DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Stoga je zaključeno, da se o temama savjetovanja rasna temelju prispjelih primjedbi i prijedloga ogranaka, pravi do konca rujna na ograncima HSD-a, a da pripremi zaključke i po potrebi organizira Okrugli stol Upravni odbor HŠD-a kao Povjerenstvo za zaključke, na odnosne teme. AKTUALNI PROBLEMI I ZADAĆE HRVATSKOGA ŠUMARSTVA Tema 1.: Upravljanje i gospodarenje zaštićenim objektima prirode Tomislav Starčević, dipl. inž. Pitanja za podsticanje rasprave: Svjedoci smo brzopletog, znanstveno- stručno pa i formalno-pravno neutemeljenog, a uz to i agresivnog procesa proglašenja zaštićenih objekata prirode, zasnovanog na pretežito deklarativnim postavkama zaštite okoliša. Vidljivo je kako popratni učinci i posljedice na održivi razvoj gospodarstva Republike Hrvatske nisu sagledani, pa ocjenjujemo moralnim, da znanstveno- stručnim dokazima upozorimo i obavijestimo Hrvatski državni Sabor, Vladu Repulike Hrvatske i javnost. Zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje nacionalnog parka i parka prirode utvrđujuju se prostornim planom kojega donosi Hrvatski državni Sabor, kako to određuje članak 28. Zakona o zaštiti prirode. Do sada prostorni plan nije donesen, no valja upozoriti na odredbe Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, donesenog na Zastupničkom domu Hrvatskog državnog Sabora, 7. svibnja 1999. (NN br. 50/1999.) koji određuje i obvezuje na sljedeće: - u točci 5-2 * na globalnoj razini važno je uspostavljanje integralnog pristupa gospodarenju većim cjelinama pri čemu osobitu važnost imaju i područja šuma. - u točci 5-4 * ispitati i korigirati dosadašnje prostorno planske i razvojne projekcije, osobito s gledišta pretežito deklarativnih postavki zaštite okoliša. - u točci 5-11 * usklađenje Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode i odgovarajućih podzakonskih akata s ciljem preciznijih određenja i ovlaštenja zaštite i gospodarenja šumama. prema Zakonu o zaštiti prirode, (NN br. 30/1994.) članku 4, Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti gdje je izričito zabranjena uporaba prirodnih dobara. Pitanja: 1. Kako je moguće da se u Hrvatskoj ide na proglašavanje nacionalnim parkovima područja koja su više od dva stoljeća utjecana gospodarskim mjerama šumarske struke, a sve to bez temeljite znanstvenostručne podloge, tek na osnovi, uistinu deklarativnih postavki zaštite prirode i okoliša (proširenja NP "Risnjak", NP "Plitvice" i novo proglašenog NP "Sjeverni Velebit", kao i prijedlog za proglašenje Parka prirode "Kopački rit" nacionalnim parkom? - Kako je moguće da se unutar postojećih nacionalnih parkova obavljaju sječe, dakle da se protivno članku 4. Zakona o zaštiti prirode vrši gospodarska uporaba prirodnih dobara? Ako država želi imati nacionalne parkove i u njima zadržati redovite gospodarske aktivnosti, onda mora izmijeniti Zakon o zaštiti prirode i objaviti međunarodnoj zajednici da odstupa od poznatih međunarodnih kriterija kao i do sada brojnih, od naše države potpisanih međunarodnih konvencija. 2. Je li Hrvatski državni Sabor kod donošenja zakona o proglašenju zaštićenih objekata prirode znao: - da se samo proširenjem površina nacionalnih parkova Risnjak, Plitvice i proglašenjem NP "Sjeverni Velebit" isključuje iz gospodarenja 19.694 ha šuma sa 3,563.439 m3 drvne zalihe i redovne godišnje drvne mase za sječu od 50.389 m3, da će odustajanjem od gospodarenja šumama gdje se stručno gospodarilo više od 200 godina, ozbiljno pasti broj zaposlenika kako u šumarstvu tako i u preradi drva, kao i to da će tako dugotrajno gospodareni šumski eko-sustavi, prestane li se s njima stručno gospodariti, biti osuđeni na degradaciju, da je proglašenjem parkova prirode samo u 1998/1999. godini, upitanim režimom kontrole propisanim Pravilnikom o unutarnjem redu, na temelju |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 65 <-- 65 --> PDF |
članka 30 Zakona o zaštiti prirode, ugroženo izvođenje, istim zakonom u članku 5, dopuštenih djelatnosti i radnji na 81.018 ha s drvnom zalihom od 11,928.061 nv1 i godišnjom sječivom drvnom masom od 229.828 m5, daje Zakonom o šumama (cl. 58) i Zakonom o zaštiti prirode (čl. 38) propisana naknada Poduzeću za šume, na teret državnoga proračuna ili proračuna županije, odnosno Grada Zagreba za ukupan iznos umanjenja prihoda, izazvanih proglašenjem šuma s posebnom namjenom, daje Zakon o šumama u članku 8, obvezao Poduzeće za šume na gospodarenje i korištenje općekorisnih funkcija šuma, za što objektivno postoje sve stručne i materijalne pretpostavke, da će javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode trajno opterećivati državni proračun, ili proračun županije odnosno Grada Zagreba, odnosno da će se, nestručnim i protuzakonitim gospodar Robert Laginj a, dipl. inž., pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva Sukladno predviđenom vremenu izlaganja, dat ću kratki prikaz poduzetih mjera i aktivnosti naše šumarske ukupnosti u razdoblju od oslobođenja okupiranih područja do danas, te se osvrnuti na nužne aktivnosti koje ćemo morati poduzeti radi otklanjanja sadašnjih teškoća. Ako se izuzmu prijelomne devedesete godine, kada su se novom zakonskom regulativom i ustrojavanjem jedinstvenog Javnog poduzeća "Hrvatske šume" stvarali temelji šumarstva samostalne i neovisne nam Republike Hrvatske, razdoblje od oslobađanja okupiranih područja do danas možemo smatrati razdobljem sveukupnih šumarskih aktivnosti na zaživljavanju i provedbi načela iz devedesete godine i to na cjelovitom šumskogospodarskom području. Iako je to razdoblje bilo opterećeno brojnim problemima u svezi s reintegracijom naše šumarske ukupnosti na oslobođenim područjima, obnovom opustošenih šuma, uništenih i oštećenih objekata, nisu se mijenjale naše temeljne odrednice. Dakako da je naša šumarska ukupnost, u znatno izmijenjenim okolnostima u odnosu skim radovima, koristeći zaštićene dijelove prirode, sukobljavati sa državnom inspekcijom i dakako šumarskom strukom i znanošću. 3. Ne bi li u skladu s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (točka 5-4) bilo nužno ispitati i korigirati dosadašnje prostorno planske i razvojne projekcije, osobito s gledišta pretežito deklarativnih postavki zaštite okoliša, a da temeljne odrednice kod programiranja i proglašavanja zaštićenih objekata prirode, budu integralni upravljački i gospodarski pristup na osnovama međunarodnih kriterija i potpisanih konvencija, zasnovanih na znanstveno utvrđenim, racionalnim i provodljivim studijama u okviru Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, čija će kompetentno kontrolirana provedba trajno osiguravati učinkovitu skrb o prirodi i okolišu, njen održiv razvoj i korištenje te novo zapošljavanje i razvoj pratećih djelatnosti. na spomenutu devedesetu godinu, morala uložiti daleko više volje i htijenja, stoje i učinjeno, i što potvrđuje da su naša određenja posve jasna i jedinstvena. Dakle, u tom razdoblju operacionalizacije učinjeno je mnogo, a ističem najvažnije: 1. Sukladno odlukama Hrvatskoga državnog sabora, Vlade RH, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i drugih ministarstava, JP "Hrvatske šume" su uspostavile šumarije na oslobođenom području, šumama na tim područjima gospodari se na način uobičajen na preostalom dijelu Republike Hrvatske, te je time, između ostalog, dat velik prinos reintegraciji tih područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. 