DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 86 <-- 86 --> PDF |
proizvodi kartonski papir reciklažom staroga papira, a drugi proizvodi papir iz uvezene celuloze. Celulozno Slika 3. Tanki sortimenti mekog drva za potrebe kemijske prerade, Njemačka. (Foto: I. Oštrić) OBLJETNICE drvo kao sirovinu izvozimo djelomično, a djelomično propada u šumi, jer ni Belišće ne može sve količine preraditi. Realnost započete koncepcije brze proizvodnje drvne mase u gustim nasadima potvrđena je na području Šumskog gospodarstva u Osijeku, gdje je na površini 0,9 ha, kroz 6 godina, uzgojeno 113 tona biomase. U Šumarskom listu čitamo da se u drugim zemljama podižu nasadi topola u gustim razmacima 2 x 2 i 3 x 3 m, kako bi se postigao brži prethodni i glavni prihod za šumarstvo i sirovina za industriju. Šveđani se pak mogu pohvaliti i s uzgojem što veće količine biomase ili gorivog drveta, koje služi za pogon toplana i elektrana, dok šumarstvo, u koje se uvlače politički pogledi nije u stanju ni samo sebe održati, a kamoli podmiriti potrebe profitabilne industrije. Ivan Oštrić, dipl. inž. 100. OBLJETNICA PRVE DRUZTVENE IZLOŽBE ROGOVLJA I LOVAČKIH TROFEJA U ZAGREBU Potresao nam rik jelena visoku, oživjela srna nizku šumu, i riesila nam i opet divokoza mrke visove gora Miroslav Kulmer (na otvaranju izložbe u Zagrebu 1. II. 1899.) Prvi veljače t.g. ostati će zadugo jedan od najljepših dana u analima našega družtva. Sjajni uspjeh što polučiš mo "prvom družtvenom izložbom rogovlja i lovačkih trofeja ", mogao je one naše lovce, koji su do sada samo postrance pratili naš rad, uvjeriti daje temelj na kome družtvo naše počiva jur čvrst i stalan, pak da ćemo, ustrajemo li i nadalje na dosadašnjoj stazi moći zadatak i cilj naš doista i polučiti. Mnogobrojni na izložbi posakupljeni izlošci... napuniše čitav izložbi namienjeni prostor trofejama, kakovih je još riedko na kojoj lovačkoj izložbi, u tolikom mnoštvu i vrstnoći bilo na okupu, predočujući i jasnu sliku, bolje budućnosti plemenitog lovstva po svim hrvatskim krajevima. Ovo su uvodne riječi iz osvrta Frana Ž. Kesterčanek a u Lovačko-ribarskom viestniku1 na prvu lovačku izložbu Občeg hrvatskog družtva za gajenje lova i ribarstva održane u Zagrebu od 1. do 6. veljače 1899., čije se 100. obljetnice s ponosom i ushitom prisjećamo. Izložba je održana pod visokim pokroviteljstvom nad Kcsterčanek, F.: Pokroviteljstvo i program I. obće izložbe rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu. Lov.-rib. vjesnik 1899., 1,11. vojvode Leopolda Salvatora u "izložbenom paviljonu´´ Hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva. Iako se do kraja 19. stoljeća lovačkoj trofeji nije pridavala osobita pažnja osnutkom Prvog hrvatskog družtva za gojenje lova i ribarstva (osnovano 1881) postupno se u lovaca i lovozakupnika mijenja odnos prema lovačkim trofejama. Snažan poticaj tim promjenama dala su i prva lovačka glasila (primjerice naš Lovačko-ribarski vjesnik koji je počeo izlaziti 1892), koja, uz propagiranje lovstva kao grane narodnog gospodarstva, potiču i priređivanje "izložbi rogovlja i lovačkih trofeja". Prvo značajnije izlaganje lovačkih trofeja Društvo je imalo najprije na jubilarnoj Gospodarsko-šumarskoj izložbi godine 1891. u Zagrebu, a pet godina kasnije na "milenijskoj" izložbi u Budimpešti 