DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Tijekom sastanka raspravljano je o izrađenoj Tehničkoj uputi za očuvanje plemenitih listača, koji je pripremila grupa autora. Zbog velike grupe vrsta šumskog drveća, koja su obuhvaćena u plemenitim listačama, njihovo je očuvanje u uputi odijeljeno za vrste koje su šire rasprostranjene ili rijetko pridolaze u šumskim ekosustavima, ili pak imaju višestruku ulogu kao npr. Prunus avium i Juglans regia. Glavna uloga ovih Uputa bila bi osiguranje minimalnih zahtjeva za konzervaciju gena pojedine vrste, a bila bi primjenjiva ili adaptirana za primjenu, ovisno o njezinom stanju i situaciji u pojedinoj zemlji. Završna verzija obuhvaćala bi ekologiju i ciljeve konzervacije gena, načela i metode, definiranje ekogeografskih zona (sjemenskih zona), inventarizaciju genetskih resursa pojedine vrste, određivanje broja populacija i individua potrebnih za konzervaciju metodama "in situ" i "exsitu", kao i određivanje uzgojnih radova koji bi se provodili u zaštićenim sastojinama, te istraživanja utjecaja čovjeka na populacije plemenitih listača. U dijelu Uputa jedno se poglavlje odnosi na evolucijsku genetiku i konzervaciju gena plemenitih listača, koja je od signifikantnog značenja za očuvanje kontinuirane varijabilnosti ovih vrsta. Randomizirana selekcija od 500 stabala pojedine vrste obuhvatila bi većinu genetske varijabilnosti potrebne za prirodnu selekciju, utvrdio je Prof. dr. Gösta Eriksson. Za potrebu očuvanja genofonda ovih vrsta potrebno je očuvati postojeći genetski varijabilitet, njihovu adaptabilnost za prirodnu evoluciju i za oplemenjivanje, te unaprijediti saznanja o plemenitoj crnogorici. Posebna je pozornost posvećena stanju s brijestovima, a uključuje identificiranje i konzervaciju tolerantnih jedinki na holandsku bolest brijestova, uz izbjegavanje smanjenja veličine genetskog resursa ovih vrsta. U sklopu nacionalnih izvješća referirano je o radovima na "in situ" i "ex situ" konzervaciji vrsta plemenitih listača koji su provedeni tijekom razdoblja od zadnjeg zasjedanja održanog u Estoniji u tijeku lipnja 1998. godine. Izvješća bi trebalo nadopuniti podacima koji bi obuhvatili inventarizaciju, zakonodavstvo, istraživanja, praktičnu primjenu, koordinaciju na nacionalnoj razini, kao i promicanje svijesti u javnosti o važnosti očuvanja plemenitih listača u šumskim ekosustavima. Slika 2: Očuvanje genofonda gorskogjavora i na 1450 m Domaćini su nas upoznali s najnovijim istraživanjima koja su provedena u njihovoj zemlji na raširenoj bolesti raka kore pitomog kestena (Dr. Eva Wilhelm), te molekularnim istraživanjima kloroplastne DNK kod divlje trešnje (Dr. Berthold H e i n z e). Terenski dio sastanaka održan je na području Salzkammerguta, gdje su sudionici upoznati s uzgojnim radovima i očuvanjem genofonda plemenitih listača (gorskoga javora, jasena i brijesta) na nadmorskim visinama i do 1500 m (nižem subalpskom području). Doc. dr. se. Davorin Kajba IZVJESCE S INTERNATIONAL POPLAR SYMPOSIUMA II (IPS II/IUFRO) održanog od 13. do 17. rujna 1999. godine u Orleansu, Francuska Na međunarodnom simpoziju o topolama i vrbama (IPS II/IUFRO) okupilo se ukupno 150 sudionika iz 28 zemalja. Nakon uvodnih riječi voditelja Simpozija dr. Marca Vi 11 ara, te zamjenika ministra francuskog Ministarstva poljoprivrede i ribarstva, te organizacije I.N.R.A., rad se na simpoziju održavao prema programu plenarnih sjednica. Tijekom prve plenarne sjednice o kvaliteti drva referiranje sudionika se odnosilo na najnovija istraživanja provedena u zapadnoj Europi, SAD-u i Japanu, a odnose se na smanjenje učešća lignina i njegove biosinteze u topolama pomoću genetskog inženjeringa. Tijekom kemijske preradbe drvne pulpe lignin je potrebno odvojiti od celuloze, a budući je taj proces tok |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1999 str. 102 <-- 102 --> PDF |
