DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 85     <-- 85 -->        PDF

kalne mjere na regulaciji vodenih tokova i obnovi šumskih
pojaseva oko njih. Pored niza tehničkih zahvata
kao što su drenaža, drvene barijere, opkop i jarak u zoni
brežuljka Timmari, pošumljeno je tijekom 1970. g. oko
2000 ha.


U ovom članku predstavljena je analiza intervencije
vodno-šumskog uređenja udoline Andrisani rađenih na
bazi raznih ekspertiza u Područnom šumskom inspektoratu
iz Matere.


Rezultati su bili pozitivni, jer je omogućen ponovni
biološki razvoj, povezan s vodno-šumskim uređenjem.
Obavljena su vrlo detaljna istraživanja klimatskih čimbenika
za razdoblje od 1921 -1984. g., s podacima o količini
oborine, godišnjim i mjesečnim temperaturama,
te temperaturnim ekstremima (oborine 577-728 mm
god, temperature prosječno 15,1°C, najniža u siječnju
6,3°C, najviša u kolovozu 24,9°C).


Ispitana su geološka obilježja sliva rijeke Bradano,
sve do ušća u zaljev Taranto, gdje se taloži u plitkom
moru riječni nanos sa Apenina.


Istraživanje na podučju hidrografije i erozivnih procesa
daju solidnu osnovu za poduzimanje potrebnih zahvata
za uređenje sliva.


Planovi za obnovu vegetacije baziraju na postojećim
vrstama i unošenju nekih novih da se što prije postigne
pokrivenost terena.


Vodno uređenje sastoji se od zemljanih brana, zabetoniranim
"centralnim preljevom" na trima lijevim pri


tocima. Na glavnom toku predviđene su brane od drvenih
konstrukcija, a između njih brane od pletera. U
donjem toku i na lijevoj pritoci konstruirane su brane sa
žicanim gajbama ispunjene kamenom. Brane od drvenih
konstrukcija (6 kom) sačinjene su od 6 kom. kestenovih
stupova promjera 15-18 cm i visokih 1,25 m u
razmaku od 1 m, na koji je stavljeno 10 kom. trupaca
vezanih žicom. Za brane od pletera korišteni su kestenovi
kolci debljine 8-15 cm, visoki 1 m, a upleteni savitljivim
granama tamarisa. Na glavnom toku i lijevoj
pritoci konstruirano je 5 brana sa žicanim gajbama i
kamenim ispunama, koje su u dobrom stanju, ali ih treba
često čistiti od granja i ostalih naplavina.


U donjem toku konstruirano je daljnjih 8 brana od
žicanih gajba i kamenih ispuna.


Ovakvo vodno uređenje omogućilo je bržu prirodnu
obnovu autoktonih vrsta, jer je erozija smanjena. Pored
ove spontane obnove, predviđena je sadnja oko 2.500
sadnica po ha raznih vrsta. Kao vrste predložene su:
alepski bor, čempres, arizonski čempres, atlantski cedar,
eukaliptus, bagrem, primorski bor, pinija i sibirski brijest
(U. puniila L.). Ovakva "mješavina" je napravljena
da bi se sa što više sigurnosti postigao cilj brze obnove
vegetacije, a postiže se i estetski učinak u uređenju okoliša,
koji će poprimiti stanje "novog ekosustava".


Frane Grospić, dipl. inž.


PRACE INSTYTUTU BADAWCZEGO LESNICTWA


(Radovi Instituta za šumarska istraživanja) NR 878-883, Seria A, Warszawa 1999


Woreta, D.: Utjecaj sistemičnih insekticida u tlu
na epigejske kukce iz porodice trčaka {Carabidae)


Svrha je istraživanja bila utvrditi utjecaj granuliranih
sistemičnih insekticida koji se primijenjuju u tlu,
kao sto su Counter 5 G (terbufos), Furdan 5 GR (carbofuran)
i Marshal SuSCon 10 CG (formulacija polaganog
otpuštanja koja sadrži carbosulfan i koji se u tlu
pretvara u carbofuran) na trčke koji žive na tlu. Insekticidi
su se unosili u jame za vrijeme sadnje drveća radi
zaštite od Učinaka zemljišnih štetnika. Odrasli oblici trčaka
lovili su se pomoću Barberovih klopki postavljenih
na tretiranim površinama. Kukci su skupljani 1, 2,
3, 4 i 5 mjeseci nakon tretiranja te su brojani, vagani i
grupirani prema vrstama. Može se zaključiti da istraživani
insekticidi nisu signifikantno smanjili broj trčaka i
njihovu biomasu u čitavom istraživačkom razdoblju.


