DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 37 <-- 37 --> PDF |
S. Bcrlović: RHLJhK I NJE-X10VA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXI1I (1999), 543-563 ljetnog pojasa, svjedoči o istaknutoj ekološko indika-pojasa i potpojasa, za različite znanstvene, gospodarske torskoj ulozi raslinstva i o potrebi da se ono maksimali praktične svrhe i potrebe (p. bilj. N). no uvažava u detaljnom omeđivanju reljefnih oblika, 5. POPRATNE BILJEŠKE - Beglcitnotizen A) Reljef općenito označuju: postanak (tektonski i vulkanski), zemljopisni položaj i litologijska podloga. O velikom utjecaju i promjenama u prirodi odlučuju ovi reljefni čimbenici (orografski faktori): glomaznost (obujam), pravac pružanja i stupanj razvedenosti masiva, oblici (npr. pozitivni: isponi, izbočine; ravnine, ravnice, zaravni; negativni: udubine, doline i dr.), nadmorska visina (elevacija), izloženost (ekspozicija) prema stranama Svijeta i nagib (inklinacija) pristranka (SI. 7). Važna su reljefna obilježja njegov mrtav pokrov (vode, tla, pijesci i slično), a osobito živi pokrivač (samonikle šume i ostalo raslinstvo). Glede rasprostranjenosti i apsolutne visine razlikuju se (tbl. 3) megareljef, makroreljef, mezoreljef, mikroreljef i nanoreljef. Slika 7. Razlike u insolaciji s obzirom na izloženost, nagib pristranka i kut sunčanih zraka; 1-2 s najjačim zračenjem, 2-3 s najmanjim zračenjem 3-5 u sjeni (po De Martonneu) Bild 7. Unterschiede in der Insolation mit Rücksicht auf die Ausgesetzheit, Inklination des Abhangs und Sonnenstralcnwinkel; 1-2 mit den stärksten Bestrahlungen, 2-3 mit kleinsten Bestralungen, 3-5 im Schatten (nach de Martonne). Razredi (kategorije) Horizontalna Visinska Prikazanje na karreljefa rasprostranjenost razlika tama u mjerilu od 100 Megareljef od 10 do 100 km i više do 1000 m i više 1 : 1,000.000 ili sitnije 1 : 50.000 do Makroreljef od 200 m do 10 km do 100 m 1 : 100.000 1 : 5.000 do Mezoreljef od 100 m do 200 m do 20 m 1 : 10.000 1 : 500 do Mikroreljef od 2 m do 100 m do I m 1 : 1.000 1 : 100 Nanoreljef do 2 m do 0,5 m ili krupnije Tablica 3.Reljefni razredi glede prostornog rasporeda i kartografskog prikaza (po Šumarska enciklopedija, 3, 1987.) Tafel 3. Reliefklassen mit Rücksicht auf räumliche Einteilung und kartographische Darstellung (nach Š. E., 3, 1987.). Shodno opisanom, reljef se različito izučava: prema genezi i litologijskoj gradi, pojedinim reljefnim čimbenicima, reljefnim bonitetnim kategorijama, energiji reljefa, međuovisnosti s podnebljem, raslinstvom, tlima ili drugim potrebama (H o r v a t 1942, M. Gr ač an i n 1946, Z. Gračanin 1962, Šafar 1963, Bertović 1963. i s B. Klapka 1983, Kušan & Klapka B. 1964, Klein 1971, M arti nović 1973, Sretcno vić& Šobić 1974, Kovačević 1982, 1987, Velić, I.&Velić,Josipa 1987. i dr). B) Pod pokroviteljstvom bivše JAZU održan je 1988. u Zagrebu i Dubrovniku simpozij pod naslovom "Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske" i usporedno istoimena izložba u Zagrebu. Bilo je izloženo više od 200 izvornih karata, koje se čuva u knjižnicama, arhivima, samostanima i privatnim zbirkama (P a n d ž i ć Ankical988). C) Jedan od dva originala te karte zidnog formata (mjerilo: 1:3.800 forfifikacijskih hvati) čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (kartografska zbirka: oznaka B III 3, inv. br. 198). Na naš prijedlog i uz podršku inž. R. A n t o 1 j a k a, karta je godine 1975. konzervirana na trošak Saveza ITS IDI SR Hrvatske. D) Iz 1880-tih godina potječe i zidni reljef Hrvatske, pomno izrađen iz slojničkih lamela u mjerilu 1:75 000 (veličine oko 6,20 x 3,40 m). Osim uobičajenoga topografskoga sadržaja u bojama je prikazan "Sumovid kra- Ijevinah Hrvatske i Slavonije" po 11 posjedovnih kategorija šumskog tla naprama cjelokupnoj površini svake od osam (ondašnjih) županija. Taj jedinstven, višestruko zanimljiv i vrijedan, hrvatski povijesni izložak izradio je Šumarski odsjek kraljevske hrvatsko-slavonskodalmatinske Zemaljske vlade za "milenijsku" izložbu u Budimpešti god. 1886, a danas se čuva u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu. E) Pojedine visinske zone u Hrvatskoj postotno iznose: 0-200 m: 52,8 %, 200-500 m: 25,6 %, 500-1000 m: 17,7 %, 1000-1500 m: 3,7 % i 1500-2000 m: 0,2 % od ukupne površine R Hrvatske (K I e m e n č i ć : Zemljopisni atlas R Hrvatske Zagreb 1993.). F) Predočeni primjeri odabrani su između mnogih, interpretacijski istovrsnih, reljefnih karata i opisa u domaćim i stranim najpoznatijim i dostupnim monografijama, atlasima, urbanističkim prostornim planovima uređenja i ostalim relevantnim publikacijama, koje se ovdje ne može pojedinačno navoditi. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 39 <-- 39 --> PDF |
S. Berlin ič: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999), 543-563 1 2 r i I) Susedgrad 2) Crnomerec 3) Centar, 4) Medveščak, 5) Maksimir, 6) Dubrava, 7) Trešnjevka, 8) Trnje, 9) Peščeniea, 10) Novi Zagreb IT1} generalizirane konture zagrebačkih izgrađenih površina v j generalisierte Umrisse der ausgebauten Flächen in Zagreb ´ 0 5 10 km Karla 8. Reljefni pojasi, analogni bioklimati i potencijalan vegetacijski pokrivač u zagrebačkom okolišu (po Bertoviću, pojednostavljeno)*. Karte 8. Relicfzonen, analoge Bioklimate und potentielle Vegetationsbedeckung in der Umgebung von Zagreb (nach Bertović, vereinfacht)* 1 visokogorski orografski pojas i bioklimat; bukovo-jelove klibrdski orografski pojas i bioklimat; kitnjakove klimaksne i pamaksne i paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze raklimaksne te ostale intrazonalne biljne zajednice Allimontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen und Orographischc Bergstufe und Bioklimat; Klimax- und Parakli- Tannen Klimax- und Paraklimax- Pflanzengesellschaften sowie max-Pflanzengesellschaftcn der Traubeneiche, sowie andere andere intrazonale Phytocenosen intrazonale Phytocenosen 2 niskogorski orografski pojas i bioklimat; bukove klimaksne i ravničarski orografski pojas i modificirani bioklimat; različite paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze lužnjakove i ostale intrazonalne fitocenoze Submontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen-Kli-Planare orographischc Zone und modifiziertes Bioklimat; vermax- und Paraklimax-Pflanzcngesellschaft, sowie andere intraschicdcntliche Pflanzcn-gcscllsehaftcn der Sommereiche und zonale Phytocenosen andere intrazonalc Phytocenosen a) jako aeidofilne fitocenoze, b) umjereno i slabo acidofilne filocenoze, c) neutrofilne fitocenoze, d) slabo bazifilne fitocenoze, e) mozaik higrofilnih fitocenoza, različitih edafskih svojstava. a) ausgeprägt aeidophile Pflanzengesellschaften, b) massig und schwach aeidophile Pflanzengesellschaften, c) neutrophile Pflanzengesellschaften, d) schwach basiphile Pflanzengesellschaften, c) Das Mosaik der hygrophilen Pflanzengesellschaften mit verschiedentlichen edaphischen Eigenschaften *) Isječak iz karte "Podneblje i vegetacijski pokrivač Zagrebačke regije". Zajednički prostorni plan grada Zagreba i Zajednica općina Zagreb, Urbanistički institut SRH, Zagreb 19X3. *) Ausschnitt aus der Karte "Klima und Vegetation der Zagreber Region), Gemeinsamer Raumplan der Stadt Zagreb und der Zagreber Gemeindegemeinschaft, Institut für Urbanismus der SRH, Zagreb 1983. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 42 <-- 42 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II I 2. CXXII1 (l´W-)), 543-563 1988: Hrvatska- Biljni pokrivač (s vcgetacijskom kartom). Enciklopedija Jugoslavije 5, str. 172, 184/85., Zagreb. 1990: Jugoslavija- Biljni pokrivač; Orografski pojasi, analogni bioklimati te zonalna i raširenija intrazonalna šumska vegetacija (karta). Enciklopedija Jugoslavije 6, str. 185-189., 196-202., Zagreb. 1992: Vegetational Map of S. R. Croatia (Orographical and elimatic-vegetational belts, subzones and areas). Uebersicht der Vegetation Kroatiens nach neueren Untersuchungen, Tuexenia 12, Göttingen. 1993: Ibid., prikaz časopisa škartom: Šumarski list 11-12., Hortikultura 1-4, Zagreb. 1995: Reljefi orografski pojas; Podneblje i bioklimati; Vegetacijski pokrivač. Priroda i perivoji u riječkoj općini, Hortikultura 1-4, Zagreb; Šumarski list 3-4, Zagreb. Bognar , A. 1988: Hrvatska - Geomorfološka karta SR Hrvatske. Enciklopedija Jugoslavije 5, JLZ, Zagreb. 1990: Jugoslavija - Reljef, ibid. 6. 1993: Hrvatska; Reljef- geomorfološke osobine. Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga & Leksikografski zavod, Zagreb. Braun-Blanquet,J. 1915: Les Cevennes meridionales (massiv de 1´ Aigoual). Arch. Sc. Phys. Nat. 48. Braun-Blanquet & Jenny, H. 1926: Vegetationsentwicklung und Bodcnbildung in der alpinen Stufe der Zentralalpcn. Dcnkschr. Schweiz. Naturf Gesell., 63. Brockmann-Jerosch, H. 1919: Baumgrenze und Klimacharakter. Beitr. Geobot. Landesauf. 6, Zürich. Buljat, Jadranka & Prcić, M. 1997: Hrvatska - Prirodna osnovica. Atlas Europe, Leksikogr. Z., Zagreb. Garns, I. 1990:Jugoslavija- Reljef. Enciklopedija Jugoslavije 6, Leksikografski zavod M. Krlcža, Zagreb. Glavač , V. 1962: Osnovna fitocenološka rasčlanjenost nizinskih šuma u Posavini. Šumarski list 9-10, Zagreb. 1974: Karte der Vegctations-Zoncn Südosteuropas; Zonen der Hochgebirgsvegetation (apud: Horvat, I. Glavač, V, Ellenberg, H.: Vegetation Südosteuropas, Stuttgart); Vegetacijski pojasi Balkanskog poluotoka (karta). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb, 1987. 1999: Uvod u globalnu ekologiju (Rukopis predan za tisak, 251 str.), Zagreb. Godck , I. 1949: Vodno građevinarstvo u šumarstvu; Uređivanje bujica. Mali šumarsko-tehnički priručnik, Zagreb. Gračanin , M. 1946: Pedologija I., geneza tala. Zagreb. 1950: Metodika ekoloških istraživanja tla. Priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije, Zagreb. Gračanin, M. & Martinović, J. 1987: Tlo. Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. Gračanin , Z. 1962: Verbreitung und Wirkung der Bodenerosion in Kroatien. Giessener Abhandlungen zur Agrar- und Wirtschaftsforschung 21, Giessen. Horvat , 1. 