u točki 5-11 * usklađenje Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode i odgovarajućih podzakonskih akata u svrhu preciznijih određenja i ovlaštenja zaštite i gospodarenja šumama. 3. Koje su pretpostavke za racionalno ostvarenje zaštite prirode? Proglašenje objekata prirode zaštićenima (nacionalni park, park prirode, strogi rezerevat, posebni rezervat, park šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture, pojedina biljna ili životinjska vrsta), tek je jedna od pretpostavki za njegovu zaštitu i prikladno korištenje. Ostanemo li samo na proglašenju, ispasti će da smo zaštitu prirode shvatili kao održavanje romantične idile. Bitna pretpostavka za ostvarenje racionalne zaštite u nacionalnim parkovima i parkovima prirode je prostorni plan, utemeljen na prethodno izrađenim prirodnoznanstvenim i ostalim pretećim studijama koje vrlo precizno određuju prostornu razdiobu svih funkcija zaštićenog objekta, respektiraju njegovu socijalnu funkciju, političku ocjenu i opredjeljenje, sa naglašenom i jasnom mogućnošću provedbe u pogledu stručno kompetentnih kadrova i trajno osiguranih dostatnih izvora financijskih sredstava za njihovo dopustivo korištenje, mogućnost novog zapošljavanja i razvoj pratećih djelatnosti, u pravilu izvan zaštićenog dijela prirode, kako bi predvidjeli i osigurali, taj takozvani, kriterij provodljivosti. 4. Kakvo je stanje u nacionalnim parkovima i parkovima prirode danas? Nema prirodnoznanstvenih studija, - nema pratećih studija, 105 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 111 <-- 111 --> PDF |
H. J ako vac je skrenuo pozornost nazočnih na nekoliko fotografija koje pokazuju što se događa kada šu mari ne sudjeluju u prostornom planiranju, i kako izgleda šuma kada se u njoj nestručno gospodari. Da li je autocestom baš morao biti uništen šumski predjel Kender (pokraj Delnica), gdje su studenti ali i šumarski stručnjaci iz Europe i svijeta dolazili učiti i diviti se pravoj šumi (si. lijevo). Plancri i graditelji autoceste očito nisu znali za klizište u Fužinama (čija je sanacija kažu koštala oko 20 mil. DEM za 800 m), no saznali bi to od šumara, da su oni bili uključeni u planiranje trase autoceste (si. desno). (Foto: D. Dclač) Kada je u pitanju "opći interes", baš i nema velike kritike - ovih šest trasa-prosjeka, također je planirano bez šumara, ali su za laike opet krivi šumari jer je šuma na trasi posječena (područje Fužina). (Foto: D. Delač) Kada se "zbog zaštite prirode", bez razloga, gospodarska šuma izuzme iz redovitog gospodarenja, a onda se u njoj (zbog prihoda) ipak "gospodari", onda to bez stručnjaka izgleda upravo ovako - "lijepi, visoki, sabljasti", neokorani panjevi i neisplativi sortimenti, kao leglo zaraze, a šumski red "uzoran" (bivši dijelovi šumarije Rakovica, sada NP Plitvička jezera). (Foto: H. Jakovac) 109 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 108 <-- 108 --> PDF |
nema prostornih planova (čl. 28 Zakona o zaštiti prirode), upravlja se i gospodari na osnovi "ad hoc" odluka upravnih vijeća, - nema procjene provodljivosti, nema procjene socijalne funkcije, nema jasno osiguranih i dostatnih financijskih izvora, pravilnicima o unutarnjem redu za parkove prirode, DUZPO samovoljno ureduje režim gospodarenja šumama, i sankcioniranje kršenja tih režima, samo nedavnim proširenjem NP Plitvička jezera i NP Risnjak, te novim NP Sj. Velebit, isključuje se iz gospodarenja 3,5 mil. m3 drvne mase na 