DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 39     <-- 39 -->        PDF

PREGLEDN1 ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 5 6. CXXIII (1999), 217-226
UDK 630* 270 + 272


VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA


GARDENS OF THE SACRAL SIGHTS


Marija NODILO*


SAŽETAK: Dubrovačko područje sastoji se od 6 geografskih cjelina: Konavle,
Župa, Primorje, Pelješac, Mljet i Elafiti. Zas svaki objekt dan je povijesni
slijed gradnje objekta, stanje vegetacije, te tlocrti objekata.


U ovom prikazu iznijeti su podaci za franjevački samostan Male Brace u
Dubrovniku, dominikanski samostan u Dubrovniku i benediktinski samostan
na otoku Mljetu.


Vrt samostana Male Braće potječe vjerojatno iz 14. st., kao i klaustar u kojem
se nalazi, a predstavlja jedinstveni sklad gradnje i vegetacije.
Vrt dominikanskog samostana u Dubrovniku smješten je u klaustru objekta,
njegovanje i preuređivan u novije vrijeme.


Vrt benediktinskog samostana na Mljetu u zapuštenom je stanju kao i
objekt. Povijesni podaci govore o renesansnom vrtu. Otočić Sv. Marije, na kojemu
je bendidktinski samostan, poseban je prostor izdvojen iz prirodne okoline
i kultiviran, a ipaks njom srastao ujedinstvenu cjelinu.


Ključne riječi: vrt u klaustru, dendroflora vrta, zastupljenost vrsta,
obnova vrtova


1. UVOD
U ovom tekstu nalaze se dijelovi moga magistarU
ovom skraćenom tekstu opisano je stanje vegetaskog
rada "Vrtovi sakralnih objekata dubrovačkog pocije
zatečeno ujesen 1995. godine oko franjevačkog sadručja",
kojega sam branila 6. 10. 1996. u Zagrebu na
aa mostana u Dubrovniku, dominikanskog samostana u
Šumarskom fakultetu, a istraživanja radila u franjevačDubrovniku
i benediktinskog samostana na Mljetu. Pokim
objektima u Orebićima, Stonu, Slanom, Rijeci Dusebnu
pozornost posvetila sam vrtu benediktinskog sabrovačkoj,
Dubrovniku, Cavtatu, Pridvorju, na Lopu-mostana Sv. Marije na Mljetu. Zaseban tekst o tome
du, u dominikanskom samostanu u Dubrovniku i 4 beobjavljenje
u Šumarskom listu 1-2/98. Ovaj tekst ponediktinska
objekta: Sv. Andrija (jedinog kojega nisami služio mije prilikom predavanja na "Danima Cvita Fisposjetila),
Sv. Mihovil na Šipanu, Sv. Jakov kod Dukovića
98", koji su održani u Orebićima, na Mljetu i
brovnika i Sv. Marija na Mljetu. Korčuli u rujnu 1998.


2. GEOLOŠKE I GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PODRUČJA
Dubrovačko područje zapravo je teritorij bivše opKonavle,
Župa, Primorje, Pelješac, Mljet i Elafiti.
ćine Dubrovnik, a sastoji se od geografskih cjelina: Konavle su najveća geografska cjelina, a Župa najmanja,
dobro izdvojena i jasno omeđena.
Dubrovačko primorje je uzak i dug priobalni pojas.


* Mr. sc. Marija Nodilo, dipl. inž. šum.
20226 Govedari, Pristanište 5 Stonsko primorje ima prijelazne poluotočno-kopnene




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 40     <-- 40 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA
karakteristike. Elafitski otoci: Lokrum, Koločcp, Lopud,
Sipan i Olipa zapravo su najjužnija skupina otoka.
Mljet je naš najjužniji pučinski otok, po geografskom
položaju najudaljeniji, najizdvojeniji u odnosu na Dubrovnik.
Dubrovnik je središte ovog jedinstvenog prostora
od 6 malih cjelina povezanih u mikroregiju.