2. Uz brojne teškoće, karakterizirane smanjivanjem dohotka Javnog poduzeća, postupno se otklanjaju problemi u drvnoj industriji, što bi u konačnici trebalo rezultirati ozdravljenjem te povezujuće privredne grane. To se također ocijenjuje značajnim doprinosom Javnog poduzeća i cjelovite šumarske ukupnosti u oživljavanju Hrvatske privrede. 3. Sumama se gospodari sukladno propisima šumskogospodarske osnove područja. Uređuju se oslobođene gospodarske jedinice, obnavljaju se i revidiraju postojeće osnove gospodarenja i programi, te čine napori da se šumarska znanost ukorporira i u gospodarenje privatnim šumama. 4. Poduzete su brojne mjere i aktivnosti na području zaštite okoliša, što posebno ističem, jer je to područje našeg djelovanja u izravnoj vezi s novonastalim problemima s kojima je zaokupljena šumarska struka. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Mjere i aktivnosti na području zaštite okoliša imaju trajni karakter, a iste su utemeljene na programskim područjima iz Dokumenata usvojenih na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvitku - UNCED ´92. održanoj u Rio de Janeiru 3-14. lipnja 1992. sa ciljem ostvarenja Rezolucije Ministarske konferencije o zaštiti i očuvanju europskih šuma održanoj u Helsinkiju 16-18. lipnja 1993. S obzirom na njihovo značenje, na njih ću se posebno osvrnuti: Poduzete aktivnosti utemeljene su na iznalaženju učinkovitijih mjera, metoda i mehanizama za podr žavanje i razvoj višestrukih ekoloških, gospodars kih i socijalnih uloga i funkcija drveća i grmlja, šu ma i šumskih površina. Sa znanstveno-nastavnim stručnim kadrovima Šumarskog fakulteta u Zagrebu, u tu svrhu osmišljeni su znanstveni i nastavno-stručni programi za postdiplomante, studente i učenike šumarske struke. Sa znanstvenicima Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Šumarskog instituta u Jastrebarskom obavljale su se konzultacije o fazama postojećih istraživanja, te su odabirani novi prioriteti istraživanja i iznalaženi izvori financiranja. Inicirana je i osmišljena kadrovska ekipiranost direkcije JP "Hrvatske šume" te poticano stručno usavršavanje djelatnika. Organizacijom kadrovske strukture u ministarstvu osigurani su preduvjeti za regionalnu i međunarodnu suradnju i koordinaciju. Izradom i donošenjem dugoročnih planova i programa gospodarenja šumama uz suglasnost ovog ministarstva, osigurano je održivo upravljanje te očuvanje postojećih i budućih šumskih dobara. Inicirane su i koordinirane aktivnosti, mjere i programi zaštite šuma od zagađivača, propadanja šuma (monitoring), požara, nametnika i bolesti (korištenje neškodljivih biopreparata), te drugih negativnih čovjekovih utjecaja na šumska dobra (protupravno prisvajanje, pustošenje, krčenje, mehaničko oštećivanje, odlaganje smeća i drugog otpada, krivolov i dr.). U cilju zaštite i očuvanja općekorisnih funkcija šuma donesene su Izmjene i dopune pravilnika o uređivanju šuma, davane su suglasnosti na studije o utjecaju na okolinu za objekte od općeg interesa koji su prostornim planovima predviđeni za gradnju u šumi ili na šumskom zemljištu, uz prethodno davanje posebnih uvjeta građenja. Stimuliran je i koordiniran razvoj urbanog šumarstva ozelenjavanjem urbanih sredina, a u svrhu zaštite šumskih dobara. Organiziranost šumarstva u Republici Hrvatskoj u postojećim uvjetima ne osigurava neškodljivo korištenje svog raspoloživog potencijala šuma i šumskih povr šina. U tu svrhu inicirana je kadrovska ekipiranost JP "Hrvatske šume", p.o. Zagreb pod uvjetom da pripremu rada, organizaciju i rukovođenje izvođenjem šumskih radova i nadzora provode isključivo stručni djelatnici profila VII/1, a specijalizirane poslove samo stručni djelatnici profila VII/2 stručne spreme. Inicirano je oblikovanje znanstvene prihvatljivosti kriterija i smjernica gospodarenja, očuvanja i održivog razvoja svih tipova šuma. Poticano je unapređenje ekološki prihvatljivih metoda i postupaka korištenja šumskih dobara, gospodarski opravdanih uz poboljšanu uporabu opreme te pravilnu pohranu i prijevoz s ciljem povećanja vrijednosti šumskih proizvoda. Davanjem suglasnosti na dugoročne planove gospodarenja šumama, uvjetovana je bolja iskorištenost i razvoj prirodnih šuma uz ograničenje sječive drvne mase na 70 % od godišnjeg prirasta. Razrađene su temeljne smjernice i data podrška gospodarenju lovištima i razvoju lovnog i ekološkog turizma, koji nažalost još nije zaživio. Koordinirana je izrada programa utvrđivanja gospodarskih i negospodarskih vrijednosti šuma. Politika gospodarenja šumama vođena je usklađivanjem održivog razvoja šuma s državnim potrebama razvoja i trgovinskom politikom kompatibilnom s ekološki prihvatljivom uporabom šumskih dobara, u cilju obuhvaćanja pune vrijednosti šuma i uključenja tih vrijednosti u strukturu određivanja cijene drvnih i drugih šumskih proizvoda utemeljene na zakonima tržišta. Zaštiti šuma kao bitnom čimbeniku čovjekovog okoliša nije se poklanjala osobita pozornost tijekom Domovinskog rata, te se stoga obavljaju opsežne aktivnosti na tome području. Poduzimale su se mjere koje je bilo moguće i potrebno poduzeti. To se posebno odnosi na zašitu šuma od biotičkih i abiotičkih čimbenika te pojave propadanja šuma. U svrhu smanjenja oštećenosti šuma povećali su se radovi jednostavne biološke reprodukcije šuma upravo na mjestima gdje su oštećenja najveća. Na zakonodavnom području sustavno se radilo na izradi i donošenju zakona i podzakonskih akata. Do kraja ove godine donijeti će se sveukupna zakonodavna regulativa za područje zaštite šuma, šumskog sjemena i sadnica. 5. Na području lovstva učinjeni su brojni pomaci u čemu su sudjelovali mnogi lovni i šumarski znanstvenici i stručnjaci. Izmjenjen je Zakon o lovu, čime su stvorene pretpostavke za otklanjanje prepreka i brži razvoj lovnog gospodarstva. Šumarska je ukupnost djelatno sudjelovala u zaštiti i revitalizaciji ratom opustošenih lovišta skrbeći nad brojnim državnim lovištima u vrijeme zakonodavne rigidnosti, a "Hr |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 67 <-- 67 --> PDF |
vatske šume" uz to slove kao jedan od boljih lovoovlaštenika u državnim lovištima. Unatoč navedenim i brojnim drugim aktivnostima u gospodarenju šumama i skrbi o zaštiti prirode i okoliša, šumarska je ukupnost izložena kritikama i nastojanjima da se, u kontekstu odabrane zaštitarske opcije, zagospodari prostorima o kojima su šumari skrbili stoljećima. Naime, danas u vremenu narušene kvalitete življenja i porasta ekološke svijesti, potreba za sačuvanim prirodnim sredinama je izuzetno velika. U tom kontekstu iskrsli su mnogi problemi koji se moraju stručno i adekvatno rješavati, od same funkcije (višefunkcionalnost), prostorno-tehničkog uređenja, zoniranja prostora, oblika zaštite, zakonskih mjera, posjedovnih odnosa, organizacije, upravljanja, financiranja i dr. Najveći problemi za šumarstvo proističu iz odabira modela zaštite prirode koji je ozakonjen Zakonom o zaštiti prirode, a kojim se omogućava monopoliziranje prava na zaštitu, što se sustavno i provodi od strane Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Tako se zaštita prirode, koju su uređivali i provodili šumari uz pomoć biologa i sustručnjaka sve više monopolizira, odnosno pokušavaju je štititi malobrojni biolozi isključujući pritom sustručnjake i dosadašnje načine zaštite. Rezultati zaživljavanja ovoga modela zaštite mogu se okarakterizirati sljedećim ocjenama: Iako