19.694 ha površine, a pod poseban režim stavlja se šumska površina od 81.018 ha i 11,9 mil. m3. Izvještaj UNESCO-a za NP Plitvička jezera - pretjeran razvoj i opterećenje užeg dijela zaštićenog područja, - nedostatna zaštita, posebno u pogledu nerješenih otpadnih voda, - uočava se kako je sve podređeno kratkoročnoj dobiti, Zauzeti objekti u vlasništvu "Hrvatskih šuma" koriste se bez ugovora i naknade (NP "Krka") ne isplaćuje se naknada vlasnicima ili ovlaštenicima za umanjene prihode u NP, protivno čl. 4 Zakona o zaštiti prirode, vrši se gospodarska uporaba prirodnih dobara 5. Koji su razlozi za takvo stanje? Šutnja intelektualaca, koji u strahu od gubitka svoje male ali sigurne sinekure prihvaćaju mir bez dostojanstva, pa im strah oblikuje i njihovo javno djelovanje, sustavno onemogućavanje i odbacivanje dijaloga kao osnova demokracije koji oblikuje duh zajednice, ostvaruje slobodu koja je nazamisliva bez spontanosti, izbjegavanje stručnog sučeljavanja i suočavanja s malim istinama, u pravilu rađa velike laži, proglašavanje svih onih koji drukčije misle nemoralnim i zlonamjernim neprijateljima države. 6. Što zbog svega toga predlažemo? a) Provesti znanstveno-stručnu, multidiscipli- narnu otvorenu raspravu o dosadašnjim prostorno- planskim i razvojnim projekcijama, osobito s gledišta deklarativnih postavki zaštite okoliša, izvršiti nužne korekcije te osigurati neizbježno usklađivanje zakona koji reguliraju odnose u ukupnom prostoru prirode i okoliša, sve u skladu s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN br. 50/1999.). b) Osigurati da temeljne odrednice u programiranju proglašavanja zaštićenih objekata prirode budu integralni upravljački i gospodarski pristup na unaprijed izrađenim prirodnoznanastvenim i ostalim studijama, podvrgnutih otvorenoj multidiscipli- narnoj kritičkoj raspravi i ocjeni njene provodljivosti, u okvirima Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, čija će kompetentao kontrolirana provedba trajno osiguravati njeno dopustivo korištenje, osiguravati zaposlenost i razvoj pratećih djelatnosti. c) Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode, čiji je pretežiti fenomen šuma, ocjenjujemo da je najracionalnije dodijeliti (vratiti) "Hrvatskim šumama" p.o. Zagreb, koje mogu u okviru Službe za ekologiju, popunom stručnjacima ostalih specijalnosti nedvojbeno osigurati najkompetentnije integralno upravljanje i gospodarenje bez financijske podrške proračuna Rebublike Hrvatske ili Županije. d) Na sve ovo šumarska struka već dugo i javno upozorava, činimo to i danas, s jedinim ciljem da se sa još uvijek relativno očuvanom, bogatom i raznolikom prirodom naše domovine racionalno upravlja i razvojno dopustivo gospodari na osnovama prirod- noznanstvenih i provodljivih studija uz kompetentno kontroliranu skrb o prirodi i okolišu. Ako javnost, Hrvatski državni Sabor i Vlada Republike Hrvatske prepoznaju naše ciljeve, očekujemo da će zaustaviti ove negativne aktivnosti, u protivnom, ostati će nam zadovoljština da smo svoju ustavnu, stručnu i moralnu obvezu javno i jasno izrekli. Glavni urednik Šumarskog lista B. Prpić u svom izlaganju navodi i predlaže: Šumarska struka djeluje u Hrvatskoj preko 200 godina. Naše prirodne šume koje su danas, zasigurno naj- vrijednije u Europi, posljedica su profila šumarskih stručnjaka, a posebice njihovog biološkog obrazovanja i pridržavanja načela potrajnosti (danas općeprihvaćen održivi