Sastav geološke građe ovoga prostora čine: vapnenci,
dolomiti, fliš i naplavni materijal. Vapnenci grade


Šumarski lisl br. 5 6, CXX1I1 (1999), 217-226


uzvisine, dolomiti udubljenja, fliš blage padine, a naplavine
polja. Na cijelom području imamo pojave u kršu:
škrape, jame, spilje, ponikve i crvenicu. Karakteristike
toga tla su bezvodnost, škrtost plodnog zemljišta i
ogoljelost. Tektonska struktura je labilna, na što upućuju
i potresi u prošlosti.


3. KLIMA
Dubrovačko područje pripada mediteranskom klimatskom
području. Odlikuje se toplim i suhim ljetima
te blagim zimama sa znatnim količinama oborina. Jesensko
i zimsko razdoblje je svježe, relativno hladno,
bogato kišom i vjetrovima, ali ipak toliko blago daje
omogućen rast vegetacije.


Mnoge vrste drveća i grmlja cvjetaju tijekom čitvog
jesenskog i zimskog razdoblja. Radi povoljnih klimat


skih prilika na Elafitima i Mljetu uspijevaju agrumi.
Podaci meteorološke postaje Dubrovnik u razdoblju
od 1989. do 1992. su sljedeći: srednja godišnja temperatura
16,3 C, prosječna godišnja količina oborina
1037,1 mm.


4. VEGETACIJA DUBROVAČKOG PODRUČJA
Asocijacija Orno-Quercetum ilicis, H-ić 58. - šuma
hrasta crnike i crnog jasena predstavlja jedinstvenu klimazonalnu
zajednicu eumediteranske zone istočno-jadranskog
primorja, a prisutna je na cijelom dubrovačkom
području. Jasno je razvijen sloj drveća u kojem dominantnu
ulogu ima Quercus ilex.


Subasocijacije koje se javljaju na cijelom dubrovačkom
području:


Orno-Quercetum ilicis typicum, H-ić 58, tipična


šuma hrasta crnike i crnog jasena,


Orno-Quercetum ilicis myrtetosum, H-ić 58, fa


cijes s mirtom,


Orno-Quercetum laurosum, H-ić 58, facijes lovora.


Šuma hrasta crnike i crnog jasena predstavlja prvobitni,
tipski oblik zajednice. Njezinom degradacijom
nastaju makije, teško prohodne zimzelene šikare koje
se florističkim sastavom podudaraju s iskonskom asocijacijom.


Asocijacija Pinetum halepensis, Anić 58. - šuma
alepskog bora, nalazimo je na cijelom dubrovačkom
području mjestimično. Česta je na degradiranim područjima
u makijama i garizima. Posebno je razvijena na
Elafitima i Mljetu.


Na Pelješcu imamo listopadni pojas vegetacije crnoga
graba, koji se nadovezuje na pojas česvine. To je
mediteransko-montani pojas. Klimazonalna zajednica
toga pojasa je asocijacija Seslerio-Ostrvetum crpinifoliae,
Horv. et H-ić 50. - zajednica crnog graba s jesenskom
šašikom.


Na Pelješcu mjestimično dolazi šuma crnog bora Pinetum
dalmaticae, Horv. (46) 56.


Na Mljetu imamo razvijenu šumu pinije Pinetumpineae,
Anić 59, na pijescima Saplunare. Suma pinja na
Mljetu smatra se jedinom autoktonom šumom na našem
dijelu Mediterana.


Kod Dubrovnika, u uskoj submediteranskoj zoni
imamo razvijenu zajednicu Querco-Carpinetum orientalis,
H-ić (39) 71. - šuma medunca i bjelograbića.


5. ISTRAŽIVANJA VEGETACIJE
Istraživanja vegetacije radila sam u franjevačkom
samostanu u Orebiću, Stonu, Slanom, Rijeci Dubrovačkoj,
Dubrovniku, Lopudu, Cavtatu, Pridvorju, u benediktinskim
samostanima: Sv. Jakovu kod Dubrovnika,
Sv. Mihovilu na Šipanu, Sv. Mariji na Mljetu, te u dominikanskom
samostanu u Dubrovniku.


