DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Harapin ističe da je "napisano djelo Gljivične bolesti
šumskog drveća visoko stručna knjiga za čiju realizaciju
je potrebno veliko praktično iskustvo i dobro
poznavanje fitopatologije stoje obrađeno u knjizi istog
autora pod naslovom: Osnove šumarske fitopatologije
objavljene 1996. god.


Opis bolesti i njenih uzročnika prikazanje iscrpno i
dovoljno opširno. Prikazani su taksonomska pripadnost
i biologija patogena, opis fruktifikacijskih organa,
simptomi oboljenja te njihova štetnost za pojedine vrste
šumskog drveća i za fitocenozu u kojoj se bolest javlja.
Ovi su opisi toliko jasni i detaljni da će čitatelj s lakoćom
prepoznati makro i mikro simptome pojedinih
oboljenja. Prepoznavanje pojedinih bolesti je osim navedenog
olakšano velikim brojem izuzetno kvalitetnih
fotografija u boji koje su vrlo ilustrativne i karakteristične
za pojedina oboljenja. Novost u ovoj knjizi su
hrvatski nazivi za neke bolesti, kojih u nas do sada nije
bilo. Ovi su nazivi izvedeni prema glavnim značajkama
patogena, simptoma i oštećenja.


Knjiga Gljivične bolesti šumskog drveća je cjelovito
i jedinstveno djelo. Obuhvaća opširnu građu iz područja
šumarske fitopatologije koja će zasigurno studentima,
poslijediplomantima šumarstva, šumarskim
stručnjacima na terenu kao i drugima zainteresiranima
biti vrijedan i koristan udžbenik i priručnik.


Smatramo daje ova knjiga velika novost u problematici
patologije šuma po obimu, sadržaju i kvaliteti.
Njezino objavljivanje je izuzetno značajan doprinos šumarskoj
struci u poznavanju i razvoju šumarske fitopatologije
kao i zaštite šuma".


o


REVISTA FORESTAL VENEZOLANA (Venezuelska
šumarska revija), časopis Andskog sveučilišta
Fakulteta šumarskih i ambijentalnih znanosti (Universidad
de Los Andes, Facultad de Ciencias Forestales y
Ambientales) u Meridi (Venezuela), prije dvije godine
obilježio je 40. obljetnicu postojanja. Razmjenom sa
114 sličnih časopisa u inozemstvu, informira čitatelje u
svijetu o šumarskim istraživanjima u Venezueli i drugim
latinoameričkim zemljama. U br. 42 /l/1998. nalaze
se ovi prilozi:


Pernia N. E.,Araque O., Leon W.: Kristali u
drvu vrsta Schizolobium amazonicum i S. parahybum
(Cesalpinoideae, Leguminosae).


U drvu navedenih proučavanih vrsta utvrđeni su
prizmatički kristali. Osim toga, kod vrste Schizolobium
amazonicum u radijalnom i aksijalnom parenhimu zapažene
su i kristalne prevlake. Porodica lepirnjača, (Leguminosae)
većinom sadrži takve kristale, ali oni kon


Diminić zaključuje:
Gljivične bolesti šumskoga drveća, udžbenik je namjenjen
studentima dodiplomskog i poslijediplomskog
studija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a također i
agronomima, biolozima, te stručnjacima i znanstvenicima
koji se bave patologijom drveća.


Različiti su autori u svojim djelima do sada različito
sistematizirali navedenu problematiku (Peace 1962,
Lanier i dr. 1976, Butin 1989, Kišpatić 1991).
Jedni su patogene organizme grupirali i opisali po biljnim
organima koje napadaju uzrokujući različita oboljenja
(npr. bolesti sjemena, bolesti listova i iglica, bolesti
kore), dok su drugi uzročnike bolesti svrstali prema
vrstama drveća na kojima uzrokuju bolesti (npr. bolesti
hrasta, bolesti jele). Svaki pristup ima svoje prednosti.
Glavaš je u svojoj knjizi problematiku prikazao s
praktičnog stajališta, prvenstveno namjenjujući ovo
djelo studentima šumarstva te šumarskim stručnjacima
i znanstvenicima u Hrvatskoj.