1935-1939: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine. Ljetopis Akad. I-V, Zagreb. 1942: Biljni svijet Hrvatske (Die Pflanzenwelt Kroatiens, ein Blick auf die Flora und Vegetation). Zemljopis Hrvatske II, Zagreb. 1949: Orografski faktori. Nauka o biljnim zajednicama, Zagreb. 1950: Metodika za istraživanje i kartiranje vegetacije (Orografski faktori, Obrasci za snimanje...). Priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije, Zagreb. 1953: Vegetacija ponikava. Geografski glasnik, Zagreb. 1961: Die Pflanzenwelt der Karst-Ponikven — eine besondere Vegctationserscheinigung. Phyton 3-4. 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske (s četiri karte biljnih zajednica sekcije Sušak). Acta biologica II, Zagreb. HorvatJ., Bertović, S.&Lo vri ć, A. Ž. 1988: Hrvatska - Biljni pokrivač. Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb. Kalmeta , R. 1983: Nazivi brdo i brijeg u hipsoametrijskom sustavu nazivlja za uzvisine. Jezik 31, Zagreb. K1 c i n, V 1971: Eine morphometrischc Analyse der Relicfencrgie der Medvednica. Bulletin sci., Sec. A, Tome 16, 3-4, Zagreb. Klemenčić , M. 1993: A Concise Atlas of the Republic of Croatia & of the Republic of Bosna and Hercegovina. The Miroslav Krlcža Lexicographical Institute, Zagreb. Kosović , B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list 1-9, Zagreb. Kovačević , P. 1982: Utvrđivanje boniteta reljefa. Pravilnik o bonitiranju zemljišta. Narodne novine 47, Zagreb. 1987: Nova metoda bonitiranja u Hrvatskoj (u suradnji). Agronomski glasnik 2-3, Zagreb. 1995: Područja i potpodručja geomorfoloških grupa tala i osvrt na način njihovog iskorištavanja u Hrvatskoj. Agronomski glasnik 3, Zagreb. Kušan , E 1933: Flora i vegetacija lišaja sjeverozapadnih crnogorskih planina. Prirodosl. istr. Akademije 18, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 43 <-- 43 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Š u murski list br. II I2.CXXIII (19991, 543-563 1969: Biljni pokrov Biokova (Flora i vegetacija). Acta biologica V, Prirodoslovna istraživanja JAZU 37, Zagreb. 1970: Funkcija sutjeski i prijevoja u florogenezi Dinarida. Pcriodicum biologorum 2, Zagreb. Kušan, F. & K lap ka, Božena 1964: Ein sonderbarer Tannenwald auf den Biokovo. Informationes botanicac 3, Zagreb. Kušan , V. 1996: Kartiranje šuma pomoću Landsat TM satelitskih snimaka (doktorska disertacija na Šumarskom fakultetu), Zagreb. L a k u š i ć, R. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR Crna Gora ( s vegetac. kartom). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. L o v r i ć, A. Ž. 1987: Zonacija (pojasnost); Dijagram vegetacijskih pojasa u zemljinoj biosferi..., ibid. Mägdefrau, K. & Ehrendorfer, F. 1978: Botanika (prijevod s njemačkog), Školska knjiga, Zagreb. Margctić, F. & Bertović, S. 1983: Klima i klimatologija. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb. Mart i no vi ć, J. 1973: Utjecaj tla i reljefa na omjer vrsta drveća u šumi bukve i jele na kršu zapadne Hrvatske. Šumarski list 9-10, Zagreb. 1997: Tloznanstvo u zaštiti okoliša. Državna upra va za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb. 1999: Tla u Hrvatskoj; Pedogenetski činitelji na području R Hrvatske, ibid. (priređeno za tisak). Matvejev , S. D. 1990: Jugoslavija-Fauna. Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb. Maul 1, O. 1938: Geomorphologie, Leipzig-Wien. Melik , A. 1958: Jugoslavija, zemljopisni pregled, Ljubljana. Oppi tz, O. 1942: Obličje površine. Zemljopis Hrvatske I, Zagreb. Pandžić , Ankica 1988: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske. Katalog Izložbe Povijesnog muzeja Hrvatske, Zagreb. P a v i ć, R. 1975: Gorska Hrvatska; Karakteristike i značenje prirodno-geografske sredine (Gcološko-petrografska osnova i reljef). Geografija SR Hrvatske 4, Zagreb. Pawlowski , B. 1926: Über die subnivale Vegetationsstufe im Tatragebirge. Bull, intern. Acad. Polon., Krakow. P r c i ć, M. 1997: Planine. Hrvatski leksikon II, Zagreb. Prpić , B. 1998: Šumsko bogatstvo u Nacrtu prijedloga programa prostornog uređenja R Hrvatske. Šumarski list 9-10, Zagreb. Radošcvić , N. 1974 : Geografski elementi karte - Reljef. Kartografija, Beograd. Reisigl, H. & Keller, R. 1987: Alpenpflanzen im Lebensraum. Stuttgart - New York. Roglić , J. 1960: Hrvatska, prirodne karakteristike - Reljef. Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb. 1964: Geografsko proučavanje reljefa. Zbornik VII. kongresa geografa SFRJ, Zagreb. 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji (Krška terminologija naroda Jugoslavije III.), Zagreb. 1981: Za objektivniji i usklađen koncept geomor fologijc. Geografski glasnik 43, Zagreb. 1988: Hrvatska-Oblici reljefa i geomorfološka regionalizacija. Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb. R už i ć, Žcljka i sur. 1987: Pregled republičkih podataka o karakteristikama teritorija SFR Jugoslavije (Bertović: Prirodni sustavi - Uvod, Reljef, Klima, Vegetacija). Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb. Skupina pisaca 1974-1975: Geografija SR Hrvatske 1-6, Zagreb. Skupina pisaca 1986: Prirodna potencijalna vegetacija Jugoslavije (s kartom u mjerilu 1:1 000 000), Ljubljana. Skupina pisaca 1992: Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Svcuč. & "Hrvatske šume", Zagreb. Sretenović,Lj.&Šobić,D. 1974: Reljef-Predstavljanje reljefa zemljišta na kartama. Vojna enciklopedija 8, Beograd. S te fan o vic, V. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije SR Bosna i Hercegovina (s kartom). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. S tefan o vić , V et al. 1983: Ekološko-vegetacijska rajonizacija Bosne i Hercegovine (s kartama). Radovi Šumarskog fakulteta Univ., posebna izdanja 17, Sarajevo. Šafar, J. 1963: Geomorfološki faktori. Uzgajanje šuma. Izd. Savez šumarskih društava Hrvatske, Zagreb. Troll , C. 1975: Vergleichende Geographie der Hochgebirge der Erde in landschaftsökologischer Sicht. Geographische Rundschau 5/Mai, Bonn. Velić , I. & Velić , Josipa 1983: Pctrografska karta Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2, s. 624., Zagreb. Ve 1 i ć, J. 1987: Geološki odnosi u sklopu prirodnih sustava za potrebe prostornih planova. Geološki vjesnik 40, Zagreb. Walter, H. 1955: Die Klimadiagramme als Mittel zur Beurteilung der Klimaverhältnisse für ökologische, vegetationskundliche und landwirtschaftliche Zwecke. Ben dtsch. bot. Ges. LVIII, 8. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 44 <-- 44 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXII1 (19991,543-563 ZUSAMMENFASSUNG: Kontinentales Relief, seine Merkmale und Faktoren werden konzis beschrieben und seine Wichtigkeit als ökologischer Faktor und Modifikator wird betont. Einige ältere und neuere Reliefunterlagen werden erwähnt: Höhezonenkarten, Karten von geomorphologishen Eigentümlichkeiten, Profile, Luft-und Satelitaufnahmen. Ausgenommen der phytogeographischen Werke und Erkenntnisse, in der aktuellen und zitierten Literatur bestehen keine klare und zweifellose Kriterien und Definitionen für die fundamentalen Reliefformen -Ebenenstufe, Bergstufe, montane Stufe, subalpine Stufe und alpine Stufe. Für ihre genauere Angehörigkeit und Analyse sind nicht nur die Meereshöhen genügend zuverlässig, sondern ist auch die Vegetationsbedeckung entscheidend (aber völlig vernachlässigt) weil die zonalen und interzonalen Phytozönosen direkt und auffallend einzelne morphographische Einheiten, ihre Verbreitung und Standortzustände und Veränderungen bezeichnen. Jede einzelne Reliefform besitzt ökologische, biologische, wirtschaftliche, physiognomische und andere Merkmale die nicht unterschätzt oder generalisiert werden sollen. Jede Reliefeinheit/Reliefform sollte eine fachlich übereinstimmte, eindeutige Beschreibung (Definition) haben, ohne Rücksicht auf weitere wissenschaftliche, wirtschaftliche und jede andere praktische Bestimmung und Anwendung. Nach den wissenschaftlichen Kenntnissen Name/Form alpine Stufe (Alpinengebirge) ist korrekt nur für Alpen und verwandte Massive in denen über der natürlichen Waldgrenze ein, von Makrorelief und Makroklima bedingter, Klimazonaler Gürtel der Alpinen vegetation existiert. Solche höchste Relieferhebungen - alpine Stufe (Alpinengebirge) -existieren in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina nicht und alle Gebirge die als alpine Stufe gennant wurden sind in Wirklichkeit Gebirge der subalpiner Stufe. Häufige und eingewurzelte Verwendung den Namen von Berge, und besonders der Gebirge und Alpengebirge, als Synonyme ist überall unwissenschaftlich und fehlerhaft und der Gebrauch dieser Synonyme soll aufgegeben werden. Substantiv-und Adjektivbezeichnungen: Alpinengebirge, (alpine Stufe) und ähnliches sollen aus den Besehreibungen der Reliefformen in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina und aus allen, über unseren Relief, schriftlichen, sprachlichen und anderen Anwendugsförmen ausgeschlossen werden. Das wird ein Beitrag zu einem wahrhaftigen, geographischen, ökologischen und im überhaupt objektiven Landschaftsbild in Kroatien und auch in den Nachbarländern sein. An Stelle allgemein und fehlerhaft beschriebenen Reliefformen werden, für besseres Verständnis und für räumliche bioökologische Analyse sachlichere und mehrfach verwendbare Begriffe, vorgeschlagen: Ebenen-, Berg-, Gebirge-, Subalpine-, Alpinenreliefzonen und (orographische) Unterzonen. Alle diese Zonen sind in der Natur, mit Hilfe der Vegetation, sehr gut erkennbar, sie können sich kartographisch gut begrenzen lassen und danach entsprechend bioklimatisch, phytozönologisch und edaphisch genau definieren. Solche Interpretation verbindet und achtet auf die geographische Lage, Relief, Klima, Boden und Vegetationsbedeckung was naturwissenschaftlich, wirtschaftlich und praktisch einen bedeutenden Vorteil hat. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 45 <-- 45 --> PDF |
