DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 6 <-- 6 --> PDF |
H. Hrašovec i M. Ilarapin: DUAGNOZNO - PROGNOZNE METODE 1 GRADAC. ZNAČAJNIJIH STET KUKACA... Šumarski list br. 5 6.CXXI11 (1W). 183-193 METODE UTVRĐIVANJA GUSTOĆA POPULACIJA ŠTETNIH KUKACA Survey methodology practiced in insect pest monitoring Dominacija državnih šuma u vlasničkoj strukturi uvjetovala je i tijesnu povezanost Dijagnozno-prognoznog centra (u daljem tekstu DPC) s poduzećem "Hrvatske šume", odnosno s njegovim Odjelom za zaštitu šuma i lovstvo. Terenski podaci i potrebni uzorci prikupljaju se putem specijalistički kvalificiranih djelatnika "Hrvatskih šuma" lociranih u svih 16 Uprava šuma. Voditelji Odjela za zaštitu i ekologiju pri Upravama šuma brinu se za redovito prikupljanje terenskih podataka, pripremaju ih za redovita godišnja izvješća, te upravljaju aktivnostima na terenu u svezi s otkrivanjem štetnika, utvrđivanjem gustoće populacije, procjenom mogućih šteta i ako je potrebno, planiraju i nadziru provođenje neposrednih represivnih metoda zaštite (tretiranja). Prikupljeni terenski podaci o gustoći populacija, zajedno sa uzorcima praćenih kukaca i njihovih različitih razvojnih stadija, dostavljaju se u DPC, gdje se obavlja potrebna laboratorijska analiza. Ovdje se svi dostavljeni numerički podaci sumiraju, biološki uzorci se analiziraju na parazitiranost i prisutnost entomopatogenih organizama, utvrđuje se zdravstveni i gradološki status pojedinih regionalnih populacija i na kraju, donosi odluka gdje, kada i kako će se provesti represivne mjere, ako za to postoji objektivna potreba. Shodno potrebama, specijalisti DPC-a obilaze područja u kojima se utvrđuje povećana brojnost opasnih šumskih štetnika, pridonose kvalitetnijem radu kolega na terenu i pomažu u poboljšanju provedbe uhodanih metoda praćenja populacija ili determinaciji i upoznavanju s biologijom manje poznatih ili unešenih stranih štetnih vrsta. Različite metode praćenja gustoće populacija najvažnijih štetnih kukaca provode se danas u DPC-u. One su prilagođene specifičnostima u biologiji pojedinih vrsta, a pri odabiru se rukovodimo idejom da se procjena brojnosti obavi dovoljno točno, na vrijeme i da po mogućnosti bude što jednostavnija (jeftinija). Možemo ih klasificirati u nekoliko grupa. Jedne od najstarijih ali ništa manje vrijednih i redovito korištenih su metode brojanja različitih razvojnih stadija pojedinih štetnika na reprezentativnim površinama ili transektima (Harapin i dr. 1996). Jajna legla gubara {Lymantria dispar) broje se redovito, svake godine i taj se posao obavlja u razdoblju listopad-prosinac, kako na kontinentu (transekti) tako i na otocima i priobalju (fiksne površine). Intenzitet napada izražava se postotkom stabala s odloženim ovogodišnjim jajnim leglima, a pregledane površine svrstavaju se u pet stupnjeva napada. Najniži stupanj napada sadrži do 1% stabala s utvrđenim jajnim leglima, a najviši ima preko 50% stabala na kojima su odložena jajna legla. Zdravstveno stanje i ostala kvalitativna svojstva populacije utvrđuju se u DPC-u, a osobita se pozornost posvećuje parazitiranosti jajnih legala za sljedeće štetnike: gubar, zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea), kukavičji suznik (Malacosoma neustria), hrastov četnjak (Thaumetopoea processioned), borov četnjak (Thaumetopoea pityocampä), i smeđa borova osa pilarica (Neodiprion sertifer). Brojnost ličinki pojedinih štetnih kukaca utvrđuje se samo u nekim posebnim slučajevima, a to se najčešće odnosi na šumske rasadnike gdje se redovito ili povremeno broje ličinke iz porodica Scarabaeidae, Noctuidae i Elateridae i ako se utvrde kritični brojevi poduzimlju se mjere neposredne zaštite sadnica. Laboratorijskim uzgojem utvrđuje se zdravstveno stanje većeg broja šumskih štetnika. Različite vrste i broj parazitoida, učestalost pojave entomopatogenih gljivica, mikrosporidija i ostalih reduktivnih biotičkih čimbenika važnih za procjenu gradološke faze u kojoj se nalazi pojedini štetnik. Osim već spomenutih defolijatora, ličinke zelenoga hrastova savijača (Tortrix viridanä), hrastove ose listarice (Apethymus abdominalis), različitih grbica i nekih važnijih vrsta potkornjaka također se laboratorijski uzgajaju radi provjere zdravstvenoga stanja populacija. U kontinentalnom području Hrvatske obavlja se brojanje larvalnih zapredaka zlatokraja metodom transekta, a isto se u priobalju i otocima obavlja za borovog četnjaka. Ponekad se za utvrđivanje brojnosti populacije koriste kukuljice ili kokoni i to najčešće kod borovog četnjaka, smeđe borove ose pilarice, jasenove pipe (Stereonychus fraxini) i borovog prelca (Dendrolimus pint). U godinama kada se očekuje prirodni pad brojnosti populacije ovih štetnika, dodatno se utvrđuju i kvalitativni elementi populacije metodom laboratorijskoga uzgoja kukuljica. Odrasli oblici štetnih kukaca također su obuhvaćeni kvantitativnim metodama utvrđivanja gradacijskih stanja populacije. Najčešće se radi o različitim metodama lova pojedinih vrsta na nespecifične ili usko ciljane klopke. Karakteristična je metoda brojanja izlazećih ženki velikog i malog mrazovca (Erannls defoliaria i Operophtera brumata) na ljepljivim prstenovima postavljenim na primjernim stablima, ženke ove dvije važne vrste defolijatora imaju vrlo reducirana krila i nisu sposobne za let, pa se u razdoblju listopad-prosinac mogu uloviti na prstenasto nanesenoj ljepljivoj traci. Jedna od poznatih ali manje korištenih metoda je i metoda lova imaga onih vrsta koje izlaze iz šumske stelje ili tla na lovne okvire s mrežom sitnog oka. Osim već spomenutih mrazovaca ova se metoda može uspješno koristiti za utvrđivanje stanja populacija nekih drugih grbica, hrastove ose listarice i plodotočaca iz rodova Curculio i Cvdia. |