DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 40 <-- 40 --> PDF |
M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA karakteristike. Elafitski otoci: Lokrum, Koločcp, Lopud, Sipan i Olipa zapravo su najjužnija skupina otoka. Mljet je naš najjužniji pučinski otok, po geografskom položaju najudaljeniji, najizdvojeniji u odnosu na Dubrovnik. Dubrovnik je središte ovog jedinstvenog prostora od 6 malih cjelina povezanih u mikroregiju. Sastav geološke građe ovoga prostora čine: vapnenci, dolomiti, fliš i naplavni materijal. Vapnenci grade Šumarski lisl br. 5 6, CXX1I1 (1999), 217-226 uzvisine, dolomiti udubljenja, fliš blage padine, a naplavine polja. Na cijelom području imamo pojave u kršu: škrape, jame, spilje, ponikve i crvenicu. Karakteristike toga tla su bezvodnost, škrtost plodnog zemljišta i ogoljelost. Tektonska struktura je labilna, na što upućuju i potresi u prošlosti. 3. KLIMA Dubrovačko područje pripada mediteranskom klimatskom području. Odlikuje se toplim i suhim ljetima te blagim zimama sa znatnim količinama oborina. Jesensko i zimsko razdoblje je svježe, relativno hladno, bogato kišom i vjetrovima, ali ipak toliko blago daje omogućen rast vegetacije. Mnoge vrste drveća i grmlja cvjetaju tijekom čitvog jesenskog i zimskog razdoblja. Radi povoljnih klimat skih prilika na Elafitima i Mljetu uspijevaju agrumi. Podaci meteorološke postaje Dubrovnik u razdoblju od 1989. do 1992. su sljedeći: srednja godišnja temperatura 16,3 C, prosječna godišnja količina oborina 1037,1 mm. 4. VEGETACIJA DUBROVAČKOG PODRUČJA Asocijacija Orno-Quercetum ilicis, H-ić 58. - šuma hrasta crnike i crnog jasena predstavlja jedinstvenu klimazonalnu zajednicu eumediteranske zone istočno-jadranskog primorja, a prisutna je na cijelom dubrovačkom području. Jasno je razvijen sloj drveća u kojem dominantnu ulogu ima Quercus ilex. Subasocijacije koje se javljaju na cijelom dubrovačkom području: Orno-Quercetum ilicis typicum, H-ić 58, tipična šuma hrasta crnike i crnog jasena, Orno-Quercetum ilicis myrtetosum, H-ić 58, fa cijes s mirtom, Orno-Quercetum laurosum, H-ić 58, facijes lovora. Šuma hrasta crnike i crnog jasena predstavlja prvobitni, tipski oblik zajednice. Njezinom degradacijom nastaju makije, teško prohodne zimzelene šikare koje se florističkim sastavom podudaraju s iskonskom asocijacijom. Asocijacija Pinetum halepensis, Anić 58. - šuma alepskog bora, nalazimo je na cijelom dubrovačkom području mjestimično. Česta je na degradiranim područjima u makijama i garizima. Posebno je razvijena na Elafitima i Mljetu. Na Pelješcu imamo listopadni pojas vegetacije crnoga graba, koji se nadovezuje na pojas česvine. To je mediteransko-montani pojas. Klimazonalna zajednica toga pojasa je asocijacija Seslerio-Ostrvetum crpinifoliae, Horv. et H-ić 50. - zajednica crnog graba s jesenskom šašikom. Na Pelješcu mjestimično dolazi šuma crnog bora Pinetum dalmaticae, Horv. (46) 56. Na Mljetu imamo razvijenu šumu pinije Pinetumpineae, Anić 59, na pijescima Saplunare. Suma pinja na Mljetu smatra se jedinom autoktonom šumom na našem dijelu Mediterana. Kod Dubrovnika, u uskoj submediteranskoj zoni imamo razvijenu zajednicu Querco-Carpinetum orientalis, H-ić (39) 71. - šuma medunca i bjelograbića. 5. ISTRAŽIVANJA VEGETACIJE Istraživanja vegetacije radila sam u franjevačkom samostanu u Orebiću, Stonu, Slanom, Rijeci Dubrovačkoj, Dubrovniku, Lopudu, Cavtatu, Pridvorju, u benediktinskim samostanima: Sv. Jakovu kod Dubrovnika, Sv. Mihovilu na Šipanu, Sv. Mariji na Mljetu, te u dominikanskom samostanu u Dubrovniku. Ovdje je prikazano stanje vrta samostana Male Braće, vrta dominikanskog samostana u Dubrovniku, te vrta Sv. Marije na Mljetu. |