DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 84 <-- 84 --> PDF |
KAKO JE ZAGREBAČKA TVORNICA CELULOZE I PAPIRA OSTALA BEZ SIROVINE Bilo je to ne baš tako davne 1961. godine, kada sam se kao diplomirani šumarski inženjer, stjecajem okolnosti, zaposlio u Zagrebačkoj tvornici celuloze i papira. Tadašnji direktor Vjekoslav Kvasničk a priopćio mi je konkretan opseg i sadržaj rada: "Ova tvornica imat će sirovine još desetak godina, a što će prerađivati poslije toga, to je vaša briga". Bio je to stručan i izazovan zadatak za svakog šumarskog stručnjaka, pa tako i za mene. U to vrijeme tvornica je napuštala skučeni prostor i zastarjelo postrojenje na Zavrtnici, usred stambenog područja, i u industrijskoj zoni Žitnjaka podigla novo i modernije postrojenje sa znatno povećanim kapacitetima za proizvodnju celuloze i papira, ali u postupnoj ili etapnoj izgradnji. Na novoj lokaciji tvornica je startala s 85.000 cm3 celuloznog drva, uglavnom jele i smreke, i ponešto topole. Programiranom etapnom izgradnjom, potreba sirovine u 1981. iznosila je 112.800 m3, uglavnom mekih bjelogorica topole i vrbe. Prijelaz od sirovine Crnogorke na sirovinu mekih bjelogorica uslijedio je radi gubitka ranijeg sirovinskog područja u Gorskom kotaru, zbog izgradnje nove tvornice u Plaškom. Nije se moglo računati ni na meku bjelogoricu iz Slavonije zbog izgradnje tvornice u Srijemskoj Mitrovici. Zbog takvoga stanja i razvoja drvno-kemijske prerade, tvornica je bila prisiljena na opskrbu s novoga i suženog područja koje je istina bilo gospodarski opravdanije i povoljnije, ali u pogledu raspoložive sirovine znatno nepovoljnije. Podaci kod područnih šumskih gospodarstava potvrđivali su raspoložive količine, koje će napadati sječom, oko 6.500 m3 celuloznog drva mekih bjelogorica, a količine crnogorice nisu spomena vrijedne. U 1981. i dalje, očekivane su količine oko 27.000 m\ što je još uvijek ukazivalo na manjak od 85.800 m3, a koji se mogao postići jedino povećanim uzgajanjem brzorastućih vrsta mekih bjelogorica. Za rješavanje ovoga problema tvorničko vodstvo obratilo se šumarstvu sa zamolbom da se poveća uzgajanje brzorastućih mekih bjelogorica. Da bi se problem čim prije riješio, trebalo se pristupiti uzgajanju tzv. namjenskih kultura, koje bi sječom davale samo celulozno drvo. Odgovor je bio da šumarstvo ima svoj plan uzgoja mekih bjelogorica, koji zasnovan na dujim ophodnjama i razmacima, stabala 6 x 6 m, osigurava, više krupnog i skupljeg drveta, a manje sitnog (celuloznog) i manje skupoga drva. Povećanje celuloznog drva može se postići pretvaranjem tehničkog u celulozno, što bi značilo i njegovo poskupljenje. Tvornica je ponudila i sudjelovanje u sufinanciranju veće proizvodnje celuloznog drva, ali nikakav uspjeh nije postignut. Ujedno je bilo rečeno daje to problem tvornice, a ne šumarstva, zbog čega se moralo prići rješavanju predviđenog manjka sirovine u vlastitom djelokrugu. Nakon toga odlučeno je da će se 50% sirovine nabavljati kod šumarstva, a za drugu polovicu tvornica se mora brinuti sama, bilo uzgajanjem na vlastitim površinama, bilo u kooperaciji s drugim korisnicima zemljišta. Sretna je okolnost bila da se u bližoj i daljoj okolici Zagreba nalaze velike površine nekorištenog, nepoljoprivrednog zemljišta, koje se moglo i bolje iskoristiti. Poljoprivredna zadruga u Ivanić Gradu prepustilaje tvornici oko 120 kj. problematičnog (plavnog) livadskog zemljišta, na području Žutice. Od seljaka su kupovane livade, koje se kasnijom arondacijom kanilo grupirati u jedinstvenu površinu. Mjesne zajednice nudile su i ustupale na korišćenje veće pašnjačke površine Slika 1. Topola na mokroj livadi zadovoljavajućeg uzrasta. Livadske međe pokraj šume Žutice (Foto: I. Oštrić) Zemljišnih zajednica na kojima nije bilo stoke na ispaši. Poljoprivredna dobra također su nastojala privesti svrsi svoje plavne i podvodne površine stupajući u kooperativni uzgoj topola. Čak je Vodna zajednica u Odžaku svoje plavne površine zasadila sa sadnicama topole koje im je nabavila tvornica, uz uvjet da se uzgojeno drvo prodaje tvornici. Pristupilo se i uzgajanju sadnog materijala u školskim vrtovima, a djeca su sadni materijal besplatno raznosila svojim kućama i pogodne površine "zakorovljivali" topolama, koje će se moći koristiti kao celulozno drvo. Posebni ugovori sklopljeni su sa Šumskim gospodarstvima u Zagrebu i Čakovcu o |