DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 95     <-- 95 -->        PDF

proizvodnje soli i pri tomu nas na putu čekaju različita
iznenađenja. Na izlasku iz rudnika pozdravljaju nas šumari
Državne uprave za bujice, koja gospodari zaštitnim
šumama Halstatta, veličine od 400 ha. Dobivamo
informacije o posebnom načinu njihovog gospodarenja,
a zatim se suprotnom stranom brda spuštamo prema


jezeru Gosau. Zaštitne šume Halstatta mješovite su
šume smreke, jele i bukve, razmjerno malog broja stabala,
nedovoljne zastupljenosti bukve i slabog
prirodnog pomlađivanja. U vrijeme intenzivnog iskopa
soli ove šume su dosta iskorištavane. Najvažnija zaštitna
uloga ovih šuma je zaštita od lavina, bujica, jakog
vjetra i snijega. U svrhu zaštite od lavina i bujica
podignut je unutar šume čitav sustav mehaničkih pregreda,
pretežito od željeza te manjim dijelom od kamena.
Ove šume nekada su se nalazile u sastavu carskog
lovišta, gdje i danas obitava velik broj divljači. Takvo
stanje umnogome onemogućava nesmetanu prirodnu
obnovu šuma, pa se zbog toga i redovite sječe ostvaruju
smanjenim intenzitetom. Evo kako mr. sc. Wilhelm
Molterer, savezni austrijski ministar poljoprivrede i
šumarstva, definira ulogu austrijskih šuma: "Šume su
jezgra krajolika i prijeko potreban ekonomski čimbenik,
obrambeni štit u planinama i rekreacijsko
područje. Šumarstvo, koje je odgovorno za gospodarenje
ovim prirodnim bogatstvom, ima temeljni
cilj, a to je unaprijeđenje kvalitete šuma".


Slika 1. Zajednička fotografija ispred Dachstein ledenjaka


Poslije podne razgledavamo jezero Gosau i uživamo
u nezaboravnom pogledu na Dachtein ledenjak, koji
se čas kupa u suncu, zatim opet nestaje u magli. Uživamo
u nesvakidašnjem događaju, što nam potvrđuju i
domaćini. Toje kažu rijetka prilika, koja nam se slučajno
ukazala. Navečer se na našu žalost, opraštamo od
našeg prijatelja Vlade Čambe, dipl. inž. kojega sljedećih
dana čekaju druge neodložne obveze, pa njegovu
ulogu prevoditelja preuzima njegov prijatelj gospodin
Mate Ivandić. Tom prilikom predsjednik senjskog


Ogranka predlaže
da kolega
Vlado Čamba,
dipl. inž. postane
počasni član našeg
Ogranka, što
se jednoglasno
prihvaća.


Sljedeći dan
započinje obilaskom
šumarskog
obrazovnog središta
u Gmundenu,
u kojemu
danas naobrazbu
stječu putem
kratkih tečajeva
različiti profili
šumarskih zanimanja.
Ovaj ren


Slika 2. Zaštitne šume I Iallstatta, detalj
ovirani dvorac,
kapaciteta od 80
krevata, uglav


nom dvokrevetnih soba, zadovoljava sve kriterije
solidnog hotelskog smještaja. Uli . stoljeću bio je u
vlasništvu plemićke obitelji Ort, ali od tada često mijenja
vlasnike. Renoviran je 1874. god., 1910. g. u njegovom
prostorima priređena je međunarodna izložba
lova, da bi 1919. g. započela s radom šumarska škola.
Od 1934. g. nastava u šumarskoj školi traje dvije godine,
a od 1969. g. održavaju se kratki tečajevi za različite
profile šumarskih zanimanja. Unutrašnjost zajedničkih
prostorija ukrašena je mnogim slikama, a na
bogatoj stručnoj biblioteci od nekoliko tisuća primjeraka
nalaze se lijepo ornamentirana drvena vrata iz 1671.
godine. U sklopu obrazovnog središta nalazi se velika
sala za predavanja, bogata dendrološka zbirka, nekoliko
radionica za praktičnu obuku, te zbirka različitih
alata. Fundus biblioteke posjeduje vrijedne šumarske
godišnjake gornje Austrije od 1854. g. do danas. Osim
ovog šumarskog obrazovnog središta, u Austriji se nalazi
još jedno takvo središte u Koruškoj. Prilikom opraštaja
darovali smo biblioteci našu šumarsku fotomonografiju
"Silvae nostrae Croatiae". Nakon obilaska šumarskog
obrazovnog središta u Gmundenu posjetili
smo šumariju opatije Schlagl. S nama su i kolege H o 1 ševski
i Kos iz Poljske, koji će na poziv austrijskih
kolega zajedno s nama posjetiti Austrofomu. U šumariji
opatije Schlagl njezin upravitelj Johan Volmaher,
dipl. inž. iscrpno nas upoznaje s gospodarenjem prirodnih
mješovitih šuma smreke, jele i bukve. Obilazimo
šumski kompleks od 750 ha, koji je kupljen 1890. g. a
zatim obavljeno kontinuirano pošumljavanje do 1950.
godine. Od tada započinje iskorištavanje s glavnom
orijentacijom na sječu debelih stabala (Zielstarke) na