Zakon o zaštiti prirode ne isključuje primjenu Zakona o šumama, definicija pojma upravljanja zaštićenim dijelovima prirode ima za posljedicu da javne ustanove svojim statutom, a Državna uprava pravilnicima o unutarnjem redu, otklanjaju bilo kakvu nadležnost JP "Hrvatske šume", p. o. Zagreb u gospodarenju šumama i šumskim zemljištima unutar granica zaštićenih dijelova prirode. Zakonom o zaštiti prirode propisano je da se zaštita, uređenje, unapređenje i korištenje nacionalnog parka i parka prirode utvrđuje prostornim planom kojeg donosi Hrvatski državni sabor. Osim što pravilnici o unutarnjem redu, koje donosi ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, uređuju pitanja iz nadležnosti Hrvatskoga državnog sabora (prostorni plan), pravilnici o unutarnjem redu u parkovima prirode propisanim zabranama konvergiraju pravilnicima o unutarnjem redu u nacionalnim parkovima. Tako se u nekim parkovima prirode zabranjuju sve gospodarske aktivnosti (gospodarenje šumama, lovištima i dr.), a iznimno dopuštaju javnim ustanovama, koje s njima upravljaju, po posebnom odobrenju Uprave. Dakle, povezujućim odredbama, od Zakona o zaštiti prirode do pravilnika i statuta javnih ustanova, na neprihvatljiv i upitan način derogiraju se drugi zakoni - pa i Zakon o zaštiti prirode, propisima nižeg reda. - Zaštitom pojedinog područja ili vrste dosadašnja skrb u cijelosti zabranjuje šumarskoj i lovnoj ukupnosti, javnom poduzeću s 10.000 zaposlenika raznih struka pa i biologa, visokostručnim i znanstvenim institucijama, tijelima državne vlasti od lokalne samouprave i uprave do ovog ministarstva, strukovnim udruženjima, udrugama i savezima, sveukupno stotinama tisuća skrbnika sa stoljetnim iskustvom i ogromnim sredstvima, i nadomješta skrblju javnih ustanova s malobrojnim ljudstvom i skromnim osnovnim sredstvima. Osnivanje javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode u financijskom pogledu nepotreban je teret budžetu i javnom poduzeću "Hrvatske šume" iz kojeg se pretaču sredstva (osnivanje i rad, smještajni prostori, financiranje radova i dr.), a sutra možda i kadrovi. Nastaje paralelno "Javno poduzeće" na trošak proračunu, kad tražimo rješenja za restrukturiranje i privatizaciju postojećeg koje se samofinancira. Zaštita prirode postaje svrha samoj sebi, a gospodarskim zahvatima na području posebno zaštićenih područja od strane Javnih ustanova derogiraju se osnovne postavke tih službi. S predloženim posljednjim "paketom zaštite" bilo bi zaštićeno 11,7 % državnog prostora (zaštićeno zakonima RH), odnosno 26,6 % šuma i šumskog zemljišta. Sa površinama koje su zaštićene Zakonom o šumama (u kategoriji zaštitnih šuma 97 036 ha) bilo bi zaštićeno 13,4 % državnog prostora (zaštićeno zakonima RH), odnosno 30,5 % šuma i šumskog zemljišta. Sa zaštićenim površinama koje su evidentirane u prostornim planovima bivših općina, pod zaštitom bi bila, zasigurno, dvostruko veća površina državnog prostora (oko 30 %), odnosno šuma i šumskog zemljišta (60 %). Ako se iz površine državnog prostora izuzmu i urbane površine, te površine koje su pod različitim gospodarskim restrikcijama (površine MORH-a, krš, ratom opustošene šume, šume u slivnom području hidroelektrana, šume pod služnošću - elektrovodovi, TT i dr., sjemenske sastojine,...), za gospodarske djelatnosti preostaje oko 30 % površine državnog prostora (šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta i voda). Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva posebno je zaokupljeno tim problemom, te je već duže vrijeme najveća pozornost usmjerena na sučeljavanja s Državnom upravom. Naše je opiranje rezultiralo usporavanjem ovih tendencija, smanjivanjem površina predloženih za zaštitu, te odustajanjem Državne uprave od pokretanja |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 68 <-- 68 --> PDF |
postupaka za proglašenje novih nacionalnih parkova i nekih parkova prirode. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva usprotivilo se prijedlozima zakona iz sljedećih razloga: 1. Prijedlozi nisu u skladu sa Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, 2. nisu utemeljeni na kriterijima korištenja prostora prema smjernicama održivog i ravnomjernijeg razvoja, 3. nisu prihvatljivi u uvjetima obnove ruralnih, posebice ratom opustošenih područja, 4. nisu prihvatljivi u uvjetima gospodarskog i socijalnog stanja prijedlozima obuhvaćenih područja, 5. ne postoje valjani razlozi za proglašenje predloženih nacionalnih parkova i parkova prirode, i uz to mijenjanje Programa prostornog uređenja koji je nedavno donesen. Ujedno je predloženo Vladi Republike Hrvatske: Da se aktivnosti glede zaštite, očuvanja i unapređivanja zaštićenih područja, usmjere na unapređivanje postojećeg stanja zaštite, odnosno na prioritete utvrđene Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske (točka 6-25). Da se uskladi Zakon o zaštiti prirode, Zakon o šumama i podzakonski akti koji iz njih proističu, sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Države (točke 5-2,5-4,5-11) odnosno da se preciznije odrede ovlaštenja zaštite i gospodarenja šumama; ili Vladimir Čamba, dipl. inž. Nacionalni parkovi u Austriji Drage kolegice, dragi kolege, časni skupe, predsjednik Austrijskog šumarskog društva, kolega Bertram B 1 i n, zamolio me je da vam kao član Austrijskog šumarskog društva povodom "Dana hrvatskoga šumarstva" prenesem najsrdačnije pozdrave. Želim da se na savjetovanju potakne živa i poticajna diskusija, a natjecateljima želim mnogo uspjeha. Osobno mi je veliko zadovoljstvo što sam pozvan na ovaj skup i što mogu govoriti - da se izmjeni Program prostornog uređenja, odnosno da se prema načelu integralnog pristupa u planiranju prostora ponovno ravnopravno razmotre i usklade ciljevi razvoja i izgradnje s ciljevima zaštite prostora i okoliša, s osloncem na kompleksno vrednovanje prostora. Pri tomu bi se ponovno trebala utvrditi jasna strategija zaštite u smislu prilagodbe inicijativama Europske unije, odnosno da se odredi dinamika provedbe Prostornog plana Republike Hrvatske sukladno europskim dosezima u pogledu zaštite prirode i njenim prostornim planovima, gospodarskom razvoju i mjerama oporavka Republike Hrvatske (posebice područja od posebne državne skrbi), sociološkim i drugim nezaobilaznim čimbenicima. Iz navedenog kratkog prikaza dosadašnjih mjera i aktivnosti može se zaključiti kako se naše buduće aktivnosti moraju usmjeriti na zaštitu šumarske struke i unapređenje postojećeg stanja glede gospodarenja šumama, koje se sve više opterećuju društvenim, socijalnim, tržišnim, političkim i drugim problemima. U tom smislu naše glavne odrednice trebaju biti: - izrada novog Zakon o šumama i podzakonskih akata koji će iz njega proisteći, - izrada modela privatizacije i restrukturiranja Javnog poduzeća, kako bismo o našoj sudbini odlučivali mi sami, - sučeljavanje čitave šumarske ukupnosti, na svim razinama, sa zaštitarskim namjerama, radi zaštite šuma i prirodnog okoliša u što smo uložili stoljetnu skrb. pred ovolikim uvaženim gostima. Htio bih vam u svom kratkom izlaganju dati pregled nacionalnih parkova u Austriji, to jest reći nešto o zakonskim normama i regulativima, načinu gospodarenja i upravljanja nacionalnim parkovima te o organizaciji istih. Austrija je globalno gledano jedna vrlo mala zemlja, a ipak posjeduje veliki spektar raznolikih prirodnih dobara i bogatstva; od moćnih visokoalpskih vrhova pa sve do krajolika stepe na krajnjem istoku saveznoga područja. Kao i drugdje, i u Austriji je spor u svezi sa posljednjim zaštićenim prirodnim blagom istodobno spor protiv ekscesivnog korištenja prirodnih dobara sa strane našeg civilizacijskog društva. Stoga se može reći, da je povijest Austrijskih nacionalnih parkova usko vezana s pokušajima energetskog korišćenja ili sprovođenja monstruoznih tehničkih projekata u netaknutim i vrijednim ekosustavima. U Europi nalazimo razmjerno velike, kompaktne i netaknute površine još samo u brdskim i visokoalpskim područjima, u tundrama ili djelomično uz tokove rijeka ili jezera. Danas postoji oko 2. 200 nacionalnih parkova u 120 država. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 69 <-- 69 --> PDF |