sičan, zahtjevan za energijom, a rezultira također i smanjenjem iskorištenja biomase. Za proizvodnu industriju celuloznog drva znatno bi se poboljšanje ostvarilo procesima koji bi osiguravali manje lignina u drvu ili pak modificiranog lignina kojeg je lakše izdvojiti iz celuloze. Pomoću genetskog inženjeringa pokušava se modificirati ekspresija gena koji imaju odlučnu ulogu u biosintezi lignina kod topola. Svjetske koorporacije već godinama financiraju ova istraživanja, a transgenične biljke topola već se nalaze i u prvim eksperimentalnim testovima. Poboljšanje kvalitete drva u industriji celuloznog drva i papira, kao što su svojstva gustoće drva ili tenzijsko drvo uvjetovana su i znatnom interakcijom genotip x stanište, kako je utvrđeno u dosadašnjim istraživanjima. Plenarne sjednice koje su obuhvaćale područja istraživanja molekularnog oplemenjivanja i oplemenjivanje na otpornost glede bolesti i štetnika, bilo je vezano za mapiranje genetskih markera, lociranje genetskih regiona odgovornih za otpornost, kao i ekspresiju sintetičkih gena u transgcničnim topolama otpornim na bolesti i štetnike. Istraživanja fiziologije topola i fiziologije stresnog stanja kod topola prezentirana su u referatima dobivenim nakon provedenih obimnih radova u svjetskim znanstvenim centrima, a odnosila su se na povećanje koncentracije C02 i ozona u atmosferi. Utjecaj povećanja njihove koncentracije još nije istražen glede njihovog dugogodišnjeg interaktivnog djelovanja na rast i fiziološke procese kod šumskog drveća. Utvrđene su genetske razlike u otpornosti pojedinih klonova topola, no njihovo djelovanje (posebice ozona) utječe na smanjenje količine dušika u biljci i djeluje negativno na njegovu translokaciju. Također se znatna znanstvena pozornost posvećuje genetskoj varijabilnosti osmotskog potencijala i osmotskog stresa, te njegove regulacije. Većinu ovih istraživanja izlagali su kemičari, biokemičari i molekularni biolozi, te ona predstavljaju novu strategiju u pristupu poboljšanja svojstava topola i vrba. Dio plenarnih izlaganja koji se odnosio na genetske resurse i ekologiju topola i vrba obuhvaćao je radove na njihovoj konzervaciji u pojedinim dijelovima svijeta, njihovoj geografskoj raširenosti i genetskom diverzitetu u prirodnim sastojinama. U tome dijelu izlaganje i referat naših autora, D. Kajba, S. Bogdan i P. Vratarić, pod naslovom:"Growth of white willow clones (Salix alba L.) in mixed plantations with black alder (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) on the peat-clay type of soil in Podravina (Croatia)". I u sklopu ovog dijela istraživanja provedeni su znatni radovi na izučavanju izozima, mikrosatelita i drugih molekularnih markera, te mogućnosti genetskog inženjeringa u sklopu izučavanja genetske varijabilnosti različitih vrsta topola i vrba. Domaćini su nas upoznali i sa stanjem topolartsva u njihovoj zemlji. Kulture topola u Francuskoj obuhvaćaju ukupno 250.000 ha, što je 0,5 % njezine ukupne površine. Do kraja devedesetih godina sadilo se od 1,5 do 2 milijuna sadnica topola, stoje odgovaralo površini od 10 000 ha. Gustoća sadnje iznosi od 155 do 204 sadnica po hektaru. Najrašireniji su klonovi ´1-214´ i ´1-45/51´ (30 %), ´Dorskamp´ (10 %), te hibridi P. x interamericana (´Beaupre´, ´Boelare´, ´Unal´, ´Raspalje´ i ´Donk´). Francuska ima 230 privatnih rasadnika specijaliziranih za reprodukciju i uzgoj topola, a također i 95 % ukupne površine topolovih kultura u vlasništvu je privatnika. U terenskom dijelu simpozija obišli smo klonskc testove topola uz rijeku Loire (Jugnie i Denee). U novim testovima CEMAGREFA koriste se kontrolni klonovi ´Beaupre´, ´Boelare´ i ´Dorskamp´, te novi eksperimenatlni klonovi kao ´Hazendas´ i drugi. Većina klonova osjetljiva je na bolesti Melampora larici-populina i allii-populina. Slika 1. Klonski test klonova P. x interamericana i P. x euramericana uz rijeku Loire (plantažna starost osam godina). Slika 2. Testiranje genetski modificiranoh klonova topola s reduciranim sadržajem lignina (I.N.R.A., Orleans). |