razvoj). Prihvaćamo opći trend zaštite prirode u svijetu i Hrvatskoj, ali ne slažemo se s isključivanjem šumarskog poduzeća i šumarske struke iz postupka zaštite. Zaštita prirode šumovitog krajobraza nastavak je dosadašnjeg stoljetnog gospodarenja s šumama, uz neznatnu preinaku koja se odnosi na cilj gospodarenja. Naša trenutačna nepopularnost u krugovima zaštite okoliša posljedica je stručnih šumarsko-bioloških stavova tijekom rasprava o termoelektrani Plomin 2, dravskim hidroelektranama, kanalu Dunav-Sava i dr. U spomenutim slučajevima šumarstvo je zastupalo poznata i priznata načela zaštite šuma i predlagalo tehnološke postupke koji će manje ugroziti šume. 106 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Zbog neznanja i oportunizma zanemarivog broja znanstvenika s formalnim kvalifikacijama iz discipline izvan ekološko-uzgojne komponente i djelovanja više lobija, šumarska znanost, struka i poduzeće, isključeni su iz odlučivanja o zaštiti prirode šumovitih prostora. Siguran sam kako jedino šumarska struka može osigurati nastavak zaštite prirode jer je za to obrazovana. Kolegiji biologija, ekologija, uzgajanje šuma, zaštita šuma i ostali biološko-ekoloski predmeti dominiraju u programima nastave šumarskog školstva od 1860. godine do danas, kad njihov obim iznosi na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu preko 80%, što ukazuje na prihvaćanje općeg svjetskog trenda o zaštiti prirode i okoliša. Predlažemo dogovore o upravljanju s parkovima prirode, nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim šumovitim prostorima, koje treba zbog održanja prirodnosti povjeriti šumarskom poduzeću i šumarskoj struci kao stoje to, primjerice u Austriji. Sa sigurnošću tvrdimo kako će šumarstvo i dalje štititi prirodu svojih šuma i u smislu opće zaštite prirode skrbiti o kojih 2 milijuna ha šumskih ekosustava u Hrvatskoj, ne zanemarivši pri tomu kompetenciju ostalih struka. U zaštiti prirode šumovitih nacionalnih parkova i parkova prirode nisu potrebne posebne uprave jer ćemo prema postojećim zakonima o zaštiti prirode u Hrvatskoj znati upravljati, a prilikom donošenja planova postupaka sa šumama spomenutih parkova, koristit ćemo naše kadrove, najveće znalce o uzgoju i zaštiti šuma. P. Jurjević ističe nepobitnu činjenicu, da mnogi nesporazumi medu subjektima koji su zaduženi za provođenje zaštite prirode, proizlaze i iz neusklađenosti pojedinih zakonskih propisa, koji tu problematiku reguliraju. Kao primjer ističe neusklađenost, ili možda krivo tumačenje Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94) sa Zakonom o šumama, i koja je u isključivoj nadležnosti Poduzeća za šume. Istim člankom utvrđeno je da gospodarenje šumama obuhvaća: 1. jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma; 2. iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta, nasada i sporednih šumskih proizvoda (plodina, ljekovitog bilja, humusa, mahovine i dr.), vađenje pijeska, kamena i šljunka te transport šumskih proizvoda; 3. korištenje općekorisnih funkcija šuma; 4. izgradnju i korištenje šumskih prometnica i drugih objekata u svrhu gospodarenja šumama. Člankom 18. Zakona o zaštiti prirode, propisano je da javna ustanova obavlja djelatnost zaštite, održavanja i provođenja zaštićenih dijelova prirode. Dio ovih zadataka utvrđuje se Pravilnikom o unutarnjem redu, kojim se djelomično, a suprotno odredbama Zakona o šumama uređuje i režim gospodarenja šumama. Budući daje