Ovdje je prikazano stanje vrta samostana Male Braće,
vrta dominikanskog samostana u Dubrovniku, te vrta
Sv. Marije na Mljetu.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 41     <-- 41 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA
Šumarski list br. 5 6, CXX1II (1999). 217-226
6. VRT FRANJEVAČKOG SAMOSTANA MALE BRACE
Dubrovnik svoje franjevačke početke vezuje uz boravak
Sv. Franje u gradu 1212. godine. Samostan se
najprije nalazi izvan grada, a 1317. godine sagrađen je
isti u gradu unutar zidina. Objekt je zadržao izvorni oblik
gradnje, osim crkve koja je barokizirana poslije potresa
1667. Samostan je vrlo prostran, arhitektonski
monumentalan, s 2 klaustra okružena zgradama, južno
krilo donjeg klaustra je crkva. Klaustar je unutrašnje
dvorište, ima svoje korijene u atriju, unutrašnjem dvorištu
rimske kuće, obično je s vrtom i dio je samostanskog
prostora javnog karaktera.


Donji klaustar samostana Male Braće ima romaničko-
gotička i gotičko-renesansna obilježja, te pred-


Slika 1. Vrt samostana Male Braće


(Foto: M. Nodilo)


stavlja najzanimljiviji srednjovjekovni spomenik u Dubrovniku.
Rombičnog je oblika, stupove klaustra izradio
je majstor i klesar Mihoje Brajkov iz Bara u prvoj
polovici 14. stoljeća, a i pokopan je u klaustru, o čemu
svjedoči kamena pločica. Klaustar ima 120 stupova, 12


masivnih pilastara, ornamentni osmerostrani stupici
postavljeni su kao heksafore s kapitelima raznih oblika
(geometrijskih, biljnih, ljudskih, životinjskih). Na zidu
klaustra su rozete, a povrh šetnica terasa, obrubljena
jednostavnim i elegantnim obrubnim stupićima.


Sredinom 15. stoljeća grad je iz Sumeta dobio vodovod
koji prolazi kroz samostanski vrt, pa je vjerojatno
tada podignuta fontana u srednjoj šetnici vrta.


Kompozicija vrta u donjem klaustru


Vrt je šetnicom podijeljen na dva dijela, polja. Svako
polje ima živicu od šhnšira (Buxus sempervirens L.)
rubom polja, a u svakom polju formirana su tri kruga od
šimšira u kojima rastu limuni i naranče. Šetnica je popločana
kamenim pločama, na njenom južnom kraju
nalazi se fontana, a uz rub šetnice imamo kamenu klupu
s naslonom.


Dendroflora vrta u donjem klaustru


1.
Aucuba japonica Thunb. - japanska aukuba,
2.
Buxus sempervirens L. - šimšir,
3.
Chamaerops humilis L. - mala žumara,
4.
Camaerops excelsa Mort. - velika žumara, trahikarpus,
5.
Citrus bigaradia Lois. - ljuta naranča,
6.
Citrus limonum Hook. - pravi limun,
7.
Cycas revoluta Thunbg. - cikas,
8.
Hydrangea arborescens L.- hortenzija,
9.
Rosa sp. -ružečajevke.
Vrt je podignut vjerojatno u 14. st. kada i donji klaustar.
U njemu su dodavane i mijenjane biljne vrste, ali
ne bitno. Uređenost vrta otkriva nam da je u ovom
objektu stalno trajao život, jer vrtovi vrlo brzo propadaju
bez stalne ljudske njege i brige, budući da biljke rastu,
stare i umiru.


