DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 71 <-- 71 --> PDF |
UGROŽENE ŽIVOTINJSKE VRSTE BJELICA ILI ESKULAPOVA ZMIJA (Elaphe longissima Laurenti) Zmija neotrovnica koja naraste do 180 cm dužine. Leda su joj uglavnom jednobojna, sivkasta do tamno siva ili tamnosmeda. Odozdo je bjelkasta. Leđnih ljusaka u poprečnom nizu ima 21-23. Na glavi je čeona pločica sprijeda puno šira nego straga. Stražnje nadusne i sljepočne pločice su bjelkaste. Ispred oka ima samo jednu predočnu pločicu. Obitava u bjelogoričnim šumama, ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE vrlo često u mladićima naših prigorskih bukovih šuma uz stare hrpe granja, ali i u kamenjaru. Vješto gmiže, popne se na niža stabla pa se i rod kojem pripada naziva drvolazi. Hrani se većinom manjim glodavcima. Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Luropi. Uz ovu zmiju vezano je mnogo praznovjerica i le gendi. Praznovjerja su vezana uz sisanje mlijeka kod krava na paši do legendi o čarobnim silama. Stari Grci su je prikazivali kao stalnu pratilju boga Eskulapa. Lik bjelice s glavom iz- I nad posude ili obavijeno tijelo oko štapa predstavlja i danas simbol ljekarništva. U Hrvatskoj je bjelica zaštićena Zakonom. Zmije imaju značajnu ulogu u biološkim lancima naših šumskih ekosustava pa bismo trebali što aktivnije provoditi njihovu zaštitu. Na prijedlog Zajednice za zaštitu divljači u Njemačkoj bjelica je proglašena za životinju 2000. godine zbog ugroženosti od istrebljenja. Iskreno se nadamo da to nama neće biti potrebno. Tekst i snimak: Krunoslav Arač, dipl. inž. šum. Još jedan objekt koji su šumari predložili zaštititi PRAŠUMA "DEVČIĆ TAVANI´ U javnom poduzeću "Hrvatske šume", Upravi šuma Gospić, Šumariji Otočac, u gospodarskoj jedinici "Senjsko Bilo", izdvojen je i predložen odjel 18 s odsjecima 18b i 18c kao prašumski rezervat šuma bukve i jele (Omphalodo -Fagetum Marinček 1992) na površini od 42,76 ha. U proljeće 1992. god. posjetio je Upravu šuma Gospić, Šumariju Otočac prof. dr. Branimir Prpić s namjerom da se ovaj objekt izdvoji i proglasi prašumskim rezervatom posebne namjene. Nakon obilaska odjela 18 gospodarske jedinice "Senjsko Bilo" utvrdili smo da isti nije sječen (nikada) i da nije izdvojen iz redovnog gospodarenja. Prema tada važećoj šumsko-gospodarskoj osnovi bio je tretiran kao i svi odjeli u gospodarskom smislu s propisanim etatom itd. Sreća je što odjel nije bio otvoren i dostupan za sječu, te ga upravitelji šu marija prije mene nisu planirali za sječu. Ja sam pruzeo Šumariju Otočac 1992. godine nakon što sam punih 15 godina radio kao inspektor za šumarstvo i lovstvo, jer je moje područje djelovanja bilo okupirano. Moram priznati da sam znao za to prašumsko područje, ali ga nisam imao priliku obići i vidjeti do dolaska prof. dr. Prpića. Nakon obilaska odjela, tj. predmetne prašume, dogovorili smo se da odjel 18 nećemo dirati, te da će se isti proglasiti objektom posebne namjene tj. prašumskim rezervatom šuma "bukve i jele" u skladu s postojećom zakonskom regulativom. Dana 10. rujna 1993. godine zasijedala je Komisija Ministarstva Poljoprivrede i šumarstva (Br. UP/I-32103/ 93-01/58 od 6. rujna 1993. god.) prilikom stručnog ispitivanja elaborata osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Senjsko Bilo" u sastavu: |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 72 <-- 72 --> PDF |
