DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 80 <-- 80 --> PDF |
školske zgrade, izgrađena je nova gimnastička dvorana i nogometno igralište, a prof. Eterović s još većim marom odgaja športaše, unoseći medu mlade zdrav duh, druženje i međusobno prijateljstvo. Učenici uz prof. Eterovića postižu zavidne rezultate u brojnim natjecanjima i osvajaju nova priznanja, pohvale, diplome i nagrade. 29. listopada 1960. godine održana je Osnivačka skupština školskog športskog društva, na kojoj je jednoglasno prihvaćeno ime "Javor" po prijedlogu inž. Ante Bilandžića. Upravu društva sastavljali su učenici i profesori, a stručne poslove obavljao je predavač tjelesnog odgoja i zdravstvene kulture prof. Ivo Eterović. Za spomenuti je da su se u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu - nogometu - "mnogi učenici dokazali" i afirmirali u športskim klubovima u Splitu a i šire, pri mjerice: Joško Sizgoreo, Ivo Bego, Ante Vukasović, a u atletici Ante Ledić, dipl. inž. šum. i drugi. Prve teškoće u privredi šumarstva, posebice na kršu, započinju vrlo rano, već 1956. godine odlukom o dokidanju Republičkog fonda za unapređenje šumarstva te traju slijedećih 30 godina, brojnim reorganizacijama, politikom financiranja u socijalnoji socijalističkoj državi. Takvo stanje u šumarstvu krša, k tomu opterećeno oprečnim razmišljanima unutar struke, posebice odnosa krš i kontinent, išlo je na ruku politici školstva u Splitu, pa tako u još nove prostore nakon dokidanja 1965. godine Šumarske škole, svoje teškoće rješava smještanjem Srednje medicinske škole, Srednje ugostiteljske i drugih struka. Reputacija i ugled škole stečen u skromnim uvjetima, posebice smještaja, od drniške preko splitske u barakama, pa na kraju i u solidnim objektima novoizgrađenih zgarada, postignuta je zahvaljujući savjesnom, predanom i stručnom maru, vrijednosti i dignitetu ponajprije naših nastavnika i profesora te odgajateljima u učeničkom domu. Naši uspjesi u životu, u struci, u obitelji -i njihovi su uspjesi. Završeni učenici naše škole radili su širom našeg hrvatskog krša, ali i tadašnje države. Dio polaznika Škole završio je visoko školovanje zvanjem diplomiranog inženjera šumarstva, mnogi su magistrirali, stekli doktorat i profesuru u znanosti šumarstva. Posljednji naraštaj maturanata i školovanih šumarskih tehničara izlazi iz škole u lipnju 1965. godine. Bogati fond stručnih knjiga, knjižnica beletristike, pribor i brojni vrijedni instrumentarij stručnih predmeta, stručne zbirke, laboratorij, premješteni su u Srednju poljoprivrednu školu Nehaj u Kaštel Štafiliću, sada nama nepoznatog usuda tog vrijednog inventara nakon 35 proteklih godina. Kakve li slučajnosti, ime mjesta Nehaj i značenje riječi nehaj, te krš koji u izričaju jednog drugog jezika označava lom, krhotine, ruševine i razvaline. Kamo su nakon dugogodišnjeg plodnog rada završili ostaci ostataka naše Srednje šumarske škole za krš iz nehaja i nebrige koji ju je dokrajčio. Unatoč svemu, ostaju nam u trajnom sjećanju subotnja i nedjeljna okupljališta na kamenim pločama splitske "Pjace", uz žamor vesele mladosti splitskih školaraca. U ušima nam još uvijek odzvanja: "Idemo u Šumara!". Znalo se dobro daje to u Špinutu, uz more, podno Marjana u našoj nezaboravnoj Šumarskoj školi. Zatvorila su se vrata naše drage šumarske škole, a mi se danas sa sjetom sjećamo minulih dana jedne divne vedre i vesele mladosti, provedene u njoj pod opjevanim Marjanom, uz obalu hrvatskog Jadrana, na Špinutu. Prošlo je 30 godina šutnje, sjete, nasilnog zaborava uvjetovanog različitim čimbenicima, ponajviše politike gospodarstva kao okosnice događanja u društvu i državi, a time i politke školstva s posebnim odrazom na djelatnost u šumarstvu Dalmacije. Sudbinskim i sudbonosnim pragmatičnim događajima raspada jednog sustava 1990. godine, u 1991. godini Hrvatski državni Sabor donosi novi Zakon o šumama i uvodi šumarstvo Dalmacije u zajednički sustav interesa gospodarstva nove i samostalne Hrvatske države, posebnom zaslugom tadašnjeg ministra za poljoprivredu i šumarstvo dipl. inž. šum. IvanaTarnaja. I povijest se ponavlja, osniva se na tragovima postojanja, u Nehaju 1994. godine, ponovno Srednja šumarska škola. Uz školu u učeničkom domu osiguran je i smještaj polaznika. Stručno nastavničko osoblje ustrojeno je od 10 zaposlenika, diplomiranih inženjera šumarstva "Hrvatskih šuma" - Uprave šuma Split, a opće obrazovne predmete predaju nastavnici škole u Nehaju. Školovanje je četverogodišnje, istovjetno ostalim srednjim školama. Poduži izostanak školovanja srednjeg stručnog, a posebno čuvarskog - lugarskog osoblja za potrebe šumarske struke i djelatnosti pokazalo se prijeko potrebnim u sukladnosti sa Zakonom o šumama. Stoga je uz Šumarsku školu u Nehaju organizirano i skraćeno školovanje za obrazovanje ili prekvalifikaciju postojećih zaposlenika u čuvarskoj službi, koji u tijeku takovog dugog razdoblja nisu imali priliku doškolovati pa im se i na takav način pomoglo ostati u službi. Nakon protekle 4 godine u lipnju 1998. godine završio je prvi naraštaj od 26 maturanata, a u lipnju 1999. godine još novih 19 šumarskih tehničara. Ovom prilikom želimo novim naraštajima u novoj Srednjoj šumarskoj školi, kao slijednicima Kraške drniške i Srednje šumarske škole za krš u Splitu, dugo i sretno razdoblje školovanja u nastupajućem trećem Gospodnjem tisućljeću. Porin Schreiber, dipl. inž. šum. |