unikomerc-uvoz JsiirfJL Tel.: 01 6221 555, Fax: 01 6221 569 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 41 <-- 41 --> PDF |
S. Bertović: R.ELJI-.K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski lisl br. II 12. (.´XXIII (19«9). 543-563 raščlambu višestruko realniji i uporabljiviji: ravnički, fitoeenološki i edafski podrobnije definirati i kartografbrdski, gorski, pretplaninski i planinski reljefni (oro-ski točno omeđiti, stoje za prirodoznanstvo, gospodargrafski) pojasi. Svi se oni mogu analogno bioklimatski, stvo i praksu višestruko vrijedna prednost. 7. LITERATURA - Literatur Beck-Mannagetta,G. 1901: Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder, Leipzig. Bcrtić , I. 1993: Reljef-visinski pojasi (karta). Zemljopisni atlas Republike Hrvatske, Sk. knjiga-Lcksikografski zavod, Zagreb. Bertović , S. 1960: Prilog poznavanju odnosa reljefa, klime i šumske vegetacije u Crnoj Gori (rukopis), Zagreb. 1961: Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa, Šumarski list 9-10, Zagreb. 1963: Prilog razmatranju oko izbora metodike i tehnike za izradbu Vegetacijske karte Jugoslavije, Institut za botaniku Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 1963: Reljef. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb. Ibid. 3, 1987. 1966: Bibliography of Vegetation Maps of Yugoslavia. International Bibliography of Vegetation Maps (by A. W. Küchler), Vol. 2 (Europe), Lawrence (Kansas, USA). 1974: Klima und Vegetarionsmcrkmalc einiger Lokalitäten in Hoch- und Mittelgebiergc des Alpen- Dinarischcn Massivs, (referat na XII. Međunarodnom sastanku za alpsku meteorologiju, Sarajevo 1972.). Zbornik meteoroloških i hidroloških radova 5, Beograd. 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (Razdoblje 1948-1960.). Acta biologica VII/2, Prirodoslovna istraživanja JAZU 41, Zagreb. 1980: Neke vegetacijske i klimatske značajke lokaliteta u visokom gorju i sredogorju Alpsko-Dinarskog masiva, Šumarski list 3-4, Zagreb. 1983: Hrvatska - Šumska tipologija i glavni tipovi šuma. Šumarska enciklopedija 2„ Zagreb. 1983: Kartografija, ibid. 1984: Reljef kao ekološki čimbenik u planiranju prostora; Vegetacijski pokrivač u planovima uređenja prostora; Vrijeme i podneblje u prostornom planiranju. Prostor i čovjekova okolina u dugo ročnom razvoju SR Hrvatske IL, Urbanistički institut SRH, Zagreb. 1984: ibid. Znanstvene osnove dugoročnog razvoja SRH do godine 2000. Republička zajednica za znanstveni rad SRH i Republički zavod za društveno planiranje SRH 27, Zagreb. 1985: Reljefne osobitosti; Bioklimatske značajke; Vegetacijski pokrivač. Osnove prostornog plana i Prostorni plan SRH do 2000. godine (Prirodni sustavi, Osnovna studija), Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb. 1987: Priroda i šumarstvo ogulinskog kraja (Reljef, podneblje, vegetacijski pokrivač), Šumarski list 7-9, Zagreb. 1987: Prostorno planiranje: Reljef, vrijeme i podneblje, vegetacijski pokrivač; Reljef; Tipologija šuma. Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. 1990: Jugoslavija - klima: godišnji hod srednjih temperatura zraka i srednjih količina oborina na meteor, postajama iz različitih orografskih pojasa, kontinentnih i maritimnih bioklimata i njihovih prirodnih vegetacijskih područja u SFRJ; Klimatski dijagrami met. postaja iz različitih kontinentnih i maritimnih bioklimata u Jugoslaviji. Enciklopedija Jugoslavije 6, JLZ, Zagreb. 1991: Glavna obilježja visokogorskog bioklimata u okolišu klimatološke postaje i NPŠO-a Zalesina (Gorski kotar - Hrvatska). Glasnik za šumske pokuse 27, Zagreb. 1993: Hrvatska - Pretpostavljena prirodna vegetacija. Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga & Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. 1994: Neke prirodoznanstvene osobitosti u zagrebačkom okolišu: Uvodne pripomene; Reljefi orografski pojasi; Podneblje i bioklimati; Vegetacijski pokrivač. "Spomenica Zrinjevac" - priroda, vrtovi, perivoji i uresno raslinstvo u Zagrebu, Zagreb. 1994: Neke prirodne značajke u Zagrebačkoj regiji (Reljef, podneblje, vegetacijski pokrivač), Hortikultura 1-4, Zagreb. 1994: Podneblje i ostale prirodne osobitosti u okolišu meteorološke postaje Lividraga (Gorski kotar). Agronomski glasnik 1-2, Zagreb. 1994: Prilog ekologijsko-prostornom tumačenju i značajkama reljefa i podneblja u Gorskom kotaru. Zbornik radova - 40 godina nacionalnog parka "Risnjak", 1953-1993, Crni Lug. Bertović, S. & Klapka, Božena 1983: Klek - fenonen vrhova. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb. Bertović, S. «feLovrić, A. Ž. 1987: Karta orografskih pojasa bioklimata i pojasnih šumskih zajednica ... u dinarskom kršu. Osnove zaštite šuma od požara, CIP, Zagreb. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR Hrvatska (s vegetacijskom kartom). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 26 <-- 26 --> PDF |
S. Bertović: RhLJLF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA sličnih starih karata označene su i najistaknutije reljefne sastavnice: isponi - brda, brežuljci, gore (npr. "Albanus mons", "Bebii montes") pojedinačno ili u lančanim nizovima u obliku sjenčanih stožera ili krtičnjaka. Istaknute su i glavne vode - rijeke i njihovi pritoci te živi pokrivač - šume. Na karti Ugarske (Stier, Nürnberg 1684.) vidi se reljefna razvedenost Gorskoga kotara i istaknut je Kick ("Kleckberg"), a između Velebita i Like označene su prostrane šume ("Morlackische Wälder")... (karta 1). Karta 1. Reljef Hrvatske na isječku Karte Ugarske, 1684. Kartel. Relief von Kroatien auf dem ungarischen Kartenaus schnitt, 1684. Naše najbolje kartografsko djelo iz starijeg razdoblja je "Karta Slavonije i Hrvatske", koju je izradio Stjepan Glavač (1673.?). Dobro su prikazani reljef (npr. sjenčanjem istaknuta gorovitost Gorskoga kotara), riječna mreža, mnogi novi toponimi i po prvi puta označena je hrvatska milja u kartinu mjerilu. "Mappa deren Kaiserlichen Königlichen an der See in Littoral Austriaco ligenden Waldungen..." (Pierker u. a. Beč 1764.) sa sjenčanim reljefom, šumama i kulturama (u boji) ubraja se među najstarije vegetacijske karte u nas (Kosov i č 1914., Bertović 1966)paiu svijetu (p. bilj. C). "Zemljopis županija Kraljevine Hrvatske i Slavonije" osobito je značajan, jer je na osam posebnih karata u Šumarski list br. II 12. CXXIII (IgggX 543-563 boji, u mjerilu 1:180 000, prvi puta predstavljena visinska pojasovitost reljefa u Hrvatskoj, sa šest kartografskih jedinica (Steklasa Budimpešta-Zagreb, 1888)... (p. bilj. D). Između topografskih sekcija za teritorij nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, na listu "Umgcbungskarte von Agram", koji je izradio K. u. K. f Militärgeographisches Institut" u Beču, 1893. g. (krt. 2) precizno su označene mnoge reljefne pojedinosti (crtkano, "šrafama" vrhovi i grebeni pa doline, rijeke, potoci mrtvaje), a osobito vrijedna novost su označene aps. nadmorske visine (kote, triangulacijske točke) i prostorno omeđene, zeleno obojane -šume. Od druge polovice XIX. stoljeća i danas, za kartografski reljefni prikaz (Bertović 1983) većinom se tOMm no 0 1 2 2 * s knl ^i´iifi´ll´iH r— < T i—t -r r—« ´ iocs 530 o 1300 :ooo 300C 4000 jocaSc^nue Karta 2. Reljefu okolici Zagreba, 1893. (isječak) Karte 2. Relief in der Umgebung von Zagreb, 1893. (Ausschnitt) rabe geometrijske metode s kotama i slojnicama (izohipsama). Na toj osnovi odabrane reljefne visinske zone okosnica su vrlo tipičnih i čestih reljefnih karata u raznim publikacijama (krt. 3). One međutim, vrlo dobro predočuju samo ukupnu reljefnu plastičnost i kolikoću pojedinih zona (p. bilj. E) u istraživanome području. U geologijskim, geografskim i ostalim opisima i raznovrsnoj primijenjenoj tematici i kartografiji (Oppitz |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 25 <-- 25 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 11 12, CXXIII (1999), 543-563 UDK 630* 113 + 188 RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA" DAS RELIEF UND SEINE RÄUMLICHE EINTEILUNG Stjepan BERTOVIC** SAŽETAK: Opisuje se reljef kao istaknuti prirodni čimbenik i objekt različitih istraživanja. Spominju se neke vrste karata i razlike u tumačenjima reljefa. Između morfografskih jedinica pobliže se objašnjava apelative gora i planina, jer ih se gotovo redovito smatra istoznačnicama, a zapravo se bitno vrlo razlikuju i pogrešno poistovjećuju. Obuhvat ujedinjenog utjecaja svih reljefnih čimbenika na podneblje, tlo i raslinstvo, predlaže se u novoshvaćenoj reljefnoj raščlambi na orografijske pojase, a ti su: ravnički, brdski, gorski, pretplaninski i planinski. Daje se nekoliko aktualnih prijedloga za reljefnu tematiku. K Ij učne r ij e č i: reljef-karte i tumači, gora i planina, orografijski pojasi, bioklimati. 1. UVOD - Die Einleitung Kako se zna o reljefu, odnosno "o obliku krute Ze-obilježja ubrajaju medu najvažnije fizičko-geografske mljine površine, kako ga geomorfologija u genetičkom značajke nekog prostora. Sam reljef, vizualno je često smislu istražuje, ovise gotovo sve ostale pojave na povr-najmarkantnija osobina, a posebno je geografski zanišju Zemlje. Štoviše, pojave u atmosferi, iako stoje pod mljiv ne samo stoga stoje najčešće rezultat vrlo složeutjecajem svojih vlastitih planetarnih zakona, ipak očito noga razvojnog procesa i različitih utjecaja nego pogonajviše ovise o geomorfologijskim prilikama; tako u tovo iz razloga stoje to jedan od najvažnijih činilaca korazvitku klimata, postanku vjetrova itd. Areali pak biljji bitno utječu na složene društvene osobitosti, na evolunih i životinjskih formacija prilagođuju se oblicima tla ciju i funkcije nekog prostora" (Pavić 1975). upravo tako očigledno kao i područja rasprostranjenosti U suglasju s gore opisanom važnošću i ostalim reljeljudskih zajednica (rasa, naroda) i njihova stvaranja, odfnim značajkama (popratna bilješka A), svrha je ovoga nosno djelovanja, kao što su gospodarski prostor, nasenapisa sažeti najvažnije spoznaje o reljefu, njegovim lja, putovi..." (Maul 1 1938,apudOppitz 1942). oblicima i načinima kartografijskog prikaza, opisati bi "Reljef je najkarakterističniji element teritorija Hrtne uzroke i razlike u poimanju naziva gora i planina i vatske i bitan je ne samo za razumijevanje sadašnjih slijedom toga ponuditi verificirane osnove za točnije osobina, već i za povijesnu ulogu hrvatskoga prostora" sveopće predočavanje reljefa, posebice za njegovu (Roglić 1960). znanstvenu i praktičnu ekološko-biološku interpre "U svakoj se regionalnoj geografskoj analizi reljefna taciju i praktičnu uporabu. 