nu prcbornu strukturu moguće je trajno održavati i to samo sustavnim i pravilnim prebornim sječama. Bez pravovremenih prebornih sječa preborna šuma osiromašuje stablima u donjem i srednjem sloju, te prelazi u jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom, što je vidljivo u našim prebornim šumama. Nepravovremen i neadekvatan zahvat udaljuje šumu od preborne strukture, te često kažemo da ova šuma daje regularnu sliku. Analiziranjem strukture preborne šume bukve, jele i smreke, moramo utvrditi značajke, te koje elemente i veličine treba eliminirati, transformirati i poticati u održavanju preborne šume. Treba znati da se samo neke značajke prašume prenose u prebornu šumu s jednakom proporcionalnošću, a to su zastupljenost vrsta drveća, drvna zaliha, volumni prirast, te sklop, stoje itekako važno kod transformacije prašume u prebornu šumu. Poznata je zakonitost da se kod transformacije proporcionalnost parametara smanjuje ili povećava dvostruko. Transformacijski čimbenik je brojka 2 (dva). Prašuma za vrijeme svog razvojnog ciklusa, odnosno života, dosegne debljinu za jelu i smreku od 130 - 150 cm, a za bukvu 110 do 120 cm. Te se debljine prepolovljaju (2) na 65 do 75 cm, odnosno 60 cm, ako želimo održati prebornu strukturu. Za tu dimenziju dovoljna je polovica razvojnog ciklusa prašume, a to je preborna šuma oko 200 godina. Također je pravilo da se drvna zaliha smanji na polovicu, npr. ako je drvna zaliha prašume 700 do 800 m3 /ha, potrebno ju je smanjiti na polovicu i svesti u okvire normaliteta za preborne šume. Dvostruko povećanje dolazi samo u obzir kod pomlađenja tj. kod obnove. Iz cjelovitog razvojnog ciklusa prašume mora se eliminirati stadij optimuma (terminalna faza), koju neki nazivaju naprednom fazom stadija dorastanja. Na taj način eliminiramo etape sa stagnacijom obnove. Na nižoj razini zaliha dolazi do ekološkog i proizvodnog spajanja intenzivnog rasta sa stadijem raspadanja te tako osiguravamo trajnost preborne šume. Optimalna zaliha stabilne i uravnotežene preborne šume s dobrim proizvodnim mogućnostima (bonitetima) trebala bi se kretati u rasponu od 350 do 400 m3 /ha. Ona ne smije pasti ispod 300, a ni prelaziti 500 m3 /ha. Kod drvne zalihe od 350 do 400 m3 /ha stvaraju se optimalni ekološki uvjeti pogodni za obnovu i razvoj pre 592 300 200 100 0 -, 4M11MSŠ!I»´ 10-30 31-50 51-na više Slika i. Distribucija drvnih masa u odsjeku 18b mama te je zbog toga neophodno poznavati razvoj, dinamiku i strukturu prašume i koristiti je u suvremenom i praktičnom šumarstvu. Neka ova prašuma bude sačuvana kao školski primjer objašnjenja kako živi i umire prašuma. Na kraju moram nešto napisati o nazivu ove prašume, kojoj dadoše ime "Devčić Tavani". Naziv "Devčić Tavani" naći ćemo u šumi bukve, jele i smreke u Šumariji Krasno u g.j. "Švičko Bilo" (12). Te su šume izgubile prašumski karakter. Naziv prašume "Devčić Tavani" ostao je kao kontinuitet postojanja nekadašnjih prašuma u gospodarskoj jedinici "Švičko Bilo" - Šumarije Krasno. Susjedna gospodarska jedinica "Senjsko Bilo", Uprave šuma Gospić, Šumarije Otočac s kompleksom prašuma bukve, jele i smreke, naslanja se na "Devčić Tavane" i nosi širi naziv Konačišta, a uži naziv samog odjela 18 (c,b) nosi naziv "Macura", stoje potpuno ispravno i dokazano. Interesirao sam se u Krasnu i mjestu Devčići o samom nazivu, i od starijih ljudi saznao da ime "Macura" potječe od imena Marija Curica, a skraćenica je "Macura". Ona je nekada u ovim prašumama čuvala stoku i brala repušinu kako to narod naziva, a to je "repuh" (Petasites albus) koja služi za prehranu svinja. Marija