DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 33 <-- 33 --> PDF |
PREGLEDNl ČLANCI REVIEWS Šumarski list bi. 5 6, CXXIII (1999), 211-216 UDK 630* 45 1 ŠTETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOGA KOTARA OD 1972. DO 1998. GODINE DORMICE INJURIES IN THE FORESTRY OF GORSKI KOTAR REGION (1972-1998) Milan GLAVAŠ1, Josip MARGALETIĆ1, Marjana BALTIC2, Marijana VUKOVIĆ2 SAŽETAK: U šumama Gorskoga kotara žive tri vrste puhova: sivi puh (IVlyoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedula Pali.) i puh orašar (Muscardinus avellanarius L.). Najrasprostranjeniji i najštetniji je sivi puh. U razdoblju od 1972. do 1998. godine taje vrsta u bukovo-jelovim šumama Gorskog kotara uzrokovala štete na umjetno uzgojenim smrekovim stablima na površini od 323.12 ha. Štete se sastoje u nagrizanju kore debla u krošnji i sušenju stabala. Jakost šteta povezana je s velikom brojnosti puhova. Na smanjenje brojnosti utječu čimbenici okoliša, lov i gospodarenje šumama. Preporuča se zamjena posađenih smreka vrstama drveća koje prirodno rastu na ugroženim staništima. K Ij u č ne r ij e č i: štete, puhovi, smrekove kulture, Gorski kotar, UVOD Introduction Gorski kotar (oko 125000 ha) smješten je u zapadna svim ekspozicijama i različitim nagibima terena. Za nom dijelu Hrvatske, između Slovenije na sjeverozapabukovo- jelovu šumu (Abieti -Fagetum dinaricum Treg. du, Primorja na jugozapadu, Ogulinsko-Plaščanske do1957 em. Puncer ) karakteristične su sljedeće vrste: line i donjeg Pokuplja na sjeveroistoku te Like na jugoAbies alba Mill., Fagus sylvatica L., Ulmus glabra istoku. Zbog takvog položaja povezuje obalu s kontiHuds., Daphne mezereum L., Acer pseudoplatanus L., nentalnom Hrvatskom. Gorski kotar pripada Dinaridi-Athyrium filix-femina (L.) Roth, Senecio nemorensis ma, a prosječna visina mu je od 700 do 900 m nadmorL., Dryopteris filix-mas (L.) Schott, Lunaria rediviva ske visine. Najviši vrh je Bjelolasica (1553 m). PodruL., Cardamine bulbifera (L.) Cr. i druge (Rauš et al., čje Gorskoga kotara iznad 1200 m nadmorske visine 1992). Dubina tla i prisutnost skeletnih elemenata odlupripada borealno-subarktičkoj klimi. Za niže predjele čujući su čimbenik u rastu određenih vrsta prizemnog karakteristična je umjereno topla kišovita klima, a susloja, koje ovu zajednicu dijele u subasocijacije, varisjedno subalpsko i brdsko područje uz obalu pripada jante i facijese. Ova šumska zajednica je u području posebnoj prijelaznoj oromediteranskoj klimi (Berto Gorskoga kotara glavno stanište triju vrsta puhova vi ć, 1975). Nadmorska visina i količina padalina (Myoxus glis L., Dryomys nitedula Pali. i Muscardinus mogu biti odlučujući za formiranje biljnih zajednica, te avellanarius L.) (Tvrtko vić etal., 1995). njihovu prirodnu obnovu (Prpić , 1993). Umjetna obnova prebornih šuma čistim sječama na U vegetacijskom pojasu viših planinskih područja krugove i sadnjom obične smreke (Picea abies (L.) Gorskoga kotara i Like izgled krajolika bitno je odreKarst.) i ostalih alohtonih četinjača tijekom 70-tih godiđen šumama bukve i jele. One rastu od 500 do otprilike na ovoga stoljeća, velika je pogreška koja je učinjena u 1200 m nadmorske visine, na karbonatnom supstratu, gospodarenju prebornim šumama Hrvatske (Matić , 1990; Mat i ć etal., 1996). Površina krugova iznosi najMilan Glavaš1, Josip