DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 71 <-- 71 --> PDF |
OD ČEGA SU OŠTEĆENI PROLJETNI IZBOJCI JELOVA PODMLADKA U NAŠIM ŠUMAMA? Briga oko obnove i prirodnog ili umjetnog pomlađivanja naših šuma danas je posebice izražena u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Tako i šumari gorskoga područja sve intenzivnije rade na problematici obnove jele, kao jedne od naših uzgojno i ekološki najvrednijih ali i najugroženijih vrsta. Pozitivna je strana ovakvog pristupa, između ostalog i povećana budnost struke i reagiranje na pojave koje u prirodi ponekad znaju uzeti maha, a nisu kod nas poznate ili o njima nema dovoljno informacija. Uzorci oštećenih (posmeđenih) jelovih izbojaka koje smo s terena dobivali zadnjih godina tijekom svibnja i lipnja, dobar su primjer aktivnog odnosa naših kolega prema problemima uzgoja i zaštite šuma. Slika I Oštećene ovogodišnje jelove iglice snimljene otprilike mjesec dana od nastanka šteta. Oštećenja koja nastaju tijekom intenzivnog porasta bujajućih jelovih izbojaka i iglica mogu se svrstati u štete od izgrizanja, a uzrokovana su u ovom slučaju od dviju vrsti folifagnih (listojeđih) pipa. Mlade, svjetlozelene iglice obično su djelomično ili u potpunosti izgrizene ali samo s naličja, tako da se napadnuti dio iglice usuče i posmeđi (Slika 1.). S vremenom on otpadne, a ostatak ostane na izbojku i izgleda kao daje škarama odrezan. Štete mogu varirati od jedva primjetnih, sporadičnih napada do potpuno uništene mase novih iglica, i nagrizenih izbojaka. Sretna je okolnost da stradaju samo novonastajuće, ovogodišnje iglice, te jelovo stabalce može i dalje vegetirati starijim godištima iglica. Problem može narasti u slučaju vrlo mladog podmiadka ili usporednog višegodišnjeg napada. Razumije se da i bez toga dolazi do sniženja vitaliteta napadnutih jela i povećane mogućnosti napada novih, sekundarnih štetnika i bolesti. Pipe Polydrosus impar Goz. i Polydrosus atomarius 01., ili bolje rečeno njihova imaga, uzročnici su opisanih šteta (Slika 2.). Pipe ovoga roda mogu letjeti, a tijelo im je pokriveno sitnim ljušticama. Rilo im je kratko i široko, a ticala dugačka i tanka. Vratni štit je širok, ali uži od pokrilja. P. impar dugačak je 6 do 8 mm, crvenosmeđeg tijela. Pokrilje mu je gusto prekriveno zelenim Slika 2 Polydrosus impar (lijevo) i P atomarius (desno). ljušticama, koje cijelom kukcu daju zelenu boju. P. atomarius nešto je manji, 4 do 5 mm, iste je boje tijela, ali drukčije obojenoga pokrilja. Ljuštice ove vrste variraju u boji od bakrenosmeđe do raznih prelaznih nijansi prema zelenoj boji. Obje vrste razviju jednu generaciju godišnje, a imaga su prisutna u prirodi od svibnja do kolovoza. Ženke odlažu jaja u zemlju, gdje se razvijaju njihove ličinke. Ove se hrane sitnim korjenčićima različitoga bilja. Štete koje tako prouzroče ne smatraju se značajnima. Nakon prezimljavanja u posljednjem larvalnom stadiju, početkom svibnja, prolaze kroz vrlo kratki stadij kukuljice, nakon čega izlaze na površinu i sele se na mlade jelove ili smrekove izbojke kojima se hrane. Vrijeme izlaska produžuje se s povišenjem nadmorske visine lokaliteta, a pojava kornjaša u prirodi usklađena je s porastom mladih jelovih izbojaka. Način na koji oštećuju biljku osobit je i treba ga dobro poznavati da bi se točno prepoznali uzročnici. Odrasli se kornjaši najprije zavlače na vrhove izbojaka i tamo izgrizaju donju stranu iglica, koje nakon određenoga vremena posmeđe i zakovrčaju se prema gore (vidi sliku!). Po dovršenju rasta mladih izbojaka (konac svibnja - početak lipnja) posljedice izgrizanja iglica dobro su vidljive. Kornjaše je tada mnogo teže |