i drugi konačili su u tim prašumama, po čemu ti predjeli dobiše ime "Konačišta". Također tu ćemo naći nazive "Kućišta", što znači da su tu imali privremene kućice za stoku, gdje su se sklanjali za nevremena i boravka u ljetnim mjesecima. Nije mi namjera mijenjati ime prašume, pa smo se svi složili da ime "Devčić Tavani" ostane, a uži predjel "Macura", zbog tradicije i međusobne veze u povijesti ovih prašuma. Prašuma "Devčić Tavani" spominje se u raznim stručnim literaturama, pa i Šumarskoj fitocenologiji i šumskim zajednicama Hrvatske od dr. Vukelića i dr. R a u š a. Dakle, ostaje mi da zaključim: Neka ostane ime "Devčić Tavani" Šumarije Krasno i sačuvana prašuma "Macura" Šumarije Otočac. 300 7\ 200 -j -L 100 4 o-, 1 0-30 31-50 51-na višt Slika 2. Distribucija drvnih masa u odsjeku 18c |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Odjel 18c Vrsta drveća jela smreka Temeljnica nr/ha 9,62 0,23 d-cm 35,75 21,65 10-30 (mVha) 11,82 1,63 31-50 23,24 51< 92,98 Omjer smjese 30,63 0,39 Prirast 2,11 0,04 Kako zaključuje prof. Prpić, najviše je zastupljen stadij dorastanja, odnosno optimalna faza, što ukazuje na najveću visinsku diferencijaciju stabala, kao i na stagnaciju faze obnove. Analiziranjem strukture i odnosa drvne zalihe po debljinskim razredima iz OG - 3 i to V1 (do 30 cm), V2 (31-50 cm) i V3 (preko 50 cm) za odsjek 18b ova prašuma ima volumnu strukturu 1:3.03:5.08, što možemo smatrati idealnom. Kod odsjeka 18c taj odnos iznosi 1:3.3:2.2, iz kojeg je vidljivo da ima malo drvne mase u najdebljem debljinskom razredu. Ovakva struktura koja polako ali sigurno prelazi iz stadija u stadij (fazu), odražava se na brojnost i kvalitetu prirodnog pomladka. Uočeno je da mladog naraštaja u oba odsjeka nema ili je pojedinačan, rijedak i slab. Ovi podaci odnose se na podatke iz obrazea OG-3, te su takvi zbog neuzimanja stabala ispod taksacijske granice, dok na terenu postoji mozaik stadija i faza, koji su nepravilno raspoređeni po površini, ali su zakoniti za prašumu. Omjer smjese u ovoj prašumi je 30% J/S (jela, smreka) i 70% B (bukve i OTB), što ukazuje na biološku snagu bukve. Poznavanje prašume za šumarstvo je vrlo bitno, jer je dokazano da je ona nezamjenjiv izvor spoznaja za ekološki usmjeren razvoj preborne šume. Također koncepcija prirodi bliskog gospodarenja šumama inspirirana je dinamikom i značajkama prirodnih šuma, te što se više proširuje spoznaja o razvoju i dinamici prašume, šumarska praksa dobiva sve više uvjerljivih objašnjenja za primjenu načina i oblika gospodarenja prebornom šumom. Poznato je da se u prašumi odvijaju samoregulacijski i samoregerativni procesi svojstveni stabilnom ekosustavu, te se uz prirodnu biološku automatizaciju postižu proizvodni i funkcionalni ciljevi. Preborna šuma je stadij prašume s trajnim proizvodnim mogućnostima, a po funkciji je trajno optimalno djelotvorna šuma s visokom ekološkom stabilnošću, a te osobine najbolje ispunjava preborna šuma autoktonog staništa i vrste drveća (bukve, jele i smreke). U prašumi je vrlo važno poznavanje razvojnih ciklusa, koji bukva OTB Ukupno 24,03 0,32 34,20 32,90 14,79 32,85 48,19 2,37 64,01 189,67 212,90 48,12 141,10 68,41 0,57 100 6,14 0,13 8,43 su u vremenu i prostoru definirani razvojnim stadijima i fazama, a koji se posebice očituju naročito u promjenama drvne zalihe, kao i u drugim taksacijskim elementima. Trajanje jednog razvojnog ciklusa u prašumi je dug proces i iznosi oko 400 godina. Jedan razvojni ciklus nestaje kada