Dobrowolski, M.: Dinamika brojnosti populacije
borove stjenice Aradus cinnamomeus (Panz.)
u mladim borovim sastojinama na području uprava
šuma Skierniewice i Pulawy


Prikazani su rezultati trogodišnjih istraživanja dinamike
populacije borove stjenice u jednoj mladoj šumi
bijelog bora. Sva su se opažanja bilježila dva puta godišnje
u dvjema pokusnim sastojinama. U svakoj od
njih uvijek je odabrano 50 stabala s kojih su skupljane
stjenice uhvaćene na lovnim prstenovima prethodno
postavljenim na deblima. Vodilo se računa o tome jesu
li stabla na rubu ili u unutrašnjosti sastojine. Zabilježene
su velike razlike u gustoći populacije u različitim
razvojnim stadijima jedne generacije. To je možda bio
razlog za potejenjivanje opasnosti od tog štetnika na
kori stabala u borovim sastojinama.


Jankowski, W., Jan son, L.: Sadržaj lipida,
kiselinski broj i optimalna vlaga smrekinih sjemenki
kod dugotrajnog uskladištenja


Svrha je studije bila provjeriti je li statistički opravdana
ovisnost između klijavosti i sadržaja lipida ili
degradacije kod dugotrajnog uskladištenja smrekina
sjemena. Istraživana je energija klijavosti sjemena, izloženog
vakuum-dehidraciji.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Kod sjemena uskladištenog 20 godina sadržaj masne
frakcije lipida manji je (32,92%) nego kod sjemena
uskladištenog 15 godina (34,12%) ili 4 godine
(37,03%). Mora se naglasiti da je najmanji sadržaj
masne frakcije lipida imalo neproklijalo sjeme uskladišteno
20 godina.


Svo sjeme uskladišteno 2-3 godine na temperaturi
blizu 0°C karakterizira niski kiselinski broj lipidske
frakcije, ekstrahirane pomoću heksana, unatoč različitoj
osjetljivosti sjemena na test ubrzanog starenja.
To znači da trigliceridi, koji čine preko 99% te frakcije,
nisu hidrolizirali. Istraživane provenijencije smreke
karakterizira niski kiselinski broj ulja, a apsolutna razlika
kiselinskog broja između brzog i polaganog starenja
sjemenki nije signifikantna. Kiselinski broj masti bio je
signifikantno viši za sjeme uskladišteno 20 godina
(5,02%) nego za 15 godina (4,10%) ili 4 godine
(1,91%). Taj nalaz , zajedno s opaženom smanjenom
klijavošću sjemena uskladištenog na dulje vrijeme, pokazuje
da se između vrijednosti kiselinskog broja masti
od 4 i 5 nalazi prag s jakom korelacijom u odnosu na
pad klijavosti. To također znači da kiselinski broj masti
može poslužiti kao indikator klijavosti sjemenja za dulje
razdoblje uskladištenja.


Sjeme izloženo vakuum-dehidraciji bilo je vitalno.
Testovi su pokazali njegovu relativno visoku sposobnost
i energiju klijavosti. Vrijeme uskladištenja sjemena
u čvrsto zatvorenim (air-tied) kontejnerima i onog
dehidriranog u vakuumu kod niskih temperatura, izgleda
da se može produžiti.


Za vrijeme prvih 12 sati dehidracije sjemeje izgubilo
60-70% svih hlapivih tvari. Vakuum-dehidracija kroz 34
dana povećala je masu sjemena za približno 1% u
odnosu na masu nakon sušenja pri temperaturi od 105°C.


01szowska,G.: Utjecaj mineralnih gnojiva na
biokemijsku aktivnost šumskih tala kontaminiranih
prašinom kadmija i cinka


Istraživan je utjecaj mineralnog gnojenja na aktivnost
odabranih enzima u tlu u šumi Niepolomice, gdje
su tla bila kontaminirana različitim dozama prašine
kadmija i cinka (100-5000 t/km7god. ).