Bogatstvo strane i domaće literature kojom se autor
koristio u pisanju, uz vlastite znanstvene i stručne radove
uključujući i njegovo iskustvo, svrstavaju ovaj udžbenik
među klasična djela patologije drveća naprijed
navedenih autora. Uz navedeno te bogatstvo fotografija
u boji kojima je popraćena većina bolesti po svojoj koncepciji
daju ovoj knjizi suvremenost znanstvenoga i popularnoga
djela".


Na temelju prikaza Prpića, Harapina i Diminića
priredio H. Jakovac


kretno za Schizolobium do sada nisu nađeni. Što se tiče
prevlaka u porodici lepirnjača, one se spominju samo
kod roda Gleditschia.


Leon W., Pernia N.: Varijabilnost drva vrste
Cordia thaisiana (Boraginaceae) u transverzalnom
smislu.


U okviru proučavanja anatomskih karakteristika drva
vrste Cordia thaisiana na mikroskopskim listićima
od sredine prema kori, primijećeni su uzorci koji su se
među sobom razlikovali po broju pora na mm2, promjeru
pora, debljini vlakanaca, duljini vaskularnih elemenata
i visini zraka. Promjer jamica, debljina stijenki
vlakanaca i broj zraka po dužnom mm malo su varirali
odsredišta prema kori.


Bracamonte L., Holquist O., Cadenas A.:
Ksilofagni makromiceti u nasadima istočnog bora
(Pinus caribaea Morelet) u Venezueli.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1999 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Prvi dio


Radi identifikacije ksilofagnih gljiva (Basidiomycetes)
na drvu bora P. caribaea proučavano je 40 uzoraka
skupljenih u dva navrata u nasadima Uverito - država
Monagas. Nekoliko sati nakon skupljanja, a prije nego
su se uzorci posušili, iz svakoga je dobivena polisporična
kultura. U laboratoriju su proučavani i opisani prema
metodologiji koju su opisali TeixeiraiLowe,i
metodama uzgoja što ih je proučio i kodificirao Nobles.
Identificirane su i opisane tri vrste vezane uz smeđu trulež:
Fomitopsispalustris (Berk. et Curt) Gilb. et Ryv.,
Perenniporia medulla-panis (Jack.: Fr.) Donk i Hyphoderma
tenue (Pat.) Donk. Za testiranje ekstracelularne
oksidaze upotrijebljena je alkoholna otopina guajakogume.
Hyphoderma tenue prvi put se spominje za Venezuelu.


Marturano R., Briceno A. V: Mimetizam zapažen
kod raznih stadija defolijatora na eukaliptusu,


Thyrenteina arnobia Stoll (Lepidoptera: Geometridae)
Utvrđeno je da defolijator eukaliptusa Tyrenteina
arnobia čini velike ekonomske štete u Areibi, državi
Delta Amacuro, na istoku Venezuele. Taj se štetnik odlikuje
velikim potencijalom razmnožavanja, jer jedna
ženka leže u prosjeku 1231 jaje. Gusjenice imaju šest
razvojnih faza i za to vrijeme jedna gusjenica konzumira
prosječno 131,8 cm2 lišća. Promatrane su promjene u
boji tijekom razvojajajeta i gusjenice, izraziti seksualni
dimorfizam odraslih oblika i ponašanje pojedinih razvojnih
stadija, kao, primjerice, mehanizam obrane od
prirodnih neprijatelja. Tu valja spomenuti i mimetizam
kod jaja, gusjenica i odraslih oblika, koji se po obliku i
boji teško uočavaju na stablu eukaliptusa, zaštićujući se
tako od nametnika i grabežljivaca koji žive u njihovom
okolišu.


