DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 75 <-- 75 --> PDF |
LITERATURA Korp e 1, Š., 1996: Razvoj i struktura bukovo-jelovih prašuma i njihova primjena kod gospodarenja prebornom šumom. Šum. list. 3-4, 203-208. Prpić , B., 1979: Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele u Dinaridima Hrvatske. Drugi Kongres ekologa Jugoslavije, 899-924. Matić , S., 1979: Ekološke i strukturne karakteristike prebornih šuma jele i bukve u G. Kotaru. Drugi Kongres ekologa Jugoslavije. 741-765. OBLJETNICE Vukelić , J., Rauš,Đ., 1998: Šumarskafitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Zagreb. Savjetnik upravitelja Uprave šuma Gospić Marko Vukelić, dipl. inž. šum. 50. OBLJETNICA UTEMELJENJA SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE U SPLITU Split, 1. listopada 1999. Srednja šumarska škola za krš u Splitu utemeljena je 1948. 1964. zatvorila su se vrata naše drage šumarske škole. Danas se sa sjetom prisjećamo minulih dana jedne divne mladosti provedene u njoj pod opjevanim Marjanom, uz obalu hrvatskog Jadrana, na Spinutu. Program - Pozdrav i uvodna riječ, dr. Vlado Topic idipl. inž. Helidor Prelesnik Osvrt i sjećanja na utemeljenje srednje Šumarske Škole, dipl. inž. Porin Schreiber Glazbeno poetski recital Scena mladih Dalmatino povišću pritrujena Zelenu granu s tugom žuta voća T. Ujević Odlazak T. Ujević Tamaris S. Košutić Jubav i rusulice Đ Ivanisevic Moja Jube Marjanski nocturno V. Vućetić Marjane, naš Marjane Štovane gospođe i gospodo, na podstrijek Hrvatskoga šumarskog društva Ogranak Dalmacija Split, ustanovljenje Organizacijski odbor za obilježavanje 50. godišnjice osnutka Savezne srednje šumarske škole za krš u Splitu, u čije ime imam čast s radošću pozdarviti nazočne cijenjene goste i zaželjeti im dobrodošlicu. Pozdravljam člana Poglavarstva splitsko-dalmatinske županije dipl. inž. šum. Ivana Perkovića , Dožupana Zadarske županije dipl. inž. šum. Božidara Lon gi na, Hrvatske vode - direktora vodnogospodarskog odjela za vodno područje Dalmatinskih slivova Split, gospodina dipl. inž. Branka P ej ako vica, predstavnike Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gospodu: prof. dr. Šimu Meštrovića, prof. dr. Antu Tomaševića, doc. dr. Željka Š panj o I a, Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša gospodina dr. Vladu Topić a, Hrvatske šume upravitelja Uprave šuma Split mr. Ivana Leku , predstavnike Parkova i nasada Split, dipl. inž. Dražena Grgurevića , dipl. inž. Josipa Borića i dipl. inž. Nikolu Gjelduma, direktora Srednje škole "Braće Radić" gospodina Petra Vrba nića , direktora Trgovačke škole gospodina Mira Re zića , te direktora Turističko-ugostiteljske škole Split gospodina Matu B a 1 i ć a, koji su nam ustupili ove prostorije bivše šumarske škole. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Zagreba, koji je bio nazočan završnim ispitima, zapisao je kako su ocjene na tim ispitima bile redovito više nego u svjedodžbama razreda, usprkos nepovoljnijeg režima odgovaranja samo na tri pitanja. Za takva a i mnoga druga priznanja koja su bila upućena školi dugujemo trajnu zahvalnost našim direktorima škole, profesorima i nastavnicima, upraviteljima i odgajateljima Srednjoškolskog učeničkog doma pa i pomoćnom osoblju koje je bilo sastavni dio naše škole. Samo njihovom savjesnom, predanom i samozatajnom radu, a nadasve strpljivošću i humanošću, moglo se odgajati i odgojiti 15 naraštaja šumarskih tehničara s preko 600 polaznika iz svih krajeva bivše države, učenika, različtih mentalitetom, nacionalnog sastava i vjerskog uvjerenja i pripadnosti, od Slovenije do Makedonije i od Banata i Bačke do Istre i Dalmacije. S ponosom ističemo da su naši profesori bili vrsni šumarski stručnjaci: Inž. Hcliodor Prelesni k - prvi upravitelj Kraške šumarske škole u Drnišu, inž. Petar IVI a t k o v i ć - prvi direktor Srednje šumarske škole u Splitu od 1948. godine do svibnja 1951. godine, kada prihvaća dužnost profesora botanike na Višoj pedagoškoj školi u Splitu, (VPŠ u Splitu). 