Gornji klaustar podignut je u 16. stoljeću, nadsvoden
je sa sjeverne, istočne i zapadne strane. Gradnja
odaje zrelu renesansu. Nasred popločanog klaustra nalazi
se zdenac, a s obje strane su dva vrtića u kojima se
po predaji uzgajalo ljekovito bilje. Popločani središnji
dio bio je natkriven odrinom (sjenicom), o čemu svjedoče
kameni stupovi. U prostorijama oko gornjeg klaustra
bila je bolnica. Danas samostan Male Braće ima
poznatu knjižnicu, arhiv, glazbeni arhiv, staru ljekarnu.


Samostan ima i terase s limunima i narančama, u
prostoru od zgrade prema zidinama Grada, koje su mi
bile nedostupne.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 42     <-- 42 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OB.IHKAIA DUBROVAČKOG PODRUČJA Šumarski liši br. 5-6, CXXIII (1999), 217-226
0 5 JO


L-L I I 1~I~


Samostan Male Braće u Dubrovniku.
Izvor skice objekta: Institut za Povijest umjetnosti, Zagreb


7. VRT DOMINIKANSKOG SAMOSTANA U DUBROVNIKU
Dominkanski samostan smješten je u starom gradu lijepo uređen (kruna bunara). Dio vrta u obliku slova U
u predjelu Ploča. Do samostana se dolazi kamenim ste- zasađen je biljem. Vanjskim rubom vrta prevladava
peništem. Vrt je smješten u klaustru, dostaje prostran, pitospor, a ostale vrste raspoređene su u vrtu. Vrt ima
sa sve četiri strane okruženje terasom i stupovima. nekoliko primjeraka vrlo lijepih cikasa.
Prostor vrta dijelom je popločan, otvor cisterne vrlo je




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 43     <-- 43 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA Šumarski list br. 5-6, CXXIII (1999), 217-226
Dominikanski samostan u Dubrovniku
Izvor skice objekta: Institut za Povijest umjetnosti, Zagreb


Dendroflora vrta 2. Citrus bigaradia Lois. - ljuta naranča,
1. Aucuba japonica Thunb. - aukuba, 3. Citrus limonum L. - limun,
221




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 44     <-- 44 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVAČKOG PODRUČJA Šumarski list br. 5 6, CXXI1I (1999). 217-226
4. Chamaerops excelsa Mort. - velika žumara,
5. Cycas revoluta Thunbg. -cikas,
6. Datura stramonium L. - kužnjak, tatula,
7. Hedera helix L. canariensis -bršljan,
8. Lauras nobilis L. - lovor,
9. Pittosporum tobira Thunbg. - pitospor,
10. Madurapomifera Schneid, maklura.
Na primjeru ovoga vrta vidimo da je njegovan, ali
po sastavu vrsta rekli bismo daje preuređivan u neko
novije vrijeme. O tome nam svjedoči vrsta Pittosporum
tobira Thunbg. koja se ovdje lijepo uklopila, ali je zapravo
unesena strana vrsta. O palmi u dominikanskom
samostanu u Gružu, Phoenix daetylifera L. - datula,
pisao je pok. akademik Cvito F i s k o v i ć (Hortikultura
1-2/1983). On navodi kako je ova palma donesena u
Dubrovnik u 13. i 14. st. U pisanim dokumentima iz toga
vremena spominje se palma u dominikanskom
samostanu u Gružu. Od tada širila se po Dubrovačkom
području, dakle danas bismo je mogli smatrati udomaćenom.


Slika 2. Vrt dominikanskog samostana


(Foto: M. Nodilo)


8. VRT SAMOSTANA SV. MARIJE NA MLJETU
U 12. stoljeću Zahumski knez Desa poklanja otok iznad samog mora, tako da su barke mogle uploviti iz
Mljet benediktincima pridošlim iz Monte Gargana u Velikog jezera izravno u podrume samostana, a ispred
Apuliji. Oni na otočiću nasred Velikog jezera grade rozgrade
bio je trijem - sjenica za barke. Unutrašnjost samanički
samostan i crkvu Sv. Marije, koja je u službi od mostanske zgrade razdijeljena je tako da podrumi, pri1198.
godine. U 15. i 16. stoljeću nad romaničkim sazemlje
i kat imaju različit raspored. Zgrada ima fortifimostanom
gradi se renesansni, pa tada vjerojatno nastakacijski
karakter, jer je u 17. stoljeću utvrđena visokim
je i izvorni vrt u klaustru. Pročelje zgrade uzdizalo se obrambenim zidom i kulom.