U Austriji je trenutačno deklarirano i ozakonjesamo koordiniran općedržavni interes za zaštitom no 5 nacionalnih parkova, od čega četiri park šume prirode. Austrijski ciljevi glede nacionalnih parkova čine važan element prirodnih dobara. Tri daljnja orijentiraju se uglavnom prema načelima i propisima projekta su u fazi realizacije. IUCN-a, tj. na zaštiti i razvoju prirodnih eko-sustava. Prema Austrijskom saveznom ustavu, zaštita prirode IUCN, tj. International Union tor Conservation of i okoliša leži u kompetenciji saveznih zemalja/provinciNature andNatural Ressources, je internacionalna insja. U Austriji imamo 9 različitih zakona o zaštiti prirode, titucija koja obuhvaća države, državne institucije i nekoje sprovode savezne zemlje. U našoj zemlji ne postodržavne organizacije (NGO Non Govermental Organiji okvirna ili paralelna kompetencija saveza, postoji sations). Osnovan je 1948, a sastoji se od 800 članova iz Savezno ministarstvo za zaštitu okoliša - Nacionalni parkovi - Karta Austrije BMU - Nationalparke - Osterreichkarte Zemlja nacionalnih parkova Austrija Nationalparkland Osterreich Karta Austrije Osterreichkarte Položaj austrijskih Nacionalnih parkova i prijedlog novih nacionalnih parkova Lage der osterreichischen Nationalparke und Nationalparkprojekte Nacionalni parkovi u Austriji Nationalparke in Osterreich nouaunn Neualadlar S*e Grafika: Savezni ured za zaštitu okoliša Grafik: Umweltbundesumt Neusiedler See - Seevvinkel - Bgld, 8.000 ha (H, 6.000 ha) Nockberge - Ktn, 18.670 ha Prvi međunarodno priznati nacionalni park Koruški nacionalni park bez međunarodnog priznanja Erster international ancrkannter Nationalpark Karntner Nationalpark ohne internationale Anerkennung Thaya-Tal - NO, 1.300 ha (CZ, 6.500 ha) Donau-Auen - W, NO, 11.500 ha Prijedlog nacionalnog parka, tj. u fazi planiranja Međunarodno priznati nacionalni park Nationalparkprojekt, dzt. in Planung International anerkannter Nationalpark Gesause - Stmk, 15.000 ha Kalkalpen - OO, 16.400 ha (Anfangsphase) Prijedlog nacionalnog parka utemeljenje najvjerojatnije Međunarodno priznati nacionalni park početkom 1999 International anerkannter Nationalpark Nationalparkprojekt, Errichtung vorauss. Anfang 1999 Hohe Tauern - Ktn, Sbg, T, 180.000 ha Kalkhochalpen - Sbg, 21.400 ha Nacionalni park bez međunarodnog priznanja Na raspravi Nationalpark ohne internationale Anerkennung in Diskussion Savezno ministarstvo za zaštitu okoliša, mladež i obitelj, Beč 1998. © Bundesministerium fiir Umwelt, Jugend und Familie, Wien 1998 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 70 <-- 70 --> PDF |
125 zemalja. Ovo nesvakidašnje partnerstvo djeluje u cijelome svijetu u smislu zaštite prirodne raznolikosti i mnogostrukosti, te se zalaže za trajno korištenje prirodnih resursa. 1UCN je 1949. god. formirao te usvojio kriterije menadžmenta/upravljanja zaštićenim objektima prema sljedećim točkama: 1. Područje divljine/strogi prirodni rezervat 2. Nacionalni park 3. Prirodni monument 4. Biotop: područje zaštite pojedinih vrsta 5. Zaštićen krajolik/gospodarenje dozvoljeno 6. Zaštićeno resursno područje/gospodarenje dozvoljeno Nacionalni park je po definiciji zaštićeno područje, kojim se upravlja uglavnom sa gledišta zaštite ekosustava te glede mogućnosti korišćenja u svrhu rekreacije (kategorija II). Nacionalne parkove sačinjavaju terestrična ili maritimna područja, koja su izdvojena kako bi: sačuvala ekološku intaktnost jednog ili više ekosustava za daljnje generacije isključila ona korištenja prirodnih dobara, koja su proturiječna ciljevima izdvajanja da bi bila temeljem duhovnog-duševnog iskustva i pružala mogućnost za znanstvena istraživanja, izobrazbu i rekreaciju posjetitelja. Ciljevi gospodarenja u nacionalnim parkovima prema IUCN kriterijima su zaštita prirodnih regija i atraktivnih krajolika nacionalne i internacionalne vrijednosti za duhovne, znanstvene, edukativne, turističke i rekreacijske svrhe, trajno očuvanje karakterističnih primjera fiziogeografskih regija i genetskih resursa vrsta koje se nalaze u približno prirodnom stanju, kako bi sačuvali ekološku stabilnost i mnogostrukost, lokaliziranje posjetitelja i turističko korištenje nacionalnih parkova i to na način koji omogućuje opstojanje prirodnog ili približno prirodnog stanja, respektiranje ekoloških, geomorfoloških, religioznih i estetskih atributa te osiguanje korištenja resursa domaćem stanovništvu, na način koji ne izaziva negativne posljedice glede drugih ciljeva gospodarenja. Izbor područja Područje treba biti tipičan primjer prirodnog okoliša posebne ljepote, u kojem su reprezentirana flora i fauna, životni prostori te geomorfološke pojave/prirodni fenomeni, a koji su važni za znanstvo, izobrazbu, turizam i slično. Nacionalni park treba biti dovoljno velik (uža zona više od 3/4 cjelokupne površine, vanjska zona do 1/4), kako bi mogao obuhvatiti jedan ili više ekosustava. Kompetencije Najviša nadležna služba države trebala bi biti vlasnik te odgovorna za zaštićeno područje. Moguća je raspodjela odgovornosti na druge vladine institucije, na gremij zastupnika domaćeg stanovništa ili na jednu drugu pravnu instituciju, koja se brine za trajnu zaštitu područja. Što se tiče internacionalne regulative i uvjeta IUCN- a, nacionalni parkovi ubrajaju se u područja koja su najintenzivnije zaštićena. Oni su samo u onoj mjeri pristupačni posjetiteljima, ukoliko je to dozvoljeno i ne osporava ciljeve zaštite. Cilj je izdvajanje velikorazmjernih, najmanje 1000 ha velikih prirodnih ekosustava (ekosustavnih kompleksa) u kojima je zabranjen svaki ljudski upliv ili korištenje. Kako u Austriji prirodni inventar ovih razmjera skoro više i ne postoji, česte su nesuglasice s poljoprivredom, šumarstvom, lovom i ribolovom, turizmom ili starim pravima imovinskih zajednica. U svrhu rješavanja ovih važnih ali spornih pitanja, pokazuje se svrhovita podjela nacionalnog parka u sržnu/užu zaštićenu zonu (u smislu stroge zaštite) i u zonu zaštićenog okoliša (vanjsku zonu) u kojoj su dozvoljene odeđene mjere korištenja, ukoliko se ne protive ciljevima nacionalnog parka. Regultive IUCN-a međutim imaju samo "savjetodavni karakter". Služe kao "standard" za internacionalno priznanje nacionalnih parkova. Savjetodavno tijelo koje je institucionalizirano kod Saveznog ministarsta za zaštitu okoliša, sastoji se od zastupnika vladinih i nevladinih organizacija, zastupnika zemalja, znanstvenih institucija i direktora Austrijskih saveznih šuma. Na kraju bih htio predstaviti organizacijsku strukturu dvaju nacionalnih parkova sa značajnim šumskim površinama u posjedu Austrijskih Saveznih šuma, a to su Nacionalni park Dunav i Nacionalni park Gornja Austrija-Krš. Austrijske Savezne šume mjerodavno su djelovale na osnivanju/uspostavljanju ovih nacionalnih parkova. U pripravnoj fazi osnivanja nacionalnih parkova Savezne šume su kroz izradbu određenih koncepata zoniranja i upravljanja igrale važnu ulogu pri oblikovanju ovih zaštićenih područja. Oba parka stoje kao dobar primjer jedne uspješno sprovedene proaktivne strategije Austrijskih Saveznih šuma glede očuvanja stručne kompetencije gospodarenja zaštićenim šumama i glede ostvarenja odgovarajućih odšteta za ponuđene usluge te nadoknadu za nesprovođene mjere eksploatacije. Upravitelji šumarija u nacionalnim parkovima zastupljeni su kroz Upravni odbor parka u administrtivnim i upravnim strukturama. Oni sami i njihovi stručni suradnici obavljaju sve preostale tradi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 71 <-- 71 --> PDF |
