DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 84 <-- 84 --> PDF |
KAKO JE ZAGREBAČKA TVORNICA CELULOZE I PAPIRA OSTALA BEZ SIROVINE Bilo je to ne baš tako davne 1961. godine, kada sam se kao diplomirani šumarski inženjer, stjecajem okolnosti, zaposlio u Zagrebačkoj tvornici celuloze i papira. Tadašnji direktor Vjekoslav Kvasničk a priopćio mi je konkretan opseg i sadržaj rada: "Ova tvornica imat će sirovine još desetak godina, a što će prerađivati poslije toga, to je vaša briga". Bio je to stručan i izazovan zadatak za svakog šumarskog stručnjaka, pa tako i za mene. U to vrijeme tvornica je napuštala skučeni prostor i zastarjelo postrojenje na Zavrtnici, usred stambenog područja, i u industrijskoj zoni Žitnjaka podigla novo i modernije postrojenje sa znatno povećanim kapacitetima za proizvodnju celuloze i papira, ali u postupnoj ili etapnoj izgradnji. Na novoj lokaciji tvornica je startala s 85.000 cm3 celuloznog drva, uglavnom jele i smreke, i ponešto topole. Programiranom etapnom izgradnjom, potreba sirovine u 1981. iznosila je 112.800 m3, uglavnom mekih bjelogorica topole i vrbe. Prijelaz od sirovine Crnogorke na sirovinu mekih bjelogorica uslijedio je radi gubitka ranijeg sirovinskog područja u Gorskom kotaru, zbog izgradnje nove tvornice u Plaškom. Nije se moglo računati ni na meku bjelogoricu iz Slavonije zbog izgradnje tvornice u Srijemskoj Mitrovici. Zbog takvoga stanja i razvoja drvno-kemijske prerade, tvornica je bila prisiljena na opskrbu s novoga i suženog područja koje je istina bilo gospodarski opravdanije i povoljnije, ali u pogledu raspoložive sirovine znatno nepovoljnije. Podaci kod područnih šumskih gospodarstava potvrđivali su raspoložive količine, koje će napadati sječom, oko 6.500 m3 celuloznog drva mekih bjelogorica, a količine crnogorice nisu spomena vrijedne. U 1981. i dalje, očekivane su količine oko 27.000 m\ što je još uvijek ukazivalo na manjak od 85.800 m3, a koji se mogao postići jedino povećanim uzgajanjem brzorastućih vrsta mekih bjelogorica. Za rješavanje ovoga problema tvorničko vodstvo obratilo se šumarstvu sa zamolbom da se poveća uzgajanje brzorastućih mekih bjelogorica. Da bi se problem čim prije riješio, trebalo se pristupiti uzgajanju tzv. namjenskih kultura, koje bi sječom davale samo celulozno drvo. Odgovor je bio da šumarstvo ima svoj plan uzgoja mekih bjelogorica, koji zasnovan na dujim ophodnjama i razmacima, stabala 6 x 6 m, osigurava, više krupnog i skupljeg drveta, a manje sitnog (celuloznog) i manje skupoga drva. Povećanje celuloznog drva može se postići pretvaranjem tehničkog u celulozno, što bi značilo i njegovo poskupljenje. Tvornica je ponudila i sudjelovanje u sufinanciranju veće proizvodnje celuloznog drva, ali nikakav uspjeh nije postignut. Ujedno je bilo rečeno daje to problem tvornice, a ne šumarstva, zbog čega se moralo prići rješavanju predviđenog manjka sirovine u vlastitom djelokrugu. Nakon toga odlučeno je da će se 50% sirovine nabavljati kod šumarstva, a za drugu polovicu tvornica se mora brinuti sama, bilo uzgajanjem na vlastitim površinama, bilo u kooperaciji s drugim korisnicima zemljišta. Sretna je okolnost bila da se u bližoj i daljoj okolici Zagreba nalaze velike površine nekorištenog, nepoljoprivrednog zemljišta, koje se moglo i bolje iskoristiti. Poljoprivredna zadruga u Ivanić Gradu prepustilaje tvornici oko 120 kj. problematičnog (plavnog) livadskog zemljišta, na području Žutice. Od seljaka su kupovane livade, koje se kasnijom arondacijom kanilo grupirati u jedinstvenu površinu. Mjesne zajednice nudile su i ustupale na korišćenje veće pašnjačke površine Slika 1. Topola na mokroj livadi zadovoljavajućeg uzrasta. Livadske međe pokraj šume Žutice (Foto: I. Oštrić) Zemljišnih zajednica na kojima nije bilo stoke na ispaši. Poljoprivredna dobra također su nastojala privesti svrsi svoje plavne i podvodne površine stupajući u kooperativni uzgoj topola. Čak je Vodna zajednica u Odžaku svoje plavne površine zasadila sa sadnicama topole koje im je nabavila tvornica, uz uvjet da se uzgojeno drvo prodaje tvornici. Pristupilo se i uzgajanju sadnog materijala u školskim vrtovima, a djeca su sadni materijal besplatno raznosila svojim kućama i pogodne površine "zakorovljivali" topolama, koje će se moći koristiti kao celulozno drvo. Posebni ugovori sklopljeni su sa Šumskim gospodarstvima u Zagrebu i Čakovcu o |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 85 <-- 85 --> PDF |