596 ovinia veiiKa nvaia ! Molim Vas da minutom šutnje odamo dužno štovanje i hvalu preminulim profesorima, učenicima i ostalim djelatnicima Škole! Neka imje vječna hvala i slava. Minulih 50 godina veliko je razdoblje u kojem su se u čitavom svijetu dogodile vrlo značajne i neslućene promjene. Na žalost ne samo dobre! Kada su mladi ljudi ove škole započeli svoj nauk, a potom i svoju djelatnost na terenu, malo je podignutih šumskih kultura bilo ostalo iz proteklih vremena, ali nije bilo ni opetovanih pogubnih šumskih požara. Velike pošumljene i meliorirane površine, uzgojene zaslugom ovih naraštaja šumara, poharane su ognjenom stihijom. To mora žalostiti svakog uljuđenog i civiliziranog čovjeka koji zna za značaj i blagodati šumskog pokrivača na Zemlji, a kako ne bi djelatnika koji gleda ili čuje da propada njegov dugogodišnji trud, sada već visoka šuma prsnog promjera 15-20 cm, visine 13-15 m, ukupne drvne maL se 200-300 mVha. Pitamo se za uzroke? Veliki naš prirodnjak i pjesnik Vladimir Nazor u stihu nam prikazuje kako umire šuma koju su zapalili pijani mletački drvosječe. On kaže: "A šuma se cijela grči, trza nj (ja Postala je razboj dviju grdnih sila: Gutaju je zvala ognjenijeh zmija I bije ju snaga vjetrenjijeh krila. Dok vatrena bura hara luge sve, Mukli hropot bruji šume koja mre ". 594 U svibnju 1951. godine inž. Petar M a t k o v i ć pre dao je dužnost direktora inž. Davoru Zera vici, a taj inž. Bogdanu Dereti, zatim ovaj inž. Žarku Vrdolj ak u, koji odlazi kao stručnjak FAO-a u Alžir, a njega nasljeđuje ponovno inž. Davor Žeravica, kojemu je nažalost 1965. godine dopala dužnost zatvoriti školu. Za podsjećanje potrebno je spomenuti te odati priznanje i profesorskom i nastavničkom osoblju koji su nam podarili znanje iz predmeta opće kulture u sukladnosti s programima obvezatnih predmeta srednjih škola u Republici. Kroz školu, prodavajući te predmete prošlo je 50 profesora i nastavnika, stručnih inženjera poljodjelske znanosti, liječnika, profesora i nastavnika tehničke i tjelesne kulture, meteorologije i drugih. Među inima spomenut ćemo: prof. Anka G lavi na- Kovačić, pok. prof. Lav Grizogono, prof. Duško Kečkemet, pok. prof. Marija G iperborej ski, prof. Ivo B i 1 i ć, prof. Jovan Sikimić, pok. inž. Nikola Vernazza, pok. prof. Petar Ružević, prof. Ivo E t c r o v i ć, pok. prof. Natko L ahm an, pok. inž. Vlado Stipanič ić, liječnici dr.Gregorčić,dr.Za v o r o v i ć, dr. Ž aj a, dr. S u i ć, dr. Poturica te mnogi drugi. Vrijedno je spomenuti i našu dugogodišnju i vrijednu tajnicu škole, gosp. Kannen Rus so , sjećamo se r—_-_ . .,.,..... „—- -a-" » -_! Ta 50. obljetnica znakovita je za šumarsku struku, jer ona potvrđuje slijed započet prije 138 godina od osnutka Šumarske škole u Križevcima 1860. godine kao okosnice i jezgre šumarske znanosti i školstva u Hrvata. Srednja šumarska škola u Splitu nastavlja djelatnost Kraške šumarske škole u Drnišu stoje iz pepela i ruševina iza Drugog svjetskog rata u prosincu 1946. godine Slika 2. Članovi organizacijskog odbora obilježavanja 50. obljetnice Srednje šumarske škole za krš u