Slika 3. Otočić Sv. Marije u Velikom jezeru Slika 4. Vrt u klaustru Sv. Marije
(Foto: M. Nodilo) (Foto: M. Nodilo)




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 45     <-- 45 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJEKATA DUBROVACKOC! PODRUČJA Šumarski list br. 5 6, CXXII1 (1999). 217-226
Prijedlog uređenja vrta Sv. Marije na Mljetu
Izvor skice objekta: Institut za Povijest umjetnosti, Zagreb




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 46     <-- 46 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJKKA´l´A DUBROVAČKOG PODRUČJA Šumarski list br. 5-6. CXXIII (1999), 217-226
U ovom samostanu bilo je sjedište Mljetske kongregacije,
koja je osnovana 1527. godine s ciljem da se ožive
samostani u njezinu sastavu. To su bila četiri muška
benediktinska samostana: Sv. Jakov kod Dubrovnika,
Sv. Mihovil na Sipanu, Sv. Andrija na morskoj pučini i
Sv. Marija na Mljetu. Prvi dužnosnik bio je opat i pjesnik
Mavro Vetranović Cavčić. Ovdje je bila i velika biblioteka
s arhivom Kongregacije, koja je raznesena ili
spaljena nakon ukinuća Kongregacije 1809. godine.


Iz današnjeg stanja vegetacije teško je zaključiti kako
je vrt bio uređen u prošlosti. Pregledom zatečenog
stanja utvrđeno je da u vrtu raste 12 vrsta drveća i 2 penjačice.


Prijedlog uređenja vrta u klaustru samostana Sv.
Marije


Uz stupove klaustra obnavlja se staza, kako vidimo
na staroj razglednici, a prostor tako nastalog polja,
omeđenog s tri strane stupovima za odrinu, dijeli se na
dva približno jednaka i kvadratična dijela, koja se onda
dijele na četiri polja.


Prijedlog vrsta za obnovu rađen je na osnovi podataka
starog katastra za Istru i Dalmaciju iz 1837. godine
koji govori da se tu nalazio vrt s voćem.


Predloženo je 12 vrsta voćaka, vinova loza za odrinu,
šimšir za živice, te 13 vrsta ukrasnog bilja za popu


njavanje ploha.


9. NEKOLIKO RIJECI
Otočić Sv. Marije poseban je prostor izdvojen iz prirodne
okoline i kultiviran, a ipak s njom srastao u jedinstvenu
cjelinu. U osnovi to je maslinik s oko 86 stabala
maslina razasutih po cijelom otočiću. Otočić je površine
15000 m2, najveće visine 15 m.


Usporedbe radi, Sv. Mihovil na Sipanu također je
okružen maslinikom, a znamo kako su se benediktinci
bavili gospodarstvom. Pješačka staza vodi po cijelom
otočiću kružno, ali i na vrh otočića. Uz stazu je prije 50tak
godina posađeno oko 70 čempresa uglavnom piramidalnog
habitusa, većinom u neposrednoj blizini samostana.
Imamo također i nekoliko primjeraka čempresa
horizontalnog habitusa.


