DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 30 <-- 30 --> PDF |
S. Bcrlović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (IW9). 543-563 vodelić: Englesko hrvatsko-srpski rječnik, Zagreb 1962); Mountain, strma uzvisina s ograničenom vršnom površinom, 1000 stopa (1 stopa oko 30 cm) ili više iznad okolne površine (Webster´s Third New International Dictionary, Massachusetts, USA 1971). "göra » I" brijeg, brdo, 2" velika šuma ... Veoma raširen toponim, sam i u vezi s toponomastičkim pridjevina." (Etimologijski rječnik, knj: 1., JAZU, Zagreb 1971, str. 589-591). "planina, opća južnoslavenska, poljska, ukrajinska riječ. » 1" šumom obrastao brdovit predio, mons, montanea, 2" toponim"... (Ibid., knj. 2., Zagreb 1972, str. 675). Brodnjakov Razlikovni rječnik ... (Zagreb 1993) navodi: "gora, ž., - šuma ... i u hrv. planina". Natuknice planina, nema, a "planinac > goranin, gorštak, brđanin". Andrecsov opći priručni atlas (Allgemeiner Handatlas, Bielefeld u. Leipzig 1896, s. 1, 2), u popisu upotrebljcnih skraćenica i kratica geografskih imena, na odgovarajućim kartama i u podnaslovu navodi: "2) bei Berg- und Gebirgsnamen: G. Gebirge (dtsch); Gora (bulg., russ., serb.); Gudar (pers.). PI. = Planina ( bulg., serb.)... vrch, vrh (bulg., serb.) Bergspitze". Atlas Svijeta (Jug. Leksikografski zavod, Zagreb 1974, s. 33) navodi "Popis geografskih imena, Kratice: g - gora, gorje, pr. prolaz, prijevoj". U podnaslovu "Planine - tablica: vrhovi, planine, zemlja, otok", između 123 najviših svjetskih vrhunaca, navodi se 5 iz Slovenije, 5 iz Makedonije ijedan iz Crne Gore. Atlas Svijeta, Novi pogledi na Zemlju (Liber, Zagreb 1978, s. 171-173) donosi "Rječnik izvornih geografskih pojmova (izbor)". Taj sadrži 132 kratice za različite reljefno-morfološke objekje i nazive, između kojih tek jednu zajedničku oznaku za brdo, goru, gorje, planinu, planinski masiv i planinski lanac (!) ima više zemalja, odnosno 19 jezika (arapski, burmanski, češki, finski, francuski, irski, islandski, japanski, kmerski, korejski, mađarski, malajski, nizozemski, norveški, perzijski, španjolski, švedski, tajlandski i turski). Zemljopisni atlas Republike Hrvatske (Školska knjiga & Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1993, s. 114) također u sadržaju pod "Kazalo, Ostale kratice" ima samo zajedničku oznaku "b brdo, gora, planina". "GORA v. Gorje, veća uzvišenja na Zemlji, koja se jasno ističu u reljefu, jer se izdižu iznad okolnog zemljišta. Po visini se dijele u nisko, srednje i visoko gorje" ... (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3, Zagreb 1958, s. 202, 205). "GORJE, skupina uzvišenja najednom dijelu Zemlje koje se znatnije izdiže iznad okolnog prostora. Obično u gorju ima više planina". (Geografija, Školski leksikon, knj. 12, Zagreb 1965, str. 181). "PLANINA, veće i prostranije razgranato uzvišenje koje se izdiže iznad okolnog zemljišta više stotina metara." (Ibid, s. 423). "Planinsko (visokogorskopodručje) čine planinske skupine, koje se najvišim vrhovima izdižu nad klimatsku granicu šume". (Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1990, str. 177). "planina prostrano kopneno uzvišenje (iznad 500 m) okruženo nižim zemljištem, kojemu je površina pri vrhu znatno manja nego u podnožju. Prema visini razlikuju se niske (do 1000 m), srednje visoke (1000 - 2000 m) i visoke (iznad 2000 m) planine.... Prema postanku dijele se na ulančane (nastale orogenezom; Alpe), gromadne (izdizanjem, odn. spuštanjem ze mljišta duž rasjeda; Rodopi) i vulkanske (nagomilavanjem lave oko kratera; Kenya)." (Hrvatski opći leksikon, Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, s . 767). Hrvatski leksikon (sv. I i IL, Leksikon d.o.o. & Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, 1997) navodi: "Gora, selo u Sisačko-moslavačkoj županiji". Kao geografsko-reljefni pojam natuknica gora nije navedena. Vrlo začuđuje i zabrinjava stoje u oba sveska, zavise od 70-tak hrvatskih gora bezrazložno odabran pogrešan naziv planina] Natuknice planina također nema, a "planinarstvo" sadrži slične jezično- zemljopisnc netočnosti (p. bilj. G). "Riječ GORA je naziv za prostorno manju i redovito osamljenu uzvisinu mirnijega reljefa ili njegova blažeg obličja, različita postanka, koja morfološko-hipsometrijski čini prijelaz od brda k niskoj planini, nadmorske visine od 500 do 1000 metara". (Kalmeta , R.: O zemljopisnim nazivima gora i planina, Priroda, 7, Zagreb 1989/90, s. 27-29). "Riječ PLANINAje naziv za prostorno veću i višu uzvisinu vrlo raznovrsnih, složenih i kontrastnih reljefnih oblika, uzvisina je žive energije reljefa, različita postanka i nadmorske visine više od 1000 metara: (a) NISKA PLANINA od 1000 do 2000 metara n. v." i (b) VISOKA PLANINA viša od 2000 mn.v." (Ibid.). Navedeni respektabilni izvori i njihovi zbunjujući izvodi i slabi tumači dokazuju trajne stručne, jezične i praktične nedoumice i nedosljednosti u poimanju brda, gora i planina, koje se protive utvrđenim prirodoznanstvenim spoznajama te prosudbama o poznatoj važnosti reljefa u prirodnom životnom okolišu. U rješavanju tih problema najsigurnije može pripomoći pokazivačka (indikatorska) uloga biljnog pokrivača, jer je znanstveno utvrđeno i priznato da su vegetacija i njezine biljne zajednice (fitocenoze) najsigurniji pokazatelji stanja i promjena koje nastaju pod utjecajem stojbinskih čimbenika pa tako i reljefa. Te važne spoznaje i istraživanja naših i stranih fitogeografa (Beck-Mannagetta, 1901, Braun- Blanquet 1915, 1926, Brockmann-Jerosch, 1919,Pawlowski, 1926, Kušan F., 1933,Horvat 1935-1939, 1988, Reisigl & Keller, 1987. i mnogi drugi) utvrdile su, uz ostalo, eksplicitno ili implicitno, jasne granice svih reljefnih oblika od ravnica do brdskih, gorskih, pretplaninskih i planinskih predjela. U suglasju s tim, a zbog svakodnevnih dvojbi oko izbora naziva gora i planina, doslovce ćemo navesti nekoliko fundiranih spoznaja našega najpoznatijeg istraživača planinske vegetacije - fitocenologa svjetskoga glasa - dr. 1 ve H o r v a t a. - "Zato nema u Hrvatskoj tako visokoga vrha na kome bi pojas klekovine dosegnuo svoj prirodni uspon i povrh toga pojasa klekovine nalazio se nadmorskom visinom uvjetovani pojas planinskih goleti. Određeni su kompleksi planinskih livada istina prirodno uvjetovani, ali ne usponom, već lokalnom klimom i tektonikom" (Rad JAZU, 238, Zagreb, 1930, str. 7). |