Splitu. Slijeva: Dr. se. Vlado Topić, dipl. inž. Hcliodor Prelesnik i dipl. inž. Porin Schreiber |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Slika 3. Sudionici obilježavanja 50. obljetnice Srednje šumarske škole za krš u Splitu. Prvi red: Nastavnici i profesori slijeva, dipl. inž. Ante Bilandžić, prof. Anka Glavina-Kovačić i prof. dr. sc. Ante Tomašević. Drugi red: Drugi slijeva prof. Nikša Vučetić, dipl. inž., treći slijeva književnik Veseljko Vučctić bivši učenik škole, osmi slijeva kao gost u ime Šumarskog fakulteta doc. dr. se. Žcljko Španjol. iznikla u trošnim zgradama kompleksa "DIFNIK". U siromašnim okolnostima mjesni stolar sklepao je učeničke klupe od dasaka svježe ispiljenih balvana iz kninske pilane u koje sijeda prvi pristigli učenik Frane Z o r i c a iz Biograda. To je bio prvi školski inventar za 12 polaznika - šumarskih tehničara koji su maturirali u Splitu u lipnju 1950. godine, a jedna od tih bila je djevojka Sonja Novak iz Drniša, prisjeća se inž. Heliodor P r e 1 e s n i k, prvi upravitelj škole. Osnivač drniške škole "po dekretu" bio je Oblasni narodni odbor Dalmacije. Obnova zemlje nakon rata zahtijevala je što brže obrazovanje stručnog osoblja kako bi školovani ljudi-stručnjaci započeli opsežne radove ispunjavanja plana "I. petoljetke". Stoga je Kraška šumarska škola u Drnišu bila trogodišnja, a Srednja šumarska škola u Splitu postaje četverogodišnja. Njeni učenici nakon završenog "ispita zrelosti" - mature stječu zvanje šumarskog tehničara. U povodu 100 godina šumarske nastave u Hrvatskoj (1860-1960) u prigodnom zborniku zabilježeno je 15 naraštaja maturanata - apsolvenata Srednje šumarske škole za krš koji su zavrijedili diplomu šumarskog tehničara. Opće prilike u gospodarstvu bivše države, politike, školstva i kulture odražavale su se na život i rad naše škole. Prijelazom u Split škola se u svom nazivu prilagođuje općem nazivu srednjih škola a samo donekle mijenja ime drniške škole i obzirom na njihov zajednički temeljni cilj - ozelenjavanje sivila ogoljelog krša naziva se Srednja šumarska škola za krš u Splitu. Djelovanje škole i rad u njoj stalno se prilagođavao zahtijevima struke, gospodarstva i politike školstva u tadašnjoj državi. Dopunjuju se nastavni planovi, uvodi se više stručnih predmeta, proširuju programi opće kulture sukladno sa školskim programima obrazovnih predmeta srednjih škola u Republici. U školskoj godini 1959/60. predaje se 18 stručnih i pomoćno-stručnih predmeta te pet specijaliziranih predmeta: kraške vode, kraški pašnjaci, pošumljavanje krša, parkiranje i praktični rad. Pored tih u nastavi je i osam opće obrazovanih predmeta. Posebnu pozornost poklanjalo se predmetu pošumljavanja krša, jer je škola utemeljena s ciljem pošumljavanja naših krških ogoljelih površina. Taj predmet sustavno je pratio drugi po važnosti uzgoj šuma, koji nas je uvodio u upoznavanje šumarske znanosti, potrajnosti šuma u teoriji i praksi. Imali smo iznimnu sreću što nam je te predmete predavao i vodio nas kroz obveznu terensku nastavu i praksu, vrsni i svestrani iskusni šumarski stručnjak i istaknuti publicist široke i bogate opće i osobne kulture, inž. Oskar Pi skori ć . Kraška šumarska škola u Drnišu posjedovala je preko 45 ha obradivih površina koje su služile i kao poljodjelsko školsko godpodarstvo učeničkog školskog doma u predjelu "Cecela" u Petrovom polju. Praktični dio nastave odvija se u tom školskom rasadniku u kojem je uzgojeno preko 1 milijun sadnica dvadeset različitih vrsta bilja. Prijelazom i utemeljenjem škole u Splitu podiže se