U godinama 1988-1992. određivana je enzimatska
aktivnost, kiselost tla (pH) i sadržaj ugljika (C). Fertilizacija
je povisila pH istraživanih tala, ali nije utjecala
na sadržaj organskog ugljika. Reakcija pojedinih enzima
na fertilizaciju bila je različita. Tretman nije uzrokovao
promjene u aktivnosti ureaze i kisele fosfataze, ali
je povećala aktivnost asparaginaze i invertaze na plohama
kontaminiranim cinkovom prašinom. Nasuprot
tomu, zapaženo je slabljenje aktivnosti B glukozidaze
na plohama kontaminiranim kadmijskom prašinom.


Od svih analiziranih enzima na primijenjenu fertilizaciju
najviše su po svojim reakcijama odudarale de


hidrogenaze. Porast njihovih aktivnosti nakon tretmana
zapažen je na svim pokusnim plohama, neovisno o
stupnju industrijske kontaminacje. Mjerenje aktivnosti
dehidrogenaze možemo smatrati osjetljivim indeksom
djelotvornosti gnojenja na šumska tla degradirana industrijskim
onečišćenjem.


Jakubowski G., Sobczak R.: Mogućnosti intenzivnog
uzgajanja bora i breze na nekadašnjim
poljoprivrednim tlima


Glavni je argument protiv sadnje bora na nekadašnjim
poljoprivrednim tlima njegova osjetljivost na korjenovu
trulež. To se posebno odnosi na čiste sastojine. S
obzirom na važnu ulogu bora kao pionirske vrste drveća
u inicijalnoj fazi šumske sukcesije, poglavito na nizinskim,
siromašnim, pjeskovitim tlima, njime se mogu
pošumljavati i nekadašnja poljoprivredna tla. Breza također
stradava od korjenove truleži, ali je ipak otpornija
od bora. Primiješana boru, ona može stvarati mješovite
sastojine na tim tlima.


Sadnice su posađene na golim tlima kako bi se ograničio
dodir korijenja susjednih stabala i tako odgodilo
rano prorjeđivanje. Razmak između pojedinih borova
iznosio je približno 3,4 x 3,0 m (1000/ha) i 1,7 x 3,0 m
(2ooo/ha). Obavljena je i grupimična sadnja- 10 sadnica
u grupi, 1,7 x 0,4 m (450 grupa/ha, tj. 4500/ha). Tlo
je mehanički obrađeno oranjem i razrahljivanjem. Devet
sadnica (0,5 x 0,5 m) posađeno je grupimično na
pripremljenim mjestima (400 grupa/ha, tj. 3600 sadnica/
ha). Tri godine nakon sadnje bora u izorano i razrahljeno
tlo za pokus su posađene listopadne vrste kao
što su hrast Quercus sessilis Ehrh. i gorski javor (Acer
pseuđoplatanus L.). Već prema varijanti pokusa broj
stabala po hektaru bio je 1000-2000 za bor ili 2000 za
javor. Rano prorjeđivanje primijenjeno je kod bora u
vrijeme zatvaranja sklopa. Ostavljena su najviša i najdeblja
stabla. Broj stabala ovisio je o varijanti pokusa,
tj. iznosio je 1000, 2000 i 3000 po hektaru. Uzgojna
sječa pokazuje tendenciju distribucije u grupe sličnih
dimenzija borovih stabala, što sastojinu čini stabilnijom.
Sječe bi trebalo obaviti što ranije (do 5 god.) nakon
sadnje, kako bi se izbjegle štete od korijenove truleži.
Prorjeda borovih sastojina (1000-3000 stabala/ha)
nije smanjila visinski prirast bora, a povećala je debljinski
prirast. Stabla rijetkog obrasta bila su znatno deblja,
s jakim, granatim krošnjama. Grupimična struktura
crnogorice dovodi do šteta od životinja na bjelogorici
između grupa. Taje sastojina po strukturi slična prirodnom
pomlađenju na nekadašnjim poljoprivrednim tlima.
Primiješana bjelogorica, kao što su bijela joha
(Alnus incana L:), malolisna lipa (Tilia cordata Mili.),
hrast (Quercus pedunculata x Q. sessilis Ehrh.), posađena
na plješinama nastalim prilikom prorjeda, treba
popuniti odmah nakon toga. Na siromašnim tlima slabo