cionalne šumarskouzgojne zadaće i zadaće lovstva, a također aktivno sudjeluju u očuvanju te daljnjoj izgradnji infrastrukture u nacionalnim parkovima; educiraju, brinu se, savjetuju i lokaliziraju posjetitelje i slično. To znači, šumarije Saveznih šuma usko su integrirane u organizacijsku strukturu nacionalnih parkova. Ovo ugrađivanje nameće se već samo po sebi, jer su Savezne šume još prije deklariranja nacionalnih parkova ostvarile sve za deklaraciju potrebne pretpostavke glede gospdarenja i zaštite okoliša. Mjere koje se u nacionalnim parkovima provode, a koje su značajne za struku, su: ne eksploatiraju se stare sastojine, podržava se prirodna obnova sastojina, odstranjuju se sastojine s egzotičnim neautoktonim vrstama, po potrebi se pošumljava domaćim vrstama i slično. Od osnivanja parka 1990. g. ovim mjerama povećala se primjerice uža/sržna zona Nacionalnog parka Dunav na oko 80 % sveukupne površine. Prihodi od eksploatacije (prodaja drva) i lovstva u Nacionalnom parku Donau-Auen idu u korist Saveznih šuma. Prihod opada u skladu s kontinuiranim porastom zaštićene (uže) površine. U Nacionalnom parku Kalkalpen prihod između uprave, koja se vodi kao d.o.o. i šumarije, dijeli se na mr. se. DarkoGetz , dipl. inž. biologije Zaštita lovno-šumskog područja "Belje" primjer neprimjerene politike Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i lokalne samouprave Začuđuje činjenica da u Hrvatskoj, odgovorni čelnici i voditelji gospodarstva ne mogu razlikovati gospodarstveno značenje šumarstva od lobirane zaštite prirode, šumare kao nositelje struke od zaštitara prirode, stvaratelje sredstava od korisnika državnoga proračuna. Osim toga, ova dvojba nameće povijesno i gospodarstveno starije pitanje, tko je do sada upravljao lovno-šumskim bogatstvom Baranje i zašto se to pravo osporava, kada je poznato da su baš šumari podigli, uzgojili većinu postojećih šuma, brinuli se za divljač i sve one ekološko-gospodarstvene vrijednosti ovoga područja. Prema Rukavini (1998) "Hr pola. To znači da se zakonodavac pri upravljanju nacionalnih parkova koristi u operativi ekspertizom i stručnim strukturama Austrijskih Saveznih šuma i isplaćuje za to odgovarajuće nadoknade i odštete. Zakonodavac, su obično Savez i zemlje, određuje ciljeve gospodarenja nacionalnim parkovima. Na kraju bih htio napomenuti da su se u Austriji, jer smo na osnovi kompetencije suočeni sa devet zemaljskih zakona i jer su u Austriji vrlo razvijene demokratske forme suodlučivanja građana, uspjele razviti vrlo šarolike upravne strukture u nacionalnim parkovima kao d.o.o. (članovi udruge/ulagači su Savez i zemlja), naklade, društva/udruge/korporacije i slične udruge. Vlasnici i zastupnici pojedinih interesnih grupa suodlučuju značajno pri ostvarenju projekata. Osnovno je da se odštete i nadoknade izdvajaju iz javnih proračuna saveza i zemalja, da se odluke donose na konsenzulnom temelju, te da je šumarska struka mjerodavno uključena u svim stadijima procesa, od osnivanja do kontinuiranog ostvarenja cjelokupnog projekta nacionalni park. Kolegice i kolege, s ovim bih završio, hvala na strpljenju i pozornosti. vatske šume" upravljaju sa: 5 parkova prirode, 2 stroga rezervata, 3 botanička rezervata, 29 rezervata šumske vegetacije, 27 park-šuma, 11 zaštićenih krajolika, 1 botaničkim vrtom i 1 parkom. Što to više ne valja kod šumara, kada im se novim Zakonom o zaštiti prirode iz 1994. godine osporava pravo brige za zaštićene objekte prirode, a preuzimaju ih novokomponirani zaštitari prirode. Što to "zaštitari" nude kao bolje, da li neka nova znanja, višu stručnost, bolju učinkovitost u uzgoju, održavanju, zaštiti i korištenju lovno-šumskih resursa ili nešto treće? Problem dvojnosti upravljanja zaštićenim objektom prirode do kojeg je došlo osnovom Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94), odnosno člankom 17 kojim se osnivaju Javne ustanove na području "Hrvatskih šuma", objasnit ćemo u slučaju Parka prirode "Kopački rit" dijela nekadašnjega glasovitog lovišta "Belje". Vlastelinstvo "Belje" dobio je darovnicom (Donation Leopoldiana) glasoviti ratnik, vojskovođa Eugen Franjo Savojski od Leopolda I., hrvatsko-ugarskoga kralja za odanost Kruni i uspješno završenu bitku s Turcima kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Budući da nije imao krvnoga sljednika, Vlastelinstvo je nakon njegove smrti 1736. godine pripalo Carskoj kruni, koja gaje povremeno iznajmljivalazakupcima(Getz, 1998). Po isteku zakupa Vlastelinstvo kupuje Marija Kristina i njen suprug nadvojvoda Albrecht - Sasko - Teschenski, koji ga 1784. godine gruntovno upisuju u privatno vlasni |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 72 <-- 72 --> PDF |
štvo ( P ay i r, 1824). Iz oskudne dokumentacije može se zaključiti daje Marija Kristina bila sposobna i poduzetna osoba. Tako je npr. dotadašnji način iskorištavanja šuma od zakupaca i urbarijalaca, koji je bio nestručan i zbog čega su stradale srednjodobne sastojine, zamijenila suvremenijim, mijenjajući ustroj gospodarenja utemeljen na novijim spoznajama do kojih je došlo u šumarstvu i lovstvu u drugoj polovici 18. stoljeća (Yarady, 1894). Iz toga vremena imamo zanimljiv podatak u kojemu se spominje šumar V. Zessenberg (Payr, 1824)zaslužan za pravilno vođenje šumskoga gospodarstva. Pazilo se da kod etata ne dođe do "predhvata niti do prištednje". Sve su šume bile geodetski premjerene, uređene i procijenjene po vrstama i kvaliteti drveta. Ophodnja, npr. za grab, iznosila je 60 godina, a za hrast od 120- 180 godina. Nakon završetka Prvog svjetskoga rata, osnovom članka 208. Mirovnog ugovora iz Versaillesa - Kraljevini Mađarskoj pripalo je 24.108 k.j., a novoosnovanoj Državi SHS 86.277 k.j. Vlastelinstva "Belje", od čega se pod šumom nalazilo 24.242 k.j., a ostalo su bili ritovi, tršćaci, bare, (12.799 k.j.) i neproduktivne površine (23.904 k.j.) koje je trebalo meliorirati i pošumiti, stoje bio dugotrajan proces koji je većim dijelom dovršen sredinom ovoga stoljeća. Do početka Domovinskoga rata 1991/97, šumom je obraslo 53.124 k.j. (30.568 ha) neračunajući šume baranjskoga podravlja (15.544 k.j. ili 8.944 ha) koje su također pripadale LŠG "Jelenu", odnosno "Hrvatskim šumama", a u ranijoj povijesti vodile su se kao imovina Dardanskoga vlastelinstva. Lovištem "Belje" upravljali su Habsburgovci od 1736-1918. godine, Srbi od 1919-1941. godine, Mađari od 1941-1944. godine, Jugoslaveni od 1945-1991. godine, zatim pobunjeni Srbi od 1992-1997. godine. Za očuvanje lovišta, šuma, divljači, cjelokupnog životinjskog i biljnog svijeta, značajno je razdoblje uprave LŠG "Jelen" od 