rasadnik uz južne površine školskih objekata uz kojeg su izgrađena dva staklenika i spremište alata. O rasadniku, uz niz stručnih predmeta koje nam je predavao, s posebnim žarom i zanesenjaštvom skrbio je, vodio ga i upravljao naš uzorni profesor inž. Boris Giperborejski. Njegovom zaslugom i marom, rasadnik prerasta u školski arboretum, u živi herbar učenicima, posebice u početku školovanja. Iz njega uz svesrdnu pomoć i ljubav prema struci inž. Gipcrborejskog, učenici su crpili ljubav prema plemenitosti šumarske struke kojoj su se kao životnom pozivu odredili. Zaslugom inž. Borisa Giperborejskog uzgojeno je u tom arboretumu 547 različitih biljaka. Od sudbonosne 1965. godine kada se dokida škola, proteklih 30 godina zatiru se biljke i tlo našeg arboretuma, ruše se i urušavaju zidovi i podziđa, lomi ograda i ploča s natpisom rasadnika. Briše se ime naše drage škole tvrdim, oporim i surovim stopama nekih drugih ljudi, ljudi drugih navika, neosjetljivih za uloženi trud i ljubav svih djelatnika Srednje šumarske škole za krš na tom prostoru podno Marjana. Žalosni smo stoje sličan usud arboretuma životnog djela inž. Giperborejskog dohvatio i njegov grob na Lovrincu. Danas se jedva nazire travnati humak bez imena poslijednjeg počivališta nezaboravnog profesora. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Od potpunog uništenja, devastacije i nemara naš arboretum čuvaju svojom skrbi i marom bivši učenici naše škole, a danas vrijedni i zaslužni djelatnici "Parkova i nasada" Split. To su naše kolege inž. Dražen Grgu rević i inž. Josip Borić. Hvala im za simboliku i tvrdnju o postojanju znakovite i vrijedne šumarske škole na ovim mediteranskim prostorima. Uz stjecanje teorijskog znanja i spoznaja o šumarskoj struci, učenici su neposredno učili i primjenjivali prihvaćeno i stečeno znanje na terenskim radovima. Prvoredno se to odvijalo u rasadniku, arboretumu, upoznavanjem i prepoznavanjem s preko 500 različitih biljaka. Sijede radovi u okolišu škole, gradskom perivoju, na Marjanu, gdje učenici starijih razreda provode praktične radove uređivanja šuma. Za spomenuti je radove u okolici Splita, Majdana, na Klisu, Visu i Pelješcu. Pored navedenih radova, u tijeku školskog ljetnog raspusta učenici su morali obaviti praktični rad u trajanju od mjesec dana u šumarijama diljem tadašnje države. Nakon toga, učenici su donosili Dnevnike rada s ocjenom o uspješnosti provedene prakse. Stečenim znanjem učenici četvrtih razreda bili su grupovođe učenicima nižih razreda u terenskim radovima tijekom školske godine. U napisu u Šumarskom listu 1970. godine između inih pohvala i priznanja Šumarskoj školi u Splitu, bilo je zapisano kako se s učenicima već nakon III razreda moglo razgovarati na stručnoj razini, a izaslanik Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija iz Zagreba, koji je bio nazočan završnim ispitima, zapisao je kako su ocjene na tim ispitima bile redovito više nego u svjedodžbama razreda, usprkos nepovoljnijeg režima odgovaranja samo na tri pitanja. Za takva a i mnoga druga priznanja koja su bila upućena školi dugujemo trajnu zahvalnost našim direktorima škole, profesorima i nastavnicima, upraviteljima i odgajateljima Srednjoškolskog učeničkog doma pa i pomoćnom osoblju koje je bilo sastavni dio naše škole. Samo njihovom savjesnom, predanom i samozatajnom radu, a nadasve strpljivošću i humanošću, moglo se odgajati i odgojiti 15 naraštaja šumarskih tehničara s preko 600 polaznika iz svih krajeva bivše države, učenika, različtih mentalitetom, nacionalnog sastava i vjerskog