se prašuma počne raspadati, a to je stadij raspadanja koji se nadovezuje na optimalni stadij, odnosno fazu. Obično kažemo da drugi ciklus razvoja prašume nastaje fazom pomlađenja. Može se zaključiti da u ovoj prašumi nije došlo do faze pomlađenja tj. do intezivne faze, koja će uslijediti nakon stadija raspadanja. Razvojni ciklusi u prašumi međusobno se isprepliću, a svaki ima svoje razvojne faze i stadije. Tu se odvija složen ritam rasta autoktonih vrsta drveća i dr., a sve promjene u razvojnom ciklusu odvijaju se na relativno većoj površini, mozaički i nepravilno, ali u prirodi zakonito. Najznačajnija značajka prašume u okviru razvojnog ciklusa je drvna zaliha, koja varira ovisno od stadija u razvojnoj fazi. Taj raspon kreće se negdje od 500 do 1000 m3 /ha. U ovoj prašumi imamo također stadij sa 700 m3 /ha, što ukazuje na fazu dorastanja i prelaza u optimalnu fazu. Sto se tiče strukture prašume, koja je 2/3 ophodnje udaljena od tipične preborne šume, samo je 1/3 trajanja razvojnog ciklusa u prebornoj fazi tj. odnosi se na prebornu šumu. To je znakovito, jer u prebornoj fazi dolazi do stvaranja vertikalnog, stepeničastog sklopa, a stabla su raspoređena u visinske slojeve čiji odnosi u strukturi definiraju prebornu šumu. Preborna faza (stadij) javlja se i počinje u onome dijelu ukupnog razvojnog ciklusa, u kojemu je drvna zaliha najmanja u oba razvojna ciklusa. To je početak transformacije prašume u prebornu šumu. U ovoj prašumi je to dosta daleko, no to će doživjeti buduće generacije šumara. Ova faza je važna za šumare zbog toga što se u toj fazi (stadiju) obavlja redovno oduzimanje akumulacijskog volumnog prirasta i to sječom. Svake ophodnjice svodi se preborna šuma na normalno stanje po strukturi |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 74 <-- 74 --> PDF |
i drugim odnosima, kao što su omjer smjese i dr. Tu fazu šumari moraju poznavati, te zahvatima sprječavati stagnaciju obnove i nestanak donjeg sloja. Ne smije se dozvoliti da preborna faza dođe u fazu stagnacije tj. u optimalnu fazu (stadij), kao stoje ova prašuma . Poznavanje dinamike prašume određenih ekosustava odličan je naputak za razvoj i gospodarenje prebornom šumom, kao prirodi bliskog gospodarenja šumama. Pogodnom transformacijom parametara prašume postižemo trajne stabilne preborne šume. Uravnoteženu prebornu strukturu moguće je trajno održavati i to samo sustavnim i pravilnim prebornim sječama. Bez pravovremenih prebornih sječa preborna šuma osiromašuje stablima u donjem i srednjem sloju, te prelazi u jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom, što je vidljivo u našim prebornim šumama. Nepravovremen i neadekvatan zahvat udaljuje šumu od preborne strukture, te često kažemo da ova šuma daje regularnu sliku. Analiziranjem strukture preborne šume bukve, jele i smreke, moramo utvrditi značajke, te koje elemente i veličine treba eliminirati, transformirati i poticati u održavanju preborne šume. Treba znati da se samo neke značajke prašume prenose u prebornu šumu s jednakom proporcionalnošću, a to su zastupljenost vrsta drveća, drvna zaliha, volumni prirast, te sklop, stoje itekako važno kod transformacije prašume u prebornu šumu. Poznata je zakonitost da se kod transformacije proporcionalnost parametara smanjuje ili povećava dvostruko. Transformacijski čimbenik je brojka 2 (dva). Prašuma za vrijeme svog razvojnog ciklusa, odnosno života, dosegne debljinu za jelu i smreku od 130 - 150 cm, a za bukvu 110 do 120 cm. Te se