Margalctić1, češće od 0,3 do 1,0 ha. Posljednjih dvadesetak godina ´ Šumarski fakultet, Svetošimunska25, 10000 Zagreb na kori takvih smrekovih stabala uzgojenih u krugovi Marjana Baltic2, Marijana Vuković2 ma zabilježena je šteta od puhova, i to u gornjoj polovini 2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Dcmetrova 1, 10000 Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Glavaš, J. Margaletić, M. Baltic & M. Vuković: STETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOG KOTARA Šumarski list br. 5-6, CXXIII (1999). 211-216 ili gornjoj trećini debla. Dio krošnje iznad grizotina je posušen, s tendencijom širenja u donje dijelove biljke. Ovim radom želi se dati pregled tih šteta u šumama Gorskoga kotara. Prema izvješćima s terena i podacima Dijagnoznoprognozne službe koju vodi Šumarski institut u Jastrebarskom, štete od puhova su značajne. Stoga nalazimo potrebnim iznijeti osnovne značajke biologije puhova i štete koju su učinili u šumama Gorskogaa kotara u posljednjih dvadesetak godina. Prikaz štete temelji se na podacima Dijagnozno-prognozne službe i Odjela za ekologiju i zaštitu šuma JP "Hrvatske šume", Uprave šuma Delnice, za razdoblje od 1972. do 1998. godine, te na vlastitim podacima i saznanjima. VRSTE PUHOVA I NJIHOVA OBILJEŽJA - Dormice species and their characteristics Analizom fosilnih ostataka došlo se do zaključaka daje u zapadnoj Europi početkom eocena, prije 50 mil. god. živjelo oko 35 vrsta puhova (Tvrtko vić, 1997). Smatra se da danas u sjevernoj Africi, Europi i Aziji živi 12, a po nekima i 19 vrsta puhova. U Hrvatskoj su poznate četiri vrste i to: sivi puh (Myoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedula Pali.), puh lješnikar (Muscardinus avellanarius L.) i vrtni puh (Eliomys quercinus L.). U Hrvatskoj, od Učke do Neretve živi podvrsta vrtnog puha, krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus Đulić & Feiten). Za razliku od vrtnog puha koji živi samo u Dalmaciji, ostale tri vrste su stanovnici unutrašnjosti, pa tako i šuma Gorskoga kotara. Potrebno je naglasiti da su sve četiri vrste puhova Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (Narodne novine, 31/1995) posebno zaštićene. Dapače, krški puh je upisan u Crveni popis rijetkih svojti (Draganovi ć (ed.), 1994). Što se tiče sivog puha, zaštićen je samo na području sjeverno od Save, a na drugim obitavalištima lovostajem i smije se loviti od 15. rujna do 31. listopada. Iste ove vrste puhova žive i u Poljskoj. Jurczszyn & Wölk (1998) navode da su sve rijetke i da im svima, osim puhu lješnikaru, prijeti izumiranje, te su upisane u "Poljsku crvenu knjigu životinja". S druge strane, u Mađarskoj se uz sivog i gorskoga puha, puh lješnikar smatra najčešćom i najprilagodljivijom vrstom (Bakö etal., 1998). Najrasprostranjeniji i najbrojniji u Gorskom kotaru je sivi puh, posebno u godinama s dobrim urodom bukvice koja mu je osnovna hrana. Zbog povezanosti brojnosti puhova s urodom bukvice puhovi se izuzetno prenamnože tijekom godina s bogatim urodom bukvice, kada čine štetu u šumskim stojbinama izgrizajući koru drveća (bukva, jela, smreka, ariš) (Vajda, 1974; A mori etal., 1995). METODE Utvrđivanje intenziteta štete od puhova u smrekovim kulturama pojedinih krugova obavili su djelatniciOdjela za ekologiju i zaštitu šuma Uprave šuma Delnice kvantitativnom metodom pregledavanjem