MoretA.,Jerez M., Mora A.: Određivanje volumnih
jednadžbi za plantaže tikovine (Tectona
grandis L.) u eksperimentalnoj jedinici šumskog rezervata
Caparo, državi Barinas - Venezuela


Priređeno je 15 modela regresije s podacima sa 174
stabla izabranih putem stratificiranog uzimanja uzoraka
po debljinskim razredima, da bi se dobile jednadžbe
za volumen u plantažama tikovine u šumskom rezervatu
Caparo. Selekcija najboljih modela obavljena je pomoću
vrijednosti kvadrirane srednje pogreške i Furnivalova
indeksa. Najboljim se pokazao logaritamski
model poznat kao Shumacher-Hallov model, 1933.
Preporučene su formule: volumen s korom: lnVCC= 1,068923
+ 0,938306 ln /d2h/, volumen bez kore:
InVSC = -1,3468510 + 0,963638 ln /dTi/.


Yanez P: Florističke značajke prelaznog područja
Paramo - Selva Nublada u Nacionalnom parku
Sierra Nevada, Venezuela


Opisuju se florističke promjene koje se zbivaju uzduž
visinskog gradijenta između područja Paramo i


Selva Nublada u jednom planinskom prostoru u Venezueli,
te ih se povezuje s promjenama u ta dva habitata,
posebno s temperaturnim kolebanjima. Raspravlja se o
funkcionalnim reakcijama vrsta u oba ta područja.


Alarcon B.,Meza J.,Oballos J.,Ochoa G.:


Tla u porječju Santo Domingo, sektoru Las Margaritas
(fizikalno-kemijske značajke). Barinas - Venezuela


Proučavana je geneza tala u svezi s prirodnim fizikalnim
uvjetima na površini od 4 ha u sektoru Las Margaritas,
autonomnoj općini Bolivar, državi Barinas. Tla
su glinasta do glinasto-ilovasta, nezasićena i vrlo kisela.
Klasificirana su (Soil Survey Staff, 1994) kao "Typic
Troporthent, Typic Humitropept, Typic Hapludult, Typic
Haplohumult". Zapaža se očita sukladnost između
stupnja evolucije tala i topografskog položaja, a posebno
je izražena većim udjelom ultisola (Typic Haplohumult)
u konkavnim položajima.


Sanchez J., Oballos J., Ochoa G.: Tla u porječju
Santo Domingo, sektoru El Baho (fizikalnokemijske
značajke). Merida -Venezuela


Da bi se utvrdile fizikalno-kemijske značajke tala u
visokom porječju rijeke Santo Domingo u državi Merida,
u funkciji njihove geneze, uzimani su uzorci tala na
parceli od 8,75 ha (250 x 350 m). Na temelju 48 opažanja
određene su pješčane teksture, sadržaj organske
tvari i dušika, pH do ekstremne kiselosti i postotci zasićenosti
baza, od niskih do srednjih. U morfološkom pogledu
tla se odlikuju horizontom A/ (stijena (91,80% ) i
mogu se klasificirati prema Soil Survey Staff (1994)
kao "Lytic Dystropept, Lytic Eutropept, Lytic Troporthent".
Geneza tih tala u osnovi je uvjetovana klimatskim
prilikama i oblikom terena.


Briceno Vergara A. J., Carrero Ch.,Garrido
J.: Prikaz kornjaša defolijatora na eukaliptusu,
Rhabdopterus sp. (Coleoptera, Chrysomelidae) i nekih
bolesti u plantažama u Portuguesi


Prikazane su štete što ih čine kukac Rhabdopterus
sp. i neke bolesti, nađene a mladim plantažama eukaliptusa
u Portuguesi (Venezuela). Štetnik uzrokuje jake
defolijacije na mladim biljkama, što ima za posljedicu
zaostajanje u rastu. Štetu čine odrasli oblici a ne ličinke,
pa se pretpostavlja da one žive na korijenju nekih korova.
Tla na kojima se nalaze plantaže ranije su se upotrebljavala
za poljoprivrednu proizvodnju (kukuruz i šećerna
trska), što znači da se štetnik tada vjerojatno hranio
jednom od tih kultura. Najčešća je bolest na biljkama
u rasadnicima i tek posađenim plantažama fuzarioza,
vjerojatno stoga što dezinfekcija nije bila dobro
obavljena. Bolest se očituje u opadanju kore u razini
vrata korijena. Na lišću je često oboljenje što ga uzrokuje
gljivica Cylindrocladium sp. U jednogodišnjim i
dvogodišnjim plantažama oboljele biljke gube lišće.