DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 110 <-- 110 --> PDF |
zani u skladu s važećim normativima u JP "Hrvatske šume", u vremenu učinkovitoga rada i kao satni obujamni učinak. Za postavljene ciljeve značajno je da su sve pile razmatrane na jednak način u približno jednakim uvjetima. 5. Zaključak: Zaključci su iznijeti sustavno i sažeto, bez nedoumica. Najprije se ispravno ističe da su istraživanja obavljena u skladu s postavljenim ciljevima, da su sva mjerenja provedena u skladu s preporukama međunarodnih normi, da su obavljena mjerilima i mjernim lancima koji udovoljavaju kriterijima međunarodnih normi i organizacija. Donosimo u cijelosti tekst Povjerenstva o ocjeni izrađenog magistarskog rada: "Magistarski radpristupnika po opsegu provedenih istraživanja značajno premašuje okvire prosječnoga rada ove vrste. Kao predmet istraživanja izabrana je motorna pila lančanica, najzastupljenije mehanizirano radno sredstvo u šumarstvu. Izabrani predmet istraživanja značajan je i po tome što su na rukovateljima posljedice njegove uporabe najjače izražene. Sve to daje provedenome istraživanju posebnu važnost. Pored toga, pristupnih je u svojim istraživanjima problem obradio cjelovito i sveobuhvatno, što je gotovo pionirski pothvat. Istraživanjima je prethodila iscrpna analiza do sada obavljenih istraživanja izabranoga problema. Pritom jepristupnik obradio mnoge naslove kako citirane tako IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA i studijske literature, obavio mnoge rasprave i konzultacije. Sve je to doprinijelo ispravnom određivanju ciljeva istraživanja. Plan istraživanja bio je jasno i precizno postavljen. Mjerenja su obavljena u skladu s preporukama nacionalnih i međunarodnih normi i organizacija. Svi su uporabljeni mjerni lanci bili izabrani sukladno istim preporukama. Posebna je pozornost posvećena i analizi utjecaja okruženja na istraživane veličine kako bi se eventualni neželjeni utjecaji uočili, izolirali i objasnili. Pristupnik je po prvi puta u ovome radu dao odgovore na mnoga do sada neistražena pitanja, otvorio mnoge puteve budućih istraživanja, čime će ostaviti trajni trag u šumarskoj praksi. U svim je dijelovima rad vođen sustavno i pregledno. Podaci su jasno iskazani, a obavljena analiza ne ostavlja prostora nepotpunom zaključivanju. Pristupnik je u radu pokazao da može uspješno i samostalno oblikovati znanstvenu zadaću, primijeniti suvremene mjerne postupke. Rad je tehnički zavidno opremljen, grafička je priprema slikovnih prinosa vrsna, mjeriteljski su iskazi u skladu s priznatim normama, a ispis mjernih veličina zakonit. " Time je Stjepan Puljak, dipl. ing. šum. promoviran u zvanje magistra biotehničkih znanosti, područje iskorišćivanje šuma, na čemu mu još jednom svi čestitamo. Rezultati njegovih istraživanja naći će primjenu u praksi uporabe dijela mehanizacije u šumarstvu. dr. Dominik Raguž SIBIRSKI LED U SRCU Na žalost, odvajkada je bilo tako Da su zbog gluposti velikih stradali i mali. La Fontaine, Fables II, 4 U bivšoj državi Jugoslaviji između dva rata bilo je ljudi koji su dospjeli u zloglasne zatvore i logore staljinističkoga režima. Ponajprije su to bili članovi KPJ koji su boravili u Sovjetskom Savezu po partijskim dužnostima ili školovanju. Nakon dugogodišnjeg boravka u logorima Sibira napisana su dva memoarska književna djela, iako ih je izdano dvadesetak, a možda i više, na prvome mjestu je djelo Karla Stajnera , 7000 dana u Sibiru (Globus, 1981), a drugo djelo je napisao inženjer šumarstva Julius Jemeljanović Baran o v s k i: "Sibirski led u srcu" (Centra za informacije i publicitet, Zagreb, naklada 7000 primjeraka). Ovdje ćemo se ponajprije osvrnuti na djelo Baranovskoga, jer je po zanimanju bio šumar, a po povratku iz Sovjetskog Saveza 1957. radio je u Sekretarijatu za šumarstvo pri Izvršnom vijeću Narodne Republike Hrvatske. Znakovito je napomenuti kako su me u knjižnici grada Zagreba odvraćali od čitanja ovoga djela te je bilo potrebno pričekati za to neko bolje vrijeme. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 111 <-- 111 --> PDF |