svakog Sivi puh rasprostranjen je u središnjoj Europi, od sjeverne Njemačke do sjeverne Španjolske, na Siciliji, u južnoj Europi, Maloj Aziji, Rusiji, Bjelorusiji, na Kavkazu i u Iranu. U Alpama se može naći do 1600 m nadmorske visine. Preferira čiste listopadne i mješovite listopadno-crnogorične šume planinskih područja. Sivi je puh u Hrvatskoj rasprostranjen u svim planinskim šumama. U nizinskim šumama sivi puh je gotovo nestao zbog pomanjkanja šupljih stabala koja su mu neophodna za opstanak, posebice tijekom poplava. Puhova hrana je raznolika. On je glodavac i vrlo proždrljiv. Hrani se sjemenjem, ponajprije bukvicom, zatim žirom, lješnjakom, orahom, kestenom, raznim šumskim plodovima (malina, kupina, borovnica), gljivama, pupovima, svakovrsnim voćem, lišćem, iglicama i korom drveća i si. (Krystufek , 1991). Pojede i životinjsku hranu na koju naiđe (kukci, puževi i si.), a posebna su mu poslastica ptičja jaja i mladi ptići (Prelac , 1996). U ljudskoj okolici i nastambama jede ljudsku hranu. Štete čini na drvenim krovnim konstrukcijama, električnim instalacijama i si. Fecesom i mokraćom zagađuje stambeni prostor, te ponekad stvara veliku buku tijekom noći (Morris, 1997). U kasno proljeće sivi puh se budi iz zimskog sna i izlazi iz skrovišta u zemlji, (pušine). Ljeti živi u starim šupljim deblima obične bukve, jele i gorskoga javora. Takva stabla imaju sniženu tehničku vrijednost. Pravi gnijezda od suhoga lišća, grančica i drugog biljnog materijala. Ulaz u rupu je obično izgrižen. Izgrizanjcm proširuje ulaz i ujedno sprječava kalus kore drveta da prekrije otvor rupe. Otvor je malen, ali dovoljno velik za puha. Takva veličina otvora onemogućava ulaz predatorima (kunama i lasicama). U tzv. "pušjim godinama" puhovi mogu činiti štetu u šumama najčešće na način da brste vršne izbojke i glođu koru mladih četinjača, uzrokujući time njihovo sušenje. -- Methods :stabla od vrha do baze sa svih strana. U radni manual 1bilježe se sljedeći podaci: naziv lokaliteta, odjel, redni 1broj pregledanog stabla, vrsta biljke, starost biljke, :sklop, nagib, ekspozicija, nadmorska visina i veličina |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Glavaš, J. Margaletić, M. Baltic & M. Vuković: STETK 01) l´UHOVA U ŠUMAMA GORSKOG KOTARA Šumarski list hr. 5 6, CXXIII (1999), 211-216 oštećenja izražena u cm. Intenzitet štete izražava se postotkom oštećenih u ukupnom broju pregledanih stabala. U raduje šteta prikazana površinama šumskih sastojina (ha) na kojima su zabilježena oštećenja. ŠTETA U tzv. "pušjim godinama" puhovi mogu činiti štetu u šumama jer jedu sve na što naiđu. Šteta se sastoji u brštenju vršnih izbojaka mladih četinjača te dolazi do njihova sušenja. Na istim stablima ponekad glođe koru izbojaka ili stabla, što uzrokuje sušenje oštećenih izbojaka ili cijelih stabala. Prepostavljamo da puh smreku posađenu nakon sječe u bukovim šumama prepoznaje kao stranu vrstu, brsti je i glođe koru. Upravo je u takvim slučajevima puh najštetniji. Sto se tiče konzumacije bukvice, žira i drugih sjemenki u usporedbi s korom, šteta je manjeg značenja. U voćnjacima puhovi prave veliku štetu u proljeće kada brste cvjetne pupove i time smanjuju urod. U jesen štetu čine nagrizajući još nezrelo voće. Na voćkama također čine štetu kada glođu kom, nagrizaju deblo i prstenuju mlade grane (Prelac , 1996). Od