djelatnost zaštite šuma sastavni dio radova jednostavne i proširene reprodukcije šuma (definirane po članku 8 Zakona o šumama), očito je da su odredbe članka 18 Zakona o zaštiti prirode i članka 8 i članka 9 Zakona o šumama, neusuglašene ili krivo interpretirane. Zbog navedenog smatra potrebnim izmjenama Zakona o zaštiti prirode jasnije definirati pojmove "upravljanja", što bi otklonilo mnoge nesporazume oko provođenja zaštite objekata prirode, osobito Parkova prirode, gdje je šuma i šumsko zemljište jedan od elemenata zaštite. V. Ivančević navodi kako su u proceduri nedavno usvojenog Zakona o proglašenju nacionalnog parka "Sjeverni Velebit", vođene vrlo žustre rasprave o njegovim granicama između zastupnika Ličko-senjske županije, područnog šumarstva i resornog ministarstva šumarstva te predlagatelja Zakona Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Konačni tekst usvojenog zakona, što se tiče granica, nije zadovoljio nijednu stranu, ali o tome ne treba voditi daljnju raspravu . Kao stoje poznato cjelokupna površina Nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" obuhvatila je šume i šumska zemljišta površine 10.937 ha s ukupno 1,334.152 m3 drvna zalihe. S tim je površinama do sada uspješno gospodarilo područno šumarstvo više od dva stoljeća. Za to vrijeme umnogome je poboljšana stabilnost i struktura tih šuma, čime je osigurana njezina potraj- nost. S obzirom na takav karakter njegovih površina buduća javna ustanova najvećim će dijelom obavljati poslove iz domene šumarstva. Zbog toga predlažemo da se za sve poslove nove javne ustanove osnuje u okviru J.P "Hrvatske šume", Uprava šuma Senj samostalna jedinica sastavljena od vrsnih šumarskih stručnjaka i pomoćnog osoblja. Dakako njezin rad bio bi u skladu s prostornim planom nacionalnog parka, kojega bi trebalo čim prije donijeti. Sve odluke vezane s poslovanjem bile bi dalje u djelokrugu njegovog Upravnog vijeća. Ovakav model organiziranosti nacionalnih parkova u čijem sastavu se isključivo nalaze šume i šumska zemljišta, uostalom, vrlo dobro egzistira u susjednoj Austriji. Pozitivna iskustva takvog objekta za Nacionalni park "Sjeverni Velebit" mogla bi poslužiti kao dobra praksa za gospodarenje sličnih sadržaja drugih naših zaštićenih prirodnih objekata. Gospoda Lidija Komes navodi kako su u Nacionalnim vijećima i u DUZPO i šumari, pa je pitanje vjeruje li se njihovoj stručnosti ili ih je pak premalo, te koji je to razlog zbog kojeg nema bolje suradnje. R. Lag i nj a odgovara kako je prije 15-ak dana na koordinaciji za društvene djelatnosti, koju vodi potpredsjednica Vlade gđa Mintas-Hodak, bio prijedlog DUZPO za Upravna vijeća, gdje su šumari i iz Minis- 107 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 110 <-- 110 --> PDF |
tarstva i Hrvatskih šuma te znanstvenih organizacija jednostavno eliminirani. Do sada je bar netko od šumara bio u Nacionalnim vijećima NP i Parkova prirode, sada, po novom prijedlogu DUZPO gotovo iz svih su šumari isključeni, uz objašnjenje da se radi o smanjenju troškova. Posebice je to žalosno, kada je riječ o NP Risnjak i Sjeverni Velebit, našim šumovitim NP. Tek žalbom Vladi, djelomično je to stanje popravljeno. Obrazloženje je ravnatelja DUZPO dr. Kutle, kako šumarski predstavnici ne bi doprinijeli konstruktivnom radu Upravnih vijeća. Pitanje je samo tko je do sada, ako ne šumari, sačuvao te objekte da su tako vrijedni. Ne samo da šumara nema u Upravnim vijećima, nego