DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 100 <-- 100 --> PDF |
IN MEMORIAM STJEPAN IVKOVIC, dipl. ing. šum. (1925 - 1998) Pred više od godinu dana - 15. rujna 1998. god. - svoj životni put završio je naš kolega i vrijedni gospodarstvenik Stjepan Ivković među kolegama i suradnicima zvan "Štef. Rođenje u Kloštru Podravskom 8. kolovoza 1925. godine, Gimnaziju je završio u Virovitici, nakon čega je mobiliziran u N. O. V. te kao ranjenik dočekao kraj rata. Šumarski fakultet je upisao 1945. godine, diplomirao 1950. godine. To je bila zadnja godina "univerzalnih" Šumarskih inženjera biološkog i drvnoindustrijskog smjera zajedno. Po rasporedu tadašnjeg Ministarstva šuma dodijeljeno mu je prvo mjesto u šumariji Pale u Bosni, zatim u šumarijama Drvar i Bosanska Dubica. Početkom 1954. godine nastupio je na mjesto zamjenika upravitelja šumarija Garešnica, a zatim 1955. godine postavljenje za upravitelja šumarije u Đurđevcu. Tu se pokazuje njegova poduzetnost: prvi je u našoj regiji počeo sadnju kanadske topole na velikim površinama, a zatim i sadnju vrbe. 1. listopada 1957. godine premješten je na radno mjesto upravitelja pilane "Udarnik" u Bregima kraj , Koprivnice sa zadatkom da u Ko privnici osnuje novo drvnoindus trijsko poduzeće. Osnutkom poduzeća imenovan je za prvog direktora Šumsko-industrijskog poduzeća "Bilo-Kalnik" u Koprivnici. Na novu lokaciju preselio je stari dotrajali gater na "drvene pilce" kapaciteta 6.000 mVgod. i dotrajalu baraku te preuzima i 36 radnika. Da bi sakupio kapital pri vremeno preuzima cjelokupnu sječu i izradu kao i izvoz iz šuma svih pet šumarija šumsko-privrednog područja Koprivnica, a za izradu kupuje i sječine u Božjakovini i u susjednoj Mađarskoj. Početne godine stvaranja Š.I.P-a "Bilo-Kalnik" bile su teške i mukotrpne te su tražile puno odricanja i zalaganja, a u tome je predvodio inž. Ivković. Akcija sakupljanja financijskih sredstava trajala je tri godine. Zadatak osnivanja novog poduzeća bio je za gospodarstvenika kakav je bio inž. Ivković - pravi izazov i zadatak. Prilike od 1950. do 1960. godine na ovom šumsko-privrednom području nisu bile sjajne. Površina od 30.000 ha šuma, i to dobro očuvanih, pružala je dobru sirovinsku osnovu, a pogotovo zbog toga što je bilo dosta zrelih šuma za sječu s udjelom hrasta oko 35%. Međutim šume su bile neotvorene i prve šumske ceste su izgrađene 1960. godine, traktori su nabavljeni iste godine, a s motornim pilama je započeta sječa i izrada ujesen 1960. godine da bi se 1964. g. iz uporabe izbacile zadnje ručne pile ("amerikanke" i "šlingerice"). Izvoz iz šuma vršenje konjskom vučom, a mogao je započeti tek nakon dovršene sječe, obično iza nove godine, jerje ručna izrada bila spora. Novi gater kapaciteta 30.000 mVgod. i to uz pomoć kredita, nabavljen je i montiran 1960. godine. Kroz to početno vrijeme inž. Ivković je, uz pomoć suradnika, istraživao mogućnosti za razvoj. Početkom 1961. godine se odrekao mjesta direktora, kako bi se mogao posvetiti proizvodnji i istraživanju tržišta i primio mjesto tehničkog direktora. Novi glavni direktor se bavio s političko-financijskim problemima. Tada su ubrzanim tempom po idejnim zamislima i vodstvom, ing. Ivkovića nicali novi pogoni, a ukidani nerentabilni (kao sandučara, manualna stolarija itd). Kao prva planirana je tvornica panel ploča, puštena u pogon 1961. godine, proširena 1977. udvostručena 1978. godine (11.000 nT), a zbog tržišta ukinuta 1979. godine. Od 1962. godine na dalje modernizirane su kotlovnice, sušara te infrastruktura itd. Da se zaokruži proizvodnja panel-ploča 1962. g. stavljena je u pogon furnirnica sa 1.300 m\ kasnije je udvostručena proizvodnja do 4.000 m\ 1967. godine izvršena je modernizacija stovarišta stavljanjem u pogon velike portalne dizalice i uvođenjem paleta, što je olakšalo procese utovara. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Značajno proširenje pilanske proizvodnje postignuto je 1972. godine izgradnjom nove pilane u Đurđevcu (30.000 m3), a u Koprivnici je stavljeno u pogon još nekoliko manjih gatera (10.000 m3), tako da je ukupni prorez povećan ukupno na 70.000 m´/godišnje, ali je često i premašen. Glede velikog udjela hrastovine na području Đurđevca, 1976. godine je puštena u pogon tvornica masivnog namještaja u Đurđevcu, i to uglavnom za izvoz. Osnovana je nova tvornica vrata u Koprivnici s kapacitetom 1000 vratnih krila dnevno, odnosno 250.000 kom. godišnje. Još od 1963. godine inž. Ivković priprema studije za ulaženje u sasvim novi smjer proizvodnje, stoje bila prekretnica u razvoju "Bilo- Kalnika". Industriju papirne ambalaže ostvario je 1964. godine puštanjem u pogon nove tvornice valovite ljepenke i kutija od ljepenke (555 tona), a 1965. godine puštena je u pogon, u probnu proizvodnju, nova tvornica valovitog kartona i ambalaže (7000 tona). U pregovorima sa danskom firmom Hartman, kupuje postrojenje za novu tvornicu hart- man ambalaže, koja je 1970. godine stavljena u pogon u Koprivnici. U početku je za sirovinu korištena drvenjača, ali je prelazom na 100% papirne makulature - dio otpada od kartonaže - poboljšana kvaliteta i ubrzana je proizvodnja (podlošci za jaja, voće, povrće, meso itd). Potražnja raznih podložaka je dnevno rasla, te je 1979. godine puštena u pogon nova tvornica hart- man II, udvostručen kapacitet (ukupno 113 milijuna podložaka). Novi "Zaštitni pogon" za konfekcioniranje valovitog kartona uz primjenu stiropora i plastike pustio je u rad 1976. godine u Glogovcu kraj Koprivnice, a u svrhu zaposlenja i rehabilitacije invalida rada. 1979. godine je u Borovljanima kraj Glogovca pustio u rad tvornicu papirnih vreća (2.000 tona), a u Koprivnici je počela proizvodnja vodonepropusne ambalaže. 1980. godine je u kartonaži montiran novi "VELPAP" - stroj sa suvremenom opremom, čime je povećana proizvodnja na 30.000 tona, uz mogućnost povećanja do 50.000 tona godišnje. Time je D.I.P. postao jedna od najsuvremenijih tvornica u ovom dijelu Europe. Sva gornja postrojenja podizana su ingenioznošću inženjera Ivkovića. Podizanje svih postrojenja pratio je tijekom gradnje, a zatim i tijekom proizvodnje, pronalazio nedostatke i otklanjao ih. Tu je bio pravi "majstor", a to su mu priznanje davali i svi suradnici. Strog i nepopustljiv, štediša, imao je "oštro oko", čime je postizavao mnoge uštede. Osim svih tih tvornica, pogona i postrojenja inž. Ivković surađivao je i poslovno i tehnički s poduzećima "Javor" iz Križevaca, "Gaj" iz Pitomače, te i nekim drugim poduzećima iz drvne industrije. Prije umirovljenja inž. Ivković je planirao smjernice razvoja "Bilo- Kalnika" u sljedećim tokovima: razvoj finalne drvne industrije u preradi proširenje proizvodnje papirne ambalaže i papira funkcionalno povezivanje D.I. s šumarstvom u svrhu osiguranja sirovina za buduću finalnu preradu osim navedenoga, ostali su gotovi projekti za tvornice celuloze i poluceluloze. Inž. Ivković umirovljenje 1. veljače 1987. g. Za zasluge, požrtvovan rad i zalaganje na radu primio je mnoga priznanja, čak i medalju tadašnjeg predsjednika republike. Nije ni čudo jer je životni opus inž. Ivkovića - u suradnji sa svojim suradnicima bio zaista velik. Ostavio je kolektiv od 3.000 radnika, desetak pogona i tvornica na 20 hektara površine u Koprivnici i nešto manje površine u Đurđevcu. Bio je Spiritus movens i generator uspjeha. Inž. Ivković umro je 15. rujna 1998. godine u Koprivnici nakon operacije pluća, kada su mu naglo zakazale funkcije svih vitalnih organa. Pokopan je u Koprivnici. Našeg dragog kolegu Štefa pamtit ćemo kao skromnog, druželjubivog i dobrog prijatelja, te nadasve poštenog i uspješnog gospodarstvenika, a njegova obitelj - supruga i troje djece kao brižnog supruga i oca. Neka mu je vječni spomen i hvala i lahka mu bila Hrvatska gruda. Rudolf Tomek dipl. inž. šum. |