navedenih vrsta puhova najveću štetu u šumama Gorskoga kotara čini sivi puh. Najveća šteta zabilježena je u kulturama obične smreke (tablica 1. i si. 1). Slika 1. Osušena kultura smreke (Picea abies), stara 20 godina. Sušenje je posljedica odgrizanja kore od strane puhova na gornjoj trećini debla. Fig. 1. Dried up culture of an ordinary spruce (Picea abies) - 20 years old. Drying has occurred as the consequence of biting off the bark by dormice at the upper third of a tree trunk. (Foto: J. Margaletić) Pretpostavlja se da do oštećenja na običnoj smreci uglavnom dolazi u proljeće na početku vegetacijskog perioda. Puhovi odgrizaju koru u obliku manjih ili većih krpa (15-120 cm2), praveći tako prstenove oko grana i stabala koji sežu sve do sloja kambija (si. 2). Korišteni su i podaci Dijagnozno-prognoznc službe Šumarskog instituta Jastrebarsko te podaci vlastitih istraživanja i zapažanja koji su prikazani u tablici 1. i u tekstu. Damage Slika 2. Izgled štete koju je na smrckovim granama načinio sivi puh. Fig. 2. Detailed picture of damage made by big dormouse to the spruce branches. (Foto: B. Hrašovec) U kasno proljeće budi se puh iz zimskoga sna i izlazi iz svojih skrovišta u zemlji, tzv. pušina. Nakon izlaska odlazi u bukove krošnje gdje čini štetu nagrizajući cvjetne pupove. Smatra se da on razlikuje cvjetne i lisne pupove i da ustvari ocjenjuje kakav će biti urod (Prelac , 1996). U nizinama isto čini na hrastu. Prema istraživanju Biebe r (1997), mehanizmi kojima puh predviđa jesenski urod bukvice dosad nisu točno utvrđeni. To je povezano i time što se puh od svoga prebivališta kreće u promjeru oko 250 m (Morris , 1997). Prema tomu, za njega je odlučujuće da li će na tom malom području biti hrane. Ukoliko hrane ima dovoljno, puh se normalno razvija. U suprotnom, pretpostavlja se da se vraća u svoju pušinu u kojoj nastavlja daljnje spa |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Glavaš, J. Margaletić, M. Baltic & M. Vuković: ŠTETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOG KOTARA Šumarski lisl br. 5 6, CXXIII (1999), 211-216 vanje do sljedeće rodne godine ili migrira na područja s većim urodom. Detaljnija šteta koju su prouzročili puhovi prati se Gorskom kotaru od 1972. godine, kada se osušilo 520 stabala u kultiviranoj smrckovoj šumi staroj 50 godina na području šuma Javornik i Gerovska Rebarkraj Delnica. Prema evidenciji tadašnje Referade za zaštitu šuma šumskog gospodarstva Delnice, u razdoblju od 1972. do 1976. godine u nekoliko smrekovih kultura gospodarske jedinice "Delnice" na površini od 50 ha osušilo se više od 8000 smrekovih stabala zbog "prstenovanja" koja su učinili puhovi. U razdoblju od 1980. do 1983. godine u Šumariji Ogulin, u mješovitoj listopadno-crnogoričnoj šumi, šteta od puha zabilježena je na oko 200 ha. Istovrsna šteta zabilježena je i na drugim lokalitetima u Gorskom kotaru (tablica 1.). Tijekom 1998. godine na području Uprave šuma Delnice zabilježena je šteta u smrekovim kulturama na površini od 37.32 ha, te na smrekovim stablima prirodnih sastojina na 16.20 ha. U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištimapuhovi ne čine štetu ili je ona zanemariva, jer su oštećenja koja on napravi pojedinačna i neznatna. Tablica 1. Površine oštećenih područja (ha) po pojedinim šumarijama, godinama i vrstama oštećenog drveća u šumama Gorskog