ni jedan nije u užem menadžmentu DUZPO. N. Farkaš-Topolnik napominje kako je nešto bolja situacija u U.V. Parka prirode Medvednica, gdje su tri šumarska stručnjaka (iz Grada, Županije i Hrvatskih šuma). S. Matić pojašnjava kako šumari nisu protiv zaštite prirode pa time i protiv DUZPO, te stoga žele surađivati. Suma je utjecana po čovjeku, no hrvatsko šumarstvo na sreću te šume drži u optimalnom stanju. Ako je to prašuma kakvom šumu netko želi, tada mora znati da ona ima stadije, od pomlađivanja, prirašćiva- nja, optimalnog stadija, stadija starenja do stadija truljenja. Ne bi željeli živjeti u Zagrebu, a da Medvednica bude u stadiju truljenja, no o prašumi treba nešto znati. Mi držimo Medvednicu u optimalnom stanju i to baš tim "kritiziranim" sječama, ne zbog toga što nam treba drvo, nego što je to uzgojni zahvat koji osigurava po- trajnost. Taj nus-proizvod osigurava da struka funkcionira i da se ne oslanja o državni proračun. Zalažemo se da se priroda još bolje štiti, ali da se pritom uvažava šumarska struka. Smješno je i nelogično da na raspisanom natječaju u Parku prirode Kopački rit nije prihvaćena niti jedna molba šumarskog stručnjaka, osim jednoga šumarskog tehničara, i to na mjesto šefa računovodstva! U Maksimiru je pak upravitelj veterinar, u NP Krka bivši šef zatvora itd. i protiv takvih stvari se borimo. Šume moraju funkcionirati, moraju biti vječne, pa se tako u zadnjih 100. godina kod nas nije smanjila površina pod šumom, a za to nije zaslužna DUZPO. Možemo mi zaštititi sve šume ako je to u interesu Hrvatske, no to zasigurno nije, ni u interesu prerade drva ni cijeloga gospodarstva. Rijetka je struka općenito u svijetu, a posebice šumarska, koja posluje sa saldom nula. Sve one su subvencionirane, dok hrvatsko šumarstvo ne opterećuje državu nego čak uplaćuje u proračun. J. J anj i ć ističe kako šumari nisu nazočni pri prostornom planiranju, te smatra da je potrebno osigurati utjecaj šumara na prostorno planiranje, poraditi na njihovoj još boljoj edukaciji, te na promjeni Zakona o zaš titi prirode kojega treba uskladiti sa Zakonom o šumama, Zakonom o vodama i dr. Lidija Ko m es predlaže zajedničku pripremu izložbe u Gradskoj Vijećnici "Slušaj kako šuma diše", gdje bi osim zaštitarskih sadržaja bila i sjekira koju treba predstaviti kao uzgajivača, a ne ka o predmet kojim se uništava šuma. Lidija Firšt kao urednica prirodno-znanstvenog programa predlaže pripremiti TV sučeljavanje u okviru Znanstvenog albuma, gdje će se moći srušiti do sada gotovo uvijek iskazivan negativan stav gledateljstva prema šumarstvu i šumarima. Šumari kao stručnjaci trebaju se pismenim putem obratiti HRT-u i predložiti teme za emisiju, jer drukčiji je odnos nadležnih kada to traži struka ili pak urednica kojoj se onda može pripisati neka posebna naklonost prema jednoj struci. Takav zahtjev HRT-u, spremna je poduprijeti. Također HŠD-u predlaže zatražiti sastanak s čelnim ljudima Saborskog odbora za zaštitu prirode i okoliša, s kojima vjeruje da se može uspostaviti kontakt, bez obzira što i danas nisu ovdje nazočni. D. Kapec se zalaže da iza svih prijedloga stoji institucija a ne pojedinac (šumar, lovac....), jer u odnosnim Zakonima, pa i u Zakonu o šumama, ne postoji pojedinac. Najmanje što mora imati je legitimitet da pret- stavlja instituciju i da pravno, najbolje pismeno, daje prijedloge ili zahtjeve. Predstavnik Hrvatskoga lovačkog saveza je mišljenja kako se ovdje