1896. godine. Odluka o održavanju i programu Prve obće izložbe rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu donesena je na sjednici upravnog društva 28. prosinca 1898.2 Uz utvrđivanje pokrovitelja, mjesta i datuma održavanja izložbe i dr., propozicijama je bilo određeno da za izlaganje i nagrađivanje dolaze u obzir samo "za posliednje tri godine u domaćih lovištih ulovljeno rogovlje jelena, lanjca, srnjaka i divljih kozla", koja rogovlja "moraju biti pričvršćena na dielu lubanje" s naznakom imena vlasnika lovišta, lovca odstrelitelja te mjesta i datuma sti Kestcrčanek, F.: Osvrt na prvu družtvenu izložbu rogovlja i lovačkih trofeja. Lov.-rib. vjesnik 1899., 4,43; 5, 52-55; 7, 76-78. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 87 <-- 87 --> PDF |
canja trofeje. Pravo na počasne nagrade imali su "uprvome redu samo izložitelji članovi družtva". Na sjednici Upravnoga odbora ustanovljena je i posebna "porota", ocjenjbeno povjerenstvo za ocjenjivanje i vrednovanje trofeja, u sastavu: Miroslav Kulmer , Stjepan Erdödy, Ferdo Zikmundosky, Josip Ha vaš i Fran Ž. Kesterčanek. Kako je svrha ove izložbe da "predoči svim prijateljima lova u Hrvatskoj i Slavoniji, do kojega savršenstva i plemenita divljač u našoj domovini dozriti može, te kako je stoga umjestno, da i ovu divljač što više goji- Slika 1. Lovačke trofeje i izlošci vlastelinstva kutjevačkog na Prvoj družtvenoj izložbi rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu 1899. godine mo" i riječi dobrodošlice potpredsjednika društva M. Kul m era, pokrovitelj izložbe nadvojvoda L. Sal vatore je uz izraze zadovoljstva stoje mogao prihvatiti pokroviteljstvo, izložbu ocijenio "vanredno zanimivom" uz napomenu "neka i ova izložba... posjednike lova i lovce sokoli na novi rad i mar." A daje "za gajenje lova već u zemlji puno učinjeno" na najbolji je način pokazala sama izložba na kojoj je sudjelovalo 37 "izložitelja, sa više od 610parih -većinom baš samo odabranih srndačjih parožaka, 37parili jelenjih, 18parih rogova lanjaca i 10parih rogovlja od divljeg kozla". Po broju izloženih trofeja prednjačilo je vlastelinstvo Kutjevačko (obitelj Turković) , ukupno izloživši 130 srnećih, dva jelenska ijedno rogovlje jelena lopatara. Slijedi zbirka grofa Marka Bombellessa , inače predsjednika društva, iz znanog lovišta vlastelinstva Opeka i grofa Stjepana Erdödya iz vlastelinstva Jaskanskog sa 40 odnosno 20 "sve odabranih srndačjih rogova". Njihova dva najbolja srnjaka zajedno s rogovima srnjaka nadšumara C. pl. Z aj c a iz revira Cetin- Gomirje kod Ogulina nagrađeni su prvim (zlatnim) kolajnama. Za današnje pojmove kapitalni rogovi srnjaka potjecali su još iz Zagrebačke gore (izlošci grofa Kulmera), Trakošćana, Ivančice, Fužina, Draganca, Čadjavice, Kerestinca, Križevaca, Žutice ... Primjetno je daje rogovlja jelena običnog bilo relativno malo, svega 37. To ne treba čuditi, znajući da su primjerice u vlastelinstvu Opeka "jeleni tamo tek jedva desetak godina udomljeni". Po broju i trofejnoj snazi najbolje jelenske trofeje izložila su vlastelinstva Donji Slika 2. Nagrađeni rogovi srnjaka na izložbi u Zagrebu 1899. Pri ocjenjivanju trofeja uzeti su u obzir: opći izgled rogova, pravilnost i dužina parožaka, ikričavost, opseg ruža, raspon i težina rogova. Miholjac i Nuštar, čiji su jeleni odnijeli prvu i drugu nagradu. Trećom nagradom nagrađen je jelen M. Kramarića iz Slatine. Rogovlje jelena lopatara pretežito je potjecalo iz "zvjerinjaka´Novi Marof, Maksimir i Opeke. Nagrade su požnjeli oni iz zatvorenih i slobodnih lovišta vlast. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Opeke (I. nagrada), gospoštije Novi Marof (II.), Kutjeva (III.) i vlastelinstva Zajezd (IV.). Četvrta vrsta izloženih trofeja, "rogovlja od divljeg kozla", mahom su bila velebitske provenijencije, kad je tu našu planinu stanila izvorna divokoza. Kako su stijecani od 1886. do 1890. godine njihove kuke nisu došle u obzir za ocjenjivanje i nagrađivanje. Što reći o samom ocjenjivanju i nagrađivanju? Iako će do donošenja današnjih jedinstvenih međunarodnih formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja Međunarodnog lovačkog savjeta (CIC) proći još gotovo 40 godina (Prag 1937.) "porota" prve opće zagrebačke lovačke izložbe imala je točno određena mjerila i pravila "ustanovljenim po predsjedništvu družtva". Najmanji je dio rada ocjenjbenog povjerenstva prepušten slobodnoj ocjeni, težeći da se mjerenjem, vaganjem i računanjem otkloni svaka moguća pristranost. Iako su trofejno ponajbolji rogovi srnjaka iz Zagrebačke gore M. Kulmera iz 1897. konkurirali za najviše odličje "nu postoje g. grof bio članom porote, nije se taj izložak mogao nagraditi"? Kod rogovlja jelena običnog i jelena lopatara uzimane su posebice u obzir ove mjere:"duljina rogovlja, obseg ruže na panju, debljina izpod krune, izpod sredine i iznad ruže, težina, broj roglja kao i obći izgled i pravilnost rogova", što bi u odnosu na današnju formulu CIC-a odgovaralo: dužini grana rogova, opsegu vijenca (ruže), opsegu grane između srednjaka i krune, opsegu grane između nadočnjaka i srednjaka, težini rogovlja i broju parožaka na granama. Kod izuzetno jakih trofeja, primjerice jelena "pravilne sedmostruke krune" L. Salvatora iz Galicije (na izložbi izložen izvan konkurencije) mjeren je još i raspon rogova ("najveći razmak šiljka"), dužina nadočnjaka ("očnih roglji") i dužina srednjaka (´srednjih roglja")). Očito pod utjecajem Meranov e formule (iz 1895) opsezi grana rogova mjereni su na najdebljim mjestima umjesto najtanjih, kako to propisuje sadašnja formula CIC-a. Kako se još nije znalo za kasniju "privremenu" ili Biegerovu formulu za ocjenjivanje rogova srnjaka, "poroti" zagrebačke izložbe biloje važno utvrditi "obći izgled´ rogova, posebice pravilnost i dužinu parožaka, ikričavost, "veličinu ruže", raspon rogova i težinu. Ostaje nepoznanica kako su ocjenjivane i vrednovane kuke divojarca/divokoze, ali kako nisu došle u obzir za nagrađivanje (jer nisu stečene u razdoblju od 1896. do 1898. god.) može se zaključiti da i nisu ocjenjivane. Primjetno je također da u "formulama" nisu korišteni uobičajeni koeficijenti s kojima se množe srednjaci pojedinih izmjera, kao i da nisu date konačne ocjene trofeja kao mogući zbir točaka vrijednosti izmjera i dodataka za ljepotu. Sve to i ne čudi, ako se ima na umu da su na čuvenoj svjetskoj lovačkoj izložbi u Beču 1910. god. nesporazumi i nepravde oko vrednovanja lovačkih trofeja dostigli vrhunac, potaknuvši tako stvaranje ´. Izložba rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu, Šum. list 3, 1899., str. 