1952-1990. godine i "Hrvatskih šuma" od službenoga preuzimanja Beljskoga lovišta (Parka prirode) 1997. godine. Od vremena Habsburgovaca pa do danas područje je bilo zaštićivano, fizički čuvano i unapređivano umijećem šumara koji su učili struku na fakultetima Beča, Budimpešte, Praga, Zagreba, Beograda i drugih sveučilišta u svijetu i bivšoj Jugoslaviji. Stoga ako nekoj struci treba odati priznanje za očuvanje svih ekološkogospodarstvenih vrijednosti Lovišta "Belje", odnosno Parka prirode "Kopački rit", onda su to ponajprije šumari, šumari - lovni stručnjaci i šumarstvo kao struka te način umijeća čuvanja i zaštite ovoga područja. Sve te lijepo odnjegovane šume hrasta lužnjaka, mješovite šume topola i vrba, lovačke kuće ijedan dvorac, nažalost opljačkan za Domovinskoga rata i kasnije, sva ta divljač koja je lovno oblikovana, posebice jelenska divljač lijepih i skupocijenih rogova - zasluga je opet šumara lovnih stručnjaka. Šumari i struka nazočni su u Baranji više od 200 godina. Nasuprot tomu, zvanično o zaštiti prirode kao pojmu i pojavi izdvojenoj iz gospodarstva Hrvatske počinje se govoriti početkom 1913. ili 1919., kada su izdane prve službene upute o zaštiti nekih ugroženih biljnih vrsta u Samoborskom gorju (Rukavina, 1999.). Iako pojam zaštita prirode nije bio poznat na Belju, njen smisao bi se mogao poistovijetiti s pojmom upravljanja, korištenja i unapređenja ovoga područja ili suvremenije rečeno održivog gospodarenja prirodnim resursima. Unatoč nepoznavanju ekološke definicije pojma zaštite prirode, ondašnji šumari, pa i svi oni posjetitelji i lovci koji su boravili u lovištu Belja i o tome pisali u europskim časopisima, uspjeli su očuvati i ovo područje u euforiji (težnje za obradivom zemljom, zemljišnom rentom) gradnje obrambenih nasipa, kanala, isušivanja, močvarnih livada i tršćaka, provođnja, kako se to lijepo reklo, hidrotehničkog uređenja zemljišta. S vodoprivredom se vodio pravi medijski rat, jer se šumari nisu mogli pomiriti s gubitkom staništa za divljač i ptice močvarice. U odlučujućim trenucima, posebice nakon katastrofalne poplave 1965. godine, kada je na pomolu bilo konačno riješenje zaštite Baranje odnosno gradnja glavnog obrambenog nasipa uz samu obalu rijeka Dunava i Drave, šumari su bili protiv, pa se trasa nasipa morala pomaknuti zapadno od projektirane trase nasipa za oko 2 km prema Pavlovoj gredi i Mađarskoj bari. A i kasnije sve intervencije uz trasu dravsko-dunavskih nasipa koje su zadirale u prostor šume naišle bi na žestok otpor šumara. Šumari su se suprotstavili izgradnji dionice nasipa "Drava-Dunav" (18 km) i predlagali pomak trase uz sa- Slika 1. Lijepo odnjegovane šume Tikveša u kojima se rado gnijezde: crne rode, gavranovi, ranije orlovi, djelo su šumara, šumarske struke, šumara zaštitara prirode. Bez njihovog umijeća bile bi to neprohodne šikare sa po kojim hrastom lužnjakom, jasenom i brijestom. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 73 <-- 73 --> PDF |
mu cestu - nasip Osijek-Bilje, kako bi zaštitili zapadne dijelove Kopačkoga rita. Suprotstavili su se melioraciji tršćaka beljskih oranica, gdje se rado zadržavala jelenska divljač, gradnji ribnjaka uz Kopački rit 1960. godine. Suprotstavili su se gradnji vodne stepenice na rijeci Dravi, a u više navrata vodili su sudske sporove s Vodoprivredom zbog šteta u šumama nastalih prilikom rekonstrukcije Dravskoga nasipa. Bili su protiv ulaska bagera poduzeća "Ivan Milutinović" na području Kopačkoga rita zbog izgradnje dionice nasipa "Drava-Dunav", sporilo se oko probijanja hulovskoga praga i zamuljivanja jugoistočne strane Kopačkog jezera zbog nestručnog zatvaranja spomenutog praga. Vođen je sudski spor zbog samovoljnog krčenja šuma u zaštitnom pojasu nasipa. Sudski su progonjene brojne grupe ribokradica i krivolovaca koji su ubijali sisavce i ptice, sakupljali žabe i puževe i druge životinje i biljke. Godišnje se sudu predalo stotinjak i više prijava samo protiv ribokradica. Mnogi danas zaboravljaju kakvo je stanje lovišta zatečeno 1945. godine. Državno dobro "Belje", pod čijom je upravom bio i Odjel za šumarstvo i lov, protivno etatu prekomjernom sječom i prodajom drveta pokrivalo je velike rashode u poljoprivredi, zbog čega je došlo do pojave ogoljelih površina koje se nisu pošumljavale. Nakon odvajanja šuma i lovišta iz "Belja" 1952. godine započeto je s pošumljavanjima, pa je tako od 19521975. godine pošumljeno 12.631 ha, 1982-1986. godine 4.589 ha godišnje oko 900 ha. Godišnje se proizvodilo oko 1,5 mil. sadnica hrasta, topola, vrba, bagrema, crnoga oraha i drugih vrsta drveća.1* Lovilo se i na Kopačkom jezeru Do 1952. godine na području (Parka prirode) Lovišta "Belje" lovili su članovi brojnih lovačkih društava iz Osijeka i Baranje. Redovito su odlazili na Kopačko jezero u lov na divlje guske i patke i druge močvarice. Visoka divljač bila je rezervirana za poznatije drugove, borce, partijske radnike, sekretare, kotarske uglednike i direktore, koji su najčešće bez zamolbe odlazili u lovne revire Kopčakoga rita i odstreljivali sve što bi im se našlo u dometu puške. Za organizaciju ekskluzivnijeg lova brinulo se Lovno-šumsko gospodarstvo "Košutnjak". Ribu su lovili ribari: Ribarske zadruge iz Kopačeva, Ribarstvo iz Osijeka, Uprava za lovstvo, šumarstvo i ribarstvo iz Apatina (Ribocentar "Apatin"). Pravo ribolova na vode Kopačkog rita polagali su ribiči iz Osijeka i Baranje, pa bi u vrijeme kada "grize" riba zaposjeli sve bare u ritu pa čak i Kopačko jezero. Osim ribara i lovaca pravo korištenja Kopačkog rita imali su i Slika 2. Šuma Haljcvo u središnjem dijelu Baranje danas ne bi postojala da se šumari nisu pobunili na odluku PIK-a "Belje" kojom je trebala biti posječena, a tlo iskorišteno za poljodjelske potrebe. Na spomeniku kojega su podigli šumari Baranje (šuma se zahvaljuje šumarima riječima) stoji: "TEBI DRUŽE ČUVARU ŠUME I DIVLJAČI ZAHVALJUJEM ŠTO SI NAS ZAŠTITIO". Suma "Haljcvo" brojni uzgajivači svinja iz Bijelog Brda, Aljmaša, Sarvaša i drugih okolnih sela. U njihovim "kočanjima" znalo se naći 200 pa i više svinja. Pitome svinje su se parile s divljima, tako da još i danas lovci nailaze za "prave" bijele divlje veprove. Mogli bi zaključiti daje do osnivanja Uprave uzgajališta divljači "Jelen" 1952. godine na području Lovišta "Belje" vladalo bezvlašće, nisu se poštivali zakoni, malo se tko pridržavao lovne etike. U takovoj situaciji nije bilo mjesta organiziranome gospodarstvu, uzgoju šume, divljači vrhunske trofejne vrijednosti, zaštiti životinja kao što su vidre, crne rode, orlovi štekavci. Za potrebe zooloških vrtova skupljani su mladi ptići crnih roda. Rode su ubijali ribiči ´" Od ulaska djelatnika "Hrvatskih šuma" na područje do tada okupirane Baranje u 1997 godini pa do danas obnovljene su tri lovačke kuće i pripadajuće gospodarske zgrade, izgrađeno je 17,7 km (makadamskih cesta, a ostale se obnavljaju, izgrađeno je 6 novih drvenih mostova a 23 se obnavljaju, izgrađeno je 127 komada različitih lovno-tehničkih objekata: čeka, hranilišta za divljač itd, u tijeku je popravak glasovite "beljske" obrade u dužini od 57 km, pošumljeno je 81 ha šumskog zemljišta, te podignuto 5,9 km zaštitne ograde itd. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 74 <-- 74 --> PDF |