Ovoga ljeta u visokoj starosti umro je Julius Baranovski. Podrijetlom Ukrajinac, rođenje 1904. godine u Bosni i Hercegovini, općina Prnjavor. Roditelji su mijenjali mjesta stanovanja, a otac zidar držao se gradova gdje se našlo više posla. Živjeli su između ostaloga i u Prnjavoru. Bilo je osmero djece, majka je umrla, ostali su bez svega pa i kuće. U takvim prilikama Julius je prihvatio radnički posao. Godine 1921. sa svojim poslodavcem iz Vinkovaca dospio je u Zagreb, i uključio se u radnički pokret, a posljedica toga bio je otkaz. Centralni komitet komunističke partije Jugoslavije uputio gaje u Sovjetski Savez na školovanje. Na putu kroz Poljsku oduzimaju mu putovnicu i kod prijelaska granice u Rusiju osuđen je zbog ilegalnog prelaska granice. Do prispjeća dokumenata prošlo je skoro tri godine. U Sovjetskom Savezu završava Gimnaziju, a potom i Šumarski fakultet. Diplomski rad napisao je na temu: "Splavarenje drva i rezane građe zapadnim Dvinom u pribaltičke zemlje". Po završetku studija radio je u Oblasnom izvršnom komitetu grada Kalinjina na Volgi kao savjetnik za šumarstvo i drvnu industriju. Uhapšen je 1937. godine. O tome opširno piše kao i o svojim osjećajima i optužbama za izdajstvo domovine, teror, antisovjetsku agitaciju i sudjelovanje u antisovjetskim organizacijama. Pri istražnim postupcima tuklo se uz viku i psovke. U siječnju 1938. godine "Osobni savjet NKVD-a", bez suda, osudio gaje na 10 godina prisilnoga rada u radnim logorima, poznatima kao GULAG-i. Nakon brojnih teškoća i žalbi dopušten mu je sastanak sa suprugom Antonjinom, prije odlaska u logor. Nju su izbacili iz stana, otpustili je s posla i isključili iz partije, jer nije pristala da ga se odrekne kao supruga. "Tonja, nemoj ništa žrtvovati za mene. Gledaj samo kako ćeš spasiti sebe i djecu. Oprosti ! -Vratili su me u ćeliju gotovo slomljenog." Slijedio je zatvor u Lenjingradu gdje su osuđenici bili teško kažnjavani i premlaćivani za najmanji prestup. Premještanje u nekoliko logora, pa je tako stigao u Kargopol na rijeci Onegi. Logor je bio velik jedan kvadratni kilometar. Osuđenici su svakoga dana umirali od gladi i batina. Sijedih su zatim i drugi logori u Sibiru (Pojamenka, Rabovo, Suhaja, Uhta). Logoraši su radili na šumskim poslovima - splavarenju drveta u jezero Lač, istovaru šlepera itd. Baranovski je uspio napisati žalbu Osamnaestom kongresu SPP, ali je bila odbijena po Vrhovnom tužitelju Sovjetskoga Saveza. Došlo je doje napada Njemačke na Sovjetski Savez. Logorska uprava dobila je narudžbu za isporuku brezovine za vojne potrebe tj. kod izrade zrakoplova. U šumi koju su sjekli nije bilo takvog materijala pa je načelnik logora odredio Juliusa da u drugim šumama izabire stabla za sječu. Drugog stručnjaka nisu imali. Našao se sam u šumi, jer čuvari taj napor nisu mogli izdržati. Stiglo je priznanje, pa je postavljen za tehničkog rukovoditelja za vojne potrebe. U studenom 1942. nakon šest godina provedenih u nekoliko logora, ponovno je uhapšen i ponovno osuđen za iste optužbe, pa mu je dodijeljeno još osam godina kazne. Ponovno logor i rad u šumi uz minimum hrane. Nemoguće je opisati užasne životne prilike logora Aleksejevski. Uz pomoć potpukovnika Didorenka slab i bolestan dospio je u invalidski odjel logora. Završio je rat ali amnestija je obuhvatila samo građanske krivce i kriminalce. Bio je iznenađen posjetom sina Volođe i kćeri Valje. 1948. godine stražar je pucao u Juliusa kada je zasijecao drveće, metak mu je probio kaput. Nakon Rezolucije Informbiroa postao je sumnjiv kao titoist pa su počela nova hapšenja, izolacije i istrage. Ipak, nakon 13 godina provedenih u užasnim logorima, postao je prognanik na obali Jeniseja u Sibiru. Do tog mjesta putovalo se iz logora u logor punih devet mjeseci, ali nitko mu nije dao obavijest o progonstvu. Ovdje je bio postavljen za tehničkog rukovoditelja velikog Šumskog gospodarstva, koje je imalo brojne pogone (tvornicu za izradu željezničkih pragova, pilanu, skladište rezane grade itd.). Prva supruga se preudala, te sc Julius oženio Olgom, također ranijom osuđenicom. Došla je odluka o progonstvu. Bilo je više promjena mjesta (bez slobode kretanja) i rada u šumarstvu, uz česta politička nepovjerenja i prezir prema onome tko zna više. Staljin je umro 1953. godine i dolazi do sporazuma Tita i Hruščova. Odlukom Vojnoga suda 1956. godine zaključeno je kako nije pronađena krivica za djela po kojima je osuđen i potpuno je rehabilitiran za prvu i drugu osudu. Uz teškoće, ali i pomoć jugoslavenskih vlasti, u lipnju 1957. godine vratio se s kćerkom Nadjom u Jugoslaviju. Tito i Ranković intervenirali su kod Hruščova, pa je nakon šest mjeseci došla i supruga Olga. Sin Vladimir morao je ostati u Rusiji jer nije dobio dozvolu sovjetskih vlasti. Kako je već navedeno, zaposlio se u Sekretarijatu za šumarstvo Izvršnog Vijeća najprije kao savjetnik, a zatim kao glavni inspektor šumarskog sekretarijata. Pored sposobnosti razlog za to bila je i knjiga: "Organizacija rada na eksploataciji šuma". Joža Vlahović napisao je pogovor i kritiku ovoga djela koje je obuhvaćeno u tri knjige, 919 strana. Njegove završne riječi su: "Kada slušate svjedočenja toga čovjeka može vam se učiniti da su ovaj uzburkani vijek i sva njegova revolucionarna gibanja, divovski, nezadrživi pokreti masa, sukobi i ratovi, nasilja i stradanja i ljudsko propadanje do tragične granice, bezumlja, istodobno neusporedivi i nevjerojatni, nezadrživi usponi neuništivog života Juliusa Jemeljanovića Baranovskog". Mladen Stojković |