uvjerenja i pripadnosti, od Slovenije do Makedonije i od Banata i Bačke do Istre i Dalmacije. S ponosom ističemo da su naši profesori bili vrsni šumarski stručnjaci: Inž. Heliodor Prelesni k - prvi upravitelj Kraške šumarske škole u Drnišu, inž. Petar M a t k o v i ć - prvi direktor Srednje šumarske škole u Splitu od 1948. godine do svibnja 1951. godine, kada prihvaća dužnost profesora botanike na Višoj pedagoškoj školi u Splitu, (VPŠ u Splitu). Zasluga inž. Matkovića kao direktora Srednje šumarske škole za krš prvoredna je u premještanju Kraške šumarske škole iz Drniša u Split - iz male sredine u grad bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa. To je bilo jamstvo da će se u gradu pod Marjanom moći školovati dobri i uzorni šumarski stručnjaci, budući intelektualci. Druga velika zasluga inž. Matkovića je skrb oko okupljanja istaknutih šumarskih stručnjaka predavača naše škole: Inž. Vinko Plesa, inž. Heliodor Prelesnik, inž. OskarPikorić, inž. BorisGiperborej ski, inž. Dimitrije Bura, inž. Mirko Klun i ć . Kasnije, dugi niz godina predaju inž. Branimir M a rinković, inž. Nikola Vučetić, inž. Ante Bilandžić, inž. Rudi Meštro vić, inž. Žarko Vrdoljak, Dr. inž. Duško J e d 1 o w s k i, inž. Ante Tomašević, inž. Hrvoje Budimir , a kraće vrijeme i povremeno i drugi šumarski stručnjaci. U nedostatku školskih knjiga i priručnika predmetni nastavnici sastavljali su i napisali školske knjige, a poglavito za stručne predmete; sjećamo se: inž. Giperborejski - Marković "Dendrologija"; inž. D. Bura "Šumsko građevinarstvo", i mnoga skripta: inž. A. Bilandžić "Geodezija"; inž. B. Gipreborejski "Pedologija", "Kraški pašnjaci" i "Parkovi"; inž. B. Marinković "Zaštita šuma"; inž. R. Meštrović "Iskorištavanje šuma"; inž. O. Piškorić "Uvod u šumarstvo", "Šumsko sjemenarstvo", "Šumski rasadnici", "Pošumljavanje krša i tehnika podizanja i njege šuma" . U svibnju 1951. godine inž. Petar M a t k o v i ć predao je dužnost direktora inž. Davoru Ž e r a v i c i, a taj inž. Bogdanu Dereti, zatim ovaj inž. Žarku Vrdoljak u, koji odlazi kao stručnjak FAO-a u Alžir, a njega nasljeđuje ponovno inž. Davor Žeravica, kojemu je nažalost 1965. godine dopala dužnost zatvoriti školu. Za podsjećanje potrebno je spomenuti te odati priznanje i profesorskom i nastavničkom osoblju koji su nam podarili znanje iz predmeta opće kulture u sukladnosti s programima obvezatnih predmeta srednjih škola u Republici. Kroz školu, predavajući te predmete prošlo je 50 profesora i nastavnika, stručnih inženjera poljodjelske znanosti, liječnika, profesora i nastavnika tehničke i tjelesne kulture, meteorologije i drugih. Među inima spomenut ćemo: prof. Anka G lavi na- Kovačić, pok. prof. Lav Grizogono, prof. Duško Kečkemet, pok. prof. Marija G iperborej ski, prof. Ivo B i 1 i ć, prof Jovan S i k i m i ć, pok. inž. Nikola Vernazza, pok. prof. Petar Ruže vić, prof. Ivo Eterović, pok. prof. Natko Lahm an, pok. inž. Vlado S t i p a n i č i ć, liječnici dr. G r e g o r č i ć, dr. Z a v o r o v i ć, dr. Ž a j a, dr. S u i ć, dr. P o t u r i c a te mnogi drugi. Vrijedno je spomenuti i našu dugogodišnju i vrijednu tajnicu škole, gosp. Karmcn Rus so , sjećamo se |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 79 <-- 79 --> PDF |
