DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 27 <-- 27 --> PDF |
A. Mcštrović: USPIJEVANJE MUNIKE Pinu.i heldreichii Christ U HERCEGOVINI Šumarski liši br. 9 10. CXX11I (1999). 43 1-452 RASPROSTRANJENOST - Expansion Prirodna Munika najčešće tvori čiste sastojine, a ponekad i mješovite sastojine s drugim četinjačama (molika, c. bor, jela) i listačama (bukva) na mediteranskim i submediteranskim planinama Balkanskog poluotoka i južne Italije. Lijepe manje sastojine tvori na bosanskim planinama Hranisavi, Bjelašnici i Visočici, zatim u Hercegovini samo na sjevernim padinama Čvrsnice, Čabulje, Prenja, Veleža i Orijena-Štirovnika. U Crnoj Gori i na Kosovu dolazi na Bijeloj Gori, Lovćenu, Durmitoru, Sinjajevini, Bjelasici, Maganiku, Kameniku, Komovima, Koritniku, Žlijebu i na padinama Prokletija. U Makedoniji se javlja na Galičici, Korabu, Rudoki i na ogranku Sar-planine. U Bugarskoj se javlja na plani- Umjetna Umjetno proširenje areala munike zahtijeva da se svestrano izuči njena ekologija, sposobnost adaptiranja na nova staništa, otpornost i dr. Bioekologija munike danas je dosta dobro upoznata. Munika je prilagođena na kratko vegetacijsko razdoblje, sušno i planinsko ljeto, a isto tako i na surove visokoplaninske uvjete za vrijeme zime. Neprijeporno je da su do sada stečena znanja kroz praktičan ili znanstvenoistraživački rad podstakla šumare da ovu vrstu koriste za pošumljavanje kserotermnijih staništa, unoseći istu ponekad i u mezofilnijc uvjete. Tako su prije četiri do šest desetljeća podignute prve grupacije ili manje kulture te vrste šumskog drveća. Takvi i slični pokušaji omogućuju nam da donesemo i prve zaključke o uspjehu introdukcije mu - Natural ni Pirinu i Slavjanki (Ali-Botuša). U Albaniji je najrasprostranjeniji bor, koji dolazi od sjevera do juga zemlje. U Grčkoj se javlja na sjeveru i to u Epiru, Makedoniji i Tesaliji na planinama Gramosu, Tymphiju, Pindu, Vermionu, Olimpu i donjem Olimpu (Kato-Olimpu). U južnoj Italiji dolazi u Kalabriji i Brazilikati. Prethodnim su nalazišta munike utvrđena od sjevera do juga i od istoka do zapada. Mnogim lokalnim istraživanjima detaljnije je utvrđeno disjunktno rasprostranjenje munike u okviru navedenih granica. U okomitoj rasprostranjenosti obično zauzima pojas od 1.000 do 1.900 m nad morem, ali se javlja i niže (720 m) u Grčkoj i više (2.500 m) na Olimpu također u Grčkoj. Artificial nike na više-manje nepovoljnim specifičnim staništima za muniku na prostoru Balkanskoga poluotoka. Na do sada istraženim staništima na kojima je munika umjetno podignuta, utvrđen je osjetno sporiji rast stabala munike od stabala crnoga bora, što potvrđuje iskustvo daje spor rast u mladosti obilježje te vrste drveća. Na muniku treba računati pri pošumljavanju vrlo siromašnog i oskudnog, kamenitog, vapnenastog, bezvodnog, krševitog planinskog područja, gdje crni bor ne dolazi i gdje samo munika može dati lijepa i pravilno uzrasla stabla. Munika stoga pripada vrstama drveća s najmanjim zahtjevima u Europi - posjeduje širok ekološki raspon, nalazeći se često vrlo visoko u pojasu bora krivulja, dosežući granicu šumske vegetacije. MUNIKA U HERCEGOVINI - Pinus heldreichii Christ in Herzegovina Općenito Na prostoru Hercegovine munika je prirodno rasprostranjena na njenim planinskim lancima u čistim prirodnim sastojinama. Međutim, nerijetko tvori mješovite sastojine sa crnim borom i borom krivuljom, te pojedinačno pridolazi u mješovitim sastojinama bukve i obične jele. Široka ekološka amplituda munike omogućava pojavu većeg broja tipova njenih šuma, odnosno izdvajanje posebne sveze šuma munike Pinion heldreichii, Horv. 1946, što predstavlja široki kompleks fitocenoza, od kojih skup hercegovačkih fitocenoza tvori jedan od osnovnih skupova istih. Do sada je proučen veći broj tipova šuma munike iz skupa hercegovačkih fitocenoza, koje su prirodno pridošle na prethodno navedenim planinama Hercegovine. Hercegovačke šume munike (Pinetum heldreichii hercegovinicum Horv. 1963) javljaju se najčešće u vidu vrlo raskidanih sastojina, gdje se ova vrsta nalazi pojedinačno ili grupimično unutar više fitocenoza visokoplaninskih rudina ili u zajednicama subalpinske bukve i šuma bora krivulja. U Generally ovom prirodnom dijelu areala munika izgrađuje, prema Fukareku (1966.) sljedeće fitocenoze: a) Amphoricarpo-Pinetum heldreichii Fukarek 1966. zauzima izložene i vrlo uske dolomitne grebene s izrazito strmim padinama na nadmorskoj visini od 1.300 do 1.800 m. Odlikuje se brojnim endemnim vrstama, među kojima su za zajednicu svojstvene: Amphoricarpus neumameri, Thesium auricilatum i Hieracium villosum, tipičnih za kserofilne i kamenjarske fitocenoze. b) Senetio-Pinetum heldreichii Fukarek 1966. zauzima relativno povoljnija staništa. Za ovu zajednicu također su karakteristične neke endemne vrste kao što su Senetio vissianianus i Sesleria coerulans. c) Pinetum-nigre-heldreichii Fukarek 1966. zauzima granična područja c. bora i munike, gdje dolazi do prirodnog križanja ovih dviju vrsta borova, što se odražava u morfološkim svojstvima jedne i druge vrste u fitoeenozama crnoga bora i munike. |