kotara. Table 1 Damaged areas (ha), sorted by forestry units, years and species of damaged trees in the forests of Gorski Kotar. Šumarija Forestry unit Delnice Mrkopalj Ogulin Ogulin Ogulin Ogulin Fužine Lokve Delnice Delnice Ravna Gora Lokve Crni Lug Mrkopalj Fužine Ukupno (total) Godina u kojoj je šteta zabilježena Year of damage occurennce 1972-1976 1976 1980 1981 1982 1983 1989 1995 1995 1998 1998 1998 1998 1998 1998 Kako je navedeno, ovo je najvažnija šteta koju čine puhovi, a na ostale (nagrizanje cvjetnih pupova, konzumiranje bukvice i drugih plodova) u usporedbi s timeje bez većeg značenja. Pored navedenog, šteta od puhova utvrđena je i u drugim područjima. Tako je istovrsna MJERE ZAŠTITE - Mišljenja smo da se šteta od puhova u šumama mogu smanjiti na više načina. U tome smislu vrlo je važno daje njihovo brojno stanje na optimalnoj razini. S druge strane, izuzetno je značajno u kakvim šumama oni žive, odnosno koliko šume sa svojim prirodnim, eko Vrste oštećenog drveća Species of damaged trees Picea abies Picea abies Mixed conifers associations Mixed conifers associations Mixed conifers associations Mixed conifers associations Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Picea abies Oštećeno područje (ha) Damaged area (ha) 50.00 13.00 25.00 25.00 50.00 100.00 2.00 0.40 4.20 5.30 2.70 2.00 12.52 20.00 11.00 323.12 šteta (prstenovanje kore) utvrđena i na području Uprave šuma Senj. I s drugih terena dobivali smo izvješća i uzorke s oštećenjima kore na arišu i jeli. Međutim, u tim slučajevima radilo se o šteti na pojedinačnim stablima bez većeg značenja. Protection measures loškim i gospodarskim uvjetima utječu na optimalnu brojnost, a time i na štetu koju učini puh. Glede toga, zaštitne mjere mogu se podijeliti na prirodne mehanizme regulacije brojnosti, lov puhova i šumsko-gospodarske mjere. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Glavaš, .1. Margaletić, M. Baltic & M. Vuković: STETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOG KOTARA Šumarski list hr. 5 6, CXXII1 (l´)´W). 211-216 U prirodnim šumama i u prirodnim prebivalištima puhovi ne čine štetu, ili je ona zanemariva, jer su oštećenja koja oni naprave pojedinačna i neznatna. Uvijek treba imati na umu da se u prirodnim šumama nastoji uspostaviti ravnoteža svega živoga, pa tako i puhova i svega što ih okružuje. U prirodi postoje prirodni mehanizmi regulacije brojnosti populacija puhova. To su njihovi predatori (sove, kune, lasice, tvor, lisica, divlja mačka i ris), bolesti, utjecaji okoliša (izvori hrane, poplave, niske temperature i si.). U pušinama im prijeti opasnost da se one napune vodom. Velika je opasnost i ako u pušinu udu lasice ili tvorovi. Dok puh spava, ne reagira na vanjske podražaje, pa su za tvorove i lasice u pušini bez ikakve obrane. Postoji mogućnost da se u duplje uvuče i zmija koja ih također uništava. Na ovaj se način smanjuje populacija puhova, ali je unatoč tome šteta na smrekama izražena. Puh se tradicionalno lovi kao lovna divljač u razdoblju od 15. rujna do 31. listopada (Narodne novine, 61/1994), a posebno u godinama s bogatim urodom bukvice. Na području grada Čabra ujesen 1995. godine ulov je procijenjen na 25000 - 30000 puhova (Frković , 1996). U tzv. "pušjim" godinama sivom puhu ne prijeti opasnost od izlovljavanja, jer je procijenjeno da mu je brojnost vrlo