Dendroflora za uređenje vrta


1. Amygdalus communis L. - bajam, badem,
2. Ceratonia siliqua L.- rogač,
3. Citrus aurantium L. - naranča,
4. Citrus bigaradia Lois - ljuta naranča,
5. Citrus limonum Hook. - pravi limun,
6. Citrus medica L. — limun,
7. Ficus carica L. - smokva,
8. Malus sylvestris Mill, -jabuka,
9. Phoenix dactylijera L. - datula,
10. Prunus persica (L.) Batsch. breskva,
11. Prunus armeniaca L. - kajsija, kaiš,
12. Punica granatum L. - nar, šipak,
13. Vitis vinij´era L. - vinova loza za sjenicu,
14. Buxus sempervirens L. - šimšir za živicu.
Moguće daje u dijelu vrta uz obrambeni zid uzgajano
ljekovito bilje, jer je ovdje na Mljetu u benediktinskom
samostanu Sv. Marije povremeno bio
lazaret. No ne vjerujem osobno u veliki uzgoj, jer u
samoj neposrednoj prirodi ima dovoljno ljekovitog
bilja.


O UREĐENJU OTOČIĆA


Maslinik bi trebalo obnoviti, tj. dati stablima prostora,
zraka i sunca kako bi masline donosile plod, jer je
maslina ipak i korisna gospodarska biljka. Ona ima i
hortikulturnu vrijednost. Svojim živopisnim stablom,
prozračnom krošnjom sa srebrnasto zelenim listovima i
propuštanjem svjetla na tlo omogućuje uspijevanje i
drugim biljkama. Osim toga, treba ograničiti unošenje
novih vrsta, a unesene neprimjerene vrste s vremenom
ukloniti.


Valjalo bi što prije napraviti detaljan prikaz sadašnjeg
stanja, te nakon vrednovanja izraditi prijedlog uređenja
otočića Sv. Marije.


10. ZAKLJUČAK
Od 12 objekata koje sam istraživala, zaključuje se 3. Nerium oleander L., na 7 lokaliteta,
kako su franjevački i dominikanski vrtovi uređeni i


4. Phoenix dactylijera L., na 7 lokaliteta,
održavani, a benediktinski potpuno zapušteni. U objek


5. Pittosporum tobira Thunbg., na 6 lokaliteta,
tima je zabilježena 71 različita vrsta drveća, grmlja i
penjačica. Najčešće su prisutne ove vrste: 6. Citrus aurantium L., na 5 lokaliteta,


1. Citrus limonum Hook., na 8 lokaliteta, 7. Citrus bigaradia Lois., na 5 lokaliteta,
2. Laurus nobilis L., na 7 lokaliteta,
8. Cycas revoluta Thunbg., na 5 lokaliteta,


ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 47     <-- 47 -->        PDF

M. Nodilo: VRTOVI SAKRALNIH OBJ K KATA DUBROVAČKOG PODRUČJA
Šumarski lisl br. 5 6, CXX1II (1999), 217-226
9. Punica granatum L., na 5 lokaliteta,
10.
Ficus carica L., na 4 lokaliteta,
11.
Agave americana L., na 4 lokaliteta,
12.
Chamaerops excelsa Mort., na 4 lokaliteta,
13.
Cupressus sempervirens pyramidalis na 4
lokaliteta,
14.
Olea europaea L., na 4 lokaliteta,
15. Pinus halepensis Mili., na 4 lokaliteta.
Zastupljenost nam pokazuje kako su najčešći četruni
(limuni) i lovor koji se dosta koristio u renesansnim
vrtovima u Dubrovniku (Trsteno). Datula {Phoenix
dactylifera) i cikas (Cycas revoluta) u samom su vrhu
kao dekorativne strane vrste.
Bilo bi dobro provesti istraživanja starih dokumenata
kako bismo došli do vrsta koje su se upotrebljavale u
vrtovima. Kod obnove sakralnih objekata posebnu po


zornost treba posvetiti obnovi vrtova u objektima. Na
temelju podataka trebalo bi obnoviti vrtove, jer su oni
sastavni dio dojma kojega objekt ostavlja na čovjeka,
posjetitelja. Pri tomu bi se moralo izbjegavati popločavanje
klaustara, gdje god je to moguće. Iako su neki
klaustri izvorno popločeni kamenim pločama, kao Sv.
Jakov, i franjevački samostan u Lopudu, ipak se radi o
manjim površinama ispod kojih su cisterne.