zbog krilnih pera za pecanje, preparirani orlovi bili su ukras lovačkih zbirki, muzeja pa čak i gostionica. Ništa bolje nisu prošle vidre, koje su u nekim šumskim revirima bile gotovo istrijebljene, dok nisu interno zaštićene odlukom Upravnog odbora Uprave uzgajališta divljači "Jelen". Nisu bile pošteđene ni čaplje, galebovi ni gnjurci, koji su ubijani kao štetočine (Getz 1962, 1997, 1998). Upravljani prirodni rezervat (zakonski) kompromis gospodarstva i zaštite prirode Iako danas možemo s pravom osuditi politiku prosrpski i komunistički nastrojenog "Jelena" i njegovih rukovoditelja, treba priznati da se "Jelen" izborio za cjelovitost područja i racionalno gospodarstvo, pri čemu se poštovala tradicija i nove spoznaje u šumarskoj znanosti, uz dakako prihvaćanje suvremenih trendova zaštite prirode. Pri tomu se integralno upravljanje šumom, divljači, divljim životinjama, biljkama uz nazočnost čovjeka i njegovo usmjeravanje evolucije ekosustava pokazalo najprihvatljivijim. Dualizam upravljanja s brojnim korisnicima jednostavno nije moguć, što će pokazati vrijeme koje dolazi. Pojam i smisao riječi zaštita prirode, koji je trebao biti neka nadgradnja u funkciji praktične ekologije, prisutan je od osnivanja Uprave uzgajališta divljači "Jelen" od po prilici 1952. godine, kada je Konzervatorski zavod NR Hrvatske iz Zagreba, Odjel za zaštitu prirode zamolio glasovite ornitologe Dragutina i Renatu Rucner da obiđu područje i o tome podnesu izvješće. Ponajprije, željelo se očuvati stanište od daljnjih hidromelioracijskih zahvata, urbanizacije, a od životinja ptice močvarice kao posebnu vrijednost područja. U Elaboratu o potrebi zaštite Kopačkog rita iz 1966. godine stoji (st. 7): "Budući daje Kopački rit (pri tomu se mislilo na cijelo područje dakle sadašnji Park prirode), zbog izvornosti, te specifičnih kvaliteta (prirodno-znanstvene, estetske, kulturno-prosvjetne) - jedinstveno područje ne samo za našu zemlju, već i za Europu, najidealnije bi bilo da se proglasi nacionalnim parkom, dakle najvišom kategorijom zaštite. Međutim, budući da veći dio toga područja ima privredno značenje (lov i ribolov), najprikladnije je da ga se zaštiti kategorijom upravljanoga prirodnoga rezervata (uz daljnju mogućnost zoniranja na "uže" i "šire" područje prema strogosti režima zaštite, u kojem se dozvoljavaju djelatnosti i zahvati, koji ne ugrožavaju izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta, jer se racionalnim iskorištavanjem prirodnih bogatstava usmjerava evolucija prirode. (NN 34/65)". Drugim riječima prihvaća se gospodarski pristup (šumarstvo, lov, ribolov), dozvoljene su djelatnosti i zahvati u prostoru koji ne ugrožavaju izvornost biljnog i životinjskog svijeta, jer se, kako je to jasno rečeno, racionalnim iskorištavanjem resursa usmjerava evolucija prirode. Evoluciju razvoja ekosustava, njeno usmjeravanje u smjeru koji najbolje odgovara ovome prostoru, dopunili su kasnije i drugi zakonski akti kao što su mjere za zaštitu i uređenje Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", mjere za zaštitu šuma, ribljeg fonda, mjere za zaštitu visoke divljači, posjećivanje Rezervata i organizaciju znanstvenog rada. Nekadašnji Park prirode (10.770 ha), područje sjeverno od Vemeljskoga dunavca do starog pristaništa na Kazuku (na Dunavu) i tabla "C 1" Ribnjaka "Belje" (kao lovište) zadržao je pravno-formalno status lovno-šumskoga područja na kojemu su vrijedila pravila gospodarenja propisana Gospodarskim osnovama. U njima je posebno iskazana zaštitarska namjera gospodarenja, jer je područje Parka gnijezdilište orlova štekavaca, crnih roda, stepskih sokolova, vidri, i drugih ugroženih vrsta životinja, stanište crnih topola nevjerojatne ljepote stabla i krošnje, prastarih hrastova "žiraša" koji dijele stanište s trskom, grpkom, kupinom i šaševima (Rubeto - Quercetum robo ris "relietum " i Carice to - Quercetum roboris "relietum ") stoje izvjesni fitocenološki specifikum, nastao zbog promjene režima naplavljivanja. Ni u jednom zakonskom aktu, naredbi, rješenju od 1967. do 1994. godine nije bilo upitno gospodarenje područjem, odnosno nije bio upitan upravljač i korisnik područja. Manje-više od 1967. godine od proglašenja većeg dijela Lovišta "Belje" Upravljanim prirodnim rezervatom pa do 1994. godine nije bilo nesuglasja između državnih zaštitara prirode (bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode) i upravljača. Poneki spor brzo bi se riješio, bez obzira na težinu i složenost. Za provođenje mjera zaštite prirode u radni odnos su primljena dva diplomirana biologa-ekologa (Getz iMikuška) itd. Slika 3. Na slici djelić spomenutoga nasipa "Drava-Dunav" (18 km.) sa Ustavom "Kopačevo" kojim je prostor današnjega Posebnoga zoološkog rezervata "Kopački rit" umanjen za 1.812 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Anti-gospodarstveni zakon zaštite prirode donesen pod Čudnim okolnostima Do promjena odnosa između Državne uprave za zaštitu prirode i "Hrvatskih šuma" došlo je nakon donošenja novog Zakona o zaštiti prirode (NN/30/94) u 1994. godini, kada je člankom 17 stvoren dualizam upravljanja zaštićenim objektima prirode, između ostalog i na području Lovišta "Belje" (Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit.). Novi Zakon o zaštiti prirode donesen je u vrlo čudnim okolnostima. Za Prednacrt zakona znalo je vrlo malo ljudi. Većina zaštitnika prirode koji se profesionalno bave primijenjenom ekologijom doznali su za Zakon kada je objavljen u Narodnim novinama. Nakon objavljivanja skrenuli smo pozornost nadležnima u šumarstvu na moguće sporove do kojih će doći između državnih zaštitara prirode i šumara, međutim problem se nije shvatio ozbiljno. Pretpostavljalo se da će Javna ustanova zadržati ulogu znanstveno-stručnog usmjeritelja zaštite prirode pod okriljem "Hrvatskih šuma" te da će usuglašavati interese zaštite prirode sa strukovnim aktivnostima u šumarstvu, lovstvu, ribarstvu i poljodjelstvu. Naivno se vjerovalo da će se interesi usuglasiti razumnim dogovorom zainteresiranih. U ovome trenutku ne možemo imenovati protagoniste i tvorce ovoga pogubnog, antigospodarstvenoga zakona, a i nepoznata nanije intencija koja ih je navela na predlaganje Zakona. Cijeli slučaj bi se mogao pojednostavljeno protumačiti; državni zaštitari prirode nisu zadovoljni sa šumarima te su ih ovim zakonom fizički i strukovno zamijenili sposobnijima "pravim" zaštitarima prirode, odnosno medicinarima opće prakse, fiziolozima za kukce, ornitolozima, geografima, agronomima, arhitektima, itd. Grubo rečeno, Šumarski fakultet gubi kredibilitet i pravo zastupanja prirode, šumskih i ostalih ekosustava, posebice onih koji po ocjeni službenih državnih zaštitara imaju turističku, estetsku i prirodoznanstvenu vrijednost. U odnosu na Slika 4. Bat Siget, lokalitet u glasovitom Lovištu "Belje" Hrvatskih šuma i njegova populacija jelenske divljači; jelena izvanredne ljepote i vrijednosti rogovlja, - djelo je i umijeće šumara - lovnih stručnjaka. divljač krupne papkare kao što su jeleni, srne, divlje svinje, situacija je istovjetna, pa će se tako djelatnici Javne ustanove "Park prirode Kopački rit", (čl. 10 Statuta), baviti (citiramo): zaštitom, uzgojem, selekcijom i reguliranjem brojnoga stanja jelenske divljači, divljih svinja, uključujući i lovni turizam na divljač, te zaštitom i uzgojem druge divljači i domaće baštinjene pasmine (valjda se misli na križance divljih svinja s domaćim op. aut?) u Parku prirode. Nadalje bavit će se selekcijskim ribolovom stranih vrsta riba radi zaštite autoktonih vrsta (?) itd. Ravnatelji Lovno-šumskim i zaštićenim područjima Na