2. RELJEFNE KARTE, OPISI I PRIMJEDBE Reliefkarten, Beschreibungenund und Bemerkungen Već od vremena Babilonaca, Egipćana i Rimljana, dinosti o karakteru reljefa, visinskim odnosima i si. reljefne bitnosti različito se prikazivalo na glinenim (Radošević 1974). pločama, papirusu i kartama, naravno bez ikakvih poje-Kopnenu i primorsku Hrvatsku prikazivalo se na mnogim kartama Ugarske, Austrije i Italije, izrađenim u Zbog znanstvene dosljednosti i cjelovitosti tematike u članku se, različitim razdobljima, mjerilima i tehnikama (p. bilj. nažalost, nije moglo izbjeći citirati neke aktualne pojedinosti iz B). Jednu od najstarijih karata "Quinta Europae Tabula" vremena dviju bivših Jugoslavija. Prof. dr. sc. Stjepan Bertović, Zagreb, Iblerov trg br. 8/IV. sastavio je C. Ptolemaeus (Ulm 1482). Na toj i nizu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 40 <-- 40 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXI11 (IgggX 543-563 Pretplanina je rijetko rabljen apelativ za osobit zemljopisno- reljefni pojam koji zamjenjuje toponomastičkim pridjevom označenopretplaninsko (subalpsko, subalpinsko) područje. Po sličnosti krajolika i stojbinskih prilika pretplanine se često poistovjećivalo i nazivalo planinom. Zbog toga su danas za područja u RH i RBiH proturječni i neprihvatljivi nazivi: "Planinska Hrvatska, Planinska Bosna, Planinska Hercegovina (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976), Dinarske planine, najviši planinski vrh u Hrvatskoj, planine pitomoga Hrvatskoga zagorja, Žumberačke planine, Ćićarija - planinski dio Istre, planinska klima, vrijeme u visokim planinama (HRTV), planinske i visokoplaninske šume, brdsko-planinsko stočarstvo i gospodarstva, planinski turizam, planinske prometnice i prijevoji" ... i još mnoštvo sličnih, u nas često rabljnih planinskih nestvarnosti. L) U našoj shemi tipoloških istraživanja (1961, 1983) opisi reljefa su već onda bili pretpostavljeni (ali nažalost zanemareni) unutar tematske obrade petrografske podloge i tla. Prihvaćajući iste prirodne čimbenike kako u obilježbi reljefa (p. bilj. A), tako i u polazištu vegetacijskim, klimatološkim, pedološkim i ostalim proučavanjima (H or vat, M. Gračanin,M aksić idr. 1950; Bertović 1961; Z. Gračanin 1962; Martinović 1973, 1997) obogaćuje se, uz ostalo, bit reljefnih (orografijskih > zemljoobličnih ?) pojasa, a osobito njihova indikacijska i interpretacijska bioekologijska, znanstvena, gospodarska i praktična uporabna vrijednost. 6. BITNE PROSUDBE I PREPORUKE Reljef i njegove geomorfološke osobitosti svugdje su stalno djelujući bioekološki čimbenik i izmjenitelj, kojega treba uvažavati pri izboru i djelatnostima u čovjekovu životnome okolišu. Izuzevši fitogeografska djela i spoznaje, u ostaloj aktualnoj literaturi ne postoje jasna i nedvojbena obilježja i tumači za osnovne (ravničke, brdske, gorske, pretplaninske i planinske) reljefne oblike. Za njihovu točniju pripadnost i prostornu raščlambu nisu dovoljno pouzdane samo nadmorske visine, već je odlučan dosad zanemarivan vegetacijski pokrivač, jer zonalne i intrazonalne fitocenoze neposredno i najuočljivije obilježavaju pojedine morfografijske jedinice i njihovo stojbinsko stanje i promjene. Svaki pojedini reljefni oblik posjeduje ekološke, biološke, gospodarske, fizionomske i ostale svojstvenosti koje se ne bi smjelo potejenjivati ili olako uopćavati. Svakoj reljefnoj jedinici/obliku trebalo bi strukovnjački usuglasiti egzaktan jednoznačan opis (definiciju) bez obzira na daljnju znanstveno-istraživačku, gospodarsku i bilo koju praktičnu namjenu i uporabu. M) Površine pojedinih reljefnih pojasa izračunate su pomoću mreže točaka s karte "Orografski pojasi i analogni bioklimati" (M= 1:2 600 000) u Katedri za geodeziju Zavoda za uređivanje šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. N) Osim već citiranih napisa, potanje o povezanosti reljefnih, klimatskih i vegetacijskih odnosa (dokumentirano s brojčanim podacima, klimatskim dijagramima, klimatogramima. i kartama) pišu Bertović (1985, 1987, 1994) i Bertović & Lovrić (1987, 1988, 1990, 1992, 1995) u različitim časopisima i u 20-tak planova prostornog uređenja i razvojnoga planiranja, počevši od godine 1966. u Urbanističkom institutu SR Hrvatske (krt. 8). Između potonjih ističu se originalnošću reljefne bioekološke obrade prirodnih sustava Prostorni plan SR Hrvatske do 2000. godine (voditelj arh. Z. Š v i g i r, 1984.) i sinteza republičkih prostornih planova uređenja SFRJ (naručitelj biv. VGI JNA, voditeljicaarh. ŽeljkaRužić, 1987.). Najiscrpniji pregled sve relevantne literature dvojice prvospomenutih autora može se naći u popisu radova kojeg je objavio prof. dr. J. B i skup u ediciji "Hrvatski šumarski životopisni leksikon", knj. 1., Tutizleksika, Zagreb 1996, pp. 76-92. Među prvim sličnim poredbenim ekološkim polazištima odlikuju se opisi o rasprostranjenosti i vrstama tala (Martinović 1990, 1999) te životinjskoga svijeta (Matvejev 1992). Wichtige Beurteilungen und Empfehlungen Po suvremenim snanstvenim spoznajama naziv/oblik planina je ispravan samo za Alpe i srodne im masive, u kojima postoji iznad gornje prirodne šumske granice i osobit, makroreljefom i makroklimom uvjetovan klimatskozonski pojas planinske (alpske, alpinske) vegetacije. Takvi najviši reljefni isponi - planine - ne postoje nigdje u R. Hrvatskoj i R. Bosni i Hercegovini, a svi tamo planinski nazivani predjeli zapravo su pretplaninskoga (subalpskog, subalpinskoga) značenja. Cesta i ukorijenjena uporaba apelativa brda, a osobito gora i planina, kao istoznačnica (sinonima) svuda je neznalačka i pogrešna, pa bi tu sličnoznačnost posvuda trebalo napustiti. Imeničke i pridjevne pak oznake: planina, planinski i slične treba neodložno isključiti iz opisa reljefnih oblika zastupljenih u RH i R BiH, te iz svake, o našem reljefu pisane, govorne i ostale uporabe. Na taj bi se način pridonijelo istinskoj geografskoj, ekološkoj i općenito objektivnijoj slici obličja krajine u hrvatskim a i susjednim zemljama. Umjesto općenitih i manjkavo opisanih reljefnih oblika predlažu se za njihovu prostornu bioekološku |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 38 <-- 38 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA G) Spomenute i ostale evidentirane netočnosti trebalo bi svakako ispraviti u najavljivanom 2. izdanju toga zapaženog i vrlo popularnoga hrvatskog leksikografskog djela. Čak u svim izdanjima topografskih karata i sekcija, u različitim mjerilima, koje je tiskao bivši Vojnogeografski institut JNA, na cijelom teritoriju Hrvatske (v. Kartografija, Šum. cnc, 2, Zagreb 1983), isključivo su rabljeni (točni) apelativi - gora. Iznimke su neka imena, npr.: sela Planina Donja i Planina Gornja (oko 340 m n. m.) na istočnom prisojnom brdskom obronku Medvednice i vrhunac Planina (1428 m) u pretplaninskom skupu Hrvatskoga Snježnika u Gorskom kotaru. Iako reljefni opisi, slike i karte o gorama i planinama prozirniju sadržaje zemljopisnih publikacija - posvemašnji izostanak prihvatljivih pojmova, kriterija i definicija za jasnu razliku između brda, gora i planina, ozbiljan su nedostatak i zamjerka poznatim i opširnim geografskim djelima, kakva su npr.: Visoke planine u našoj kraljevini (B. Ž. Milojević, Beograd, 1937, 468 str.); Jugoslavija, zemljopisni pregled (A. Melik, Ljubljana, 1958, 675 str.); Geografske oblasti SFRJ (J. Đ. Marković, Beograd, 1970, 897 str.); Geografija SR Hrvatske (Skupina autora, Zagreb, 1974, 1975) i Priroda Jugoslavije (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976, 284 str.). Iako točno pišu "Jugoslavija je izrazito gorovita zemlja" -u raskošnoj fotomonografiji (Skupina pisaca, Planine Jugoslavije, Zagreb, 1967) i u zapaženom, planinarsko- turističkom vodiču s atlasom (Ž. Poljak, Hrvatske planine, Zagreb, 1996.) - provijava uvriježena poistovjećenost pojmova u opisima i slikama naših brda, gora i planina. H) Većina navedenih publikacija sadrži - osim Horvatovih izvornih znanstvenih rasprava, s ovdje odabranim doslovnim odlomcima - iscrpne bioekološke opise i tablice o flornom sastavu, životnim oblicima i fitoccnozama koje izgrađuju planinsku vegetaciju. Imena tih i ostalih publikacija i relevantnih studijskih naslova mogu se pronaći u ovim cjelovitim biobibliografijama: Prof. dr. Ivo Horvat - životopis, znanstveni rad i ostavština, Biološki glasnik, 16, 3-4, Zagreb 1963, appendix, s. 13-29. ili u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu, 2, Tutizleksika, Zagreb 1997, s. 145-150. K) Osnovni reljefni oblici i njihova okomita pojasnost sveopća su pojava, ali se u različitim krajevima Svijeta fizionomski, edafski, klimatski, vegetacijski i si. vrlo razlikuju (Tro 11 1975,Lovrić 1987). Za ovdje opisane reljefne oblike nisu označene njihove visinske granice rasprostranjenosti, jer one zamjetljivo kolebaju. Naprotiv, naglašena je vegetacijska sastavnica, jer svaki pojedini reljefni oblik ili pojas i potpojas upadljivo obilježavaju biocenotski cdefika Šumarski list br. II -I 2. CXXIII (1999), 543-563 DURMITOR 2522 -2000 /""M i I I H planinske fitocenoze llllllllr 2 BB ^tekovine bora krivulja, RISNJAK ili i lili ~ bukve i dr. -1500 ´ ft?MI5w>a i UH! PMplaninskc bukove šumo /jTTv /TffnHivviSla 4 RS&fl bukovo-jelove šume mY?