157-158. Slika .3. Jedno od ponajboljih rogovlja jelena iz Galicije, izloženo izvan konkurencije za nagrađivanje. jedinstvenih "pravednih i nepristranih" formula. Istaknimo na kraju daje za potrebe nagrađivanja najboljih trofejnih eksponata, organizator izložbe dao izraditi posebne "medalje iz kovine", čiji se unikatni primjerci čuvaju i danas u Lovačkom muzeju HLS-a. Organiziranjem Prve opće izložbe rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu prije ravno 100 godina Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva imalo je za cilj da izložene trofeje budu vidljivo svjedočanstvo mara naših lovaca i lovozakupnika oko podizanja broja i kvalitete uzgajane divljači, svjedočanstvo stručnog znanja, vlastitog uzgojnog rada i pravilnog odstrjelnog zahvata. Prije jednog stoljeća organizirati takvu izložbu koja je imala svoja čvrsta pravila i kriterije glede obrade i porijekla trofeja, "porotu" s točno određenim propozicijama za ocjenjivanje i nagrađivanje, izložbene medalje, a nadasve edukativnu poantu, vrijedno je svake hvale i divljenja. Vrlo laskava priznanja o toj izložbi donijeli su listovi poput bečkog "Hundesport und Waidwerk-a", berlinskog "St. Hubertus-a" i drugih, kao i od onog mnoštva lovaca i posjetitelja koji su tijekom šest dana trajanja izložbe hrlili u šumarski dom. Kako je dobra trofeja podstrek za daljnji uspješni uzgojni rad, dobro postavljena i organizirana prva zagrebačka izložba bila je podstrek društvu da nastavi s praksom organiziranja takvih manifestacija. Već sljedeće 1900. godine Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva organizira drugu, 1902. g. treću izložbu i tako redom sve do 1996., kada pravni slijednik društva, današnji Hrvatski lovački savez u samostalnoj i suverenoj nam domovini organizira desetu po redu Izložbu hrvatskog lovstva Zagreb ´96.4 Alojzije Frković 4 Frković, A.: Sve zagrebačke lovačke izložbe (1899 - 1981.),. Katalog lovačkih trofeja. Izložba hrvatskoga lovstva Zagreb ´96, str. 23-26. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 89 <-- 89 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI K. v. Gadow , A. Ak?a : INTERNATIONALE KOOPERATION: FERNERKUNDUNGWALDINVENTUR- WALDWACHSTUM, FESTCHRIFT, zum 75. Geburtstag Prof. Dr. Dr. h. c. HORST KRAM ER, 11. Juni 1999., str. 112. To je svečana edicija, posvećena 75. godišnjici rođenja prof. dr. dr. h. c. Horsta Kramera , umirovljenoga sveučilišnoga profesora na Sumarskome fakultetu Sveučilišta u Göttingenu. Knjiga se sastoji od uvoda i 9 članaka. Uvod je napisao Klaus v. Gado w u povodu 75. godišnjice rođenja prof. H. Kramera. Evo nekih značajnih podataka o slavljeniku. H. Kramer je djetinjstvo proveo u istočnoj Pruskoj; njegov otac bio je voditelj šumarskoga ureda Pfeil i upravitelj nadšumarije Elchwald od 1925. do 1945. godine, stoje utjecalo na mladoga Kramera, koji se nakon završene gimnazije u Königsbergu upisao na visoku šumarsku školu u Eberswalde, gdje ga je zatekao rat. Kao poručnik istočnopruske topničke regimente u tvrđavi Königsberg zarobila gaje sovjetska armija (1. rujna 1945) a tek 1. siječnja 1950. otpušten je iz zarobljeništva. Nakon toga H. Kramer nastavio je šumarski studij najprije na sveučilištu u Göttingenu, tj. u Hann. Mondenu, a poslije toga na sveučilištu u Freiburgu, da bi od 1954. do 