velika. Prema još neobjavljenim rezultatima istraživanja brojnost populacije sivog puha na području Gerovau 1996. godini iznosila je preko 80 životinja po hektaru. Za lov se koriste razna sredstva LITERATURA Amori, G., Cantini, M., Rota, V., 1995: Distribution and conservation of Italian dormice. In: Filippucci, M.G. (ed.): Proc. II Conf. on Dormice. Hystrix, (n.s.) 6(1-2) (1994):331 -336. Anonymus : Izvještaji o štetama u šumama Republike Hrvatske (1972-1995). Dijagnozno-prognozna služba Šumarskog instituta Jastrebarsko. Bako, B., Csorba, G., Berty, L., 1998: Distribution and ecological requirements of dormouse species occurring in Hungary. Nat. Croat. 7(1): 1-9. Bertović , S., 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (razdoblje 1948.-1960. godine). Acta Biologica 7/2, str. 215. Bieber , C , 1997: Sexual activity and reproduction in three feral subpopulations of the fat dormouse (Myoxus glis). Nat. Croat. 6(2): 205-216. Draganović , E. (ed.), 1994: Crveni popis biljnih svojti, životinjskih svojti (sisavci) Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, str. 39. kao što su puholovke, lovačke puške, mišolovke i slično. Lov je zabranjen na području sjeverno od rijeke Save, a kazna za kršenje tog zakona iznosi 2.000 kn (Narodne novine, 31/1995; 84/1996). Dimljenje puhovih duplji je zabranjeno zakonom. Najvažniji i jedini siguran način zaštite šuma od štete koju čine puhovi je ispravljanje ranijih pogrešaka, tj. ponovno vraćanje prirodnih šuma, odnosno biljnih vrsta, na njihova staništa. To je skup, dugotrajan i mukotrpan proces, ali isplativ s biološkog, ekološkog, a dugoročno i s ekonomskog stajališta. Činjenica je daje zadnjih godina šteta od puhova sve veća i značajnija, što upućuje na težinu problema jer smatramo da će šteta postojati sve dok postoje ovakve smrckovc kulture. Kako se iz navedenog vidi, naša znanja o puhovima kao šumskim štetočinama su nedostatna, a kako oni čine sve veću štetu, nameće se potreba za detaljnijim ekološkim istraživanjem. Kao potkrepu tome ističemo da nije utvrđen razlog zašto masovno glođu smrekovu koru bez obzira koliko imaju na raspolaganju druge hrane. Isto tako navedeno je da se pretpostavlja da to čine u proljeće, ali to nije točno utvrđeno. Pored svega navedeno je čime se sve puhovi hrane, pa ih ne treba promatrati samo kao štetočine, već i kao korisne predatore i članove šumskog ekosustava. Nadamo se da će se budućim istraživanjima mnogo više saznati o tim šumskim glodavcima. - References: Frković , A., 1996: Rekordni ulov puhova u Gorskom Kotaru ujesen 1995. Šumarski list 120(l-2):79. Jurczszyn, M., Wölk, K., 1998: The present status of dormice (Myoxidae) in Poland. Nat. Croat. 7(1): 11-18. Kry štufek, B., 1991: Sesalci Slovenije. Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana, str. 171-173. Matić , S., 1990: Šume i šumarstvo Hrvatske - jučer, danas i sutra. Glas. šum. pokuse 26:33-56. Matić, S., Oršanić,M., Anić,L, 1996: Neke karakteristike i problemi prebornih šuma obične jele {Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Šumarski list, 120 (3-4): 91-99. Morris , P.A., 1997: A review of the fat dormouse (Glisglis) in Britain. Nat. Croat. 6(2), 163-176. Narodne novine, 1994: Pravilniku lovostaji. 61/1110. Narodne novine, 1995: Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia). 