debljine prepolovljaju (2) na 65 do 75 cm, odnosno 60 cm, ako želimo održati prebornu strukturu. Za tu dimenziju dovoljna je polovica razvojnog ciklusa prašume, a to je preborna šuma oko 200 godina. Takoder je pravilo da se drvna zaliha smanji na polovicu, npr. ako je drvna zaliha prašume 700 do 800 m3 /ha, potrebno ju je smanjiti na polovicu i svesti u okvire normaliteta za preborne šume. Dvostruko povećanje dolazi samo u obzir kod pomlađenja tj. kod obnove. Iz cjelovitog razvojnog ciklusa prašume mora se eliminirati stadij optimuma (terminalna faza), koju neki nazivaju naprednom fazom stadija dorastanja. Na taj način eliminiramo etape sa stagnacijom obnove. Na nižoj razini zaliha dolazi do ekološkog i proizvodnog spajanja intenzivnog rasta sa stadijem raspadanja te tako osiguravamo trajnost preborne šume. Optimalna zaliha stabilne i uravnotežene preborne šume s dobrim proizvodnim mogućnostima (bonitetima) trebala bi se kretati u rasponu od 350 do 400 m5 /ha. Ona ne smije pasti ispod 300, a ni prelaziti 500 m3 /ha. Kod drvne zalihe od 350 do 400 m3 /ha stvaraju se optimalni ekološki uvjeti pogodni za obnovu i razvoj pre borne šume bukve, jele i smreke. Povećanje drvne zalihe posebice kod bukve iznad 400 m3 /ha, uzrokuje teškoće u trajnosti obnove i strukture preborne šume, na stoje potrebno obratiti pozornost u gospodarenju bukve, jele i smreke. Preborne šume s finalnom debljinom od 60 - 70 cm, prosječnim prirastom 7 do 8 m3 /ha, optimalne su u šumsko-gospodarskom smislu i zadovoljavaju općekorisne funkcije šuma. Prašuma je model za gospodarenje prebornim šumama te je zbog toga neophodno poznavati razvoj, dinamiku i strukturu prašume i koristiti je u suvremenom i praktičnom šumarstvu. Neka ova prašuma bude sačuvana kao školski primjer objašnjenja kako živi i umire prašuma. Na kraju moram nešto napisati o nazivu ove prašume, kojoj dadoše ime "Devčić Tavani". Naziv "Devčić Tavani" naći ćemo u šumi bukve, jele i smreke u Šumariji Krasno u g.j. "Švičko Bilo" (12). Te su šume izgubile prašumski karakter. Naziv prašume "Devčić Tavani" ostao je kao kontinuitet postojanja nekadašnjih prašuma u gospodarskoj jedinici "Švičko Bilo" - Šumarije Krasno. Susjedna gospodarska jedinica "Senjsko Bilo", Uprave šuma Gospić, Šumarije Otočac s kompleksom prašuma bukve, jele i smreke, naslanja se na "Devčić Tavane" i nosi širi naziv Konačišta, a uži naziv samog odjela 18 (c,b) nosi naziv "Macura", stoje potpuno ispravno i dokazano. Interesirao sam se u Krasnu i mjestu Devčići o samom nazivu, i od starijih ljudi saznao da ime "Macura" potječe od imena Marija Curica, a skraćenica je "Macura". Ona je nekada u ovim prašumama čuvala stoku i brala repušinu kako to narod naziva, a to je "repuh" (Petasites albus) koja služi za prehranu svinja. Marija i drugi konačili su u tim prašumama, po čemu ti predjeli dobiše ime "Konačišta". Takoder tu ćemo naći nazive "Kućišta", što znači da su tu imali privremene kućice za stoku, gdje su se sklanjali za nevremena i boravka u ljetnim mjesecima. Nije mi namjera mijenjati ime prašume, pa smo se svi složili da ime "Devčić Tavani" ostane, a uži predjel "Macura", zbog tradicije i međusobne veze u povijesti ovih prašuma. Prašuma "Devčić Tavani" spominje se u raznim stručnim literaturama, pa i Šumarskoj fitocenologiji i šumskim zajednicama Hrvatske od dr. Vukelić adr. R a u š a. Dakle, ostaje mi da zaključim: Neka ostane ime "Devčić Tavani" Šumarije Krasno i sačuvana prašuma "Macura" Šumarije Otočac. |