>0\ /ili 1111 MnPJA 5 [[MM] kopnene bukove šume l\ K>S\ ! ^~m\;m)\ 6 [mili primorske bukove šume ; i- nillllllllk. /EErr^^j | \ medunčeve šume s /L^F^=^r, .Sy-~--j^r-f^-\ 2_t^ 3 ernikine šume i makije Slika 8. Utjecaj geografskog položaja, glomaznosti masiva i ostalih reljefnih činitelja na visinski pomak orografskih pojasa (potpojasa) i analognih bioklimata [planinski (1), pretplaninski (2,3), visokogorski (4), niskogorski (5,6), brdski polusredozemni (7,8), brdski sredozemni (9)], te zonalne vegetacije. Risnjački je profil od doline Kupe do Riječkoga zaljeva (po Horvatu i Bertoviću, 1962), a durmitorski od doline Tare do zaljeva Pržno (po Bertoviću, 1960. 1975). Bild 8. Der Einfluß der geographichen Lage, der Massiv grosse und anderen Relieffaktoren auf die Höhenbewegung von orografischen Zonen (Unterzonen) und analogen Bioklimaten [alpine Stufe (1), subalpine Stufe (2,3), altimontane Stufe (4), submontane Stufe (5,6), submediterranc kühnen Stufe (7,8). eumediterrane kolinen Stufe (9)J und auf die Verbreitung der zonalen Vegetation. Das Risnjak-Profil erstreckt sich von dem Tal der Kupa bis der Bucht von Rijeka (nach Horvat und Bertović, 1962.), und das Durmitor-Profil von dem Tal der Tara bis Pržno Bucht (nach Bertović, I960., 1975.). tori, a osobito iskonske šumske, ali i ostale uzgredne biljne zajednice (rudine, livade, kamenjare i si.). T. Wraber (1972) predlaže uporabu pridjevnih oznaka alpski i subalpski samo u sustavu Alpa, a alpinski i subalpinski u ostalim sličnim i srodnim planinskim i pretplaninskim masivima (Proteus 34, 9-10, Ljubljana). Edijikatori su biljke koje prevladavaju u izgledu i izgradnji pojedine fitocenoze, preinačuju njezine prvobitne životne uvjete (klimatske, edafske i dr.) stvarajući posebne ekoklime i životne prostore (biotope). Tako je npr. bor krivulj edifikator u borovoj klekovini, u bukvinim šumama i klekovini je to bukva, u različitim hrastovim fitocenozama hrast i tome slično. Horizontalan i visinski zonalem (klirnatsko-zonski, klimaksni, klimatogen) vegetacijski tip uvjetovan je geografskom širinom, reljefom i općim klimatskim promjenama. Intrazonalan vegetacijski tip je trajan, mikroklimatski, edafski i si., lokalno uvjetovan (paraklimaksni), a razvijen je unutar područja samo jednoga zonalnogtipa. Začuđuje dugotrajna neshvatljiva jezična, zemljopisna i ekološka sinonimija između reljefnih pojmova brdo, gora, planina - koja bi, primjerice, sličila (nepostojećoj) apsurdnoj istoznačnosti građevinskih objekata prizemnica, katnica, neboderi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 36 <-- 36 --> PDF |
S. Bertović: RHLJHF [ NJMCJOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXX1II (1999). 543-563 Karla 7. Orografijski pojasi i analogni bioklimati u kopnenoj i primorskoj Hrvatskoj (po Bertoviću i Lovriču, 1987, pojednostavljeno) Karte 7. Orografische Zonen und analoge Biokliinate im kontinentalen Kroatien und kroatischen Küstenland (nach Bertović und Lovrič, 19X7, vereinfacht). 1tMUf3fct\ ´J& ", //1. «5*^!-, " ->-;-´- \ä iX % V, UK»R ,^35? f\j^&VUKOVAÄ&; Ol VHÄ -V <, Pretplaninski (subalpinski) pojas i bioklimati: viši i niži n n Gorski (rnontanski) pojas i bioklimati: visokogorski (altimontanski) i niskogorski (submontanski), kopneni i primorski ~~j Brdski (kolinski) pojas i bioklimati: kopneni i primorski- I I polusredozemni i sredozemni (priobalni i otočni) Ravnički (planarni) pojasi - zone i bioklimati: u različitim kopnenim i primorskim pojasima —C Rijeke i pritoci ´»´3 Najviši vrhunci i najniže kote w*> -*s~. / k 16° l. Gr Ä DUBROVNIK V ^J?° izradio: VCampanello eumediteranski bioklimat - s vazdazelenim šumaravnički (planarni) kontinentni bioklimat - s panonma i makijama hrasta crnike (Orno-Quercetum ili-sko-pontskom šumostepom (Aceri tatarici-Quercis), hrasta oštrikc {Qrno-Quercetum cocciferae), cion), hrasticima lužnjaka (Alno-Ulmion) i higrofilpseudomakijama (Erico-Quercion), kulturama ter-nim šumama crne johe, poljskoga jasena, vrba, tomofilnih borova, čempresa i dr. pola i dr. kseromediteranski (termomediteranski) bioklimat -ravnički (planarni) mediteranski bioklimat - s polus makijom rogača i divlje masline (Ceratonio-Quer-zimzelenim longozama termofilnih hrastova i ostacion) i dr. lih higrotermofilnih fitocenoza (Periploco-Quer inframediteranski, aridan, bioklimat - s ljeti listocion brutiae) i dr. padnim šikarama (suptropskim restingama, iz vege-Već razmjerno malen raspon između srednjih goditacijskog reda Euphorbietalia, dendroidis) i dr. šnjih temperatura zraka (12,8° C) nasuprot velikoj ve Ravnički (planarni) reljefni pojas, bioklimati i raslingetacijskoj raznolikosti u slojanim bioklimatima, izmestvo; đu višega pretplaninskog i brdskog mediteranskog re |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 35 <-- 35 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA nih, a osobito novijih šumsko-tipoloških istraživanja i kartiranja (p. bilj. L). Na ozcmlju bivše SFRJ i nekih europskih krajeva, ti su kopneni reljefni pojasi: planinski (alpski, alpinski) pojas, pretplaninski (subalpski, subalpinski) pojas: s višim i nižim potpojasom, gorski (montanski) pojas: s višim (altimontanskim) i nižim (submontanskim) potpojasom, brdski, bregoviti (kolinski) pojas i ravnički, nizinski (planarni) pojas. Općenite prirodne značajke tih reljefnih pojasa (s potpojasima) i već opisanih reljefnih oblika (ibidem, str. 551) jednake su, ajoš neke osobitosti bit će istaknute u nastavku. Unutar prirodnih sustava i njihove hijerarhije (G1 a v a č 1999) - reljefne pojase može se shvaćati kao biogeografske regije, mega- i makroekosustave, koji su, uz ostalo, temeljne sastavnice krajobrazne ekologije (bioekologije). Površinska rasprostranjenost glavnih, u Hrvatskoj zastupljenih, reljefnih pojasa vidi se iz brojčanih podataka (tab. 2), a njihov prostorni raspored u radovima (Bertović 1993, Bertović & Lovrić 1987,1990, 1992, K1 e m e n č i ć 1993) i na priloženoj karti 7. Najveće površine u Hrvatskoj zapremaju brdski (oko 50%) i ravnički (oko 32%) reljefni pojasi, a to su naši životno optimalni, najnaseljeniji i gospodarski najvažniji kraje vi (p. bilj. M). Pojas Broj točaka s razmakom % km2 1,5 mm pretplaninski 130 3,21 1817,57 gorski 581 14,35 8123,09 brdski 2042 50,43 28549,67 ravnički 1296 32,01 18119,67 ukupno 4049 100,00 56610,00 Pojas % km2 pretplaninski 2,02 1817,57 gorski 9,04 8123,09 brdski 31,79 28549,67 ravnički 20,18 18119,67 more 36,97 33200,00 ukupno 100,00 89810,00 Tablica 2.Reljefni pojasi u odnosu na kopnenu i sveukupnu površinu R. Hrvatske (po Bertoviću). Tafel 2. Reliefzonen im Verhältnis zu die Kontinental- und Gesamtfläche der Republik Kroatien (nach Bertović). Većina svjetski koncipiranih klimskih razdioba, indeksa, čimbenika i sličnih pokazatelja podneblja, uz neke iznimke, pokazali su se preopćenitim za klimat Šumarski list br. II 12. CXXIII (I 9 sku obilježbu malenih područja (Margetić & Ber tovi ć 1983). Stoga smo tijekom naših fitocenološkobioklimatoloških istraživanja (Bertovi ć 1985, 1987, 1988, 1990. i dr.) ustanovili pojam bioklimat, shvaćen kao ... "prostorno definirano područje (lokalitet), s izraženim osobitostima podneblja (klimatskim tipom) i s određenim, toj klimi, prilagođenim vegetacijskim tipom (biljnon zajednicom)". U skladu s tim - pojedine reljefne pojase i potpojase dobro predstavljaju, njima analogno imenovani bioklimati - s njihovim neposredno uočljivim biocenoznim edifikatorima, primarnim zonalnim i intrazonalnim te ostalim sekundarnim fitocenozama - kako se razabire iz ovoga pojednostavnjenog prikaza, koji slijedi. Planinski (alpski, alpinski) reljefni pojas, bioklimat i raslinstvo; planinski (alpski, alpinski) bioklimat - sa zajednicama rudina, stjenjača, točilarki, snježanika (Arabidetalia alpinae, Elvno-Seslerietea i dr.), iznad gornje prirodne šumske granice. Pretplaninski (subalpinski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo; viši pretplaninski (subalpinski) bioklimat- s klekovinom bora krivulja (Pinion mughi), vazdazelenim vrištinama (Rhododendro -Vacciniori), šikarama velelisne vrbe (Salicetum grandijoliae) i dr. niži pretplaninski (subalpinski) bioklimat - s pretplaninskim bukvinim šumama (Homogvno alpinae-Fagetum, Oreoherzogio-Fagetum i dr.) i zajednicama smreke (Vaeeinio Piceeion), borova munjike (Pinetum heldreiehii) i molike (Pinion peuces), ariša i dr. Gorski (montanski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo; visokogorski (altimontanski) bioklimat - s prevladavajućim bukvo-jelinim šumama (CalaminthoAbieti- Fagetum, Luzulo-Abieti-Fagetum, Seslerio autumnalis-Abietetum, Oreoherzogio-Abietetum i dr.), gorskim fitocenozama smreke, običnog i crnoga bora. niskogorski (submontanski) bioklimat - s fitocenozama gotovo čistih bukovih šuma (Lamio orvalae- Fagetum, Luznlo-Fagion, Fagion moesiacae, Seslerio autumnalis-Fagetum i dr.) i ostale bjelogorice, ali vrlo rijetkim hrastom. Brdski (kolinski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo; brdski (kolinski) kopneni bioklimati - s različitim šumama hrastova kitnjaka, bjeloduba, sladuna i cera (Querco-Carpinetum betuli s. 1., Tilio-Qitercetum dalechampii, Quercetum confertae-cerridis s. 1.) i dr. brdski (kolinski) primorski bioklimati submediteranski bioklimat, viši (hladniji) i niži (topliji) - s različitim asocijacijama hrastova medunca, sladuna, cera i kitnjaka; crnograba, bjelograba, crnoga bora (Orno-Ostiyetalia, Quercetalia pubescentis, Paliuro-Cotinetalia) i dr. 553 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 34 <-- 34 --> PDF |
