DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 91 <-- 91 --> PDF |
DRŽAVNA l´PRAVAZAZAŠI III 1´RIROIII-I OKOLIŠ \ i »uro HuK-r. JUMP K«--A. Dar » K.iv.u ii. Akij/ijr I tfci« ić. JjuninU Raiimk i /Vlik.´ Ši.iluii PRIVREMENI PLAN GOSPODARENJA VUKOM U HRVATSKOJ (/a razdoblje od 1. siječnja IW , do 31. piiKinca 20(H).) Zapet». I»». Kao polazišne osnove za Plan gospodarenja vukom u Hrvatskoj, korišteni su međunarodno prihvaćeni dokumenti i načela Specijalističke skupine za vukove IUCN-a i Inicijative za velike zvijeri WWF-a, čiji su dokumenti (Manifest o zaštiti vukova, Deklaracija o načelima zaštite vukova) sastavni dijelovi uvodnog dijela publikacije. Nakon prikaza stanja vukova u svijetu (Svjetski trendovi s vukovima) slijedi iscrpan prikaz povijesti zaštite vuka u Hrvatskoj, kroz Obrazloženi prijedlog za proglašenje vuka u Hrvatskoj zakonski zaštićenom vrstom iz siječnja 1994. g, autora prof. dr. sc. Đure Hub era i šumarnika Alojzija Frkovića i ŽeljkaStahana. U poglavlju Današnje stanje, spoznaje i zbivanja s vukom u Hrvatskoj nakon zaštite, detaljno su opisane nove činjenice o današnjem rasprostranjenju vuka u nas. Kao pokazatelj stava ljudi prema vuku korištenje prostorni raspored i brojnost zahtjeva za naknadu šteta od napada vuka na stoku, kao i mišljenje ljudi i stočara dobiveni razgovorom pri terenskim istraživanjima. Prikupljeni podaci pretvoreni su u digitalni oblik i uneseni u prostornu bazu podataka (GIS) pomoću koje je obavljena njihova daljnja obrada i prikaz. Područje stalnog obitavanja vuka u Hrvatskoj ima površinu od 1,727.000 ha. Taj je prostor (zona A) podijeljen na zonu Al, gdje je glavna hrana vuku prirodni plijen (81,3% prema analizi izmeta) i na zonu A2, gdje su glavna hrana vuku domaće životinje (86,4%). Preostali prostor kontinentalne Hrvatske podijeljen je na područje gdje se vuk pojavljuje (684.000 ha) i područje bez vuka (2,921.200 ha). Utvrđeno je daje usprkos porastu smrtnosti vuka (mahom u ilegalnom lovu, ali zbog kojega nitko do sada nije bio kažnjen!) brojnost vukova u odnosu na 1990. godinu u porastu, dostigavši visinu od oko 100 jedinki. Međutim, populaciju i s takvim brojem treba smatrati ugroženom i trebaju zadržati u statusu zaštićene vrste, ali zabilježeni trend omogućuje fleksibilnije gospodarenje. Plan sadrži pomnu analizu, oko 800 računarski obrađenih zahtjeva za naknadu štete od predatora, koju su izradili mr. se. Josip K u s a k i Dragan Bukovac, dipl. ing. geol. kao vanjski suradnik. Uz tekstualni dio analiza sadrži 7 tablica, 11 karata i 2 grafikona. Daje počinitelj štete vuk, procijenjeno je u 652 (82,2%) slučaja prijavljenih šteta, ris u 8 (1%), medvjed u 2 (0,2%), čagalj u 21 (2,6%) i pas u 33 (4,1%) slučaja. U 77 (9,7%) slučaja procjena je bila nesigurna ili nije izrečena. Ono, međutim, što zabrinjava, je uzlazni trend njihova broja: 9u 1995., 176 u 1996., 516 u 1997., i 669 do kraja studenog 1998. godine. Za tih 652 (82,2%) slučaja kada je počinitelj štete bio vuk, odobrena je ukupna isplata naknade od 1,262.982 kune. Što se utjecaja vuka na prirodni plijen tiče, u Planu se navodi da najveće probleme s vukom imaju lovozakupnici (koncesionari) koji su pristupili (pre)intenzivnom lovnom gospodarenju, što će reći da divljač, posebice parnoprstašc (jelen, srna, divlja svinja) tretiraju kao domaće životinje, prihranjujući ih tijekom cijele godine. Ovako koncentrirane, ostavši i tijekom zime na višim položajima, neminovno postaju plijen vukova. Dokazano je, međutim, da vukovi u prirodnim uvjetima nisu nikada ni nigdje istrijebili svoj prirodni plijen. Posljednjih dvadesetak stranica brošure Plana sadrži sam Operativni plan gospodarenja vukom, kojemu je osnovna ideja očuvanje vitalne populacije vuka na što većem području Hrvatske, uz bitno smanjenje iznosa za isplatu šteta. Namjera je naime da se trošak odšteta smanji za oko 75%, a da se dio tako ušteđenih sredstava usmjeri u gospodarenje za izbjegavanje (prevenciju) šteta i za potrebe istraživanja. Među više mjera dugoročnog gospodarenja vukom predviđeno je da se pri procjeni boniteta i kapaciteta lovišta te određivanju visine zakupnine (koncesije) uzme u obzir prisutnost zaštićenog predatora, u ovome slučaju vuka, odnosno njegov utjecaj na prirodni plijen. Uravnotežena populacija vuka, kaže se u zaključnim napomenama Plana, trajno uzima određeni postotak priploda divljači (jelen, srna ...) te mogući odstrel ne može biti jednak onome u staništima gdje taj predator ne obitava. Naznačena je mogućnost da se ni stočarima |