DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 80 <-- 80 --> PDF |
MONTI E BOSCHI talijanski časopis za ekologiju, tehniku primjenjenu na šume i na planinsko područje, navršava ove U broju 1, siječanj-veljača 1999., nalaze se ovi prilozi: Giannini R.: Biodiverzitet i funkcionalnost ekosustava Autor naglašava važnost procjene različitih stadija biološke raznolikosti i razumijevanja kako stupanj funkcioniranja ekosustava ovisi o različitim stupnjevima biološke raznolikosti. U tu svrhu navodi rezultate najnovijih istraživanja nekih stranih autora, koji su u umjetnim i laboratorijskim uvjetima pokazali kako stupanj biodiverziteta može promijeniti performance ekosustava. Gubitak raznolikosti i genetičkih resursa uzrokuje odgovarajući gubitak produktivnosti, smanjuje "tamponski kapacitet" ekosustava prema ekološkim poremećajima, znači gubitak estetskih i ekonomskih resursa. Ambrosi P., George E.: Štete na vegetaciji od soli za odleđivanje u jednoj subalpinskoj smrekovoj šumi Prikazani su preliminarni rezultati istraživanja Šumarskog odjela Poljoprivrednog instituta San Michele all´Adige u suradnji s Odjelom za pedologiju i hortikulturu Sveučilišta u Rcadingu. Istraživanja su započela u ljeto 1996. s ciljem da se shvate kemijske i fizikalne modifikacije u šumskim tlima (podzolu), uzrokovane akumulacijom soli za odleđivanje. Provedeno je više pokusa uz fitosanitetska opažanja u šumi i u stakleniku. Utvrđeno je da se štete od soli za odleđivanje događaju i u planinskim područjima. Štete ovise o blizini šumskih cesta i godišnjoj količini upotrijebljene soli. Na temelju dugogodišnjeg monitoringa utvrđeno je da oštećena stabla postaju osjetljiva na bolesti, što još više ugrožava njihovo zdravstveno stanje. Tako nastaju i dodatni problemi, jer se zbog opasnosti od njihova rušenja ugrožava sigurnost prometa. Vi ci an i D.: Hrast kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.) u pokrajini Arezzo (Toscana) Prikazanje sažetak istraživanja dviju sastojina hrasta kitnjaka u istočnoj Toscani (u Sargianu kraj Arezza i u Lucignanu u dolini Chiane). Razmatra se područje rasprostranjenja hrasta, analiziraju se flora i struktura fitocenozä te se uspoređuju sa sličnim sastojinama u središnjoj Italiji. Rezultati istraživanja pokazali su osebujnost sastojina Sargiana i njihovu veliku sličnost s kitnjakovim sastojinama u Tattiu, blizu mjesta Volterra (središnja Toscana). Brullo S., Sce 1 si F., Siracusa G., Spampinato G.: Sintaksonomska i korološka razmatranja o listopadnim hrastovim šumama Sicilije i Kalabrije 1999. godine 50 godina izlaženja. Autori prikazuju rezultate fitocenološke studije o šumama listopadnih hrastova u Kalabriji i Siciliji. Istraživanja se baziraju na podacima iz literature i mnogim neobjavljenim bilješkama o raznim lokalitetima navedenih područja. Utvrđene biljne zajednice spadaju u razrede Quercetea ilicis na granici tcrmofilnijih formacija i Querco-Fagetea od onih mezofitnih. Šume u kojima prevladavaju Quercus virgiliana, Q. amplifolia, Q. dalechampii, Q. congesta i Q. gussonei mogu se podijeliti u dvije grupe: jedna je bazifilna, koja pripada svezi Quercion ilicis, a druga acidofilna, koja pripada svezi Erico-Quercion ilicis. Mczofilne submontane ili brdske šume gdje dominiraju Quercus frainetto, Q. cerris i Q. congesta, članovi su zajednice Quercetalia pubescentipetreae, reda koji reprezentira Quercion frainetto u Kalabriji i Pino-Quercion congestae na Siciliji; šume kitnjaka i cera u višim planinama pripadaju zajednici Do- ronico-Fagion, svezi Fagetalia sylvaticae. Cutini A., Mercurio R.: Hrast kitnjak: kriteriji za zaštitu i rasprostranjenje Mnogobrojna i stalna upozorenja na nova staništa hrasta kitnjaka u središnjoj i južnoj Italiji poticaj su za povećani interes za tu vrstu, posebice zbog mogućnosti ponovnog rasprostranjenja u prirodnim listopadnim šumama i na nekadašnjem planinskom poljoprivrednom zemljištu. Na osnovi novijih istraživanja koja su dovela do dubljih spoznaja o autoekologiji kitnjaka i uzroka njegova nestajanja u središnjem i južnom dijelu Italije, predlažu se neke uzgojne mjere za zaštitu postojećih sastojina i opisani su kriteriji za proširenje te vrste. Raspravlja se o zakonskim i tehničkim problemima, posebice u pogledu materijala za reprodukciju. De Simone M.: Šumski požari: metodologija za određivanje indeksa opasnosti. Primjena: Nacionalni park Circeo Autor prikazuje primjenu metodologije koja se služi fitocenološkim podacima za izradu karata evidencije o opasnostima od požara. Područje istraživanja bio je Nacionalni park Circeo. Za sada nema vegetacijskih karata toga područja, ali postoje mnogi radovi iz kojih se mogu ekstrapolirati fitocenološki podaci. S tim podacima i morfološkim proučavanjem dominantnih vrsta moguće je odrediti za svaku postojeću biljnu zajednicu indekse opasnosti vezane za svojstvo zapaljivosti i gorivosti pojedinih vrsta. Iz kombinacije indeksa opasnosti svih vrsta dobije se indeks opasnosti od požara za svaku biljnu zajednicu u Parku. Taj se indeks može prikazati na karti velikog mjerila i rabiti kao korisno preventivno sredstvo za obranu teritorija. |