S. Bertović: RHLJI-K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (1999). 543-563 4. RELJEFNI (OROGRAFSKI) POJASI I ANALOGNI BIOKLIMATI Reliefzoncn (orographische Zonen) und analoge Bioklimate Osim visinskih zona, geomorfoloških i ostalih reljefnih karata pokazalo se korisnim da osnovne fizičkogeografske reljefne oblike pobliže klimatski, vegetacijski i šire ekološki obilježimo i prostorno kartografski omeđimo (Bertović 1974, 1975, 1985, 1987, 1991, 1994. i dr.). U provedbi te zamisli uveli smo pojam reljefni (orografski) pojas (zona područje), a to je ... "kopnena reljefna cjelina (kartografska jedinica) u kojoj su obuhvaćeni izjednačeni utjecaji i promjene koje uzrokuju svi reljefni čimbenici na podneblje, biljni crtao: V. Campanello wesentlich: Karta 5. Visinske zone na Medvednici (u slojničkim razmacima po 100 m) i reljefni pojasi (D - visokogorski, C - niskogorski, B - brdski, A - ravnički) bitno se razlikuju po svom ekološkom poimanju, prostornom obuhvatu i namjeni (po Bertoviću, 1963, prilagođeni isječak). Karte 5. Höhezonen auf der Medvednica (Schichtenlinicnabstand 100 m) und Reliefzoncn (D - altimontane, C - submontane, B - koline und A - planare) unterscheiden sich nach seiner ökologischen Auffasung, räumlicher Umfassung und nach der Anwendung (nach Bertović, 1963., angepaßter Ausschnitt). pokrivač i ostale sinekološke prilike u određenom području" (krt. 5, 6). Realnu provedbu te zamisli omogućili su nam istovjetni metodološki pristup i usporedivost znanstvenih rezultata u većini starijih prirodoslov- 19-E.Or RELJEF OROGRAFSKI POJASI r j (isječak), po S. Bertoviću planinski (alpinski) pretplaninski (subalpinski) gorski (montanski) brdski (kolinski) ravničarski (planarni) Karta 6. Reljefni pojasi u istočnin predjelima R Hrvatske i R Bosne i Hercegovine te susjednih krajeva (po Bertoviću, 1960, 1987, prilagođeni isječak, iz karte bivše SFRJ). Karte 6. Reliefzonen in östlichen Teilen der Republik Kroatien und der Republik Bosnien und Herzegowina und im Nachbargebieten (nach Bertović, I960., 1987., angepaßter Ausschnitt der Karte des ehemaligen Jugoslawiens). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 33 <-- 33 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA naglasiti njihove osnovne razlikovne karakteristike i najhitnije dosljednosti, koje proizlaze za hrvatske, bosansko-hercegovačke pa i ostale krajeve. Ravnica (nizina, ravan) - reljefno uravnjena površ (porječje, riječna dolina, polje) s jače ili slabije izraženim mikro- i nanoreljefom i utjecajem poplavnih i podzemnih voda, na različitim nadmorskim visinama, u kopnenim i primorskim krajevim . R. je stojbina zonal- ne stepe i šumostepe te ekološki optimum edafski paraklimaksnim (šumskim i ostalim) fitocenozama, intenzivno potiskivanih izgradnjom ili poljodjelskim djelatnostima. Brdo ( brijeg, brežuljak, brdašce, glavica, hum) izbočen kopneni reljefni oblik (uzvisina, ispon), različit po postanku i stjenovitoj podlozi, pojedinačan ili u skupinama (pobrđe, humlje). Po visinskim dosezima najniži je u poredbi s gorom, a osobito s pretplaninom i planinom. Briježni reljef obilježavaju pojasne (zonalne) brdske šume različitih listopadnih (u primorju i vazdazelenih) hrastova u karakterističnom mozaiku s raznovrsnim poljodjelskim kulturama, livadama, kamenjarama i seoskim ili gradskim naseljima. Gora - kopnena makroreljefna izbočina, viša od brda a niža od planine, tektonskog ili vulkanskog postanka, različita petrografskoga sastava, osamljena ili u skupini (gorje). Prirodno su joj reljefno obilježje pojasne (zonalne) gorske bukove i bukovo-jeline šume. Od planine se izrazito razlikuje povoljnijim ekološkim prilikama, fizionomijom i izostankom klimatsko-zonskoga planinskog vegetacijskog pojasa. Pretplanina - prostran reljefni ispon u alpskom i dinarskom te ostalim alpinskim sustavima, koji se po nadmorskim visinama, pojasnim pretplaninskim bukovim šumama, klekovini bora krivulja ili bukve i fragmentima rudina na gornjoj prirodnoj šumskoj granici - izgledom, ekološki i gospodarstveno oštro ističe, razlikuje i uklapa između gore i prave planine. Planina - izdignut (pozitivan) najviši kopneni reljefni oblik, znatno viši i istaknutiji od gore a pogotovo od brda. Tektonskog je ili vulkanskog porijekla, različite litološke grade i vrlo surovih stojbinskih prilika. U poredbi s gorama, planinu obilježavaju veće mase (glomaznost) i najviši ustrmljeni vrhovi iznad prirodne šumske granice. Planina se odlikuje osobitim reljefno-klimatski uvjetovanim pojasom i stepenicama planinske vegetacije, a često i s trajnim snježnim (nivalnim) pokrivačem (slike 2 - 5.) Reljefni isponi - brdo, gora, pretplanina i planina sa znanstvenog ili bilo kojega stajališta nisu i ne mogu se nikako smatrati i nadomještati kao istoznačnice (inačice, sinonimi), jer svaki od njih posjeduje ekološke, Šumarski list br. II 12. CXXI11 (1999), 543-563 biološke, fizionomske, gospodarstvene i ostale svojstvenosti, koje iziskuju da se uzmu u obzir. Svakoj od tih reljefnih jedinica strukovnjački treba usuglasiti egzaktan i jednoznačan opis (definiciju). Na teritorijima R. Hrvatske i R. Bosne i Hercegovine razvijeni su ovi reljefni oblici: ravnice, brda, gore i pretplanine, a - neka bude izričito naglašeno - nema planina! Uz izuzetak lokalno (klimatski i edafski) uvjetovanoga planinskog raslinstva - sve tamošnje najviše vrhunce nastavaju pretplaninske fitocenoze, i nema onog, u okomitom slojanju još višega, klimatskozonskog pojasa planinske vegetacije, koja je jedno od glavnih obilježja istinske planine. Zato je neznalački i besmislica uporno nazivati hrvatske i bosansko-hercegovačke (a i neke susjedne) gorske i pretplaninske predjele planinama, kada to oni po svim realnim, znanstvenim i praktičnim spoznajama nikako nisu (p. bilj. K). S opisanim su odnosima reljefnih oblika i raslinstva u suglasju i vegetacijski opisi i karte koje su objavili: Horvat (1962), G 1 avač (1962, 1974), Bertović (apud Šafar 1963; 1975, 1987), Stefanović (1983, 1987), Skupina pisaca (1986), Lakušić (1987), Bertović & Lovrić (1987, 1992), Gams (1990), a Skupina pisaca (1992) nedosljedno razvrstava neke naše brdske i gorske šume u odnosu na istoimene reljefne oblike u Hrvatskoj. ionom Slika 5. Shematski reljefni prerez i prikaz vegetacijskih pojasa u Istočnim Alpama uz liniju Münchcn-Innsbruck-Garda jezero. Donje deblje crte pokazuju nadmorsku visinu udolina i prijevoja, a gornje najviše regije (po Mägdefrau & Ehrendorfer, 1978, orig.). Bild 5. Schcmatischer Reliefdurchschnitt und Vegetationszonendarstellung in östlichen Alpen an der Linie Münchcn-Gardasee. Untere starke Linien stellen Mcereshöhe der Tälern und den Gebirgssättcln dar, und obere Linien stellen die höchsten Regionen dar (nach Mägdefrau & Ehrendorfer, 1978, Original). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 32 <-- 32 --> PDF |
S. Bertović: RliLJHK I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list hr. 11 I2.CXXIII (1999), 543-563 IzHorvatovih i europskih fitogeografskih i fito-čne osobitosti reljefno-morfoloških oblika - ravnica, cenoloških spoznaja uočljive su nedvojbene pojedinabrda, gora, pretplaninskih područja i planina - pa ćemo Kalk Übersicht: Qipfel obere nivale Stufe Kryptogamen: Pilze, Algen, Hohenstufen und Moose, Flechten untere nivale Slute Lebensbereiche wenige dikotyle Polsterpflanzen Saxifraga aphylla, Poa minor 3000 m subnivalc Stufe Rasenfragmente: Caricentm firmae 2S00 m obere alpine Stufe Polsterseggenrasen Cahcetum firmae = "Firmetum Schneeböden: Blaukressenflur Arabidetum coeruleae Weiden: SuHcetum retusae Schult: Täschelkrautflur Thlaspicrum rotundifolii 3000 Fels: Schweizer Mannsschild Androsacertum helveticae 2500 m mittlere alpine Stufe Blaugras-1 lorstseggenrasen Seslerio-Semperviretu n i Gemsheidespaliere 2800 Loiseleurietum calcicolum Kalk-Silikat: Nackt riedrasen Elynetum 2300 m untere alpine Stufe Almrausch- Legfohrengebüsch Rhododendro hirsuti fc 2600 Pinetum mugi Rostseggenrasen Caricetumferruginei 2400 2200 Violettschwinge] Festucetum violaceae Goldschswingelrasen Festucetum paniculatae Schutt: Schildampfer Rurnicetum scutati 2000 Waldgrenze ^f"T 1500- 1800 m 4 J subalpine Stufe ßpc Fiehtenval Picetum subalpinum }Ll T Buchenwald, Dentario-Fagetum. «i Aceri-F. K rä* Legföhrengebüsch Pinetum mugi KÜ 1800 Bürstlingrasen Nardetum m ^S^&JSlÄSil Fels: Potentilletum caulescentis ^ Nac^.se n jBlaugrashaldcn Seslerio-Semperviretum yJA fcr Felsspalten Schutthalde 600 ´^ Androsac. helv. Thlaspiet. rotund Pol sterseggenrasen ji/W Bürstlingweidc Dryadeto-lirmetum ´ Nardetum \hb.4n Möhenslufen im Kalk Slika4. Iznad pretplaninskog područja i šumske granice, samo najviše vrhove Alpa i srodnih masiva obilježava zonalan planinski vegetacijski pojas s nekoliko visinskih stepenica i cdafsko-klimatski uvjetovanih, većinom intrazonalnih, fitocenoza( po Reisigl & Kellern, 1978, orig.). Bild 4. Oberhalb der subalpiner Stufe und natürlicher Waldgrenze, sind nur die höchsten Alpengipfel und gleichartige Massive durch die zonale Alpinenvegetationszone bezeichnet, mit einigen Hohenstufen und edaphisch-klimatisch bedingten, meistens intrazonalen, Phytozönosen (nach Reisigl & Keller, 1978). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 31 <-- 31 --> PDF |
