DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 79 <-- 79 --> PDF |
da se demonstrira na koji način obaviti i interpretirati sastojinsku strukturu. Taj su posao obavili profesor J. Jimene z sa Šumarskoga fakulteta u Nuevo Leon i profesori O. Agu irre i H. Kramer iz Instituta za uređivanje šuma i prirasta Sveučilišta u Göttingenu, posljednja dvojica kao gostujući profesori. H. Krame r je počasni doktor Sveučilišta u Nuevo Leon. Autori preporučuju različite načine kako se može istražiti sastojinska struktura od "pune klupaže" do me toda uzoraka. Na temelju izvršenoga mjerenja taksacijskih elemenata autori su izvršili vertikalnu distribuciju stabala, i to na način da su u I. zonu svrstana stabla viša od 19,2 m, u drugu zonu stabla od 12,0 do 19,2 m, a u treću zonu stabla od 0 do 12,0 m. Vertikalna distribucija obavljena je po vrstama drveća i temeljnici. Najviše je zastupljen Pinus Pseudostrobus, manje su zastupljeni hrastovi Quercus rysophyla, Q. canbyi, Q. laceyi i Juniperus flaeeida. HORST KRAMER: DEUTSCH - FRANZUSISCHE FORSTLICHE BEZIEHUNGEN WEHREND DREIR JAHRHUNDERTE - UNTER BERLTCKSICHTUNG DES WIRKENS VON JEAN PARDE SEIT DEM 2. WELTKRIEG (Tri stoljeća njemačko-francuskih šumarskih odnosa s osvrtom na djelovanje Jean Pardea poslije Drugog svjetskoga rata), Forst und Holz, 1999., 54. Jahrgang, str. 3-7 Hannover Ovaj članak prof. H. Kramer a posvećenje osamdesetogodišnjici rođenja Jean Pardća . U prvom dijelu članka H. Krame r podsjeća čitatelje na prve pisane šumarske dokumente u Njemačkoj. Među njima jedno od prvih mjesta zauzima djelo Karla Velikoga "Capitulare de villis et curtis imperatoris" iz godine 813. Zatim dolazi glasovita francuska odredba koju je objavio 1669. godine financijski ministar Jean Baptiste Colbert , pod naslovom Ordonnance sür le fait des eaux et forets. U 18. stoljeću Francuska je dala impuls šumarstvu i šumarskoj znanosti kada je osnovana francuska akademija znanosti {Academie des Sciences) u Parizu 1666. godine. Spominju se imena francuskih naturalista među kojima H. Kramer ističe Buffona koji je napisao temeljno šumarsko djelo "Histoire naturelle generale et particuliere, avec la description du cabinet du roy" (1749. - 1804.), prevedeno na njemački 1750 1781., izdano u Hamburgu i Leipzigu. Posebno se ističe djelo glavnoga šumarskoga inspektora Duhamel du M o n c e a u "Tratte des arbres et arbustes" (1755) koje je također prevedeno na više jezika pa i na njemački. Tako je francusko šumarstvo utjecalo na razvoj šumarstva u Njemačkoj. U 19. stoljeću, posebno na njegovu početku, osjeća se obrat: njemačke šumarske škole obrazovat će francuske šumare; prvi direktor šumarske škole u Nancyu (1824.) Lorentz bio je đak slavnoga njemačkoga šumara i profesora Georga Ludwiga Hart i ga, a sljedeći direktor iste škole Parade završio je šumarsko školovanje kod poznatog profesora C o 11 a e u najstarijoj šumarskoj akademiji u Europi, u Tliarandtu (18171819). Utjecaj njemačkih šumara Hartiga i Cotte bio je velik, posebno u pogledu uređivanja šuma (šestarske metode) i prorjeđivanja. Istini za volju, Francuzi su njemačke metode dalje razvijali i prilagodili svojim prilikama i svome mentalitetu i tako ih djelomično unaprijedili. U tom smjeru spominju se francuski šumari - autori Broillard, Boppe i Huffel sa svojim teorijama o visokim proredama (Eclairciepar le haut). Nakon Drugog svjetskoga rata obnovljena je francusko- njemačka šumarska veza. Za to je posebno zaslužan Jean Pardć , profesor na Šumarskoj školi u Nancyu i šumarski znanstvenik. On odlično govori, piše i čita njemački, što mu je omogućilo da uspostavi kontakt s njemačkim šumarima osobno, putem stručnih organizacija, putem međunarodne Unije šumarskih instituta (IUFRO), gdje je bio kodirektor i voditelj grupe za uzgajanje šuma i proizvodnju. Jean Pard e je uspio mnoge teoretske zasade njemačkoga šumarstva objasniti na francuskom jeziku i tako neke komplicirane odnose prikazati na svoj način: stilom koji je uvijek bio jednostavan i jasan. U tom pogledu poznata je njegova interpretacija Assmanove teorije (E. Assmann , Waldertragskunde, 1961., str. 490, München). Jean Parde učvrstio je dobre odnose ne samo s njemačkim, nego i s europskim i svjetskim šumarstvom. To je osobito uspio pomoću francuskoga šumarskoga časopisa (Revue forestičre francaise) i znanstvenih šumarskih anala (Annales de scinces forestieres) kojima je bio glavnim urednikom. Uređivao je dulje vremena ediciju IUFRO "Internationalen Verband Forstliche Forschungsanstalten (IUFRO)". Na kraju svoga članka H. Kram er se sjetio svečanosti na Sveučilištu u Göttingenu 20. studenoga 1984., kada je ondje J. Pard e dobio medalju Heinrich-Christian- Burkhardt-Medaille za osobite zasluge u razvoju dobrih odnosa s njemačkim šumarstvom. J. Parde bio je šampion odnosa među narodima, dalekovidni šumarski idealist. Tim riječima završio je svoj članak profesor H. Kramer. Dušan Klepac |