zapravo postavlja pitanje uvažavanja struke, jer laici šumarima spočitavaju kako samo sijeku šume, a lovcima kako samo ubijaju divljač. Ono što se događa prije toga zanemaruju iz neznanja ili nečeg drugog. Lovci pak sa šumarima imaju vrlo pozitivna iskustva glede zaštite prirode, jer se zapravo čitav program edukacije jednih i drugih temelji na zaštiti prirode i okoliša. Podržava prijedlog da treba razlikovati parkove prirode od nacionalnih parkova, jer su oni sada u praksi postavljeni na istu razinu. Hrvatski lovački savez kao članica europskih lovačkih asocijacija već je samim članstvom prihvatila standarde glede zaštite prirode i okoliša, pa nema mjesta sumnji o ponašanju i stavu lovaca. Podržava skupove gdje se mogu postaviti pitanja o uvažavanju struke i u šumarstvu i u lovstvu. S . Matić ističe kako je šumarska struka temeljena na zaštiti prirode (u Švicarskoj erozije i si.) i osiguranju potrajnosti. Možemo reći da je "Helsinki posudio od nas" potrajnost i biološku raznolikost, jer Europa se sada vraća prirodnom gospodarenju koje mi nismo nikada napustili. Šumari to premalo ističu, misleći da je dovoljno samo pošteno raditi, a to je izgleda danas najmanje probitačno. 108 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 112 <-- 112 --> PDF |
P. Durbešić, bivša dugogodišnja predsjednica Hrvatskoga ekološkog društva, ističe kako se HED uvijek priklanjalo multidisciplinarnom radu i zajedničkoj sprezi u zaštiti prirode i okoliša. Bila je prepoznata ne samo zanesenost, nego i ona znanstveno-stručna spremnost kolega šumara koja je u povijesti hrvatskoga prirodoslovlja utkana već preko 200 godina, a ostaje žalosna činjenica daju danas neki ne prepoznaju, te da u šumskim područjima ne prepoznajemo Zakon o šumama koji je stariji od Zakona o zaštiti prirode. Treba razlikovati šumare koji će biti gospodarstveno korisni i omogućiti klasičan gospodarski učinak (sirovinu), ali od kada pratimo pisanu riječ šumara na ovim prostorima, znamo da su itekako brinuli o zaštiti tih prostora, te se s pravom može reći da su šumari utemeljitelji prave zaštite prirode u ovim krajevima. Stoga je prava šteta, što se kod donošenja Zakona o zaštiti prirode nismo vraćali spoznajama koje smo do sada imali u zaštiti koju su provodili šumari. U početku pisanja odnosnog Zakona bilo je nekoliko stručnjaka i ovdje nazočnih, koji su pripremali taj zakon, a onda su oni "čudom nestali - izostavljeni", pa je i to rezultat ovakvog Zakona o zaštiti prirode kakav danas imamo. Ona zagovara i poziva prisutne s radija i televizije da upriliče otvorenu znanstvenu emisiju i time omoguće progovoriti o šumama u javnosti, koja o njima premalo zna. Kada je riječ o zaštiti prirode i o Hrvatskom ekološkom društvu, rječit je podatak da su u više od 30 godina šest predsjednika HED-a, trojica šumara, jedan geolog i dva biologa. M. Đ o d a n ukazuje kako su u prijedlozima koji su upućeni Vladi od DUZPO, isključeni svi dosadašnji oblici zaštite i dosadašnji zaštitari, čime se stvara monopol i pitanje s kojim pravom se zaštita prirode može monopolizirati? Krajnji cilj je očito da se pod kapu DUZPO stavi gotovo pola ministarstava (šume, vode, graditeljstvo ...), uz obrazloženje da to sve čini samo dio prirode. S kojim to i koliko stručnim kadrovima? I. B ra 1 i ć upozorava kako su sukobi o kojima govorimo novijeg datuma, i skreće pozornost na činjenicu kako su svi njegovi direktori u dugogodišnjem radu na zaštiti, osim