DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 33 <-- 33 --> PDF |
PREGLEDNl ČLANCI REVIEWS Šumarski list bi. 5 6, CXXIII (1999), 211-216 UDK 630* 45 1 ŠTETE OD PUHOVA U ŠUMAMA GORSKOGA KOTARA OD 1972. DO 1998. GODINE DORMICE INJURIES IN THE FORESTRY OF GORSKI KOTAR REGION (1972-1998) Milan GLAVAŠ1, Josip MARGALETIĆ1, Marjana BALTIC2, Marijana VUKOVIĆ2 SAŽETAK: U šumama Gorskoga kotara žive tri vrste puhova: sivi puh (IVlyoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedula Pali.) i puh orašar (Muscardinus avellanarius L.). Najrasprostranjeniji i najštetniji je sivi puh. U razdoblju od 1972. do 1998. godine taje vrsta u bukovo-jelovim šumama Gorskog kotara uzrokovala štete na umjetno uzgojenim smrekovim stablima na površini od 323.12 ha. Štete se sastoje u nagrizanju kore debla u krošnji i sušenju stabala. Jakost šteta povezana je s velikom brojnosti puhova. Na smanjenje brojnosti utječu čimbenici okoliša, lov i gospodarenje šumama. Preporuča se zamjena posađenih smreka vrstama drveća koje prirodno rastu na ugroženim staništima. K Ij u č ne r ij e č i: štete, puhovi, smrekove kulture, Gorski kotar, UVOD Introduction Gorski kotar (oko 125000 ha) smješten je u zapadna svim ekspozicijama i različitim nagibima terena. Za nom dijelu Hrvatske, između Slovenije na sjeverozapabukovo- jelovu šumu (Abieti -Fagetum dinaricum Treg. du, Primorja na jugozapadu, Ogulinsko-Plaščanske do1957 em. Puncer ) karakteristične su sljedeće vrste: line i donjeg Pokuplja na sjeveroistoku te Like na jugoAbies alba Mill., Fagus sylvatica L., Ulmus glabra istoku. Zbog takvog položaja povezuje obalu s kontiHuds., Daphne mezereum L., Acer pseudoplatanus L., nentalnom Hrvatskom. Gorski kotar pripada Dinaridi-Athyrium filix-femina (L.) Roth, Senecio nemorensis ma, a prosječna visina mu je od 700 do 900 m nadmorL., Dryopteris filix-mas (L.) Schott, Lunaria rediviva ske visine. Najviši vrh je Bjelolasica (1553 m). PodruL., Cardamine bulbifera (L.) Cr. i druge (Rauš et al., čje Gorskoga kotara iznad 1200 m nadmorske visine 1992). Dubina tla i prisutnost skeletnih elemenata odlupripada borealno-subarktičkoj klimi. Za niže predjele čujući su čimbenik u rastu određenih vrsta prizemnog karakteristična je umjereno topla kišovita klima, a susloja, koje ovu zajednicu dijele u subasocijacije, varisjedno subalpsko i brdsko područje uz obalu pripada jante i facijese. Ova šumska zajednica je u području posebnoj prijelaznoj oromediteranskoj klimi (Berto Gorskoga kotara glavno stanište triju vrsta puhova vi ć, 1975). Nadmorska visina i količina padalina (Myoxus glis L., Dryomys nitedula Pali. i Muscardinus mogu biti odlučujući za formiranje biljnih zajednica, te avellanarius L.) (Tvrtko vić etal., 1995). njihovu prirodnu obnovu (Prpić , 1993). Umjetna obnova prebornih šuma čistim sječama na U vegetacijskom pojasu viših planinskih područja krugove i sadnjom obične smreke (Picea abies (L.) Gorskoga kotara i Like izgled krajolika bitno je odreKarst.) i ostalih alohtonih četinjača tijekom 70-tih godiđen šumama bukve i jele. One rastu od 500 do otprilike na ovoga stoljeća, velika je pogreška koja je učinjena u 1200 m nadmorske visine, na karbonatnom supstratu, gospodarenju prebornim šumama Hrvatske (Matić , 1990; Mat i ć etal., 1996). Površina krugova iznosi najMilan Glavaš1, Josip Margalctić1, češće od 0,3 do 1,0 ha. Posljednjih dvadesetak godina ´ Šumarski fakultet, Svetošimunska25, 10000 Zagreb na kori takvih smrekovih stabala uzgojenih u krugovi Marjana Baltic2, Marijana Vuković2 ma zabilježena je šteta od puhova, i to u gornjoj polovini 2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Dcmetrova 1, 10000 Zagreb |