31/607. Narodne novine, 1996: Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama. 84/1504. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Glavaš, J. Margalctic, M. Baltic & M. Vuković: STKTh OD PUHOVA U ŠUMAMA (JORSKOG KOIARA Šumarski list br. 5-6. CXXI1I (1999). 211-216 Prelac,G. , 1996: Određivanje gustoće populacije ve- Tvrtković , IM., 1997: Puhovi od biologije do kuhilikog puha u Gospodarskoj jedinici "Delnice". nje. Katalog izložbe, Hrvatski prirodoslovni mu- Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u zej, str. 3. Zagrebu, str. 1-62. Tvrtković, N., Đulić, B., Grubešić, M., 1995: Prpić,B. , 1993: Uloga šuma u održivome razvoju Re- Distribution and habitats of dormice in Croatia. publike Hrvatske. Šumarski list 117(l-2):5-6. In: Filippucci, M.G. (ed.): Proc. II Conf. on Dor- Rauš, Đ., Trinajstić, I., Vukelić, J., Medve - mice. Hystrix, (n.s.) 6(1-2) (1994): 199-207. dović,J., 1992: Biljni svijet hrvatskih šuma. U: Vajda,Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma. Školska knji- Rauš, Đ. (ed.), 1992: Šume u Hrvatskoj, Grafički ga, Zagreb, str. 306-307. zavod, Zagreb, str. 33-77. SUMMARY: There are three dormouse species that inhabit the mountain area of Croatia (Gorski Kotar, Lika): the fat dormouse (Myoxus glis L.), the forest dormouse (Dryomys nitedula Pall.) and the common dormouse (Muscardinus avellanarius L.). In Gorski Kotar, the most widely spread and the most numerous is the fat dormouse, specially in the fruitfull years of beech tree (Fagus sylvatica L.) whose seeds (beechnuts) are its basic food. The multiplication of dormice is extremely high during the fruitfull periods of beech tree, when they can cause significant damage to the forest trees. The artificially cultivated spruces (Picea abies (L.) Karst.) are specially endangered, while natural silver fir (Abies alba Mill.) and beech are less endangered. Damage occurs in springtime in the beginning of vegetation period and consists of biting off the bark, mostly at the upper third of a tree trunk. According to Delnice Forestry evidence, in the period from 1972 to 1976 in several spruce cultures of forestry unit of "Delnice " on the 50 hectares large area, over 8,000 spruce trees dried up because of the rings made by dormice. During the period between 1980 and 1983 in Ogulin forestry unit, in mixed coniferous and deciduous forests, the damage done by Myoxus glis was recorded on about 200 hectares. In the period between 1989 and 1998 the damage in Fužine area was recorded on 13 ha, in Delnice (1995-1998) on 9,50 ha, in Lokve (1995-1998) on 2,40 ha, in Ravna gora (1998) on 2,70 ha, in Crni lug (1998) on 12,52 ha and in Mrkopalj (1998) on 20 ha. The big dormouse is protected by law but is a game animal and can be hunted (Narodne novine, 61/1994), especially in the fruitfull years of beechnut. In so-called "dormouse "years the big dormouse is not jeopardized to be exterminated by hunting, since its population density increases very much then, and it is impossible to exterminate it totally. Intensity of damage depends on the fat dormouse population density. That density depends on environmental ecological factors, hunting and forest management. We suggest replacing artifical spruce cultures with species that naturally grow in those endangered areas. Key w o rds: damages, dormice, spruce cultures, Gorski Kotar |