posljednjeg, bili šumari, pa sijedom toga nitko ne može negirati šumarske zasluge u zaštiti prirode. U očuvanju šuma zasluge pripadaju i položaju izvan europskih tokova, gdje su se hametice sjekle šume i stvarale monokulture. Mišljenja je da nacionalnim parkovima ne moraju baš upravljati šumari, ali u šumovitom NP treba u upravi imati šumare, kao i druge stručnjake. Tu postoje vode, biljni i životinjski svijet, sela, gradnja, što znači ekologija u najširem kontekstu. Šumari ne koriste dovoljno činjenicu, da su u postojećem Zakonu o zaštiti prirode NP i Parkovi prirode jednako koncepcijski postavljeni. To nije bila intencija predla- gača. Parkovi prirode su svugdje u svijetu zamišljeni kao prostori koji imaju liberalni profil zaštite i pri tomu svi korisnici koriste prostor kao i do sada. Zadatak Uprave je koordinacija i usklađivanje tih različitih interesa na istome prostoru. Zbog toga nema razloga da šumari ne gospodare kao i do sada, jer predviđa se da 90% zaštićenih objekata prirode budu Parkovi prirode. No niti Pravilnici o unutarnjem redu DUZPO nisu napravljeni u duhu pravih intencija Parkova prirode, pa je to sljedeće polje rasprave gdje treba modificirati život u Parkovima prirode. Na tom planu je nikao i dobar dio nesporazuma i šumari su tu neosporno potpuno u pravu. Iz DUZPO ne bi smjeli poticati nestručni prijedlozi, kao stoje onaj da Medvednica postane nacionalni park. Tko može taj prijedlog stručno obrazložiti? Takav je i prijedlog za Kopački rit u obuhvatu koji ne zadovoljava kriterije za nacionalni park itd. To su nestručni prijedlozi koji kreću prema Saboru. Ono u čemu su šumari još u pravu, je to da država ne osigurava dovoljno financijskih sredstava za zaštićena područja, a proglašenjem ih i izuzima, primjerice, iz ingerencije šumarstva, koje ima operativu i određena financijska sredstva i u mogućnosti je pomoći čak i izvan okvira gologa šumarstva. Svakako je potreban i stručni i kvalificirani dijalog onih koji znaju i koji su upućeni u struku, a ne onih koji su se jučer s njom susreli, pa misle da od njih svijet počinje. M. G1 a v a š predsjednik HED-a ukazuje na najduži šumarski ekološki staž. Treba se samo prisjetiti imena kroz povijest zaštite prirode (Štirovača, Plitvice ...). Treba odgovoriti i na pitanje što bi bilo kada bi šumari nestručno gospodarili pokraj Nacionalnih parkova, bili oni mogli opstati? D. Böhm je kao dugogodišnji direktor Nacionalnog parka Plitvička jezera, govorio o nekim problemima i iskustvima u svome radu. Kao šumarski stručnjak radio je prije u šumskom gospodarstvu i ističe kako po dolasku u NP, nije trebao mijenjati svoje stručne stavove jer u biti se oni nisu trebali mijenjati - bio je i ostao zaštitar prirode. Akademik M. Vi đakovi ć upozorava kako je biološka ravnoteža utjecajem čovjeka narušena svugdje u svijetu, pa slijedi pitanje što će se dogoditi s ugroženim populacijama. To je situacija i sa šumama danas. No, na sreću, u našem slučaju to nije tako i biološka ravnoteža i raznolikost je očuvana. Sada netko želi tu situaciju mijenjati. Kakvi su argumenti za to? Njegovo je mišljenje da tu pravih razloga nema. Nije potrebno dokazivati kako neki nisu a mi jesmo u pravu - to će život pokazati; ali naša struka mora ići dalje, kako to znanost kod nas i u svijetu zahtijeva. Mi i ovu dobru situaciju možemo i poboljšati, osnivajući arhive, tzv. centre gena, gdje ćemo sačuvati naš najvrijedniji materijal. Na 110 |