1957. okušao šumarsku praksu u saskim šumama. Godine 1957. promoviranje H. Kramer u doktora šumarstva s disertacijom "Wegebreite und Zuwachs im Angrenzenden Bestand". U vremenu od 1957. do 1965. slavljenik je djelovao u različitim sektorima njemačkoga šumarstva. Od 1958. do 1961. bio je asistent u Institutu za uređivanje šuma i prirast na Sumarskome fakultetu u Göttingenu. Nakon uspješno završenoga habilitacijskoga postupka u lipnju 1962. g. vodi predavanja iz predmeta Forstiche Ertragskunde i Holzmesslehre (prirast i dendrometrija). Godine 1974. bio izabran je za redovnoga profesora i direktora instituta za uređivanje šuma i prirast. U tom institutu proveo je 30 godina, s time da je 15 godina bio direktor istoga instituta, uspješno nastavljajući i proširujući rad svojih vrlo uvaženih šumarskih znanstvenika, profesora Baader a i Schobera. Prof. H. Kramer se već na početku svoje šumarske karijere posvetio daljinskom istraživanju, pa je u tome smjeru razvio u svom institutu veliku aktivnost, koju su sada nastavili njegovi đaci, specijalisti za fotointerpretaciju i daljinska istraživanja u šumarstvu. To su H. Kenneweg i A.Akca. Znanstvena djelatnost prof. H. Kramera je velika. Objavio je ukupno 250 naslova, od čega su 22 knjige. Oko 30 publikacija napisano je na engleskom, španjolskom, švedskom i francuskom jeziku. Problem koji je ponajviše obrađivao H. Kramer odnosi se na stanište, klimu, prorede, rast, prirast, stabilitet i sigurnost šumskih sastojina. Na njemačkome jeziku posebnu pozornost i vrijednost imaju njegove knjige: Begriffe der Forsteinrichtung, Nutzungsplanung i Waldwachstumslehre (Pojmovi o uređivanju šume, Planiranje iskorištavanja šume, Znanost o rastu šuma). U međuvremenu je prof. H. Kramer u suradnji s prof. Akga objavio četvrto izdanje svoje dendrometrijc Leitfaden für Dendrometrie, jedan od najboljih udžbenika u kojemu je između ostaloga opisan specijalni dendrometar Kleine Kramer (mali Kramer), popularan u Njemačkoj i u svijetu. Znanstvenu djelatnost nastavlja i poslije umirovljenja. Značajna su istraživanja inventara i strukture raznodobnih šumskih sastojina te analize prirasta pojedinih stabala i šumarska kronologija. U razdoblju od 1983. do 1985. prof. H. Kramer bio je dekan Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Göttingenu. U to vrijeme razvio je veliku međunarodnu šumarsku suradnju s mnogim šumarskim fakultetima u Pekingu, Sopronu, Istanbulu, Monterreyu (Mexico). Senator je akademskoga ureda i voditelj Centra međunarodnih susreta (Foyer Internationaler Begegnung). Međunarodna šumarska aktivnost prof. H. Kramera sastojala se u tome što je primio i podučavao mnoge inozemne stipendiste; predavao je kao gost profesor u Berkeleyu, Pekingu, Monterreyu, Valdivii i Stellenbosehu. Njegovi studenti su mu vrlo zahvalni za višegodišnju uspješnu praksu na Sveučilištu u Corvalisu (Oregon). Godine 1967. Society of Foresters of Great Britain dodijelio je H. Krameru godišnju nagradu. Postao je dopisnim članom Kraljevske akademije poljoprivrede i šumarstva u Švedskoj 1984. godine. Sveučilište u Nuevo Leon (Mexico) podijelilo mu je počasni doktorat. Završavajući ovaj uvod Klaus v.Gado w zahvaljuje svome učitelju u ime svojih kolega i svoje ime želeći mu puno zdravlja s molbom za daljnju suradnju i savjete. |