DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Kod sjemena uskladištenog 20 godina sadržaj masne frakcije lipida manji je (32,92%) nego kod sjemena uskladištenog 15 godina (34,12%) ili 4 godine (37,03%). Mora se naglasiti da je najmanji sadržaj masne frakcije lipida imalo neproklijalo sjeme uskladišteno 20 godina. Svo sjeme uskladišteno 2-3 godine na temperaturi blizu 0°C karakterizira niski kiselinski broj lipidske frakcije, ekstrahirane pomoću heksana, unatoč različitoj osjetljivosti sjemena na test ubrzanog starenja. To znači da trigliceridi, koji čine preko 99% te frakcije, nisu hidrolizirali. Istraživane provenijencije smreke karakterizira niski kiselinski broj ulja, a apsolutna razlika kiselinskog broja između brzog i polaganog starenja sjemenki nije signifikantna. Kiselinski broj masti bio je signifikantno viši za sjeme uskladišteno 20 godina (5,02%) nego za 15 godina (4,10%) ili 4 godine (1,91%). Taj nalaz , zajedno s opaženom smanjenom klijavošću sjemena uskladištenog na dulje vrijeme, pokazuje da se između vrijednosti kiselinskog broja masti od 4 i 5 nalazi prag s jakom korelacijom u odnosu na pad klijavosti. To također znači da kiselinski broj masti može poslužiti kao indikator klijavosti sjemenja za dulje razdoblje uskladištenja. Sjeme izloženo vakuum-dehidraciji bilo je vitalno. Testovi su pokazali njegovu relativno visoku sposobnost i energiju klijavosti. Vrijeme uskladištenja sjemena u čvrsto zatvorenim (air-tied) kontejnerima i onog dehidriranog u vakuumu kod niskih temperatura, izgleda da se može produžiti. Za vrijeme prvih 12 sati dehidracije sjemeje izgubilo 60-70% svih hlapivih tvari. Vakuum-dehidracija kroz 34 dana povećala je masu sjemena za približno 1% u odnosu na masu nakon sušenja pri temperaturi od 105°C. 01szowska,G.: Utjecaj mineralnih gnojiva na biokemijsku aktivnost šumskih tala kontaminiranih prašinom kadmija i cinka Istraživan je utjecaj mineralnog gnojenja na aktivnost odabranih enzima u tlu u šumi Niepolomice, gdje su tla bila kontaminirana različitim dozama prašine kadmija i cinka (100-5000 t/km7god. ). U godinama 1988-1992. određivana je enzimatska aktivnost, kiselost tla (pH) i sadržaj ugljika (C). Fertilizacija je povisila pH istraživanih tala, ali nije utjecala na sadržaj organskog ugljika. Reakcija pojedinih enzima na fertilizaciju bila je različita. Tretman nije uzrokovao promjene u aktivnosti ureaze i kisele fosfataze, ali je povećala aktivnost asparaginaze i invertaze na plohama kontaminiranim cinkovom prašinom. Nasuprot tomu, zapaženo je slabljenje aktivnosti B glukozidaze na plohama kontaminiranim kadmijskom prašinom. Od svih analiziranih enzima na primijenjenu fertilizaciju najviše su po svojim reakcijama odudarale de hidrogenaze. Porast njihovih aktivnosti nakon tretmana zapažen je na svim pokusnim plohama, neovisno o stupnju industrijske kontaminacje. Mjerenje aktivnosti dehidrogenaze možemo smatrati osjetljivim indeksom djelotvornosti gnojenja na šumska tla degradirana industrijskim onečišćenjem. Jakubowski G., Sobczak R.: Mogućnosti intenzivnog uzgajanja bora i breze na nekadašnjim poljoprivrednim tlima Glavni je argument protiv sadnje bora na nekadašnjim poljoprivrednim tlima njegova osjetljivost na korjenovu trulež. To se posebno odnosi na čiste sastojine. S obzirom na važnu ulogu bora kao pionirske vrste drveća u inicijalnoj fazi šumske sukcesije, poglavito na nizinskim, siromašnim, pjeskovitim tlima, njime se mogu pošumljavati i nekadašnja poljoprivredna tla. Breza također stradava od korjenove truleži, ali je ipak otpornija od bora. Primiješana boru, ona može stvarati mješovite sastojine na tim tlima. Sadnice su posađene na golim tlima kako bi se ograničio dodir korijenja susjednih stabala i tako odgodilo rano prorjeđivanje. Razmak između pojedinih borova iznosio je približno 3,4 x 3,0 m (1000/ha) i 1,7 x 3,0 m (2ooo/ha). Obavljena je i grupimična sadnja- 10 sadnica u grupi, 1,7 x 0,4 m (450 grupa/ha, tj. 4500/ha). Tlo je mehanički obrađeno oranjem i razrahljivanjem. Devet sadnica (0,5 x 0,5 m) posađeno je grupimično na pripremljenim mjestima (400 grupa/ha, tj. 3600 sadnica/ ha). Tri godine nakon sadnje bora u izorano i razrahljeno tlo za pokus su posađene listopadne vrste kao što su hrast Quercus sessilis Ehrh. i gorski javor (Acer pseuđoplatanus L.). Već prema varijanti pokusa broj stabala po hektaru bio je 1000-2000 za bor ili 2000 za javor. Rano prorjeđivanje primijenjeno je kod bora u vrijeme zatvaranja sklopa. Ostavljena su najviša i najdeblja stabla. Broj stabala ovisio je o varijanti pokusa, tj. iznosio je 1000, 2000 i 3000 po hektaru. Uzgojna sječa pokazuje tendenciju distribucije u grupe sličnih dimenzija borovih stabala, što sastojinu čini stabilnijom. Sječe bi trebalo obaviti što ranije (do 5 god.) nakon sadnje, kako bi se izbjegle štete od korijenove truleži. Prorjeda borovih sastojina (1000-3000 stabala/ha) nije smanjila visinski prirast bora, a povećala je debljinski prirast. Stabla rijetkog obrasta bila su znatno deblja, s jakim, granatim krošnjama. Grupimična struktura crnogorice dovodi do šteta od životinja na bjelogorici između grupa. Taje sastojina po strukturi slična prirodnom pomlađenju na nekadašnjim poljoprivrednim tlima. Primiješana bjelogorica, kao što su bijela joha (Alnus incana L:), malolisna lipa (Tilia cordata Mili.), hrast (Quercus pedunculata x Q. sessilis Ehrh.), posađena na plješinama nastalim prilikom prorjeda, treba popuniti odmah nakon toga. Na siromašnim tlima slabo |