povećanom uzgoju celuloznog drva topole. Korištene su dakle sve mogućnosti i "mrtvi kapitali" kako bi se tvornici osigurala sirovina u budućnosti. Vlastite površine u Ivanić Gradu, služile su i kao ogledne površine. Na njima se nastojalo utvrditi tehnološki i financijski optimalni način proizvodnje celuloznog drva mekih bjelogorica na ovdašnjem zemljištu, koje je inače slovilo kao nepovoljno ili teško tlo. Istina, nije se mogao postizati maksimalni volumni prirast kao na svježim ili rahlim tlima u Podravini. Zadovoljavao nas je i manji volumni prirast s gušćom strukturom drvne mase, koja je u daljnjoj preradi imala veće iskorišćenje od brzorastućeg ili rijetkog drva. Vrijeme duljeg uzgoja iste volumne mase nije bilo odlučujuće, jer se vrijeme nije plaćalo, bilo je dakle besplatno. Proizvodnju su teretile kamate početnih troškova osnivanja kulture, kao i daljnjeg uzgajanja. Osnovni cilj bio je čim prije, čim više i što jeftinije doći do neophodne sirovine. Upravo zato nastojalo se postići proizvodnju s minimalnim početnim troškovima, ne bi li se izbjegle kamate. Upravo u tu svrhu služile su ogledne površine, na Slika 2. Pokusna sadnja s eurameričkim topolama I - 214 i Populus robusta (Foto: 1. Oštrić) kojima se mogla vidjeti razlika u vitalnosti sadnica, različitih klonova topola i vrba s različitim načinima sadnje i njege. Početno financiranje osiguravala je tvornica iz vlastitih sredstava. Za pokriće većih troškova zatraženi su krediti od banke na osnovi dokumentiranog programa. Čak je i proračun gradske Skupštine predvidio izvjesna sredstva. U tvorničkom kao i u poslovnom i stručnom tisku, pisalo se o potrebi i gospodarskoj opravdanosti uzgajanja mekih bjelogorica u tzv. namjenskim kulturama, s gušćom sadnjom od one koje su predviđali šumarski stručnjaci, zbog čega ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost razvoja drvno-kemijske industrijske pre rade, koja je slovila kao jedna od perspektivnijih. Sve je bilo usmjereno prema osiguranju sirovine za tvornicu u budućnosti. U protivnom bih i ja kao stručnjak doživio blamažu i odgovornost. Dobio sam nalog da u Sesvetama osiguram zemljište za izgradnju Pogona za uzgoj sirovine! Međutim, u tvornici je došlo do smjene direktora Kvasničk e i na njegovo mjesto sjeo je potpuno nestručan čovjek, demobilizirani zrakoplovni časnik Kuk. Ova smjena dobro je došla partijskim čelnicima u tvornici, koji su višak prihoda po zaključnom računu rade vidjeli u svome džepu, nego u ulaganju za budućnost tvornice. Novi direktor se za savjete obraćao partijskim drugovima u Poslovnom udruženju šumskoprivrednih organizacija i Ministarstvu šumarstva. Oni su ga savjetovali da se tvornica prestane baviti tim poslom, jer će šumarstvo osigurati dovoljne količine sirovine. Poslovnost se odvijala u partijskom krugu, bez moje nazočnosti, ili nazočnosti drugih strukovnjaka i odgovornih ljudi. Za opravdanje odustajanja od započete aktivnosti navodilo se da tvornica nije u mogućnosti sudjelovati u tom poslu. Ponudio sam vodstvu pismeni prijedlog o racionalizaciji na stovarištu, od dopreme do stroja, gdje se može uštedjeti toliko novaca koliko je godišnje potrebno tvornici za ulaganje u njezino sudjelovanje. Prijedlog nije usvojen, iako sam ponudio osobno angažiranje. Kroz kratko vrijeme uslijedio je moj otkaz. Poslovanje sam u Ivanić Gradu predao komisiji tvornice, čiji je član bio i partijski savjetnik direktora, inače odgovorni stručnjak iz Ministarstva šumarstva, koji je direktora upoznao (bez moje nazočnosti) s uspješnim uzgajanjem topola u Podravini i neuspješnim na području Žutice. Tako su partijski drugovi dezorganizirali i upropastili sve ono što se kroz šest godina postiglo. Svo zemljište, zasađeno i još nezasađeno, predano je Šumariji u Novoselcu, koja se time nije stigla baviti zbog svojih redovitih poslova u šumariji. Pokusni nasadi prepušteni su stihiji sve do njihove sječe, do meliorativnih zahvata za osposobljavanje dubioznih poljoprivrednih površina za potrebe PIK-a. I pored partijskog obećanja, tvornica je ostala bez sirovine. Dobro im je došao prigovor, da zagađuje Savu, kao da ju ne zagađuju tvornice u Sloveniji. Nametnuti rat je neke upropastio, a neke spasio. Odgovorni su se posakrivali u zeleni korov, koji sada raste na tvorničkom prostranstvu, a neki u crvene fotelje nadležnih institucija. Ratni vihor i brza "pretvorba" imali su prednost nad ukazivanjem prstom u prave krivce upropaštenih tvornica, pa tako i Zagrebačke tvornice papira. Danas u tvorničkom prostoru zjape gole zidine nekadašnjega postrojenja. Zahvaljujući poduzetnom Mikuliću iz Donjih Andrijevaca kod Broda, jedan stroj |