S. Bertović: RELJhh I NJl-GOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXII1 (l´W9). 543-563 "Dans les montagnes croates il n´ y pas de zone speciale de vegetation alpine qui serait conditionnee par 1´ altitude des montagnes" (Comptes rendus..., Beograd, 1932, s. 114). "Na hercegovačkim planinama uspinje se klekovina do najviših vrhova, pa tako dolazi na Drinači (2045 m), Mamici (1997 m), Velikom Vilincu (2116 m) i na Dragoj Kosi u Velikoj Čvrsnici (2217 m). Borići dolaze tik pod samim vrhom... planinska je vegetacija još uvijek u pojasu klekovine, dok se na najvišim usponima Crne Gore razvila kao posebni vegetacijski pojas" (Ljetopis JAZU, 46, Zagreb, 1933, s. 103,104). "Planinska je vegetacija od Snježnika do Maglica uvjetovana uglavnom lokalnim klimatskim, orografskim i biotskim faktorima. Posebni pojas planinske vegetacije nalazi se tek u visokim, planinama središnjeg i istočnog dijela Balkanskog poluotoka..." (Glasnik za šumske pokuse, 6, Zagreb, 1938, s. 146). "Klekovina, iako je po izgledu različna od šume, pripada ipak po svom sastavu nesumljivo šumskoj vegetaciji. Ona izgrađuje zapravo značajni predplaninski pojas, koji dijeli šume od bitno različite planinske vegetacije" (Zemljopis Hrvatske, II., Zagreb, 1942, s. 97,477). "U vezi s obličjem planina postoje četiri glavna skupa planinske vegetacije: vegetacija stijena, točila, snježanika i rudina. Ovima se pridružuju i planinske vrištine" (Šumarski priručnik, II., Zagreb, 1946, s. 1132.-1134). Slika 3. Tipičan planinski reljefni i vegetacijski pojas u alpskoj skupini Grossglockner- a (3798 m) u Visokim Turama (Foto: Das grosse Alpen Panorama, Mairs Geographischer Verlag, Mair). Za razliku od Alpa, svi najviši vrhunci u RH i RBiH ne dosižu pojas zonalnoga planinskog raslinstva, a ono je najistaknutije obilježje svake prave planine. "Povrh pojasa klekovine nalazi se u planinana, koje znatno prelaze 2000 m, pojas planinske vegetacije. On je veoma lijepo razvijen u Julijskim i Kamniškim Alpama, na Durmitoru, Šar-planini, Korabu, Peristeru, Nidžeu i Pirinu, a na svim je ostalim planinama vrlo uzak i uvjetovan samo mjestimičnim prilikama" (Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950., s. 12,14.). Jiila ; 5ui72sŽa F \ fojai suTve J7a7li72shcc LMLM planinski pojas vegetacija: (11111111 pojas lUhavi-ne Vegetacija: | j prejsvjeinj pejas Slika 2. Pretplaninske šume i klekovina na vrhovima gorskih masiva Risnjaka i Bjelašnice u poredbi s planinama Rilom i Visokom Tatrom, na kojima je razvijena i planinska vegetacija (po Horvatu, 1942, 1949, prilagođeno). Bild 2. Subalpine Wälder und Krummholz am Gipfeln der Gebirgsmassiven von Risnjak und Bjelašnica im Vergleich mit Rila und Hohe Tatra auf denen die Alpinenvcgctation verbreitet ist (nach Horvat, 1942.. 1949., angepaßt). - "... aber auch die niedrigeren Gebirge Kroatiens und der Herzegovina, welche einer eigentlichen Hochgebirgstufe entbehren, haben eine prächtige, an endemischen sehr reiche Hochgebirgsvegetation" (Vegetatio, V-Vl, Den Haag, 1954, s. 446)...(p.bilj.H). Bild 3. Typischer Alpinenrelicf und Vegetationszone in der Alpengruppe Großglockner (3798 m) in Hohe Ture (Foto: Das große Alpen Panorama, Mairs Geographischer Verlag, Mair). Im Unterschied zu den Alpen, die höchsten Gipfel in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina erreichen nicht die Zone der zonalen Alpinengewächse der ein bedeutender Merkmal jedes echten Alpinengebirge ist. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 30 <-- 30 --> PDF |
S. Bcrlović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (IW9). 543-563 vodelić: Englesko hrvatsko-srpski rječnik, Zagreb 1962); Mountain, strma uzvisina s ograničenom vršnom površinom, 1000 stopa (1 stopa oko 30 cm) ili više iznad okolne površine (Webster´s Third New International Dictionary, Massachusetts, USA 1971). "göra » I" brijeg, brdo, 2" velika šuma ... Veoma raširen toponim, sam i u vezi s toponomastičkim pridjevina." (Etimologijski rječnik, knj: 1., JAZU, Zagreb 1971, str. 589-591). "planina, opća južnoslavenska, poljska, ukrajinska riječ. » 1" šumom obrastao brdovit predio, mons, montanea, 2" toponim"... (Ibid., knj. 2., Zagreb 1972, str. 675). Brodnjakov Razlikovni rječnik ... (Zagreb 1993) navodi: "gora, ž., - šuma ... i u hrv. planina". Natuknice planina, nema, a "planinac > goranin, gorštak, brđanin". Andrecsov opći priručni atlas (Allgemeiner Handatlas, Bielefeld u. Leipzig 1896, s. 1, 2), u popisu upotrebljcnih skraćenica i kratica geografskih imena, na odgovarajućim kartama i u podnaslovu navodi: "2) bei Berg- und Gebirgsnamen: G. Gebirge (dtsch); Gora (bulg., russ., serb.); Gudar (pers.). PI. = Planina ( bulg., serb.)... vrch, vrh (bulg., serb.) Bergspitze". Atlas Svijeta (Jug. Leksikografski zavod, Zagreb 1974, s. 33) navodi "Popis geografskih imena, Kratice: g - gora, gorje, pr. prolaz, prijevoj". U podnaslovu "Planine - tablica: vrhovi, planine, zemlja, otok", između 123 najviših svjetskih vrhunaca, navodi se 5 iz Slovenije, 5 iz Makedonije ijedan iz Crne Gore. Atlas Svijeta, Novi pogledi na Zemlju (Liber, Zagreb 1978, s. 171-173) donosi "Rječnik izvornih geografskih pojmova (izbor)". Taj sadrži 132 kratice za različite reljefno-morfološke objekje i nazive, između kojih tek jednu zajedničku oznaku za brdo, goru, gorje, planinu, planinski masiv i planinski lanac (!) ima više zemalja, odnosno 19 jezika (arapski, burmanski, češki, finski, francuski, irski, islandski, japanski, kmerski, korejski, mađarski, malajski, nizozemski, norveški, perzijski, španjolski, švedski, tajlandski i turski). Zemljopisni atlas Republike Hrvatske (Školska knjiga & Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1993, s. 114) također u sadržaju pod "Kazalo, Ostale kratice" ima samo zajedničku oznaku "b brdo, gora, planina". "GORA v. Gorje, veća uzvišenja na Zemlji, koja se jasno ističu u reljefu, jer se izdižu iznad okolnog zemljišta. Po visini se dijele u nisko, srednje i visoko gorje" ... (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3, Zagreb 1958, s. 202, 205). "GORJE, skupina uzvišenja najednom dijelu Zemlje koje se znatnije izdiže iznad okolnog prostora. Obično u gorju ima više planina". (Geografija, Školski leksikon, knj. 12, Zagreb 1965, str. 181). "PLANINA, veće i prostranije razgranato uzvišenje koje se izdiže iznad okolnog zemljišta više stotina metara." (Ibid, s. 423). "Planinsko (visokogorskopodručje) čine planinske skupine, koje se najvišim vrhovima izdižu nad klimatsku granicu šume". (Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1990, str. 177). "planina prostrano kopneno uzvišenje (iznad 500 m) okruženo nižim zemljištem, kojemu je površina pri vrhu znatno manja nego u podnožju. Prema visini razlikuju se niske (do 1000 m), srednje visoke (1000 - 2000 m) i visoke (iznad 2000 m) planine.... Prema postanku dijele se na ulančane (nastale orogenezom; Alpe), gromadne (izdizanjem, odn. spuštanjem ze mljišta duž rasjeda; Rodopi) i vulkanske (nagomilavanjem lave oko kratera; Kenya)." (Hrvatski opći leksikon, Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, s . 767). Hrvatski leksikon (sv. I i IL, Leksikon d.o.o. & Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, 1997) navodi: "Gora, selo u Sisačko-moslavačkoj županiji". Kao geografsko-reljefni pojam natuknica gora nije navedena. Vrlo začuđuje i zabrinjava stoje u oba sveska, zavise od 70-tak hrvatskih gora bezrazložno odabran pogrešan naziv planina] Natuknice planina također nema, a "planinarstvo" sadrži slične jezično- zemljopisnc netočnosti (p. bilj. G). "Riječ GORA je naziv za prostorno manju i redovito osamljenu uzvisinu mirnijega reljefa ili njegova blažeg obličja, različita postanka, koja morfološko-hipsometrijski čini prijelaz od brda k niskoj planini, nadmorske visine od 500 do 1000 metara". (Kalmeta , R.: O zemljopisnim nazivima gora i planina, Priroda, 7, Zagreb 1989/90, s. 27-29). "Riječ PLANINAje naziv za prostorno veću i višu uzvisinu vrlo raznovrsnih, složenih i kontrastnih reljefnih oblika, uzvisina je žive energije reljefa, različita postanka i nadmorske visine više od 1000 metara: (a) NISKA PLANINA od 1000 do 2000 metara n. v." i (b) VISOKA PLANINA viša od 2000 mn.v." (Ibid.). Navedeni respektabilni izvori i njihovi zbunjujući izvodi i slabi tumači dokazuju trajne stručne, jezične i praktične nedoumice i nedosljednosti u poimanju brda, gora i planina, koje se protive utvrđenim prirodoznanstvenim spoznajama te prosudbama o poznatoj važnosti reljefa u prirodnom životnom okolišu. U rješavanju tih problema najsigurnije može pripomoći pokazivačka (indikatorska) uloga biljnog pokrivača, jer je znanstveno utvrđeno i priznato da su vegetacija i njezine biljne zajednice (fitocenoze) najsigurniji pokazatelji stanja i promjena koje nastaju pod utjecajem stojbinskih čimbenika pa tako i reljefa. Te važne spoznaje i istraživanja naših i stranih fitogeografa (Beck-Mannagetta, 1901, Braun- Blanquet 1915, 1926, Brockmann-Jerosch, 1919,Pawlowski, 1926, Kušan F., 1933,Horvat 1935-1939, 1988, Reisigl & Keller, 1987. i mnogi drugi) utvrdile su, uz ostalo, eksplicitno ili implicitno, jasne granice svih reljefnih oblika od ravnica do brdskih, gorskih, pretplaninskih i planinskih predjela. U suglasju s tim, a zbog svakodnevnih dvojbi oko izbora naziva gora i planina, doslovce ćemo navesti nekoliko fundiranih spoznaja našega najpoznatijeg istraživača planinske vegetacije - fitocenologa svjetskoga glasa - dr. 1 ve H o r v a t a. - "Zato nema u Hrvatskoj tako visokoga vrha na kome bi pojas klekovine dosegnuo svoj prirodni uspon i povrh toga pojasa klekovine nalazio se nadmorskom visinom uvjetovani pojas planinskih goleti. Određeni su kompleksi planinskih livada istina prirodno uvjetovani, ali ne usponom, već lokalnom klimom i tektonikom" (Rad JAZU, 238, Zagreb, 1930, str. 7). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 29 <-- 29 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Iježbi i omeđenju osnovnih reljefnih oblika, tj. nizina, brda, gora, a osobito pretplaninskih područja i planina. Uz neupitne geomorfološke opise, nadmorske visine i visinske zone sporne su neke dodatne geografskomorfološke oznake (npr. "dolinsko-planinski prostor, dolinsko-kotlinske udoline, brdsko-planinska ili planinsko- kotlinska područja" i slične generalizacije), jer se većinom ne mogu uskladiti s aktualnim opisima podneblja, tala, raslinstva i drugim znanstvenim, gospo Šumarski list br. 11-12. CXXII1( 1999). 543-563 darskim i praktičnim spoznajama (v. Šumarska enciklopedija, 3, str. 143) i namjenama. Spomenimo da su za jasnu predožbu terenskog obličja i njegovih značajki zorni i reljefni prerezi (profili), snimci i crteži kakve primjerice često rabe H or vat (1942, 1949, 1962), Glavač (1962), Bertović (1963, 1987, 1992), F. Kušan (1969), Reisigl & Keller (1987), A. Ž. Lovrić (1987) i mnogi drugi (si. 2 - 5, 8) istraživači. 