mnogih uzornih odgajatelja i upravitelja učeničkog doma, a na kraju vrijednog i radišnog stolara šjor Kreše Velčića i vrtlara Ivana Kevića i Mije Peri ča. Šjor Mijo je izvorni i stvarni "policjot" ili zvan "pučanstvo" u Velom mistu Miljenka S m o j e. Noču od 15 . na 16. lipnja 195 5 . godine u velikom požaru izgorjela je jedna naša baraka. To je bio prijeko potreban poticaj za izgradnju nove zidane zgrade. Međutim tek 1957. godine započinje gradnja nove škole završene u ožujku I960., a poslije mjesec dana 2. travnja u novoj zgradi započinje i radovita nastava. Nova zgrada imala je 10 predavaonica i 9 kabineta, dvoranu za tjelesni odgoj, upravno krilo zgrade, radionice i stan za domara-čuvara zgrade. Površina nove zgrade iznosila je 2.260 m2, pa se preseljenjem u te prostore u ispražnjene preostale barake proširuje učenički dom. Pored potrebe za stručnim srednjoškolskim osobljem, nakon Drugog svjetskog rata, ukazao se nedostatak stručnog čuvarskog - lugarskog osoblja. Za ubrzano njihovo obrazovanje ponajprije poradi znatnih i opsežnih radova na pošumljavanju ogoljelih krških površina, vođenju radova izravno na terenu, ali i na zaštiti i čuvanju šuma i šumskog dobra od posebitog interesa za državu, organizira se osnivanje lugarskih škola ili tečajeva. Tako se 1948. godine osniva dvogodišnja lugarska škola u Sinju, a ta se već 1949. godine premješta u Split. Smještaj škole bio je iznad hridi mora sjevernog ulaza u šumu Marjan, kao i šumarska škola u drvenim barakama. Prvi direktor te škole bio je Inž. Davor Zera vica . Već 1951. godine dokida se osposobivši 60 polaznika. Potrebom za nedostatnim čuvarskim osobljem, ponovno se 1953. godine otvara jednogodišnji lugarski tečaj. Od 1955. godine postaje verificirana i pravovaljana prosvjetna ustanova nazivom "Tečaj za zvanje pomoćnog lugara u Splitu". Tečaj je trajao 10 mjeseci, uz praktični i terenski rad. Nastavu su vodili i održavali profesori i nastavnici Srednje šumaske škole za krš u Splitu. Poslijednji tečaj održan je 1959/60. godinu. Kroz sve te godine tečaj je završilo oko 200 polaznika, najviše iz Dalmacije, Istre pa i iz Crne Gore. U razdoblju od 1960-1994. nastaje ponovno praznina od 34 godine bez školovanja stručnog lugarskog osoblja. Osim kvalitenog stručnog obrazovanja u našoj školi u Drnišu i u Splitu, šumarska škola bila je poznata i po iznimnim dostigunićima u kulturnim i sportskim aktivnostima. U Drnišu su učenici prvog i drugog razreda s velikim zanosom uvježbavali Nušićevu komediju "Sumnjivo lice" i izveli je s uspjehom u Kninu i Drnišu. U splitskoj školi nastavlja se taj entuzijazam za dramsku riječ zaslugom dugogodišnje stalne nastavnice gosp. Anke Glavina-Kovačić. Predavala nam je i učila nas hrvatskom jeziku i lijepoji bogatoj hrvatskoj književnosti, ali i francuskom pa i ruskom jeziku. Naša Anka kako smo je od milja zvali, oduševljavala nas je ljepotom i humanošću hrvatske i svjetske književne riječi. Ukazivala nam je na veličinu onih o kojima se dugo moralo šutjeti, nama po struci najbliže hrvatske književnike Josipa Kozarca i Slavka Kolara, zatim A. G. Matoša i druge. Bila je i dugogodišnja voditeljica dramske grupe iz koje su krenuli na daske što život znače učenici ove škole, a danas poznati i priznati glumci: Ivica Vidović, Đuro Utješanović, Miro Kraljev, pa nekad glumac amater, a kasnije kipar naivac Krečo, te pjesnik i književnik Vcscljko Vidović. Njezini članovi prihvaćaju se i složenijih dramskih tekstova u suradnji s prvacima Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu: Bogdana Buljana, Komncnovića, Slavka Štetića i filmskog redatelja Mate Bogdanovića. Solidno pripremljeni, zapaženo nastupaju na gradskim smotrama i susretima mladih amatera i glumaca s predstavama: "Težki čaši" (Matej Bor), "Kralj na Bctajnovi" (Ivan Cankar), "Povratak" (Srđan Tucić), "Klupko" (Pero Budak), "Vlast" (Branislav