DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Glavaš, J. Margaletić, M. Baltic & M. Vuković: STETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOG KOTARA Šumarski list br. 5-6, CXXIII (1999). 211-216 ili gornjoj trećini debla. Dio krošnje iznad grizotina je posušen, s tendencijom širenja u donje dijelove biljke. Ovim radom želi se dati pregled tih šteta u šumama Gorskoga kotara. Prema izvješćima s terena i podacima Dijagnoznoprognozne službe koju vodi Šumarski institut u Jastrebarskom, štete od puhova su značajne. Stoga nalazimo potrebnim iznijeti osnovne značajke biologije puhova i štete koju su učinili u šumama Gorskogaa kotara u posljednjih dvadesetak godina. Prikaz štete temelji se na podacima Dijagnozno-prognozne službe i Odjela za ekologiju i zaštitu šuma JP "Hrvatske šume", Uprave šuma Delnice, za razdoblje od 1972. do 1998. godine, te na vlastitim podacima i saznanjima. VRSTE PUHOVA I NJIHOVA OBILJEŽJA - Dormice species and their characteristics Analizom fosilnih ostataka došlo se do zaključaka daje u zapadnoj Europi početkom eocena, prije 50 mil. god. živjelo oko 35 vrsta puhova (Tvrtko vić, 1997). Smatra se da danas u sjevernoj Africi, Europi i Aziji živi 12, a po nekima i 19 vrsta puhova. U Hrvatskoj su poznate četiri vrste i to: sivi puh (Myoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedula Pali.), puh lješnikar (Muscardinus avellanarius L.) i vrtni puh (Eliomys quercinus L.). U Hrvatskoj, od Učke do Neretve živi podvrsta vrtnog puha, krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus Đulić & Feiten). Za razliku od vrtnog puha koji živi samo u Dalmaciji, ostale tri vrste su stanovnici unutrašnjosti, pa tako i šuma Gorskoga kotara. Potrebno je naglasiti da su sve četiri vrste puhova Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (Narodne novine, 31/1995) posebno zaštićene. Dapače, krški puh je upisan u Crveni popis rijetkih svojti (Draganovi ć (ed.), 1994). Što se tiče sivog puha, zaštićen je samo na području sjeverno od Save, a na drugim obitavalištima lovostajem i smije se loviti od 15. rujna do 31. listopada. Iste ove vrste puhova žive i u Poljskoj. Jurczszyn & Wölk (1998) navode da su sve rijetke i da im svima, osim puhu lješnikaru, prijeti izumiranje, te su upisane u "Poljsku crvenu knjigu životinja". S druge strane, u Mađarskoj se uz sivog i gorskoga puha, puh lješnikar smatra najčešćom i najprilagodljivijom vrstom (Bakö etal., 1998). Najrasprostranjeniji i najbrojniji u Gorskom kotaru je sivi puh, posebno u godinama s dobrim urodom bukvice koja mu je osnovna hrana. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice puhovi se izuzetno prenamnože tijekom godina s bogatim urodom bukvice, kada čine štetu u šumskim stojbinama izgrizajući koru drveća (bukva, jela, smreka, ariš) (Vajda, 1974; A mori etal., 1995). METODE Utvrđivanje intenziteta štete od puhova u smrekovim kulturama pojedinih krugova obavili su djelatniciOdjela za ekologiju i zaštitu šuma Uprave šuma Delnice kvantitativnom metodom pregledavanjem svakog Sivi puh rasprostranjen je u središnjoj Europi, od sjeverne Njemačke do sjeverne Španjolske, na Siciliji, u južnoj Europi, Maloj Aziji, Rusiji, Bjelorusiji, na Kavkazu i u Iranu. U Alpama se može naći do 1600 m nadmorske visine. Preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. Sivi je puh u Hrvatskoj rasprostranjen u svim planinskim šumama. U nizinskim šumama sivi puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak, posebice tijekom poplava. Puhova hrana je raznolika. On je glodavac i vrlo proždrljiv. Hrani se sjemenjem, ponajprije bukvicom, zatim žirom, lješnjakom, orahom, kestenom, raznim šumskim plodovima (malina, kupina, borovnica), gljivama, pupovima, svakovrsnim voćem, lišćem, iglicama i korom drveća i si. (Krystufek , 1991). Pojede i životinjsku hranu na koju naiđe (kukci, puževi i si.), a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići (Prelac , 1996). U ljudskoj okolici i nastambama jede ljudsku hranu. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama, električnim instalacijama i si. Fecesom i mokraćom zagađuje stambeni prostor, te ponekad stvara veliku buku tijekom noći (Morris, 1997). U kasno proljeće sivi puh se budi iz zimskog sna i izlazi iz skrovišta u zemlji, (pušine). Ljeti živi u starim šupljim deblima obične bukve, jele i gorskoga javora. Takva stabla imaju sniženu tehničku vrijednost. Pravi gnijezda od suhoga lišća, grančica i drugog biljnog materijala. Ulaz u rupu je obično izgrižen. Izgrizanjcm proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. Otvor je malen, ali dovoljno velik za puha. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). U tzv. "pušjim godinama" puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i glođu koru mladih četinjača, uzrokujući time njihovo sušenje. -- Methods :stabla od vrha do baze sa svih strana. U radni manual 1bilježe se sljedeći podaci: naziv lokaliteta, odjel, redni 1broj pregledanog stabla, vrsta biljke, starost biljke, :sklop, nagib, ekspozicija, nadmorska visina i veličina |