3. RAZLIČITOST BRDA, GORE I PLANINE Der Unterschied zwischen dem Berg, Gebirge und dem Alpinengebirge Najuočljiviji pozitivni reljefni oblici Zemlje - uzvisine (isponi): brda, gore i planine te njihove mnoge jezične izvedenice - starodrevni su i česti općeniti nazivi u pučkoj predaji i pjesmama, u zemljopisnom imenovanju i kartografiji pa starijoj i novijoj hrvatskoj književnosti. Oni su važni razlikovni objekti u mnogim prirodoznanstvenim istraživanjima i opisima, u tehničkim i gospodarstvenim djelatnostima, športu, turizmu, vojsci itd. U novije vrijeme bregovi, a osobito gore i planine često se spominju u raznovrsnim udžbenicima, filmovima, stručno- popularnim RTV-emisijama, putopisima, publikacijama, slikarstvu, dnevnom tisku i ostalim oblicima javnoga priopćavanja, u općem i ekološkom odgoju. Osim vrlo ... vrlo rijetkih iznimaka, gotovo u svim spomenutim i ostalim slučajevima, opće imenice (apelative) gora i planina pogrešno se shvaća i rabi kao isto značnice (sinonime). Uzroci su tome različiti, npr.: narodna baština i jezična tradicija, strani uzori i nedostatak razlikovnih kriterija i definicija, nemar ili nepoznavanje odgovarajućih znanstvenih spoznaja, stilske varijacije pisaca, nerealno opravdavanje s tzv. općim i razgovornim jezikom, ali često i bolećiva sklonost uveličavanju stvarnih gora (a ponekad čak i brda) s naoko impresivnijim nazivom planina. Za potkrijepu opisanih navoda, ali i zbog objektivne isprike piscima, dajemo - iz najpoznatijih domaćih i stranih rječnika, atlasa, enciklopedija, leksikona i odgovarajućih publikacija - doslovne izvode i tumačenja koji su, po našem sudu, izvori i razlozi za ispremiješanost i pogrešan izbor medu nazivima brda, gora i planina u svim dosadašnjim slučajevima. Erćg, Coliis, is. monticulut, li. 2. Breg,ili kräyvodej alibregnadvodum,H#*, č.Iitus, oris. Appendix > or/t terr^ quam aqua. aUuit, labrum amnis. 3. Breg ali nafzip j ki vodu zaderfava, dafze n c razlejc , chttma , tis. 4. breg, kojega voda zafprihava , crej>idot inis. breg nad morlem> Littus ,om. v. Berdo. Bregovit, [D.] Bärdovit, Bärdafzt. Coliicofus, monticufofus > montofus, morttuofufy ayttm. Gora , planina. Mons^tis. 2 goravifžoka. (D.J varhovira, uzbardovira , mons cicdivisi mtmsfaßigiofuSi jugofitSi clival} fr&ctps, alius, &"praruptus, in elivum atcumimlw. 3. gora fz-tSrma, mom declivis. v. Sztermovit. & Montlcola. 2. Gore vcrhunecz, ill (D.) värh. Montis ju~ gum, ftcttmtn , tmttmtn^ calumtn , vcr~ lex^faßigium, fuptrciihtm tfnntitđ$ mentis. 3. vu gore rojen , montigwa , me. 4. vu gore fztojechi, Monticola-,^ Gortf podnos je. Montis raJ/ccs, Gori. /IrAei. 2. gon. v. Gore. Goncza. (D.) Bardafcze, glaWcza. MonticulusjixcoBs. v. Brefanyek. 2. Gocicza vinogradfzka. v. Promontorium. n. 2. Plannia. Alptiy mentts arJui, v. Gora. Y\iMi\ccz.Atonta*ntttmoTjtAtiifla%y*ton!icola Pianinfzki. Montatws. pianinfzki Bogh, Montitiut, Slikal. Belostenec, I.: Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium, seleetioribus synonimis, phraseologiis..., Zagreb 1740. (preslik). Bild 1. Belostenec I.: Gazophylacium scu latino-illyricorum onomatum aerarium, seleetioribus synonimis, phraseologiis..., Zagreb 1740. (Kopie). "GORA, /.´ mons; silva. - Riječ je praslavenska, isporedi stslov. gora, rus. opa, čes. hora hura pol. gora. -... a. mons, brdo. Ovo je starije značerie... b. silva, šuma; ovo je postalo od pređašnega značeha, i zamjeriuje ga često već od XIV vijeka"... (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU; dio III.; Zagreb 1887-1911., str. 270, 271.). "PLANJNA f. gora obrasla šumom... Nalazi se i u drugim nekim slav. jezicima: u slov. i u bug. (s istim značehem), u pol. planina, (suha neplodna zemla) malorus. no.ionima {neplodno zemlište), ali u drugim indoevr. jezicima ne nalazi se riječi postanem i značenem srodnih."::. (Ibidem , dio X, Zagreb 1931, s. 3). "Berg m - (e) s, - e brdo n, brijeg m, gora, planina/! - Gebirge n - s, - gorje n, planina f, brdo ;/. - gebirgig adj. planinski, brdovit, gorovit. Gebirgigkeit / brdovitost, gorovi tost (-i)". (G. Šamšalović , Njemačko-hrvatski ili srpski rječnik, Zagreb 1960, s. 170 i 428). "Brdo, gora, n. mountain, mount - Brdovit, a. i adv. hilly - Bregovit, a. hilly, mountainous" (I. dio, s. 14/15). - "Gora, n. mount, mountain - Gorovit, a. montainous" (Ibid., s. 32). - "Planina, n. mountain" (Ibid., s. 108). - "Hill, n. brežuljak; brdašce; glavica; hum - Hillock, n. brdašce; oglavak" (II. dio, s. 66). -"Mount, n. planina; brdo; glavica-Mountain n. gora; a. gorski" (Ibid., s. 102)... (Standard Croatian- Englisch and Englisch-Croatian Dictionary, Pittsburgh Pa., ožujak 1917). U isticanju razlika reljefnih oblika nisu precizniji niti ostali poznati rječnici. Tako je moun´ tain, n., svaka zemljina uzvisina viša od brda (The Meriam-Wcbster Pocket Dictionary, New York 1949); Mountain, planina, gora, brdo (Dr |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 28 <-- 28 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXXIII (1999), 543-563 Reljef- geomorfološke osobine vrste reljefnih oblika endogeni reljef T""** dinarski gorski hrptovi dinarski gorski masivi "otočni" gorski hrptovi "otočni ´gorski masivi t* mlađe potoline ^ strmei čela navlake važniji rasjedi padinski reljef HU M predgorske stepenice (pedimenti) riječni reljef O ^ mrtvaje riječne terase zzZ^. riječne plavine delte ^~Z riječne doline ledenjački reljef ""* w krnice, morene tipovi reljefa prema nastanku | vulkanski I J riječni (naplavne ravni) f } riječni (terasne nizine), I H i riječno-močvarni i i riječno-padinski (fluviodenudaeijski) krški i riječnokrški (fluviokrški) ledenjački (glacijalni) EZ3 lesne zaravni I I eolski I I polja u kršu Karta 4. Reljefne geomorfološke osobitosti u zapadnoj Hrvatskoj (po Bognaru, 1993., prilagođeni isječak). Karte 4. Relief und geomorphologisehe Eigentümlichkeiten im Westen Kroatiens (nach Bognar, 1993., angepaßter Ausschnitt). Neodrživa su različita shvaćanja o osnovnim reljefnim oblicima, pa bi ih trebalo stručno usuglasiti i jedinstveno definirati, bez obzira na njihovu daljnju znanstvenu, gospodarsku i praktičnu namjenu i uporabu. Za svrsishodniju ekološko-biološku raščlambu reljefa, apsolutne nadmorske visine nisu dovoljno realan oslonac. Uza svu svoju stalnost, one su često nepostojan bioekološki pokazatelj i razdjeljivač jer ovisno o vrlo utjecajnim ostalim reljefnim čimbenicima - razumljivo - vrlo variraju na pojedinom (si. 2, krt.5) ili udaljenijim lokalitetima unutar istih reljefnih oblika (objekata). Znakovit je i začuđujući propust, što se u gotovo svim reljefnim interpretacijama zanemaruje već odavno znanstveno dobro opisan i poznat biljni svijet, iako je šumska i ostala vegetacija istaknuti reljefni i zemljopisni čimbenik i - posebice u nas - najsigurniji u obi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 27 <-- 27 --> PDF |
S. Bertović: Rlil.JKF 1 NJKGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA 1942,Roglić 1964,1974,1981,1988,Skupina pisaca 1974-1975, Bognar 1988, 1990, 1993, i dr.) LEGENDA OPĆINA ČABAR m 1400 - 1500 Karta 3. Reljefi visinske zone u istočnom dijelu općine Rijeka (Zajednički prostorni plan općina... 1984, prilagođen isječak). Karte 3. Relief und Höhezonen im östlichen Teil der Gemeinde Rijeka (Gemeinsame Raumplanung der Gemeinde ...1984., angepaßter Ausschnitt). Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999). 543-563 ističu se geomorfologijske reljefne karte. One, uz ostalo, predočuju vrste reljefnih oblika i tipove reljefa prema nastanku i promjenama (krt. 4). Vrlo plastičan reljefni pregled omogućuju i mnogostruko vrijedne istraživačke poredbe sadrže panoramni terestrični te avionski i satelitski snimci (Sretenović &Šobić 1974,Bertović 1983, V. Kušan 1996). Usporedbom tumača reljefnih karata i opisa, uočavaju se različiti i proizvoljni odabiri znakovitih nadmorskih visina, obuhvati slojničkih razmaka (visinskih ljestvica, odnosno hipsometrijskih skala) i vrlo često miješanje različitih apelativa (brdo, gora, planina) za istovrsne geografijsko-reljefne oblike i razrede (kategorije). Ta česta razilaženja, kao i zbrku, pokazuje ovih nekoliko odabranih primjera: "Tumač boja: ravnica ispod 100 m, ravnica ispod 200 m; bregovit predjel do 500 m; planine do 1000 m. planine do 1500 m, planine do 2000 m" (S tek las a, Budimpcšta-Zagreb, 1888). "Reljefni oblici: isponi, hum (brežuljak) do 200 m visine, brdo, brijeg od 200-1000 mi gora iznad 1000 m. Razlikujemo nisko gorje do 1500 m apsolutne visine, osrednje gorje kojega vršci dosežu najviše do 2500 m a. v. te visoko gorje s preko 2500 m a. v." (M. Gračanin, Zagreb, 1946, 1950). "Koeficijenti otjecanja za različita područja i tla. Područja: visočje, iznad 1.000 m nad morem; brdovito područje, 1000500 m n. m.; humovito područje, 500-150 m n. m.; humovite ravnice; ravnice ispod 150 m n. m." (G o d e k, Zagreb, 1949). "Visinska karta Jugoslavije: 1. gorski svet nad 1.500 m; 2. gorski svet med 1000 in 1500 m; 3. gorski svet med 500 in 1000 m; 4. gričevje in hribovjc (brežuljci i brda, op. p.) v višinahpod 500 m; 5. ravnine ..." (Melik, Ljubljana, 1958). "Isponi u megareljefu i makroreljefu mogli bi se razvrstati ovako: hum ili brežuljak do 200 m visine, brdo ili brijeg do 500 m, gora do 1000 m, planina iznad 1500 m" (Safar, Zagreb, 1963). "Visinska struktura reljefa kopna: nizije ispod 200 m, brcžuljkasto- brdovito zemljište 200-500 m, niskoplaninsko zemljište 500-1000 m, srednjoplaninsko zemljište 1000-2000 m, visoko- planinsko zemljište preko 2.000 m" (Sretenović , Beograd, 1974). do 200 200-500 500-1000 1000-2000 više od 2000 gora - planina brežuljak brdo niska gora, srednja gora, visoka gora, ili hum planina planina planina Tablica 1."Hipsometrijska podjela i nazivi za reljefne uzvisine, u metrima apsolutne ili nadmorske visine" (po Kalmeti, Zagreb, 1983, orig.). Tafel 1 "Hypsometrische Aufteilung und Namen für die Rclicferhöhungcn, in Meter der Absolut- oder Mecreshöhe" (nach Kalmeta, Zagreb, 1983., Original) "Reljef - visinski pojasi, nadmorska visina u metrima: 0-100, 100-200, 200-500, 500-1000, 1000-1500, 1500-2000 (Bcrti ć, Zagreb, 1993). "Tip reljefa: brežuljkast do 200 m nadmorske visine, brdovit od 200-1000 m, gorovit (planinski) iznad 1000 m" (Kovače v i ć, Zagreb, 1995). "Planine. Planinsko područje (reljef iznad 500 m aps. visine)... Najrasprostranjenija su tzv. sredogorja (500-1500 m)... Visokoplaninsko područje (iznad 1500 m)"... (Prcić , Zagreb, 1997, s. 268). "planinsko područje (teren iznad 500 m apsolutne visine". ..(B u 1 j a t & P r c i ć , Zagreb, 1997., s. 345)... (p. bilj. F). |