Nušić), "Sile" (Branimir Cosić), "Jazavac pred sudom" (Petar Kočić), "Pobuna na brodu Caine" (VV. VVouk). Cijelokupnim svojim radom zalagala se kako bi učenici iz različitih sredina živeći i školujući se u gradu bogatog kulturnog naslijeđa stekli što širu opću kulturu. Pripremala nas je kroz nastavu za kvalitetno praćenje filmskih i kazališnih predstava, za sudjelovanje na učeničkim literalnim i recitatorskim natjecanjima. Predstavama, literalnim i recitatorskim nastupima, marom i zalaganjem naše profesorice, učenici donose školi brojne nagrade i priznanja. Pored dužne zahvalnosti i priznanja koje dugujemo našim profesorima i nastavnicima stručnih predmeta, dugujemo posebnu zahvalnost "našoj Anki" za široki kulturni i moralni dignitet kojim nas je obdarila i otputila u život i svijet. U športske aktivnosti uključuju se mahom svi učeni ci. Već u Drnišu imenom "Šumar" s kojim su se ponosili, igrali su nogometne utakmice s mjesnim i poznatim klubom "DOŠK" i drugim momčadima. U našoj splitskoj školi nastavlja se to opće zanimanje za šport. Prvi prof, tjelesnog odgoja bio je prof. Natko Lahman, kojeg umirovljenjem naslijeđuje od 1954. pa sve do dokidanja škole 1965. godine prof. Ivo Eterović. Mladi prof Eterović svojom upornošću i darovitošću, s puno zanosa unosi športski žar među učenike u više športskih grana, pored nogometa, posebice odbojku, nalazeći među učenicima "dobar materijal" za sastav momčadi u međuškolskim natjecanjima, gdje počesto postaju prvaci škola za tu godinu. No, učenici se bave i drugim športovima: atletikom, plivanjem, gimnastikom, krosevima i drugim. Dok je škola bila smještena u barakama uvjeti za športske aktivnosti bile su skromnije. Izgradnjom nove |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 80 <-- 80 --> PDF |
školske zgrade, izgrađena je nova gimnastička dvorana i nogometno igralište, a prof. Eterović s još većim marom odgaja športaše, unoseći medu mlade zdrav duh, druženje i međusobno prijateljstvo. Učenici uz prof. Eterovića postižu zavidne rezultate u brojnim natjecanjima i osvajaju nova priznanja, pohvale, diplome i nagrade. 29. listopada 1960. godine održana je Osnivačka skupština školskog športskog društva, na kojoj je jednoglasno prihvaćeno ime "Javor" po prijedlogu inž. Ante Bilandžića. Upravu društva sastavljali su učenici i profesori, a stručne poslove obavljao je predavač tjelesnog odgoja i zdravstvene kulture prof. Ivo Eterović. Za spomenuti je da su se u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu - nogometu - "mnogi učenici dokazali" i afirmirali u športskim klubovima u Splitu a i šire, pri mjerice: Joško Sizgoreo, Ivo Bego, Ante Vukasović, a u atletici Ante Ledić, dipl. inž. šum. i drugi. Prve teškoće u privredi šumarstva, posebice na kršu, započinju vrlo rano, već 1956. godine odlukom o dokidanju Republičkog fonda za unapređenje šumarstva te traju slijedećih 30 godina, brojnim reorganizacijama, politikom financiranja u socijalnoji socijalističkoj državi. Takvo stanje u šumarstvu krša, k tomu opterećeno oprečnim razmišljanima unutar struke, posebice odnosa krš i kontinent, išlo je na ruku politici školstva u Splitu, pa tako u još nove prostore nakon dokidanja 1965. godine Šumarske škole, svoje teškoće rješava smještanjem Srednje medicinske škole, Srednje ugostiteljske i drugih struka. Reputacija i ugled škole stečen u skromnim uvjetima, posebice smještaja, od drniške preko splitske u barakama, pa na kraju i u solidnim objektima novoizgrađenih zgarada, postignuta je zahvaljujući savjesnom, predanom i stručnom