Skoro svi objekti imaju uređen povrtnjak te voćnjak
s limunima i narančama. Samostani u Orcbiću, Stonu i
Slanom imaju jako lijepo uređen ovaj "korisni" okoliš
zgrade.


Objekti i vrtovi o kojima je bilo riječi povijesna su
kulturna žarišta na ovim prostorima, pa ih treba promatrati
i u tome svjetlu. Na kraju, želim da ovaj tekst pridonese
nastojanjima da se osvijetli, zaštiti i očuva nasljeđena
hortikulturna baština u našim samostanima.


11. LITERATURA
Badurina,A . (1990.): "Uloga franjevačkih samostana
u urbanizaciji dubrovačkog područja", Zagreb,
145 str.,


B ert o vić , S. (1989.): Klima nac. parka "Mljet" u knjizi
Kesić, Vesenjak-Hirjan, J.: "Ekološke i zdravstvene
prilike otoka Mljeta", HAZU, Zagreb,


Birač , V (1993.): "Vegetacija Srđa i okolice Dubrovačke
rijeke", Acta Botanica Croatica 32, str.
135-143",


Brlek , M.: "Rukopisi knjižnice Male braće"
Crescenzio, R., Barba, M., Pezzulio, F.
(1992.): "Park klaustra Sv. Maracellino", Ministero
per i Beni Culturali e Ambientali, Monza,
Villa Reale,
Dabelić , I. (1995.): "Nastanak i razvoj otočnih naselja
od antike do danas", u "Mljet"- priopćenje sa
simpozija, Ekološke monografije 6, Zagreb, str.
617-628,
Đurasović , P. (1984.): Stanje i perspektive zaštite
prirode u Dubrovniku i okolici, magistarski rad,
Dubrovnik,
Đurdević , I. (1971.): "Suze Marunkove", Pet stoljeća
hrvatske književnosti, Zagreb, str. 226-235,
Fisković , C. (1983.): "Još o palmi u našoj hortikulturnoj
baštini", Hortikultura 1-2, Zagreb 1-4,
Fisković,C . (1966.): "Kultura dubrovačkog ladanja
(Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu)", Hist. Institut
HAZU u Dubrovniku, Split,
Fisković , C.(1947.): "Naši graditelji i kipari XV i
XVI st. u Dubrovniku", Matica Hrvatska, Zagreb,


Fisković , C. (1949.): "Popravak benediktinske crkve
na otoku Mljetu", HAZU, Zagreb,
Fisković , C. (1984.): "Stari vrtovi i ljetnikovci u
Korčuli", Hortikultura br. 1-2, Zagreb,
Fisković , C. (1991.): "Vrtovi orebićkih kapetana",
Hortikultura br. 1, Zagreb,
Foretić , V. (1977.): "O nekadašnjem samostanu Sv.
Jakova", Dubrovnik, 5 str.,


Fugošić , V. (1995.): "Franjevački klaustri na hrvatskoj
obali", Školska knjiga i Hrvatski institut za
liturgijski pastoralni, Zadar,


Gušić, B., Fisković, C. (1980.): "Otok Mljet",
Uprava Nacionalnog parka "Mljet", Govedari,
101 str.,


Grujić , N. (1991.): "Ladanjska arhitektura Dubrovačkog
područja", Zagreb,
Gruj ić, N. (1969/70.): "Ljetnikovac LodovicaBeccadellija
na Šipanu", "Peristil", Zagreb,
Hečim o vić , M. (1981.): "Prikazi analiza flore otoka
Sipana", Acta Botanica Croatica vol. 40, Zagreb,


Horvatić , S. (1963.): "Biljnogeografski položaj i
raščlanjenje nešeg primorja u svjetlu suvremenih
fitocenoloških istraživanja", Acta Botanica Croatica
XXII, Zagreb, str. 27-74,


Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu: "Južno hrvatsko
primorje", Zagreb (1974.), str. 184-224,
Jurić , F. (1916.): "Povijesno-opisni prikaz franjevačkog
samostana u Dubrovačkoj rijeci", Zagreb,


Jurić , F. (1921.): " Vod po franjevačkom samostanu
Male Braće u Dubrovniku", Nakladna knjižara
"Jadran", Dubrovnik,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 48     <-- 48 -->        PDF

M. Nudilo: VRTOVI SAKRALNIH OHJI.KAIA DUBROVAČKOG PODRUČJA Šumarski list br. 5 6. CXXIII (1999). 217-226
Milj anić, M. (1986.): "Otok Lokrum", Dubrovnik, Seletković, Z., Katušin, Z. (1984.): "Klima Hr


Obad-Šćitaro c i, M. (1992.): "Hrvatska parkovna vatske", u monografiji Šume Hrvatske, Zagreb,
baština, zaštita i obnova", Školska knjiga, Zastr.
13-18,
greb, 207 str., Spomenica gospe od Anđela u Orebićima 1470-1970.",


Obad-Šćitaroci,M . (1989.): "Perivoji i dvorci HrFranjevački
samostan Orebići, Omiš, str. 7-139,
vatskog zagorja", Školska knjiga, Zagreb, Sematizam Franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji
i Istri, Zadar 1990., Provincijat Franjevač


Ostojić , 1. (1963.): "Benediktinci u Hrvatskoj", Beke
provincije u Dalmaciji i Istri,


nediktinski priorat Tkon (kod Zadra), Split, str.
436-465, S išić , B. (1991.): "Dubrovački renesansni vrt - nastajanje
i oblikovna obilježja", Zavod za povijesne


R a u š, Đ. (1981.): "Vegetacijske značajke uže okolice
znanosti HAZU, Dubrovnik, 135 str.


Malostonskog zaljeva", Zbornik savjetovanja
"Malostonski zaljev", Dubrovnik, str. 27-39, Ugrenović,A . (1953.): "Trsteno", HAZU, Posebno


Rauš , Đ. (1977.): "Stari parkovi u Slavoniji i Baraizdanje
odjela za prirodne nauke, knjiga III, Zagreb,


nji", Hortikultura, Split, 140 str.,
Vetranović , M.: "Dva pastirska dramska prizora",


Rauš, Đ., Đurasović, P. (1986.): "Specijalni rezervat
šumske vegetacije - otok Lokrum", Šumarski Vetranović , M. (1971.): "Remeta", Pet stoljeća hrfakultet,
Zagreb, str. 323-328, vatske književnosti, Zagreb,


Regula-Bevilaqua, Lj., Ilijanić, Lj., (1984): Zdra vković, I. (1951.): "Dubrovački dvorci, Anali"
Analiza flore otoka Mljeta", Acta Botanica za arhitekture i karakteristika stila", Beograd,
Croatica vol. 43, Zagreb, Arheološki institut.


SUMMARY: The area of Dubrovnik consits of six geografical regions:
Konavle, Župa, Primorje, the island of Mljet and Elaphitic islands.


The historical description of constructings is given for each sight, as well
as the ground plans and vegetation.


In this report you canjind information about the Franciscan monastery of
the LITTle Brothers, the Dominican monastery, both in Dubrovnik, and the
Benedictine monastery on the island Mljet.


The garden of the Franciscan monastery dates probably from the 14 th ct.,
framed by the monastery cloister from the same period, representing the
unique harmony of constructions and vegetation.


The garden of the Dominican monastery is surrounded by the cloister,
cared and rearranged, recently.


The garden of the Benedictine monastery on the island of Mljet is neglected
as well as the sight itself. According to historical data the garden belongs to
the local Renaissance period.


Although cultivated, separrated and isolated from its natural surrounding,
the little island of St. Mary and the Benedictine monastery on it, cannot be but
the unique, grown - together part of it.