DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Opeke (I. nagrada), gospoštije Novi Marof (II.), Kutjeva (III.) i vlastelinstva Zajezd (IV.). Četvrta vrsta izloženih trofeja, "rogovlja od divljeg kozla", mahom su bila velebitske provenijencije, kad je tu našu planinu stanila izvorna divokoza. Kako su stijecani od 1886. do 1890. godine njihove kuke nisu došle u obzir za ocjenjivanje i nagrađivanje. Što reći o samom ocjenjivanju i nagrađivanju? Iako će do donošenja današnjih jedinstvenih međunarodnih formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja Međunarodnog lovačkog savjeta (CIC) proći još gotovo 40 godina (Prag 1937.) "porota" prve opće zagrebačke lovačke izložbe imala je točno određena mjerila i pravila "ustanovljenim po predsjedništvu družtva". Najmanji je dio rada ocjenjbenog povjerenstva prepušten slobodnoj ocjeni, težeći da se mjerenjem, vaganjem i računanjem otkloni svaka moguća pristranost. Iako su trofejno ponajbolji rogovi srnjaka iz Zagrebačke gore M. Kulmera iz 1897. konkurirali za najviše odličje "nu postoje g. grof bio članom porote, nije se taj izložak mogao nagraditi"? Kod rogovlja jelena običnog i jelena lopatara uzimane su posebice u obzir ove mjere:"duljina rogovlja, obseg ruže na panju, debljina izpod krune, izpod sredine i iznad ruže, težina, broj roglja kao i obći izgled i pravilnost rogova", što bi u odnosu na današnju formulu CIC-a odgovaralo: dužini grana rogova, opsegu vijenca (ruže), opsegu grane između srednjaka i krune, opsegu grane između nadočnjaka i srednjaka, težini rogovlja i broju parožaka na granama. Kod izuzetno jakih trofeja, primjerice jelena "pravilne sedmostruke krune" L. Salvatora iz Galicije (na izložbi izložen izvan konkurencije) mjeren je još i raspon rogova ("najveći razmak šiljka"), dužina nadočnjaka ("očnih roglji") i dužina srednjaka (´srednjih roglja")). Očito pod utjecajem Meranov e formule (iz 1895) opsezi grana rogova mjereni su na najdebljim mjestima umjesto najtanjih, kako to propisuje sadašnja formula CIC-a. Kako se još nije znalo za kasniju "privremenu" ili Biegerovu formulu za ocjenjivanje rogova srnjaka, "poroti" zagrebačke izložbe biloje važno utvrditi "obći izgled´ rogova, posebice pravilnost i dužinu parožaka, ikričavost, "veličinu ruže", raspon rogova i težinu. Ostaje nepoznanica kako su ocjenjivane i vrednovane kuke divojarca/divokoze, ali kako nisu došle u obzir za nagrađivanje (jer nisu stečene u razdoblju od 1896. do 1898. god.) može se zaključiti da i nisu ocjenjivane. Primjetno je također da u "formulama" nisu korišteni uobičajeni koeficijenti s kojima se množe srednjaci pojedinih izmjera, kao i da nisu date konačne ocjene trofeja kao mogući zbir točaka vrijednosti izmjera i dodataka za ljepotu. Sve to i ne čudi, ako se ima na umu da su na čuvenoj svjetskoj lovačkoj izložbi u Beču 1910. god. nesporazumi i nepravde oko vrednovanja lovačkih trofeja dostigli vrhunac, potaknuvši tako stvaranje ´. Izložba rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu, Šum. list 3, 1899., str. 157-158. Slika .3. Jedno od ponajboljih rogovlja jelena iz Galicije, izloženo izvan konkurencije za nagrađivanje. jedinstvenih "pravednih i nepristranih" formula. Istaknimo na kraju daje za potrebe nagrađivanja najboljih trofejnih eksponata, organizator izložbe dao izraditi posebne "medalje iz kovine", čiji se unikatni primjerci čuvaju i danas u Lovačkom muzeju HLS-a. Organiziranjem Prve opće izložbe rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu prije ravno 100 godina Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva imalo je za cilj da izložene trofeje budu vidljivo svjedočanstvo mara naših lovaca i lovozakupnika oko podizanja broja i kvalitete uzgajane divljači, svjedočanstvo stručnog znanja, vlastitog uzgojnog rada i pravilnog odstrjelnog zahvata. Prije jednog stoljeća organizirati takvu izložbu koja je imala svoja čvrsta pravila i kriterije glede obrade i porijekla trofeja, "porotu" s točno određenim propozicijama za ocjenjivanje i nagrađivanje, izložbene medalje, a nadasve edukativnu poantu, vrijedno je svake hvale i divljenja. Vrlo laskava priznanja o toj izložbi donijeli su listovi poput bečkog "Hundesport und Waidwerk-a", berlinskog "St. Hubertus-a" i drugih, kao i od onog mnoštva lovaca i posjetitelja koji su tijekom šest dana trajanja izložbe hrlili u šumarski dom. Kako je dobra trofeja podstrek za daljnji uspješni uzgojni rad, dobro postavljena i organizirana prva zagrebačka izložba bila je podstrek društvu da nastavi s praksom organiziranja takvih manifestacija. Već sljedeće 1900. godine Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva organizira drugu, 1902. g. treću izložbu i tako redom sve do 1996., kada pravni slijednik društva, današnji Hrvatski lovački savez u samostalnoj i suverenoj nam domovini organizira desetu po redu Izložbu hrvatskog lovstva Zagreb ´96.4 Alojzije Frković 4 Frković, A.: Sve zagrebačke lovačke izložbe (1899 - 1981.),. Katalog lovačkih trofeja. Izložba hrvatskoga lovstva Zagreb ´96, str. 23-26. |