natječaju za ravnatelja Javne ustanove izabran je profesor ornitologije (zoologije) za stručnog voditelja njegov sin, također biolog-ornitolog, jer ostali kandidati šumarski inženjeri prema Zapisniku o provedenom izboru kandidata povodom natječaja za izbor i prijam državnih službenika od 24. listopada 1998. godine (citirano): H.M. i O.T. su i sami priznali da ribu, ptice i sisavce i bogatstvo Kopačkoga rita slabo poznaju... Prema spomenutom Statutu za stručnoga voditelja može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu biološkog, šumarskog i zemljopisnoga smjera ... (!), dok je ravnatelju dovoljno da ima visoku stručnu spremu, prema čemu bi se za ravnatelja mogao postaviti mjerodavno i odgovorno atomski fizičar, kemijski tehnolog specijalista za alkaloide, a odgovarao bi muzičar s diplomom Muzičke akademije... U časopisu "Okoliš" (poseban broj iz 1999) objavljeno je ustrojstvo Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša sa slikama čelnih voditelja: načelnika, donačelnika, pročelnika, ravnatelja. Strukovno prirodu u Hrvatskoj štite i zaštićuju: 2 liječnika, 3 pravnika, 3 biologa, 1 geolog, 1 geograf, 2 arhitekta, 1 ekonomist, 1 informatičar, 1 tehničar i čak 4 tehnologa. Komentar nepotreban. Stari tim zaštitara bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu prirode, gdje su ključnu ulogu imali šumari gotovo je nestao. Neki su po sili zakona završili u mirovini, neki su umrli, neki su marginalizirani te obavljaju nekreativne poslove i zadatke. U odnosu na bivši Republički zavod, broj uposlenika DUZPO-a dvostruko je povećan. Uzmemo li u obzir djelatnike novoosnovanih Javnih ustanova, državni trošak je višestruko uvećan. Da li je učinkovitost takovog zaštitarskog ustroja ostala ista ili je bolja? Razlozi za takav odnos prema šumarima i lovnim stručnjacima nije poznat, zvanično tumačenje ne postoji. Pretpostavljamo daje da Državna uprava procijenila veću korist u suradnji s lokalnom samoupravom nego sa šumarskim managementom i pri tome iskoristila sve zakonske, proceduralne i druge veze u Saboru. U igri je izgleda i dogovor s Mađarskom o osnivanju |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 76 <-- 76 --> PDF |
jedinstvenog mađarsko-hrvatskog nacionalnog parka, kojim bi se mađarska vlada lakše opravdala za neispunjenje dogovora sa Slovačkom u svezi sa zajedničkom izgradnjom hidroenergetskog objekta na Gabčikovu. Praktično od Eugena Savojskoga (od 1699) prvoga vlasnika Lovno-šumskog područja "Belje", pa do osnivanja Javne ustanove "Park prirode Kopački rit" 1997. godine, područjem su upravljali šumari, odnosno struka utemeljena na znanstvenim spoznajama suvremenoga šumarstva. Novim zakonskim aktima o zaštiti prirode "Hrvatske šume" od upravljača postaju korisnici, a eventualnim preimenovanjem Parka prirode u nacionalni park, Hrvatske šume izgubit će veći dio lovnošumskog područja Baranje. Preostaje još manji šumski pojas baranjskoga podravlja (tz. Dravsko-baranjski ritovi) koje za sada ima status zaštićenog krajolika prirode. I u ranijim razdobljima, pa i za vrijeme Socijalističke Jugoslavije, bilo je protivnika šumarskom načinu upravljanja i korištenja značajnijih i zanimljivijih prirodnih krajolika. Nametao se idealistički pristup koji je morao ustuknuti pred razlozima gospodarstva. Međutim i u takvim situacijama uvijek bi se našlo neko zadovoljavajuće rješenje, što se može većim dijelom zahvaliti Zakonu o zaštiti prirode iz 1960. godine (NN 19/60 čl. 5) koji je predvidio kategoriju upravljanog prirodnog rezervata. Na IV. svjetskom kongresu o nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima održanom 1992. godine u Caracasu (Venezuela) istaknuto je, da u svijetu postoji 33,3 %, a u Europi 18,7 % upravljanih rezervata označenih IV. kategorijom po UICN-u (tz. Habitat/ Species Management area; Protected area managed mainlv for conservation througt management intervention). Prema mnogim poznavateljima prilika u zaštiti prirode, kategorija upravljanog prirodnog rezervata bila je pravno rješenje, prihvatljiva za mnoga područja u Hrvatskoj, pa se stoga nije trebala ukinuti Zakonom o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN 54/76). Zaključak Pojava javnih ustanova, zatim nova izvlaštenja šumskih površina iz "Hrvatskih šuma" u korist postojećih parkova prirode i nacionalnih parkova (Nacionalnog parka Plitvička jezera za 6.583 ha, N.p. "Risnjak" za 3.386, N.p. "Mljet" za 2.275 ha, N.p. "Kornati" proširio se za 500 m od obale i si.), često dozrelih šumskih sastojina i davanja istih na korištenje javnim ustanovama, zatim uvođenje dualizma u upravljanju lovno-šumskim područjima, itd. manje-više je političko pitanje s polazištem u interesima lokalne samouprave, kojekakovih općinskih načelnika i donačelnika u sprezi s lobiranim zaštitarima prirode, često povezanim s inozemnim emisarima i savjetnicima, te vodećim establismentom Državne uprave za zaštitu prirode. Malo je nade da bi se na tom planu moglo nešto promijeniti. Očigledno u ovom vremenu gospodarstveni razlozi nisu prioritetni, što će se odraziti na opstojnost drvno-preradivačke industrije, na zaposlenost, ubrzati će propadanje obitelji koje su živjele isključivo od rada u šumi, pa štoviše i naselja kao što su u Baranji "Tikveš" i Zlatna greda. Stoga je potrebno: sudbinu Lovišta "Belje" Hrvatskih šuma riješiti dogovorom između Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, "Hrvatskih šuma" i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO). Da li Lovište "Belje" (Park prirode Kopački rit) prepustiti nedirateljima prirode ("dontnaturtačerima") ili ga obnoviti i podići na razinu reprezentativnog državnog lovišta Hrvatske i vratiti mu sjaj i ulogu koju je imalo u prošlosti ili ga prepustiti prirodnoj evoluciji, zbog čega će, možemo tvrditi, doći do promjena u ekosustavu, koje u konačnosti neće zadovoljiti ni ornitologe, ni promatrače ptica, a niti turiste, a vjerojatno će zbog toga poneka vrsta životinja gotovo nestati s ovoga područja. ako problem nije moguće riješiti dogovorom potrebno gaje aktualizirati na razinu Hrvatskoga državnog sabora i Vlade. Što će se dogoditi s područjem kada se njime prestane gospodariti i sa veličinom šteta zbog odsutnosti gospodarenja moraju se upoznati saborski zastupnici i relevantni članovi Vlade. o problematici je potrebno javno progovoriti u novinama, na televiziji, radiju, u časopisima kao što su "Priroda", "Ekološki glasnik", "Hrvatske šume", "Šumarski list" i si. Moralo bi se energičnije utjecati na javno mišljenje da šumari nisu zatiratelji šume, divljih životinja i ne upropaštavaju prirodne ekosustave. Potrebno je demistificirati lobirane zaštitare prirode tz. "dontnaturtačere", koji neosnovano, a često i iz osobnog koristoljublja uzimaju sebi pravo nazivati se zaštitarima prirode. - budući da će se uskoro mijenjati Zakon o zaštiti prirode, potrebno je izboriti se za ukidanje članka 17 sadašnjeg zakona, kojim je ustoličena institucija Javne ustanove. Ako i ne dođe do ukidanja javnih ustanova, potrebno je izboriti za njenu realnu ulogu pomiritelja interesa gospodarstva, šumara - zaštitara prirode s interesima i zahtjevima idealističkih zaštitara prirode, "dontnaturtačera (Don´t touch the Nature) - izboriti se da se u novi Zakon o zaštiti prirode ponovno uvede kategorija upravljanoga prirodnoga rezervata, kojom bi se mogla riješiti mnoga pitanja proizašla iz interesa gospodarstva i pobornika nediratelja prirode. |