maru, vrijednosti i dignitetu ponajprije naših nastavnika i profesora te odgajateljima u učeničkom domu. Naši uspjesi u životu, u struci, u obitelji -i njihovi su uspjesi. Završeni učenici naše škole radili su širom našeg hrvatskog krša, ali i tadašnje države. Dio polaznika Škole završio je visoko školovanje zvanjem diplomiranog inženjera šumarstva, mnogi su magistrirali, stekli doktorat i profesuru u znanosti šumarstva. Posljednji naraštaj maturanata i školovanih šumarskih tehničara izlazi iz škole u lipnju 1965. godine. Bogati fond stručnih knjiga, knjižnica beletristike, pribor i brojni vrijedni instrumentarij stručnih predmeta, stručne zbirke, laboratorij, premješteni su u Srednju poljoprivrednu školu Nehaj u Kaštel Štafiliću, sada nama nepoznatog usuda tog vrijednog inventara nakon 35 proteklih godina. Kakve li slučajnosti, ime mjesta Nehaj i značenje riječi nehaj, te krš koji u izričaju jednog drugog jezika označava lom, krhotine, ruševine i razvaline. Kamo su nakon dugogodišnjeg plodnog rada završili ostaci ostataka naše Srednje šumarske škole za krš iz nehaja i nebrige koji ju je dokrajčio. Unatoč svemu, ostaju nam u trajnom sjećanju subotnja i nedjeljna okupljališta na kamenim pločama splitske "Pjace", uz žamor vesele mladosti splitskih školaraca. U ušima nam još uvijek odzvanja: "Idemo u Šumara!". Znalo se dobro daje to u Špinutu, uz more, podno Marjana u našoj nezaboravnoj Šumarskoj školi. Zatvorila su se vrata naše drage šumarske škole, a mi se danas sa sjetom sjećamo minulih dana jedne divne vedre i vesele mladosti, provedene u njoj pod opjevanim Marjanom, uz obalu hrvatskog Jadrana, na Špinutu. Prošlo je 30 godina šutnje, sjete, nasilnog zaborava uvjetovanog različitim čimbenicima, ponajviše politike gospodarstva kao okosnice događanja u društvu i državi, a time i politke školstva s posebnim odrazom na djelatnost u šumarstvu Dalmacije. Sudbinskim i sudbonosnim pragmatičnim događajima raspada jednog sustava 1990. godine, u 1991. godini Hrvatski državni Sabor donosi novi Zakon o šumama i uvodi šumarstvo Dalmacije u zajednički sustav interesa gospodarstva nove i samostalne Hrvatske države, posebnom zaslugom tadašnjeg ministra za poljoprivredu i šumarstvo dipl. inž. šum. IvanaTarnaja. I povijest se ponavlja, osniva se na tragovima postojanja, u Nehaju 1994. godine, ponovno Srednja šumarska škola. Uz školu u učeničkom domu osiguran je i smještaj polaznika. Stručno nastavničko osoblje ustrojeno je od 10 zaposlenika, diplomiranih inženjera šumarstva "Hrvatskih šuma" - Uprave šuma Split, a opće obrazovne predmete predaju nastavnici škole u Nehaju. Školovanje je četverogodišnje, istovjetno ostalim srednjim školama. Poduži izostanak školovanja srednjeg stručnog, a posebno čuvarskog - lugarskog osoblja za potrebe šumarske struke i djelatnosti pokazalo se prijeko potrebnim u sukladnosti sa Zakonom o šumama. Stoga je uz Šumarsku školu u Nehaju organizirano i skraćeno školovanje za obrazovanje ili prekvalifikaciju postojećih zaposlenika u čuvarskoj službi, koji u tijeku takovog dugog razdoblja nisu imali priliku doškolovati pa im se i na takav način pomoglo ostati u službi. Nakon protekle 4 godine u lipnju 1998. godine završio je prvi naraštaj od 26 maturanata, a u lipnju 1999. godine još novih 19 šumarskih tehničara. Ovom prilikom želimo novim naraštajima u novoj Srednjoj šumarskoj školi, kao slijednicima Kraške drniške i Srednje šumarske škole za krš u Splitu, dugo i sretno razdoblje školovanja u nastupajućem trećem Gospodnjem tisućljeću. Porin Schreiber, dipl. inž. šum. |